U Dobu kraljevstva, Bog koristi riječi kako bi uveo novo doba, promijenio sredstva kojima djeluje i izvršio djelo čitavog doba. To je načelo po kojem Bog djeluje u Dobu riječi. On se utjelovio kako bi govorio iz različitih perspektiva, kako bi čovjek doista mogao vidjeti Boga, koji je Riječ koja se pojavljuje u tijelu, i kako bi mogao shvatiti Njegovu mudrost i čudesnost. Takvo djelo provodi se radi uspješnijeg ostvarenja ciljeva osvajanja čovjeka, usavršavanja čovjeka i čovjekovog izgnanstva, što je istinsko značenje upotrebe riječi zarad obavljanja djela u Dobu riječi. Putem ovih riječi ljudi spoznaju Božje djelo, Božju narav, suštinu čovjeka i ono u što čovjek treba zakoračiti. Putem riječi, djelo koje Bog želi izvršiti u Dobu riječi ostvaruje se u cijelosti. Putem ovih riječi ljudi bivaju razotkriveni, izgnani i kušani. Ljudi su vidjeli Božje riječi, čuli te riječi i priznali postojanje tih riječi. Kao rezultat toga, povjerovali su u postojanje Boga, u svemoć i mudrost Božju, kao i u Božju ljubav prema čovjeku i Njegovu želju da spasi čovjeka. Riječ „riječi” je možda jednostavna i obična, ali riječi izgovorene iz usta utjelovljenog Boga protresaju svemir, preobražavaju srca ljudi, preobražavaju njihove predodžbe i stare naravi, i preobražavaju dosadašnji izgled cijelog svijeta. Kroz vjekove, samo je Bog današnjice djelovao na ovaj način, i samo On tako govori i tako dolazi spasiti čovjeka. Od ovog vremena pa nadalje, čovjek živi pod vodstvom Božjih riječi, usmjeren i opskrbljen Njegovim riječima. Ljudi žive u svijetu Božjih riječi, među prokletstvima i blagoslovima Božjih riječi, a čak je još više onih koji su došli živjeti pod sudom i grdnjom Njegovih riječi. Ove riječi i ovo djelo ovdje su zarad spasenja čovjeka, zarad ispunjenja Božje volje i zarad promjene prvobitnog izgleda svijeta starog stvaranja. Bog je stvorio svijet koristeći riječi, On vodi ljude kroz svemir koristeći riječi, i On ih, koristeći riječi, osvaja i spašava. Naposljetku, On će upotrijebiti riječi kako bi čitav nekadašnji svijet priveo kraju, čime će u cijelosti ispuniti Svoj plan upravljanja. Tijekom čitavog Doba kraljevstva Bog koristi riječi kako bi vršio Svoje djelo i ostvario rezultate Svojeg djela. On ne čini znamenja niti izvodi čuda, već samo vrši Svoje djelo putem riječi. Zahvaljujući tim riječima čovjek je nahranjen i opskrbljen, pomoću njih stječe znanje i istinsko iskustvo. U Dobu riječi, čovjek je izuzetno blagoslovljen. On ne trpi nikakav fizički bol i naprosto uživa u obilju Božjih riječi kojima je opskrbljen; bez potrebe da naslijepo traži ili besciljno luta, on iz svoje udobnosti vidi Božju pojavu, čuje Ga kako govori vlastitim ustima, prima ono čime ga On opskrbljuje i promatra Ga kako osobno obavlja Svoje djelo. To su stvari u kojima ljudi iz prošlih vremena nisu mogli uživati, i to su blagoslovi koje nikada nisu mogli dobiti.

