Ako vjeruješ u Boga, onda moraš biti poslušan Bogu, sprovoditi istinu u djelo i izvršavati sve svoje dužnosti. Osim toga, moraš razumjeti stvari koje trebaš iskusiti. Ako se tvoj doživljaj svodi na to da se Bog s tobom obračunava, ispravlja te i sudi ti; ako odnos s Bogom svodiš samo na uživanje, ali i dalje nisi sposoban osjetiti kada te Bog ispravlja ili se s tobom obračunava – to je neprihvatljivo. Možda si, u ovom slučaju pročišćenja, u stanju čvrsto se držati svoje pozicije, ali to još uvijek nije dovoljno; moraš i dalje grabiti prema naprijed. Pouka o ljubavi prema Bogu nikada ne završava i nema joj kraja. Ljudi na vjeru u Boga gledaju kao na nešto krajnje jednostavno, ali čim steknu malo praktičnog iskustva, uviđaju da vjera u Boga nije tako jednostavna kao što je ljudi zamišljaju. Kada Bog radi na pročišćenju čovjeka, čovjek pati. Što je pročišćenje neke osobe snažnije, to će veća biti njena ljubav prema Bogu i više će od Božje moći u njoj biti otkriveno. S druge strane, što je pročišćenje neke osobe slabije, to će njena ljubav prema Bogu slabije rasti i manje će Božje moći biti otkriveno u njoj. Što je pročišćenje takve osobe snažnije i što ona više muke i bola doživljava, to će njena ljubav prema Bogu biti dublja, njena vjera u Boga iskrenija, a njeno znanje o Bogu iscrpnije. U svojemu ćeš iskustvu vidjeti ljude koji strašno pate tijekom pročišćenja, s kojima se Bog snažno obračunava i ispravlja ih, a vidjet ćeš da su upravo to ljudi koji gaje duboku ljubav prema Bogu i koji imaju iscrpnija i dublja znanja o Bogu. Oni koji nisu iskusili da se Bog s njima obračunava imaju tek površno znanje i mogu samo reći: „Bog je tako dobar; On ljudima daruje milost kako bi mogli uživati u Njemu.” Ako su ljudi iskusili Božje obračunavanje i ispravljanje, oni onda mogu govoriti o istinskoj spoznaji Boga. Što je, dakle, Božje djelo u čovjeku čudesnije, to je ono vrednije i značajnije. Što je ono za tebe neprobojnije i što je nekompatibilnije s tvojim predodžbama, to je Božje djelo spremnije osvojiti te, zadobiti te i učiniti te savršenim. Koliko je samo velik značaj Božjeg djela! Kada Bog ne bi čovjeka pročišćavao na ovaj način, kad ne bi radio prema ovoj metodi, Njegovo bi djelo bilo nedjelotvorno i beznačajno. U prošlosti je rečeno da će Bog ovu grupu ljudi izabrati, zadobiti i upotpuniti ih u posljednjim danima; to je od izuzetnog značaja. Što je posao koji On u vama obavlja veći, to je vaša ljubav prema Bogu dublja i čistija. Što je Božje djelo uzvišenije, to je čovjek sposobniji upiti nešto od Njegove mudrosti i dublje postaje čovjekovo znanje o Njemu. Tijekom posljednjih dana, Božji plan upravljanja od šest tisuća godina bit će priveden kraju. Može li se on doista lako završiti? Kada On osvoji čovječanstvo, hoće li Njegovo djelo biti završeno? Može li to biti tako jednostavno? Ljudi doista zamišljaju da je to tako jednostavno, ali ono što Bog čini nije tako jednostavno. Ma koji dio Božjeg djela bio spomenut, svaki je od njih čovjeku nedokučiv. Kada bi ga mogao dokučiti, onda bi Božje djelo bilo beznačajno i bezvrijedno. Nedokučivo je djelo koje Bog obavlja; ono je u potpunoj suprotnosti s tvojim predodžbama, a što je ono s njima nepomirljivije, to je jasnije da Božje djelo ima smisla; kad bi ono bilo u skladu s tvojim predodžbama, bilo bi besmisleno. Ti danas osjećaš da je Božje djelo tako čudesno, a što ti se ono čini čudesnijim, to više osjećaš da je Bog nedokučiv i vidiš koliko su velika Božja djela. Kada bi On samo mehanički i površno obavio djelo osvajanja čovjeka i ništa drugo nakon toga, čovjek ne bi bio u stanju sagledati značaj Božjeg djela. Iako ti sada primaš blagi tretman pročišćenja, ono je ipak veoma korisno za tvoj životni rast; stoga je krajnje nužno podvrgnuti se takvim teškoćama. Danas primaš blagi tretman pročišćenja, ali nakon toga ćeš doista moći uvidjeti Božja djela i na kraju ćeš reći: „Božja su djela tako čudesna!” To će biti riječi koje nosiš u srcu. Pošto su neko vrijeme proživljavali Božje pročišćenje (kušnja služitelja i vrijeme grdnje), neki su ljudi na kraju rekli: „Doista je teško vjerovati u Boga!” Činjenica da su upotrijebili riječi „doista teško” pokazuje da su Božja djela nedokučiva, da je Božje