Bog govori Svoje riječi i obavlja Svoje djelo u skladu sa svakim dobom, a u različitim dobima koristi različite riječi. Bog se ne pridržava pravila, ne ponavlja isto djelo niti osjeća žalost za onim što je prošlo; On je Bog koji je uvijek nov i nikada star i svakog dana govori nove riječi. Ti bi se trebao pridržavati onoga čega bi se danas trebalo pridržavati; to je odgovornost i dužnost čovjeka. Od suštinskog je značaja da praktično djelovanje bude usredotočeno na današnje svjetlo i riječi Božje. Bog se ne pridržava pravila i može govoriti s mnogo različitih stajališta kako bi Svoju mudrost i svemoć učinio jasnima. Nebitno je govori li sa stajališta Duha, čovjeka ili nekog trećeg – Bog je uvijek Bog, a ti ne možeš reći da On nije Bog zato što govori sa stajališta čovjeka. Budući da Bog govori s različitih stajališta, među nekim ljudima pojavile su se predodžbe. Takvi ljudi nisu spoznali Boga niti su spoznali Njegovo djelo. Kad bi Bog uvijek govorio s istog stajališta, ne bi li čovjek postavljao pravila o Bogu? Može li Bog dopustiti čovjeku da se tako ponaša? S kojeg god stajališta Bog govori, On za to ima svoje razloge. Kad bi Bog uvijek govorio sa stajališta Duha, bi li se ti mogao povezati s Njim? Zato ponekad govori u trećem licu kako bi ti prenio Svoje riječi i usmjerio te prema stvarnosti. Sve što Bog radi prikladno je. Ukratko, Bog čini sve i ti u to ne bi trebao sumnjati. On je Bog, stoga nije bitno s kojeg stajališta govori jer On će uvijek biti Bog. To je nepromjenjiva istina. Kako god da djeluje, On je uvijek Bog i Njegova bit neće se promijeniti! Petar je žarko ljubio Boga i bio je čovjek po srcu Božjem, ali Bog nije svjedočio o njemu kao o Gospodinu ili Kristu jer je bit bića onakva kakva jest i ne može se promijeniti. Bog se u Svojem djelu ne pridržava pravila, već primjenjuje različite metode kako bi Svoje djelo učinio djelotvornim i produbio spoznaju koju čovjek ima o Njemu. Svaka Njegova metoda djelovanja pomaže čovjeku spoznati Ga i ima za cilj usavršiti čovjeka. Koju god metodu djelovanja primjenjuje, svaka ima za cilj izgraditi čovjeka i učiniti ga savršenim. Ako je neka od Njegovih metoda djelovanja trajala vrlo dugo, to je bilo kako bi se iskalila čovjekova vjera u Njega. Stoga u tvojem srcu ne bi trebalo biti sumnje. Sve su to koraci Božjeg djela i vi im se morate pokoravati.

Ono o čemu se danas govori jest ulazak u stvarnost, a ne uznesenje na nebo ili kraljevanje; sve o čemu se govori jest težnja za ulaskom u stvarnost. Nema praktičnije težnje od te, a pričati o kraljevanju nije praktično. Čovjek je vrlo znatiželjan i današnje Božje djelo još uvijek procjenjuje na temelju svojih vjerskih predodžbi. Iako je iskusio tolike Božje metode djelovanja, čovjek još uvijek nije spoznao djelo Božje, još uvijek traži znamenje i čuda i još uvijek provjerava jesu li se Božje riječi ispunile. Zar to nije zapanjujuće neznanje? Kad se Božje riječi ne bi ispunile, bi li ti i dalje vjerovao da je On Bog? Danas mnogo takvih ljudi u crkvi čeka da ugleda znamenje i čuda. Kažu da, ako se Božje riječi ispune, onda je On Bog; ako se Božje riječi ne ispune, onda On nije Bog. Dakle, vjeruješ li u Boga zbog ispunjenja Njegovih riječi ili zato što je On Sâm Bog? Čovjekov pogled na vjeru u Boga mora se ispraviti! Kad vidiš da se Božje riječi nisu ispunile, ti se brže-bolje izmigoljiš – zar je to vjera u Boga? Kad vjeruješ u Boga, sve moraš prepustiti Njegovu milosrđu i podčiniti se čitavom Božjem djelu. Bog je izrekao toliko mnogo riječi u Starom zavjetu – koje si od njih ti svojim očima vidio da su se ispunile? Možeš li reći da Jahve nije pravi Bog zato što ti to nisi vidio? Iako