Bog je odlučio čovjeka učiniti potpunim i, bez obzira na perspektivu iz koje govori, sve je zarad usavršavanja ljudi. Riječi izgovorene iz perspektive Duha ljudi teško shvaćaju; oni nemaju načina pronaći put do praktične primjene, jer je njihova sposobnost razumijevanja ograničena. Božje djelo postiže različiti učinak i na svakom koraku Svojeg djela On zna Svoju svrhu. Štoviše, neophodno je da On govori iz različitih perspektiva, jer jedino tako može usavršiti čovjeka. Kada bi se On Svojim glasom oglasio samo iz perspektive Duha, ne bi bilo načina da se završi ova etapa Božjeg djela. Iz tona kojim govori, možeš vidjeti kako je On odlučan da ovu grupu ljudi upotpuni. Dakle, što bi trebao biti prvi korak za svakoga tko želi postati savršen? Prije svega, moraš spoznati Božje djelo. Danas se u Božjem djelu počela primjenjivati nova metoda; ovo doba razlikuje se od prethodnih, način na koji Bog djeluje također se promijenio, a i način na koji Bog govori drugačiji je. Danas se promijenio ne samo način njegovog djelovanja, već i doba. Ovo je Doba kraljevstva. To je i doba ljubavi prema Bogu. Ono je nagovještaj Doba tisućljetnog kraljevstva – koje je također Doba riječi, i doba u kojem Bog koristi mnoge načine govora kako bi čovjeka učinio savršenim i govori iz različitih perspektiva kako bi opskrbio čovjeka. Pri ulasku u Doba tisućljetnog kraljevstva, Bog će početi rabiti riječi kojima će učiniti čovjeka savršenim, dopuštajući mu da uđe u stvarnost života i izvodeći ga na pravi put. Iskusivši tolike korake Božjeg djela, čovjek je vidio kako djelo Božje ne ostaje uvijek isto, već se neprestano razvija i produbljuje. Poslije toliko dugog ljudskog iskustva s njim, djelo se stalno mijenjalo, uvijek se iznova preobražavajući. Međutim, ma koliko se mijenjalo, ono nikada ne odstupa od Božjeg cilja da čovječanstvu donese spasenje. Čak ni poslije deset tisuća promjena ono ne odstupa od svoje prvotne svrhe. Ma koliko se metoda Božjeg djela mijenjala, ovo djelo se nikada ne udaljava od istine ili od života. Promijene u načinu na koji se djelo provodi samo podrazumijevaju promjenu oblika djelovanja i perspektive iz koje Bog govori; nema promjene u središnjem cilju Božjeg djela. Promjene u tonu Božjeg glasa i načinu vršenja Njegovog djela imaju za cilj postizanje određenog učinka. Promjena tona glasa ne znači promjenu svrhe ili načela na kojima djelo počiva. Ljudi vjeruju u Boga prvenstveno kako bi tražili život; ako vjeruješ u Boga, a ne tragaš za životom niti težiš istini ili spoznaji Boga, onda to nije vjera u Boga! I je li onda realno i dalje tražiti ulazak u kraljevstvo kako bi bio kralj? Ostvariti istinsku ljubav prema Bogu kroz traganje za životom – jedino je to stvarnost; težnja i primjenjivanje istine – sve je to stvarnost. Čitajući i doživljavajući Božje riječi, doći ćeš do spoznaje Boga usred stvarnog iskustva, a to je ono što znači istinski težiti.

Sada je Doba kraljevstva. Jesi li ušao u ovo novo doba zavisi od toga jesi li ušao u stvarnost Božjih riječi, od toga da li su Njegove riječi postale stvarnost tvog života. Božje riječi su obznanjene svim ljudima, tako da će na kraju svi ljudi živjeti u svijetu Božjih riječi, a Njegove riječi prosvijetlit će i osvijetliti svaku osobu iznutra. Ako tijekom ovog vremenu budeš nemaran u čitanju Božjih riječi i ne budu te zanimale Njegove riječi, to će biti znak da je tvoje stanje pogrešno. Ako nisi u stanju ući u Doba riječi, onda Duh Sveti ne djeluje u tebi; ako si zakoračio u ovo doba, On će izvršiti Svoje djelo. Što možeš učiniti na početku Doba riječi kako bi zadobio djelo Duha Svetog? U ovom dobu, i među vama, Bog će postići sljedeće: da svaka osoba živi riječi Božje, da može provesti istinu u djelo i iskreno voljeti Boga; da svi ljudi koriste riječi Božje kao temelj i kao svoju stvarnost, i da u srcu obožavaju Boga; i da, provodeći riječi Božje, čovjek upravlja kraljevskom silom zajedno s Bogom. To je djelo koje Bog treba ostvariti. Možeš li izdržati da ne čitaš riječi Božje? Danas mnogi osjećaju kako ne mogu izdržati ni dan-dva bez čitanja Njegovih