djelo od velikog značaja i vrijednosti i da je Njegovo djelo itekako dostojno da ga čovjek čuva i njeguje. Kada ti, nakon što sam obavio toliko posla, ništa o tome ne bi znao, bi li onda Moje djelo i dalje moglo biti vrijedno? Natjerat će te da kažeš: „Služenje Bogu doista je teško, Božji su postupci tako čudesni, a Bog je uistinu mudar! Bog je tako divan!” Ako nakon određenog vremena stjecanja iskustva budeš u stanju izgovoriti ovakve riječi, to će biti dokaz da si u sebi zadobio Božje djelo. Kada te jednoga dana, dok po svijetu budeš širio evanđelje, netko upita: „Kako napreduje tvoja vjera u Boga?”, moći ćeš reći: „Božji su postupci tako čudesni!” A oni će osjetiti kako iz tvojih riječi izbijaju stvarna iskustva. Ovo je istinsko svjedočenje. Reći ćeš da je Božje djelo prepuno mudrosti i da te je Njegovo djelo u tebi doista uvjerilo i osvojilo tvoje srce. Uvijek ćeš Ga voljeti, jer je On više nego dostojan čovjekove ljubavi! Ako možeš pričati o ovim stvarima, onda možeš dodirnuti ljudska srca. Sve ovo spada u svjedočenje. Ako si u stanju glasno svjedočiti i ljude dirnuti do suza, to onda znači da si ti doista jedan od onih koji ljube Boga, jer si u stanju svjedočiti o svojoj ljubavi prema Bogu i jer se kroz tebe mogu posvjedočiti Božji postupci. Zahvaljujući tvojemu svjedočenju i drugi će početi tragati za Božjim djelom, nastojat će iskusiti Božje djelo i bit će u stanju u svakom okruženju ostati postojani. Ovo je jedini pravi način svjedočenja i to je upravo ono što se sada od tebe zahtijeva. Trebao bi vidjeti da je Božje djelo izuzetno vrijedno i dostojno da ga ljudi čuvaju, da je Bog tako dragocjen i tako izobilan; On može ne samo govoriti, već i suditi ljudima, pročišćavati njihova srca, donositi im užitak, zadobiti ih, osvojiti ih i usavršavati. Iz svojega iskustva ćeš uvidjeti da je Bog veoma drag. Koliko, dakle, ti sad voliš Boga? Možeš li ove stvari doista izgovoriti iz srca? Kada budeš u stanju ove riječi izgovoriti iz dubine svojega srca, tada ćeš moći svjedočiti. Kad tvoje iskustvo dosegne tu razinu, bit ćeš u stanju svjedočiti za Boga i bit ćeš kvalificiran. Ako tvoje iskustvo ne dosegne tu razinu, ostat ćeš predaleko. Normalno je da ljudi tijekom procesa pročišćenja pokažu svoje slabosti, ali bi nakon njega trebali biti u stanju reći: „Bog je u Svojemu djelu tako mudar!” Ako si doista u stanju praktično razumjeti ove riječi, to će postati nešto što čuvaš i njeguješ, a tvoje će iskustvo imati vrijednost.

Za čime bi sada trebao tragati? Jesi li u stanju svjedočiti o Božjem djelu ili ne, jesi li u stanju postati svjedočanstvo i manifestacija Boga ili nisi, jesi li prikladan za Božju uporabu ili ne – to su stvari za kojima trebaš tragati. Koliko je od Svojega djela Bog doista obavio u tebi? Koliko si toga vidio, koliko toga dodirnuo? Koliko si toga iskusio, a koliko okusio? Bez obzira na to je li te Bog iskušavao, obračunao se s tobom ili te ispravljao, Njegovi su postupci i Njegovo djelo obavljeni u tebi. Jesi li ti, međutim, kao Božji vjernik i kao netko tko je voljan težiti za time da ga On usavrši, u stanju o Božjem djelu svjedočiti na temelju svojega praktičnog iskustva? Možeš li Božju riječ proživjeti kroz svoje praktično iskustvo? Jesi li u stanju kroz svoje praktično iskustvo osigurati druge i sav svoj život uložiti u svjedočenje o Božjem djelu? Da bi svjedočio o Božjem djelu, moraš se pouzdati u svoje iskustvo, znanje i cijenu koju si platio. Jedino tako možeš udovoljiti Njegovoj volji. Jesi li ti netko tko svjedoči o Božjem djelu? Imaš li takve težnje? Ako si u stanju svjedočiti o Njegovu imenu i, povrh toga, o Njegovu djelu, i ako možeš proživjeti lik koji On od Svojega naroda zahtijeva, onda si ti Božji svjedok. Kako ti zapravo svjedočiš o Bogu? Ti to činiš tako što tragaš i čezneš da proživiš Božju riječ i tako što, svjedočeći svojim riječima, ljudima omogućavaš da spoznaju Njegovo djelo i vide Njegove postupke. Ako istinski tragaš za svim ovim, Bog će te usavršiti. Ako, pak, tragaš samo za time da te Bog usavrši i da te na samom kraju blagoslovi, onda tvoj pogled na vjeru u Boga nije čist. Trebaš tragati za načinom na koji možeš vidjeti Božje postupke u stvarnom životu, za načinom da udovoljiš Njegovoj