su se mnoge riječi ispunile, čovjek to nije sposoban jasno vidjeti jer ne posjeduje istinu i ništa ne razumije. Neki žele pobjeći kad osjete da se Božje riječi nisu ispunile. Pokušaj. Provjeri možeš li pobjeći. Čak i da pobjegneš, na kraju ćeš se ipak vratiti. Bog te kontrolira Svojom riječju i ako napustiš crkvu i riječ Božju, izgubit ćeš životni put. Ako ne vjeruješ u to, pokušaj sâm – misliš li da možeš tek tako otići? Božji Duh te kontrolira. Ne možeš otići. To je Božja upravna odluka! Ako netko želi pokušati, slobodno neka proba! Ako kažeš da ova osoba nije Bog, ogriješi se o Njega pa vidi što će učiniti. Možda tvoje tijelo neće umrijeti i još uvijek ćeš se moći hraniti i odijevati, ali u glavi će ti biti neizdržljivo; osjećat ćeš se napeto i izmučeno; ništa neće biti bolnije od toga. Čovjek ne može podnijeti mentalnu patnju i slamanje – možda i uspiješ izdržati patnju tijela, ali svakako ne možeš izdržati mentalni stres i dugotrajno mučenje. Danas neki ljudi postaju negativni jer ne uspijevaju vidjeti nikakvo znamenje i čuda, ali koliko god negativni bili, nitko od njih ne usuđuje se pobjeći zato što Bog kontrolira čovjeka Svojom riječju. Iako nije bilo nikakve pojave činjenica, nitko ne uspijeva pobjeći. Nisu li to djelovanja Božja? Danas je Bog došao na zemlju pružiti život čovjeku. Za razliku od onoga što ljudi zamišljaju, On te ne zavodi znamenjem i čudima kako bi osigurao miran odnos između Boga i čovjeka. Svi oni koji se ne usredotočuju na život, već na to da Boga natjeraju da im prikazuje znamenje i čini čuda, jesu farizeji! A upravo su farizeji pribili Isusa na križ. Ako Boga mjeriš na temelju svojeg shvaćanja vjere u Boga, vjerujući u Boga jedino ako se njegove riječi ispunjavaju, a sumnjaš u Njega, pa čak i bogohuliš ako se one ne ispune, zar Ga tako ne pribijaš za križ? Takvi ljudi zanemaruju svoje dužnosti, ali pohlepno uživaju u udobnosti!

S jedne strane, najveći je čovjekov problem što nije spoznao djelo Božje. Iako se čovjekov stav ne temelji na poricanju, on je ipak sumnjičav. Čovjek ne poriče, ali i ne prihvaća u potpunosti. Kada bi ljudi temeljito spoznali Božje djelo, ne bi bježali. Drugi je problem što čovjek ne poznaje stvarnost. Danas je svaka osoba povezana s Božjom riječju; i zaista, u budućnosti ne bi trebao razmišljati o tome hoćeš li ugledati znamenje i čuda. Jasno ti kažem: u sadašnjoj fazi možeš vidjeti samo Božje riječi, a iako nema činjenica, život Božji i dalje može biti utkan u čovjeka. Upravo je to glavno djelo tisućgodišnjeg kraljevstva, a ako ne možeš razumjeti to djelo, postat ćeš slab i posrnut ćeš; potonut ćeš usred kušnji i, što je još tužnije, postat ćeš Sotonin zarobljenik. Bog je došao na zemlju prvenstveno da izgovori Svoje riječi; ono s čime ti dolaziš u kontakt riječ je Božja; ono što vidiš riječ je Božja; ono što čuješ riječ je Božja, ono čega se pridržavaš riječ je Božja, ono što doživljavaš riječ je Božja, a ovo utjelovljenje Božje prvenstveno rabi riječi da usavrši čovjeka. On ne prikazuje znamenje niti čini čuda, a pogotovo ne čini djelo koje je Isus činio u prošlosti. Iako su obojica Bog i obojica su u tijelu, Njihove službe nisu iste. Kad je Isus došao, također je činio dio Božjeg djela i izgovorio je neke riječi – ali koje je bilo glavno djelo koje je ostvario? Glavno djelo koje je On ostvario bilo je djelo raspeća. Uzeo je obličje grešnog tijela kako bi dovršio djelo raspeća i otkupio cijelo čovječanstvo, a za sve ljudske grijehe poslužio je kao žrtva za grijeh. To je glavno djelo koje je On ostvario. Konačno, On je osigurao put križa kako bi vodio one koji su došli poslije. Kad je Isus došao, bilo je to prvenstveno da