riječi. Moraju čitati Njegove riječi svakog dana, a ako im vrijeme to ne dopušta, dovoljno im je da ih bar slušaju. To je osjećaj kojeg Duh Sveti daje ljudima, i to je način na koji ih On počinje pokretati. Drugim riječima, On upravlja ljudima putem riječi kako bi oni mogli ući u stvarnost riječi Božjih. Ako nakon samo jednog dana bez jedenja i pijenja Božjih riječi osjetiš tamu i žeđ i ne možeš to podnijeti, to dokazuje kako te je Duh Sveti dodirnuo, i da ti On nije okrenuo leđa. Ti si, dakle, onaj koji je dio ove struje. Međutim, ako poslije dan ili dva bez jela i pijenja riječi Božjih ne osjećaš ništa, ako ne osjećaš žeđ i uopće nisi ganut, to dokazuje kako ti je Duh Sveti okrenuo leđa. To onda znači kako nešto nije u redu s tvojim unutrašnjim stanjem; nisi ušao u Doba riječi i jedan si od onih koji zaostaju. Bog koristi riječi kako bi vladao ljudima; ti se osjećaš dobro ako jedeš i piješ riječi Božje; u suprotnom, nema puta koji možeš slijediti. Riječi Božje postaju ljudima hrana i sila koja ih pokreće. Biblija kaže da „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta” (Mt 4,4). Danas će Bog dovršiti ovo djelo, i On će to ostvariti u vama. Kako to da su u prošlosti ljudi danima mogli ne čitati Božje riječi, a ipak su mogli jesti i raditi kao i obično, a danas to nije slučaj? U ovom dobu, Bog uglavnom koristi riječi kako bi vladao svime. Kroz Božje riječi čovjeku se sudi i on se usavršava, kako bi zatim konačno bio primljen u kraljevstvo. Jedino Božje riječi mogu opskrbiti čovjekov život, i samo Božje riječi mogu dati čovjeku svjetlost i put za praktično djelovanje, pogotovo u Dobu kraljevstva. Dokle god ne skrećeš izvan stvarnosti Božjih riječi, jedući i pijući Njegove riječi svakog dana, Bog će te moći učiniti savršenim.

Težnja za životom nije nešto što se može ubrzati; životni rast se ne postiže za samo dan ili dva. Božje djelo je normalno i praktično, i postoji proces kroz koji ono mora proći. Utjelovljenom Isusu trebalo je trideset tri i pol godine da dovrši Svoje djelo raspeća – što onda očekivati od očišćenja čovjeka i preobražavanja njegovog života, jednog od najtežih djela? Nije lako stvoriti normalnog čovjeka koji očituje Boga. To posebice važi za ljude koji su rođeni u naciji velikog crvenog zmaja, koji su lošeg kova i zahtijevaju dugo razdoblje Božjih riječi i djela. Dakle, nemojte biti nestrpljivi da vidite rezultate. Moraš biti proaktivan u jedenju i pijenju Božjih riječi i uložiti više truda u riječi Božje. Kada završiš s čitanjem Njegovih riječi, moraš ih moći primijeniti u stvarnosti, rastući u spoznaji, pronicljivosti, sposobnosti razlučivanja i mudrosti u Božjim riječima. Tako ćeš se promijeniti, a da to i ne primijetiš. Ako si u stanju usvojiti jedenje i pijenje Božjih riječi kao vlastito načelo, čitati ih, spoznati ih, doživjeti i primijeniti ih, dostići ćeš zrelost, a da toga nećeš ni biti svjestan. Ima ljudi koji kažu kako nisu u stanju primijeniti riječi Božje u praksi čak i pošto ih pročitaju. Kuda žuriš? Kada dostigneš određeni stas, moći ćeš primijeniti Njegove riječi u praksi. Bi li dijete od četiri-pet godina kazalo kako nije u stanju podržati ili poštovati svoje roditelje? Trebaš znati svoj trenutni stas. Primijeni u praksi ono što si u stanju primijeniti u praksi i izbjegavaj biti netko tko remeti upravljanje Božje. Samo jedi i pij Božje riječi i, od sada pa nadalje, prihvati to kao vlastito načelo. Za sada nemoj brinuti može li te Bog upotpuniti. Nemoj se još u to upuštati. Samo jedi i pij Božje riječi onako kako ti dolaze, a Bog će se pobrinuti da te upotpuni. Međutim, postoji načelo po kojem moraš jesti i piti Njegove riječi. Nemoj to činiti naslijepo. Kada jedeš i piješ riječi Božje, s jedne strane traži riječi koje trebaš spoznati – to jest, one koje se odnose na vizije – a s druge strane, traži ono što trebaš primijeniti u stvarnoj praksi – to jest, ono u što trebaš ući. Jedan vid se odnosi na znanje, a drugi na ulazak. Kada dokučiš oba – kada budeš shvatio što trebaš znati, a što treba primijeniti – znat ćeš kako jesti i piti riječi Božje.