volji nakon što ti je otkrije te za načinom na koji trebaš svjedočiti o Njegovoj čudesnosti i mudrosti, i o tome kako te On ispravlja i obračunava se s tobom. Sve su to stvari o kojima bi sada trebao razmišljati. Ako ti Boga voliš samo zato da bi mogao sudjelovati u Božjoj slavi nakon što te On usavrši, onda je ta ljubav još uvijek nedovoljna i ne može ispuniti Božje zahtjeve. Ti moraš biti u stanju svjedočiti o Božjem djelu, udovoljiti Njegovim zahtjevima i na praktičan način doživjeti djelo koje je On obavio na ljudima. Bilo da su u pitanju bol, suze ili tuga, ti sve ove stvari moraš praktično iskusiti. One imaju za cilj usavršiti te kao osobu koja svjedoči za Boga. Što je točno to što te sada nagoni da patiš i tragaš za savršenstvom? Je li tvoje sadašnje stradanje doista zarad ljubavi prema Bogu i svjedočenja za Njega? Ili je ono zarad blagoslova tijela, zarad tvojih budućih izgleda i sudbine? Sve tvoje namjere, motivacije i ciljevi kojima težiš moraju biti ispravljeni i njima nije moguće upravljati snagom vlastite volje. Ako jedna osoba za savršenstvom traga zato da bi dobila blagoslove i moć upravljanja, dok druga to čini da bi udovoljila Bogu i praktično svjedočila o Božjem djelu, koji bi od ta dva načina traganja ti izabrao? Ako bi izabrao prvi način, ostao bi predaleko od Božjih standarda. Jednom sam rekao da će Moji postupci biti poznati u čitavom svemiru i da ću Ja vladati kao Kralj svemira. S druge strane, vama je povjereno izići kako biste svjedočili o Božjem djelu, a ne da se predstavljate kao kraljevi pred čitavom svemirom. Neka Božji postupci ispune svemir i nebeski svod. Neka ih svi vide i priznaju. Ove su riječi izgovorene u pogledu Samog Boga, a ono što ljudska bića trebaju učiniti jest svjedočiti za Boga. Koliko sada znaš o Bogu? O koliko toga o Bogu možeš posvjedočiti? Koja je svrha Božjeg usavršavanja čovjeka? Kad jednom budeš razumio Božju volju, kako da prema njoj pokažeš dužnu pažnju? Ako si voljan biti usavršen i o Božjem djelu svjedočiti kroz ono što proživljavaš, ako u sebi imaš ovu pokretačku snagu, onda ti ništa nije previše teško. Ljudima je sada potrebna vjera. Ako posjeduješ ovu pokretačku snagu, lako ti je odbaciti svaku negativnost, pasivnost i lijenost, kao i predodžbe o tijelu, životne filozofije, buntovnu narav, emocije i tako dalje.

Normalno je da su ljudi slabi dok su podvrgnuti kušnjama, da u sebi nose negativnost, ili da ne mogu jasno sagledati Božju volju i svoj put k praktičnom djelovanju. Ali, u svakom slučaju, ti moraš, baš kao i Job, vjerovati u Božje djelo i ne smiješ zanijekati Boga. Iako je Job bio slab i proklinjao dan svojega rođenja, on nije poricao da je sve stvari u ljudskom životu podario Jahve i da je Jahve Onaj koji će sve to oduzeti. Ma kakvim da je provjerama bio podvrgnut, on je zadržao ovo uvjerenje. Što se tvojega iskustva tiče, ma kakvom da si pročišćenju posredstvom Božje riječi podvrgnut, ono što Bog od ljudi zahtijeva, ukratko rečeno, jesu njihova vjera i ljubav prema Njemu. Ono što On, djelujući na ovaj način usavršava, jesu vjera, ljubav i težnje ljudi. Bog na ljudima obavlja djelo usavršavanja, ali oni to ne mogu ni vidjeti ni osjetiti; u takvim okolnostima, neophodno je da imaš vjeru. Ljudska je vjera ono što je potrebno kada je nešto nevidljivo golom oku, a tvoja je vjera ono što je potrebno kad se ne možeš osloboditi vlastitih predodžbi. Kad ne možeš jasno sagledati Božje djelo, ono što se od tebe zahtijeva jest da imaš vjere, zauzmeš čvrst stav i svjedočiš. Kad je Job dosegao ovu točku, Bog mu se ukazao i obratio. Drugim riječima, samo uz svoju vjeru moći ćeš vidjeti Boga, a kad budeš imao vjeru, Bog će te usavršiti. Bez tvoje vjere, On to ne može učiniti. Bog će ti podariti sve ono čemu se nadaš. Ako, pak, nemaš vjeru, ti onda ne možeš biti usavršen i nećeš moći vidjeti Božje postupke, a kamoli Njegovu svemoć. Ako vjeruješ da ćeš Njegove postupke vidjeti u svom praktičnom iskustvu, Bog će ti se ukazati, On će te prosvijetliti i voditi iznutra. Bez tvoje vjere, Bog to neće moći učiniti. Ako si izgubio nadu u Boga, kako ćeš onda moći iskusiti Njegovo djelo? Prema tome, samo ako imaš vjere i ako ne gajiš sumnje u Boga, samo ako uistinu vjeruješ u Njega, ma