dovrši djelo otkupljenja. On je otkupio cijelo čovječanstvo i čovjeku donio evanđelje o kraljevstvu nebeskom i, štoviše, pokazao je put prema kraljevstvu nebeskom. Zbog toga su svi oni koji su došli poslije govorili: „Trebali bismo hoditi putem križa i žrtvovati se za križ.” Naravno, u početku je Isus također činio druga djela i govorio neke riječi kako bi se čovjek pokajao i ispovjedio svoje grijehe. Ali Njegova je služba ipak bila raspeće, a tri i pol godine koje je proveo propovijedajući o putu bile su priprema za raspeće koje je uslijedilo. Nekoliko puta kad se Isus molio također je bilo zarad raspeća. Život normalnog čovjeka koji je vodio i trideset tri i pol godine, koliko je živio na zemlji, prvenstveno su bili zarad dovršenja djela raspeća; iz njih je crpio snagu da izvede to djelo, na temelju čega Mu je Bog povjerio djelo raspeća. Koje će djelo utjelovljeni Bog izvršiti danas? Danas se Bog utjelovio prvenstveno kako bi dovršio djelo „Riječi koja se pojavljuje u tijelu”, kako bi upotrijebio riječ da usavrši čovjeka i kako bi čovjeka naveo da prihvati bavljenje riječju i pročišćenje riječi. Svojim riječima daje ti hranu i život; u Njegovim riječima vidiš Njegovo djelo i postupke. Bog rabi riječ da te izgrdi i pročisti, pa ako prolaziš kroz poteškoće, to je također zbog riječi Božje. Danas Bog Svoje djelo ne obavlja pomoću činjenica, već pomoću riječi. Tek nakon što Njegova riječ dođe do tebe, Duh Sveti moći će djelovati u tebi i u tebi prouzrokovati osjećaj bola ili slasti. Jedino te riječ Božja može dovesti u stvarnost i jedino te riječ Božja može usavršiti. Dakle, u najmanju ruku moraš shvatiti sljedeće: djelo koje Bog provodi u posljednjim danima prvenstveno se sastoji u korištenju Njegove riječi da usavrši svaku osobu i usmjeri čovjeka. Sve je Njegovo djelovanje kroz riječ; On se ne služi činjenicama kako bi te izgrdio. Ponekad se neki ljudi opiru Bogu. Iako Bog u tebi ne izaziva veliku nelagodu, iako tvoje tijelo nije izloženo grdnji niti prolaziš kroz nevolje – čim Njegova riječ dođe do tebe i pročisti te, postaje ti neizdrživo. Zar nije tako? U vrijeme služitelja, Bog je rekao da se čovjek baci u bezdan. Je li čovjek doista stigao do bezdana? Jednostavno, kroz upotrebu riječi zarad pročišćenja čovjeka, čovjek je zakoračio u bezdan. I tako, tijekom posljednjih dana, kad se Bog utjelovljuje, On prvenstveno rabi riječ da postigne i razjasni sve. Samo u Njegovim riječima možeš vidjeti što On jest; samo u Njegovim riječima možeš vidjeti da je On Sâm Bog. Kad utjelovljeni Bog dođe na zemlju, On ne radi ništa drugo, već samo izgovara riječi – stoga nema potrebe za činjenicama; riječi su dovoljne. To je zato što On prvenstveno dolazi izvršiti Svoje djelo, dopustiti čovjeku da vidi Njegovu moć i nadmoć u Njegovim riječima, dopustiti čovjeku da u Njegovim riječima vidi kako se On ponizno skriva i dopustiti čovjeku da u Njegovim riječima spozna Njegovu cjelovitost. Sve što On ima i sve što On jest nalazi se u Njegovim riječima. Njegova mudrost i čudesnost u Njegovim su riječima. U tome ti je dano vidjeti mnoge načine na koje Bog govori Svoje riječi. Najveći dio Božjeg djela za sve ovo vrijeme sastojao se od opskrbljivanja, otkrivenja i suočavanja s čovjekom. On ne proklinje osobu olako, a čak i kad to čini, čini to riječju. I zato u ovom dobu Božjeg utjelovljenja ne pokušavaj vidjeti Boga kako opet liječi bolesne i istjeruje demone i prestani stalno tražiti znamenja – to nema smisla! Ta znamenja ne mogu usavršiti čovjeka! Jasnije rečeno: sâm praktični utjelovljeni Bog danas ništa ne čini, već samo govori. Ovo je istina! On rabi riječi da te usavrši i rabi riječi da te nahrani