Nadalje, razgovor o Božjim riječima treba biti načelo po kojem govoriš. Obično, kada se okupite, trebate u zajedništvu razgovarati o riječima Božjim, da Božje riječi budu sadržaj vaših interakcija, da razgovarate o onome što znate o tim riječima, kako ih primjenjujete u praksi i kako Duh Sveti djeluje. Dokle god razmjenjuješ s drugima riječi Božje, Duh Sveti će te osvjetljivati. Dostizanje svijeta Božjih riječi zahtjeva suradnju čovjeka. Ako ne uđeš u ovo, Bog neće imati načina da djeluje; ako šutiš i ne govoriš o Njegovim riječima, On neće imati načina da te osvijetli. Kad god nisi nečim drugim zauzet, razgovaraj o riječima Božjim, nemoj samo neobavezno ćaskati! Dopusti da ti život bude ispunjen riječima Božjim – tek ćeš tako postati odani vjernik. Nije bitno je li vaše zajedništvo površno. Bez plitkosti nema ni dubine. Mora postojati nekakav proces. Kroz praksu ćeš dokučiti osvjetljenje Duha Svetog izvršeno na tebi i kako da djelotvorno jedeš i piješ riječi Božje. Nakon razdoblja pomnog ispitivanja, ući ćeš u stvarnost riječi Božjih. Jedino ako si riješen surađivati, bit ćeš u stanju primiti djelo Duha Svetog.

Jedno od načela jedenja i pijenja riječi Božjih odnosi se na spoznaju, a drugo na ulazak. Koje riječi trebaš spoznati? Trebaš spoznati riječi koje se odnose na vizije (poput onih koja se odnose na doba u koje je Božje djelo sada ušlo, što Bog sada želi postići, što je utjelovljenje i tako dalje; sve se ovo odnosi na vizije). Što podrazumijeva put na koji čovjek treba zakoračiti? Ovo se odnosi na riječi Božje koje čovjek treba provoditi u djelo i u njih zakoračiti. To su, dakle, dva načina jedenja i pijenja riječi Božjih. Od sada, jedi i pij riječi Božje na ovaj način. Ako jasno razumiješ Njegove riječi koje se odnose na vizije, onda nemaš potrebe čitati sve vrijeme. Od najveće je važnosti da jedeš i piješ više riječi o ulasku, kao što su kako okrenuti svoje srce ka Bogu, kako utišati svoje srce pred Bogom i kako se odreći tijela. To su stvari koje treba primijeniti u praksi. Bez znanja kako jesti i piti riječi Božje, istinsko zajedništvo je nemoguće. Jednom kad naučiš kako jesti i piti Njegove riječi, kada dokučiš ono što je ključno, zajedništvo će postati slobodno i, ma kakav problem da iskrsne, moći ćeš stupiti u zajedništvo i dokučiti stvarnost. Ako u zajedništvu oko riječi Božjih ne posjeduješ stvarnost, onda nisi dokučio što je ključno, što ukazuje da ne znaš kako jesti i piti Božje riječi. Nekim ljudima čitanje riječi Božjih može biti zamorno, što nije normalno stanje. Normalno je da se nikada ne umorimo od čitanja Božjih riječi, da smo ih uvijek žedni i da uvijek nalazimo kako su riječi Božje dobre. Tako onaj tko je doista zakoračio jede i pije riječi Božje. Kada osjetiš kako su riječi Božje izuzetno praktične i da su upravo ono u što čovjek treba zakoračiti; kada osjetiš kako su Njegove riječi od velike pomoći i veoma korisne čovjeku, i da su one čovjeku životna opskrba – znaj da to što osjećaš dolazi od Duha Svetog, a Duh Sveti je taj koji te pokreće. To je dokaz da Duh Sveti djeluje u tebi i da se Bog nije okrenuo od tebe. Kada vide da Bog stalno govori, neki ljudi se umaraju od Njegovih riječi i misle da to što ih čitaju ili ne čitaju nema nikakvih posljedica – što nije normalno stanje. Njima nedostaje srce koje je žedno