što da čini, On će te kroz tvoja iskustva prosvijetliti i osvijetliti, i ti ćeš tek tada moći vidjeti Njegove postupke. Sve se to postiže vjerom. Vjera dolazi samo uz pročišćenje, a u odsustvu pročišćenja vjera se ne može razvijati. Na što se riječ „vjera” odnosi? Vjera označava istinsko vjerovanje i iskreno srce koje ljudi trebaju posjedovati kad nešto ne mogu vidjeti ni dodirnuti, kad se Božje djelo ne poklapa s ljudskim predodžbama i kad je van ljudskog dometa. To je vjera o kojoj govorim. Ljudima je vjera potrebna u vremena poteškoća i pročišćenja, a vjera je nešto što je praćeno pročišćenjem; pročišćenje je neodvojivo od vjere. Bez obzira na to kako Bog djeluje i bez obzira na tvoje okruženje, ti možeš tragati za životom i istinom, možeš tragati za spoznajom Božjeg djela, razumjeti Njegove postupke i možeš djelovati u skladu s istinom. Takvo postupanje predstavlja istinsku vjeru, takvo postupanje pokazuje da nisi izgubio vjeru u Boga. Istinsku vjeru u Boga možeš imati samo ako si u stanju ustrajati u potrazi za istinom dok prolaziš kroz pročišćenje, ako si u stanju uistinu voljeti Boga i ne razvijati sumnje u Njega; ako ti, ma što god On činio, i dalje prakticiraš istinu da bi Mu udovoljio, te ako si u stanju u dubinama tražiti Njegovu volju i prema Njegovoj se volji brižljivo odnositi. U prošlosti, kad ti je Bog govorio da ćeš vladati kao kralj, ti si Ga volio, a kad ti se otvoreno ukazao, ti si Ga progonio. Ali, Bog je sada skriven, ti Ga ne možeš vidjeti i snašle su te nevolje – gubiš li zbog toga nadu u Boga? Ti, dakle, moraš u svakom trenutku tragati za životom i nastojati da udovoljiš Božjoj volji. To je ono što se naziva istinskom vjerom i to je najiskrenija i najljepša vrsta ljubavi.

U prošlosti bi svi ljudi dolazili pred Boga radi zavjetovanja i govorili bi: „Čak i ako nitko drugi ne voli Boga, ja Ga moram voljeti.” Ali ti si sada podvrgnut pročišćenju i budući da to nije u skladu s tvojim predodžbama, ti gubiš vjeru u Boga. Je li to prava ljubav? Mnogo si puta čitao o Jobovim djelima – jesi li zaboravio na njih? Prava se ljubav može samo iz vjere oblikovati. Pravu ljubav prema Bogu razvijaš pročišćenjima kojima si podvrgavan i upravo zbog svoje vjere možeš Božju volju uzeti u obzir u svojim praktičnim iskustvima, a ti svojom vjerom također zanemaruješ svoje tijelo i tragaš za životom; to je ono što ljudi trebaju činiti. Ako to učiniš, moći ćeš vidjeti Božje postupke, ali ako ti manjka vjere, tada nećeš moći ni vidjeti Božje postupke, niti doživjeti Njegovo djelo. Ako želiš da te Bog upotrijebi i usavrši, moraš imati sve: volju za patnjom, vjeru, izdržljivost, poslušnost, kao i sposobnost da doživiš Božje djelo, da dokučiš Njegovu volju, da budeš obziran prema Njegovu jadu i tome slično. Nije lako usavršiti neku osobu, a svako pojedinačno pročišćenje koje proživljavaš zahtijeva tvoju vjeru i ljubav. Ako želiš da te Bog usavrši, nije dovoljno samo juriti naprijed na svojemu putu, niti je dovoljno samo davati se za Boga. Mnogo toga moraš posjedovati da bi mogao postati čovjek kojega je Bog usavršio. Kad se suočiš s patnjom, moraš biti u stanju odbaciti svoju brigu za tijelo i ne žaliti se na Boga. Kad se Bog od tebe sakrije, moraš biti u stanju vjerovati u Njega da bi Ga slijedio, očuvati svoju prijašnju ljubav i ne dopustiti joj da popusti ili se raspline. Ma što god Bog činio, moraš se pokoriti Njegovu naumu i biti spreman prokleti svoje tijelo, umjesto da se žališ na Njega. Kad si suočen s kušnjama, moraš udovoljiti Bogu, čak i ako u sebi gorko plačeš ili se nevoljno rastaješ od nekog voljenog predmeta. Jedino su ovo prava ljubav i vjera. Bez obzira na to kakav je trenutno tvoj rast, ti najprije moraš imati i volju da istrpiš poteškoće i istinsku vjeru, a pritom moraš biti voljan odreći se tijela. Trebaš biti spreman izdržati osobne poteškoće i istrpjeti gubitke na štetu osobnih interesa da bi mogao udovoljiti Božjoj volji. Moraš, također, biti u stanju u srcu osjetiti žaljenje prema sebi: ranije nisi mogao udovoljiti Bogu i sad možeš žaliti sebe zbog toga. Ništa od toga ne smije ti nedostajati – jer će te Bog upravo kroz ove stvari usavršiti. Ako ne možeš zadovoljiti ove kriterije, onda ne možeš biti usavršen.