i napoji. On također rabi riječi da djeluje i rabi riječi umjesto činjenica kako bi te naveo da spoznaš Njegovu stvarnost. Ako si sposoban uočiti ovaj način Božjeg djelovanja, onda je teško biti negativno nastrojen. Umjesto da se usredotočuješ na negativne stvari, trebao bi se usmjeriti samo na ono što je pozitivno – što znači da, neovisno o tome jesu li se riječi Božje ispunile, odnosno jesu li se činjenice pojavile ili ne, Bog čini da iz Njegovih riječi čovjek zadobije život i to je najveći od svih znakova; štoviše, to je nepobitna činjenica. To je najbolji dokaz kojim se spoznaje Bog, znak veći od bilo kojeg znaka. Samo te riječi mogu usavršiti čovjeka.

Od samog osvita Doba kraljevstva Bog je počeo objavljivati Svoje riječi. U budućnosti te će se riječi postepeno ispunjavati, a dotad će čovjek sazrijeti za život. Božja uporaba riječi kako bi se razotkrila iskvarena čovjekova narav je stvarnija i potrebnija, a On ne koristi ništa drugo osim riječi da izvrši Svoje djelo kako bi usavršio čovjekovu vjeru jer danas je Doba riječi, a ono zahtijeva čovjekovu vjeru, odlučnost i suradnju. Djelo utjelovljenog Boga posljednjih dana uporaba je Njegove riječi da služi čovjeku i opskrbljuje ga. Tek kad utjelovljeni Bog završi s izgovaranjem Svojih riječi, one će se početi ispunjavati. Dok ih On bude govorio, Njegove riječi neće biti ispunjene jer dok je On utjelovljen, Njegove riječi ne mogu biti ispunjene. To je zato da bi čovjek mogao vidjeti da je Bog tijelo, a ne Duh; da bi čovjek mogao vlastitim očima vidjeti stvarnost Božju. Na dan kad Njegovo djelo bude dovršeno, kad sve riječi koje On treba izgovoriti na zemlji budu izrečene, Njegove će se riječi početi ispunjavati. Sada nije doba ispunjenja Božjih riječi zato što On još nije završio s izgovaranjem Svojih riječi. Dakle, kad vidiš da Bog još uvijek govori Svoje riječi na zemlji, ne očekuj da se Njegove riječi ispune. Kad Bog prestane izgovarati Svoje riječi i kad Njegovo djelo na zemlji bude dovršeno, tada će se Njegove riječi početi ispunjavati. U riječima koje On govori na zemlji sadržana je, s jedne strane, opskrba života, a s druge, proročanstvo – proročanstvo o stvarima koje će doći, o stvarima koje će biti učinjene i o stvarima koje tek trebaju biti postignute. Bilo je proročanstva i u Isusovim riječima. S jedne strane, On je opskrbljivao život, a s druge je izrekao proročanstva. Danas se ne govori o istovremenom ispunjavanju riječi i činjenica, jer postoji prevelika razlika između onoga što čovjek može vidjeti vlastitim očima i onoga što Bog čini. Jedino se može reći da, kad se djelo Božje završi, Njegove riječi bit će ispunjene, a činjenice će doći nakon riječi. Tijekom posljednjih dana utjelovljeni Bog vrši službu riječi na zemlji, a vršeći službu riječi On samo govori riječi i ne mari za drugo. Kad se Božje djelo promijeni, Njegove riječi počet će se ispunjavati. Danas se riječi najprije koriste da te usavrše; kad On zadobije slavu širom svemira, Njegovo djelo će biti upotpunjeno – sve riječi koje treba reći bit će izrečene i sve riječi postat će činjenice. Bog je tijekom posljednjih dana došao na zemlju izvršiti službu riječi kako bi Ga čovječanstvo spoznalo, kako bi čovječanstvo uvidjelo što je On i kako bi iz Njegove riječi moglo spoznati Njegovu mudrost i sva Njegova čuda. U Doba kraljevstva Bog prvenstveno koristi riječ kako bi osvojio cjelokupno čovječanstvo. U budućnosti će Njegova riječ stići i do svake religije, sektora, nacije i vjeroispovijesti. Bog koristi riječ kako bi osvojio, kako bi sve ljude naveo da vide da Njegova riječ sa sobom nosi autoritet i moć – zbog toga se danas suočavate samo s riječju Božjom.