zakoračiti u stvarnost, a takvi ljudi niti osjećaju žeđ za usavršavanjem, niti tome pridaju važnost. Kad god primijetiš kako nisi žedan Božjih riječi, to je znak da nisi u normalnom stanju. Je li se Bog okrenuo od tebe, u prošlosti se moglo odrediti po tome jesi li bio spokojan i jesi li osjetio zadovoljstvo. Danas je najbitnije jesi li žedan riječi Božjih, jesu li Njegove riječi tvoja stvarnost, jesi li vjeran i jesi li sposoban za Boga učiniti sve što možeš. Drugim riječima, čovjeku se sudi po stvarnosti Božjih riječi. Bog upućuje Svoje riječi cijelom čovječanstvu. Ako si ih voljan čitati, On će te prosvijetiti, a ako nisi, neće. Bog prosvjetljuje one koji su gladni i žedni pravednosti, i prosvjetljuje one koji Ga traže. Neki kažu kako ih Bog nije prosvijetlio čak ni pošto su pročitali Njegove riječi. Ali na koji način si čitao te riječi? Ako Njegove riječi čitaš onako kako čovjek koji jaše konja promatra cvijeće i ako stvarnosti ne pridaješ nikakvu važnost, kako te onda Bog može prosvijetliti? Kako Bog može učiniti savršenim onoga tko ne cijeni Njegove riječi? Ako ne cijeniš riječi Božje, nećeš imati ni istine ni stvarnosti. Ako pak cijeniš Njegove riječi, onda ćeš moći provesti istinu u djelo, i samo ćeš tada posjedovati stvarnost. Zbog toga uvijek moraš jesti i piti riječi Božje, bez obzira na to jesi li si zauzet ili ne, bez obzira na to jesu li okolnosti povoljne ili ne, i bez obzira jesi li izložen kušnji ili ne. Sve u svemu, riječi Božje osnova su čovjekovog postojanja. Nitko se ne može okrenuti od Njegovih riječi, već moraju jesti Njegove riječi kao što jedu tri obroka dnevno. Je li moguće da je tako jednostavno biti usavršen i zadobiven od Boga? Bilo da to u ovom trenutku razumiješ ili ne, bilo da imaš uvid u Božje djelo ili ne, ti moraš što je više moguće jesti i piti riječi Božje. To je ulazak na proaktivan način. Nakon čitanja riječi Božjih, požuri primijeniti ono u što možeš zakoračiti, a privremeno ostavi po strani ono u što ne možeš. Moguće je da postoji mnogo riječi Božjih koje u početku ne možeš razumjeti, ali ćeš ih poslije dva ili tri mjeseca, možda čak i godinu dana, razumjeti. Kako je to moguće? To je zato što Bog ne može učiniti ljude savršenima za dan ili dva. U većini slučajeva, kada čitaš Njegove riječi, možda ih nećeš odmah razumjeti. U tom trenutku one ti mogu izgledati kao najobičnije štivo; moraš ih iskusiti neko vrijeme prije no što ih mogneš razumjeti. Budući da je Bog toliko toga rekao, ti trebaš učiniti sve što je u tvojoj moći da jedeš i piješ Njegove riječi i onda ćeš ih, i ne znajući kako, shvatiti, i tada će te Duh Sveti prosvijetliti, a da toga nećeš biti ni svjestan. Kada Duh Sveti prosvjetljuje čovjeka, čovjek često toga nije svjestan. On te prosvjetljuje i vodi kada osjećaš žeđ i kada tragaš. Načelo po kojem Duh Sveti djeluje usredotočeno je na riječi Božje koje jedeš i piješ. Svi oni koji ne pridaju nikakvu važnost Božjim riječima i uvijek imaju različite stavove prema Njegovim riječima – vjerujući, u svom pomućenom umu, da je potpuno svejedno čitaju li Njegove riječi ili ne – su oni koji ne posjeduju stvarnost. Ni djelo Duha Svetog ni Njegovo prosvjetljenje nisu primjetni u takvoj osobi. Takvi ljudi se samo provlače kroz život, oni su licemjeri bez pravog znanja, kao gospodin Nanguo iz parabole^[a].