Netko tko služi Bogu ne treba samo znati kako za Njega patiti; više od toga, on treba shvatiti da je svrha vjere u Boga traganje za ljubavlju prema Bogu. Tebe Bog koristi ne samo da bi te pročistio ili da bi te natjerao da patiš, već te koristi zato da bi ti spoznao Njegove postupke, da bi spoznao pravi značaj ljudskog života i, naročito, zato da bi ti spoznao kako služenje Bogu nije lak zadatak. Doživljavanje Božjeg djela ne znači uživanje u milosti, već je to prije patnja zbog ljubavi prema Njemu. Budući da uživaš Božju milost, moraš uživati i u Njegovoj grdnji; moraš sve to iskusiti. Možeš u sebi iskusiti Božje prosvjetljenje, a također možeš iskusiti kako se On s tobom obračunava i kako ti sudi. Tako će tvoje iskustvo biti sveobuhvatno. Bog je na tebi obavio Svoje djelo grdnje i suda. Božja se riječ s tobom obračunala, ali to nije sve; ona te je također prosvijetlila i osvijetlila. Kad si negativan i slab, Bog je za tebe zabrinut. Svrha je cjelokupnog ovog djela da ti da do znanja kako je sve u vezi s čovjekom dio Božjeg određenja. Ti možda misliš da vjera u Boga podrazumijeva patnju ili obavljanje najrazličitijih stvari zarad Njega; ti možda smatraš da je svrha vjere u Boga da ti tijelo bude spokojno, da ti u životu sve ide glatko ili da se uvijek osjećaš ugodno i opušteno. Ništa od toga, međutim, nije svrha koju bi ljudi trebali povezivati sa svojom vjerom u Boga. Ako je svrha tvoje vjere u Boga povezana s ovim, onda tvoje gledište nije ispravno i naprosto će biti nemoguće usavršiti te. Božji postupci, pravedna Božja narav, Njegova mudrost, Njegove riječi te Njegova čudesnost i nedokučivost, sve su to stvari koje ljudi trebaju moći razumjeti. Kad stekneš ovo razumijevanje, trebaš ga iskoristiti kako bi svoje srce oslobodio svih osobnih zahtjeva, nadanja i predodžba. Jedino oslobođenjem od ovih stvari možeš ispuniti uvjete koje Bog postavlja i jedino tako možeš imati život i udovoljiti Bogu. Svrha vjere u Boga leži u udovoljavanju Njegovoj volji i proživljavanju naravi koju On zahtijeva kako bi se Njegovi postupci i slava mogli očitovati na primjeru ove grupe nedostojnih ljudi. Ovo je ispravno gledište na vjeru u Boga, a to je ujedno i cilj kojemu trebaš težiti. Tvoj stav prema vjeri u Boga treba biti ispravan i ti trebaš težiti da zadobiješ Božje riječi. Trebaš jesti i piti Božje riječi i moraš biti u stanju proživjeti istinu, a naročito moraš biti u stanju vidjeti Njegove praktične postupke, Njegove divne postupke diljem svemira, kao i praktično djelo koje On obavlja u tijelu. Zahvaljujući praktičnim iskustvima, ljudi mogu shvatiti kako to Bog obavlja Svoje djelo na njima i koja je Njegova volja prema njima. Svrha svega ovoga jest da se iz ljudi iskorijeni iskvarena sotonska narav. Kad iz sebe izgnaš svu nečistoću i nepravednost, kad odbaciš svoje pogrešne namjere i razviješ istinsku vjeru u Boga – samo ćeš s istinskom vjerom moći iskreno zavoljeti Boga. Boga možeš iskreno voljeti samo na temelju svoje vjere u Njega. Može li se ljubav prema Bogu postići bez vjere u Njega? Budući da vjeruješ u Boga, ne možeš imati nikakvih nedoumica u vezi s tim. Neki se ljudi ispune životnom snagom čim uvide da će im vjera u Boga donijeti blagoslove, da bi odmah potom naglo klonuli čim uvide da moraju istrpjeti pročišćenje. Je li to vjera u Boga? Naposljetku, ti u svojoj vjeri moraš postići potpunu i bezuvjetnu poslušnost pred Bogom. Ti vjeruješ u Boga, ali Mu i dalje postavljaš zahtjeve, u sebi nosiš mnoge vjerske predodžbe koje ne možeš odbaciti i osobne interese kojih se ne možeš riješiti, a pritom i dalje tražiš tjelesne blagoslove i želiš da ti Bog spasi dušu i tijelo – sve su to ponašanja ljudi čija su gledišta pogrešna. Iako ljudi s vjerskim shvaćanjima vjeruju u Boga, oni ne traže da promijene svoju narav i ne tragaju za spoznajom Boga, već samo teže zadovoljenju interesa svojega tijela. Mnogi među vama posjeduju vjeru koja spada u kategoriju vjerskih uvjerenja; to nije istinska vjera u Boga. Da bi vjerovali u Boga, ljudi moraju imati srce koje je spremno patiti za Njega i volju da Mu se predaju. Ako ne ispune ova dva uvjeta, njihova vjera u Boga nije valjana i oni neće moći ostvariti promjene u svojoj naravi. U Boga doista vjeruju jedino ljudi koji istinski tragaju za istinom, koji teže spoznaji Boga i tragaju za životom.