Bez riječi Božjih kao svoje stvarnosti, ti nemaš pravi stas. Kada dođe vrijeme kušnje, sigurno ćeš pasti i tada će se otkriti tvoj pravi stas. Ali oni koji redovno tragaju za ulaskom u stvarnost, kada budu podvrgnuti kušnji, shvatit će svrhu Božjeg djela. Onaj tko posjeduje svijest i osjeća žeđ za Bogom, treba učiniti nešto konkretno kako bi Bogu uzvratio Njegovu ljubav. Oni koji ne posjeduju stvarnost ne mogu čvrsto stajati ni pred beznačajnim stvarima. To je razlika između onih s pravim stasom i onih bez. Zašto, iako i jedni i drugi jedu i piju riječi Božje, neki uspiju biti čvrsti u kušnji, dok drugi bježe? Očigledna razlika je u tome što nekima nedostaje pravi stas; oni nemaju Božje riječi koje bi im služile kao stvarnost i Njegove se riječi nisu ukorijenile u njima. Čim budu izloženi kušnji, oni stižu na kraj svog puta. Zašto su onda neki u stanju ostati čvrsti usred kušnji? Zato što oni razumiju istinu i imaju viziju, oni razumiju Božju volju i Njegove zahtjeve, i stoga su u stanju izdržati kušnje. To je pravi stas i to je, također, život. Neki pak možda i čitaju riječi Božje, ali ih ne primjenjuju u praksi, ne shvaćaju ih ozbiljno; oni koji ih ne shvaćaju ozbiljno ne pridaju nikakvu važnost njihovoj praktičnoj primjeni. Oni koji nemaju Božje riječi da im služe kao stvarnost nemaju ni pravi stas, a takvi ljudi ne mogu izdržati kušnje.

Kada ti se riječi Božje jave, odmah ih trebaš primiti i jesti i piti ih. Bez obzira na to koliko ih razumiješ, jedini stav kojeg se moraš čvrsto držati jeste da Njegove riječi jedeš i piješ, da ih spoznaješ i da ih primjenjuješ. To je nešto što bi trebalo da možeš učiniti. Ne obaziri se koliko možeš stasati; samo se usredotoči na jedenje i pijenje Njegovih riječi. To je ono gdje bi čovjek trebao surađivati. Tvoj duhovni život uglavnom se sastoji od pokušaja da zakoračiš u stvarnost jedenja i pijenja Božjih riječi i njihovog provođenja u djelo. Nije tvoje da se usredotočuješ na bilo što drugo. Crkveni vođe trebaju biti u stanju da svu svoju braću i sestre usmjeravaju tako da oni nauče kako jesti i piti Božje riječi. To je odgovornost svakog crkvenog vođe ponaosob. Bilo da su mladi ili stari, svi trebaju jedenju i pijenju Božjih riječi davati veliki značaj i Njegove riječi nositi u svojim srcima. Ući u ovu stvarnost znači ući u Doba kraljevstva. Danas većina ljudi osjeća kako ne može živjeti bez jedenja i pijenja riječi Božjih i osjeća da su Njegove riječi uvijek svježe, bez obzira na vrijeme. To znači da su zakoračili na pravi put. Bog koristi riječi da obavi Svoje djelo i opskrbi čovjeka. Kada svi budu čeznuli i budu žeđali za riječima Božjim, ljudski će rod zakoračiti u svijet Njegovih riječi.