Kad te spopadnu kušnje, kako ćeš Božje djelo primijeniti u nadilaženju tih kušnji? Hoćeš li biti negativan ili ćeš Božje kušnje i pročišćenje čovjeka razumjeti i sagledati s pozitivnog aspekta? Što je to što ćeš steći kroz Božje kušnje i pročišćenje? Hoće li tvoja ljubav prema Bogu narasti? Kad budeš podvrgnut pročišćenju, hoćeš li moći primijeniti Jobove kušnje i ozbiljno se pozabaviti djelom koje Bog obavlja u tebi? Možeš li na primjeru Jobove kušnje vidjeti kako Bog testira čovjeka? Kakvo nadahnuće u tebi bude kušnje kojima je Job bio podvrgnut? Hoćeš li biti voljan da, usred svojega pročišćenja, svjedočiš za Boga ili ćeš željeti svojemu tijelu udovoljavati u ugodnom okruženju? Kakvo je doista tvoje viđenje vjere u Boga? Vjeruješ li doista Njega radi, a ne radi svojega tijela? Imaš li doista cilj kojem težiš u svojemu traganju? Jesi li voljan podvrgnuti se pročišćenju kako bi te Bog mogao usavršiti ili bi radije prihvatio Božju grdnju i kletve? Kakvo je doista tvoje gledište po pitanju svjedočenja za Boga? Što ljudi u određenim sredinama trebaju činiti da bi istinski svjedočili za Boga? Budući da je praktični Bog Svojim stvarnim djelovanjem u tebi toliko toga razotkrio, zašto ti stalno razmišljaš o odlasku? Vjeruješ li ti u Boga Njega radi? Za većinu vas vjera je samo dio računice koju pravite sebe radi, u cilju ostvarenja osobne koristi. Veoma malo ljudi u Boga vjeruje radi Njega Samoga; nije li to buntovništvo?

Svrha djela pročišćenja leži prvenstveno u usavršavanju vjere kod ljudi. Ono što se naposljetku time postiže jest da ti želiš otići, ali u isto vrijeme to ne možeš; neki su ljudi u stanju vjerovati čak i kad su lišeni i posljednjeg tračka nade; a ljudi se, u pogledu vlastitih izgleda za budućnost, ničem više ne nadaju. Tek tada će Božje pročišćenje biti dovršeno. Ljudi još uvijek nisu dostigli fazu u kojoj lebde između života i smrti te nisu okusili smrt, što znači da proces pročišćenja još uvijek nije završen. Čak ni oni koji su dostigli fazu služitelja nisu u potpunosti pročišćeni. Job je bio podvrgnut krajnjem pročišćenju, a nije se imao na što osloniti. Ljudi se moraju podvrgnuti pročišćenju do te mjere da izgube svaku nadu i nemaju se na što osloniti – samo je to istinsko pročišćenje. U vrijeme služitelja, ako ti je srce uvijek bilo tiho pred Bogom i ako si se uvijek, ma što da je On činio i ma kakva je Njegova volja bila spram tebe, pokoravao Njegovim uređenjima, ti bi na kraju puta razumio sve što je Bog dotada učinio. Ti bi bio podvrgnut kušnjama Joba, a istovremeno bi bio podvrgnut i Petrovim kušnjama. Kada je Job bio iskušan, on je svjedočio, da bi mu se naposljetku otkrio Jahve. Tek nakon što je svjedočio, bio je dostojan vidjeti lice Božje. Zašto je rečeno: „Skrivam se od zemlje ogrezle u prljavštini, ali se pokazujem svetom kraljevstvu”? To znači da si dostojan vidjeti Božje lice samo onda kad posjeduješ svetost i kad svjedočiš. Ako ne možeš svjedočiti za Njega, ti onda nisi dostojan vidjeti Njegovo lice. Ako se, suočen s pročišćenjem, povlačiš ili žališ na Boga, te uslijed toga ne uspijevaš svjedočiti za Njega i postaješ predmet Sotoninog podsmijeha, ti onda nećeš zadobiti Božje pojavljivanje. Ako si, pak, poput Joba koji je usred kušnji prokleo svoje tijelo i nije se žalio na Boga, koji je bio u stanju prezreti svoje tijelo, a da se pritom nije žalio, niti je svojim riječima zgriješio, ti ćeš onda biti Božji svjedok. Ako ti, nakon što se podvrgneš pročišćenju do određenog stupnja, i dalje možeš biti poput Joba, uistinu pokoran pred Bogom, bez drugih zahtjeva prema Njemu i bez vlastitih predodžbi, Bog će ti se ukazati. Bog se sada ne pojavljuje pred tobom zato što u sebi nosiš mnogo predodžbi, osobnih predrasuda, sebičnih misli, individualnih zahtjeva i tjelesnih interesa, te stoga nisi ni dostojan vidjeti Njegovo lice. Kad bi i vidio Boga, ti bi Ga odmjeravao u skladu sa svojim predodžbama i, čineći to, ti bi ga prikovao za križ. Ako te zadese mnoge stvari koje se ne poklapaju s tvojim predodžbama, ali ti si ih ipak u stanju ostaviti po strani i iz njih steći znanje o Božjim postupcima, te ako usred pročišćenja u sebi otkriješ srce prepuno ljubavi prema Bogu, onda si ti Njegov svjedok. Ako živiš u spokojnom domu, uživaš u tjelesnim zadovoljstvima, ako te nitko ne progoni, a tvoja braća i sestre po vjeri te slušaju, možeš li onda pokazati srce prepuno ljubavi prema Bogu? Može li te jedna takva situacija pročistiti? Samo se pročišćenjem može pokazati tvoja ljubav prema Bogu i samo zbivanjima koja se ne poklapaju s tvojim predodžbama možeš biti usavršen. Služeći se mnogim proturječnim i negativnim stvarima i koristeći se raznoraznim sotonskim manifestima – njegove postupke, njegove optužbe, njegova ometanja i obmane – Bog ti jasno pokazuje Sotonino grdno lice i tako usavršava tvoju sposobnost prepoznavanja Sotone, kako bi ga ti mogao zamrziti i odreći ga se.

Za sva tvoja mnogobrojna iskustva neuspjeha i slabosti, kao i za tvoja razdoblja negativnosti, može se reći da su Božje kušnje. To je zato što sve dolazi od Boga i što su sve stvari i događaji u Njegovim rukama. Hoćeš li ti biti neuspješan, hoćeš li biti slab i posrnuti, sve to počiva na Bogu i u Njegovim je rukama. To je, s Božjeg gledišta tvoja kušnja, a ako je ti ne možeš prepoznati, kušnja će prerasti u iskušenje. Postoje dvije vrste stanja koja ljudi trebaju moći prepoznati: jedno potječe od Duha Svetoga, dok je drugom vjerojatni izvor Sotona. Jedno je stanje u kojem te Duh Sveti osvjetljuje i omogućava ti da spoznaš samoga sebe, da sam sebe prezreš i osjetiš žaljenje prema sebi, da si u stanju iskreno zavoljeti Boga i svojemu srcu dati u zadatak da Mu udovoljava. Drugo je stanje ono u kojem poznaješ sebe, ali si negativan i slab. Za ovo stanje bi se moglo reći da je Božje pročišćenje, ali i da ujedno predstavlja Sotonino iskušavanje. Ako ovo prepoznaš kao svoje spasenje od Boga i osjetiš da si sada Njegov veliki dužnik, ako odsad budeš nastojao odužiti Mu se i više ne padati u takvu izopačenost, ako se budeš trudio jesti i piti Njegove riječi i ako budeš uvijek smatrao da u nečem oskudijevaš i da ti je srce obuzeto žudnjom, to je onda Božja kušnja. Nakon što se patnja završi i ti ponovno kreneš prema naprijed, Bog će te i dalje voditi, osvjetljavati, prosvjetljivati i njegovati. Ako, međutim, ti ovo ne prepoznaš, ako si negativan i naprosto se prepustiš očaju, ako tako razmišljaš, zadesit će te Sotonino iskušenje. Kad je Job bio podvrgnut kušnji, Bog i Sotona su se okladili i Bog je Sotoni dopustio da Jobu nanese bol. Iako je Bog kušao Joba, zapravo je Sotona bio taj koji se na njega okomio. Za Sotonu je to bilo iskušavanje Joba, ali je Job bio na Božjoj strani. Da nije bilo tako, Job bi podlegao napasti. Čim ljudi padnu u napast, prijeti im opasnost. Za pročišćenje se može reći da predstavlja kušnju od Boga, ali, ako ti nisi u dobrom stanju, može se reći da iskušavanje dolazi od Sotone. Ako nisi načisto u vezi s vizijom, Sotona će te optužiti i zamaglit će ti taj aspekt vizije. Dok se okreneš, past ćeš u napast.

Ako ne iskusiš Božje djelo, nikad nećeš moći biti usavršen. Osim toga, u svojemu iskustvu moraš zalaziti u pojedinosti. Primjerice, koje te stvari navode da razvijaš predodžbe i suvišne motive, a kojim prikladnim praktičnim postupcima se služiš da bi ove probleme mogao riješiti? Ako možeš iskusiti Božje djelo, to znači da posjeduješ rast. Ako samo naizgled posjeduješ životnu snagu, to onda nije pravi rast i ti zasigurno nećeš moći stajati postojano. Tek kad budeš bio u stanju iskusiti Božje djelo i kad budeš mogao o njemu razmišljati u svako doba i na svakom mjestu, kad budeš mogao napustiti pastire i živjeti samostalno, uzdajući se u Boga, i kad budeš mogao vidjeti stvarne Božje postupke – tek tada će Božja volja biti ispunjena. U ovom trenutku, većina ljudi ne umije doživljavati stvari, a kad se susretnu s nekim problemom, ne umiju ga riješiti; oni su nesposobni iskusiti Božje djelo i ne mogu živjeti duhovnim životom. Moraš uzeti Božje riječi i primijeniti ih u svojemu praktičnom životu.