Bog je mnogo toga rekao. Koliko si od toga spoznao? U koliko toga si zakoračio? Ako neki crkveni vođa nije uveo svoju braću i sestre u stvarnost Božjih riječi, onda je on nemaran u svojoj dužnosti i ne uspijeva ispuniti svoju odgovornost! Bez obzira na to je li tvoje razumijevanje duboko ili površno, bez obzira na stupanj tvog razumijevanja, ti moraš znati jesti i piti Njegove riječi, moraš dobro obratiti pažnju na Njegove riječi i razumjeti zašto je važno i neophodno jesti ih i piti. Pošto je Bog toliko toga rekao, ako ne jedeš i ne piješ Njegove riječi, ako ne pokušavaš tragati za njima ili primjenjivati Njegove riječi, to se ne može nazvati vjerovanjem u Boga. Budući da vjeruješ u Boga, moraš jesti i piti Njegove riječi, iskusiti Njegove riječi i živjeti Njegove riječi. Samo se to može nazvati vjerom u Boga! Ako samo govoriš da vjeruješ u Boga, a pri tom nisi u stanju nijednu od Njegovih riječi provesti u djelo ili stvoriti bilo kakvu stvarnost, to se ne zove vjerovanje u Boga. To je prije „traženje kruha da se zavara glad”. Prazne priče koje se svode samo na tričava svjedočanstva, beskorisne stvari i površna pitanja, bez posjedovanja bar mrvice stvarnosti – ništa od toga ne predstavlja vjeru u Boga, a ti naprosto nisi shvatio pravi način vjerovanja u Boga. Zašto moraš jesti i piti što više Božjih riječi? Ako ne jedeš i ne piješ Njegove riječi, nego tražiš jedino da se uzdigneš na nebo, je li to vjerovanje u Boga? Koji je prvi korak koji treba poduzeti onaj tko vjeruje u Boga? Kojim putem Bog usavršava čovjeka? Možeš li biti usavršen bez jedenja i pijenja Božjih riječi? Možeš li se smatrati osobom kraljevstva ako riječi Božje nisu tvoja stvarnost? Što točno znači vjera u Boga? U najmanju ruku, oni koji vjeruju u Boga trebaju se pristojno ponašati; najvažnije od svega je da posjeduju riječi Božje. Bez obzira na sve, nikada ne smiješ napustiti Njegove riječi. Spoznaja Boga i ispunjenje Njegovih namjera postižu se kroz Njegove riječi. U budućnosti, svaka nacija, svaka vjeroispovijed, svaka religija i svaki sektor bit će osvojeni kroz Božje riječi. Bog će govoriti izravno i svi će ljudi držati riječi Božje u svojim rukama i tako će čovječanstvo biti usavršeno. Iznutra i izvana, sve prožimaju riječi Božje: čovječanstvo će vlastitim ustima izgovarati riječi Božje, djelovati u skladu s Božjim riječima i držati riječi Božje u sebi, ostajući uronjeno u Božje riječi kako iznutra tako i izvana. Tako će čovječanstvo biti usavršeno. Oni koji ispunjavaju namjere Božje i mogu svjedočiti o Njemu, to su ljudi koji posjeduju Božje riječi kao svoju stvarnost.

Ulazak u Doba riječi – Doba tisućljetnog kraljevstva – to je djelo koje se danas ostvaruje. Od sada pa nadalje, primjenjujte zajedništvo oko riječi Božjih. Samo jedenjem i pijenjem, kao i doživljavanjem riječi Božjih, bit ćeš u stanju živjeti riječi Božje. Moraš steći neko praktično iskustvo kako bi uvjerio druge. Ako ne možeš živjeti stvarnost Božjih riječi, nikoga nećeš uvjeriti! Svi oni koje Bog koristi mogu živjeti stvarnost Božjih riječi. Ako ne možeš stvoriti ovu stvarnost i svjedočiti o Bogu, to je znak da Duh Sveti nije djelovao u tebi i da nisi usavršen. To je značaj riječi Božjih. Imaš li srce koje je žedno Božjih riječi? Oni koji su žedni Božjih riječi žedni su istine, i samo takve ljude Bog blagoslivlja. U budućnosti će biti još mnogo riječi koje će Bog priopćiti svim religijama i svim vjeroispovijedima. On najprije govori i očituje Svoj glas među vama kako bi vas upotpunio prije nego što nastavi govoriti i očitovati Svoj glas među neznabošcima kako bi ih osvojio. Kroz Njegove riječi, svi će biti iskreno i potpuno uvjereni. Kroz riječi Božje i Njegova otkrivenja, čovjekova iskvarena narav kopni, on počinje ličiti na čovjeka, a njegova buntovna narav se smiruje. Riječi djeluju na čovjeka s autoritetom i osvajaju čovjeka u svjetlosti Božjoj. Djelo koje Bog vrši u sadašnjem dobu, kao i prekretnice u Njegovu djelu, sve se to može naći u Njegovim riječima. Ako ne čitaš Njegove riječi, ništa nećeš razumjeti. Kroz vlastito jedenje i pijenje Njegovih riječi, kroz zajedništvo sa svojom braćom i sestrama, i kroz svoja stvarna iskustva, u potpunosti ćeš spoznati Božje riječi. Tek tada ćeš moći istinski živjeti njihovu stvarnost.

Fusnota:

a. Izvorni tekst ne sadrži izraz „iz parabole”.