Ponekad ti Bog pruža određenu vrstu osjećaja, osjećaja zbog kojeg gubiš svoju unutarnju radost i Božju prisutnost, i na takav način bivaš uronjen u tamu. Ovo je jedna vrsta pročišćenja. Kad god nešto uradiš, uvijek ti krene po zlu ili udariš glavom o zid. To te, zapravo, Bog ispravlja. Ponekad, kad radiš nešto što je prema Bogu neposlušno i buntovno, iako možda nitko drugi ne zna za to – Bog zna. On ti to neće dopustiti i ispravit će te. Djelo Duha Svetoga veoma je temeljito. On veoma pažljivo promatra svaku riječ i postupke ljudi, svaki njihov čin i pokret, svaku njihovu misao i ideju, kako bi ljudi mogli steći unutarnju svijest o ovim stvarima. Jedanput nešto uradiš i to pođe po zlu, uradiš to ponovno, ali opet ispadne pogrešno – tako postupno počinješ razumijevati djelo Duha Svetoga. Iz mnogo ovakvih slučajeva ispravljanja naučit ćeš što treba činiti kako bi se uskladio s Božjom voljom i što je to što nije u skladu s Njegovom voljom. Na kraju ćeš naučiti kako da, iz samoga sebe, pravilno reagiraš na usmjeravanja Duha Svetoga. Ponekad ćeš biti buntovan i Bog će te iznutra prekoriti. Sve ovo potječe od Božjeg ispravljanja tebe. Ako Božju riječ ne čuvaš kao blago, ako omalovažavaš Njegovo djelo, On će te potpuno ignorirati. Što ozbiljnije shvaćaš Božje riječi, to će te On više prosvjetljivati. Trenutno u crkvi ima ljudi čija je vjera zamagljena i konfuzna, uslijed čega oni čine mnoge nepodopštine i ponašaju se nedisciplinirano, tako da se u njima ne može jasno vidjeti djelo Duha Svetoga. Neki svoje dužnosti zapostavljaju radi stjecanja novca te izlaze da bi se bavili svojim poslovima, a pritom ih nitko ne ispravlja; ovakve su osobe u još većoj opasnosti. Oni ne samo da u sebi trenutačno nemaju djelo Duha Svetoga, već će ih i u budućnosti biti teško usavršiti. Ima mnogo onih u kojima se djelo Duha Svetoga ne može vidjeti i u kojima se ne može vidjeti Božje ispravljanje. To su oni kojima Božja volja nije jasna i koji ne poznaju Njegovo djelo. Sve je u najboljem redu s onima koji mogu postojano stajati usred pročišćenja, koji Boga slijede ma što On činio i koji su, u najmanju ruku, u stanju ne otići ili postići 0,1% od onoga što je postigao Petar, ali oni nemaju nikakvu vrijednost u pogledu pitanja može li ih Bog iskoristiti. Mnogi ljudi brzo shvaćaju stvari, iskreno vole Boga i mogu nadmašiti Petrovu razinu, a Bog na njima obavlja djelo usavršavanja. Takvi ljudi bivaju podvrgnuti ispravljanju i prosvjetljenju te ako u njima postoji išta što nije u skladu s Božjom voljom, oni to mogu odmah odbaciti. Takvi su ljudi zlato, srebro i drago kamenje – njihova je vrijednost najveća! Ako je Bog obavio mnoga raznovrsna djela, a ti si i dalje nalik pijesku ili kamenu, onda si bezvrijedan!

Božje djelo u zemlji velikog crvenog zmaja čudesno je i nedokučivo. On će jednu grupu ljudi usavršiti, dok će neke druge prognati, jer u crkvi ima svakakvih ljudi – ima onih koji vole istinu i onih koji je ne vole; tu su oni koji doživljavaju Božje djelo i oni koji ga ne doživljavaju; ima onih koji ispunjavaju svoju dužnost i onih koji to ne čine; ima onih koji svjedoče za Boga i onih koji ne svjedoče – a jedan dio njih su nevjernici i zli ljudi, koji će zasigurno biti prognani. Ako ti Božje djelo nije sasvim jasno, bit ćeš negativan; to je zato što se Božje djelo može vidjeti samo u manjem broju ljudi. U ovom će trenutku postati jasno tko iskreno voli Boga, a tko ne. Oni koji iskreno vole Boga imaju u sebi djelo Duha Svetoga, dok će oni koji ga ne vole iskreno biti razotkrivani u svakom koraku Njegova djela. Oni će postati ljudi koje treba prognati. Ti će ljudi biti razotkriveni tijekom djela osvajanja, a oni su odveć bezvrijedni da bi bili podvrgnuti usavršavanju. One koji su usavršeni Bog je u potpunosti zadobio i oni su sposobni voljeti Boga onako kako Ga je Petar volio. Oni koji su osvojeni ne vole spontano, već mogu samo pasivno voljeti, i oni su primorani voljeti Boga. Spontana se ljubav rađa kroz razumijevanje stečeno praktičnim iskustvom. Ova ljubav zaokuplja čovjekovo srce i navodi ga da se svojevoljno posveti Bogu; Božje riječi postaju njegov temelj i on je u stanju stradati zarad Boga. Naravno, to su stvari koje posjeduje netko koga je Bog usavršio. Ako samo tražiš da budeš osvojen, ti onda ne možeš svjedočiti za Boga; ako bi Bog svoj cilj spasenja mogao postići samo osvajanjem ljudi, Njegov bi posao bio završen fazom služitelja. Krajnji Božji cilj, međutim, nije osvajanje ljudi, već njihovo usavršavanje. Prema tome, umjesto da govorite kako ova etapa predstavlja djelo osvajanja, recite da je to djelo usavršavanja i izgona. Neki ljudi nisu do kraja osvojeni, a tijekom njihova osvajanja, određena će grupa ljudi biti usavršena. Ove dvije komponente djela izvode se sinkronizirano. Ljudi nisu otišli čak ni tijekom tako dugog razdoblja obavljanja djela, što pokazuje da je cilj osvajanja postignut – kada ste osvojeni, to je činjenica. Cilj pročišćenja nije osvajanje, već usavršavanje. Bez prethodnog pročišćenja, ljudi ne bi mogli biti usavršeni. Stoga su pročišćenja doista dragocjena! Danas je jedna grupa ljudi usavršena i zadobivena. Svih deset prethodno spomenutih blagoslova bili su namijenjeni onima koji su usavršeni. Sve što je vezano za promjenu njihovog lika na zemlji, usmjereno je ka onima koji su usavršeni. Oni koji nisu usavršeni, nisu kvalificirani primiti Božja obećanja.