Riječi koje Bog govori u ovom dobu razlikuju se od onih koje su izgovorene u Doba zakona, a također se razlikuju od riječi izgovorenih u Doba milosti. U Doba milosti Bog nije obavljao djelo riječi, već je samo spomenuo da će biti raspet zarad otkupljenja cjelokupnog ljudskog roda. Biblija samo opisuje zašto je Isus morao biti raspet, opisuje patnju koju je podnio na križu i kako bi čovjek trebao biti raspet za Boga. Tijekom tog doba sve djelo koje je Bog izvršio bilo je usmjereno na raspeće. U Doba kraljevstva utjelovljeni Bog govori riječi kako bi osvojio sve one koji vjeruju u Njega. To je „Riječ koja se pojavljuje u tijelu”; Bog je došao tijekom posljednjih dana izvršiti ovo djelo, to jest došao je ispuniti pravo značenje Riječi koja se pojavljuje u tijelu. On samo govori riječi, a činjenice se rijetko pojavljuju. To je sama bit Riječi koja se pojavljuje u tijelu, a kad utjelovljeni Bog govori Svoje riječi, to je pojava Riječi u tijelu i to je Riječ koja dolazi u tijelo. „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog i Riječ tijelom postade.” Ovo (djelo pojavljivanja Riječi u tijelu) jest djelo koje će Bog ostvariti u posljednjim danima i to je posljednje poglavlje Njegova cjelokupnog plana upravljanja, te zbog toga Bog mora doći na zemlju i Svoje riječi očitovati u tijelu. Ono što se čini danas, ono što će biti učinjeno u budućnosti, ono što će Bog postići, čovjekovo konačno odredište, oni koji će biti spašeni, oni koji će biti uništeni i tako dalje – cjelokupno ovo djelo koje na kraju treba postići jasno je izloženo i u cijelosti je namijenjeno postizanju stvarnog značaja Riječi koja se pojavljuje u tijelu. Ranije objavljene upravne odluke i ustav, oni koji će biti uništeni, oni koji će ući u počinak – sve te riječi moraju biti ispunjene. To je djelo koje utjelovljeni Bog prvenstveno čini tijekom posljednjih dana. On ljudima omogućuje da razumiju gdje pripadaju oni koji su predodređeni od Boga, a gdje oni koji nisu predodređeni od Boga, kako će Njegov narod i sinovi biti razvrstani, što će se dogoditi s Izraelom, što će se dogoditi s Egiptom – u budućnosti će svaka od ovih riječi biti ispunjena. Tempo Božjeg djela se ubrzava. Bog koristi riječ kao sredstvo da čovjeku otkrije što treba biti učinjeno u svakom dobu, što utjelovljeni Bog treba učiniti tijekom posljednjih dana i kakva je Njegova služba koju treba vršiti, a sve te riječi služe za ostvarenje pravog značaja Riječi koja se pojavljuje u tijelu.

Ranije sam rekao da će „svi koji su usredotočeni na to da vide znamenje i čuda biti napušteni; oni nisu ti koji će biti usavršeni”. Iako sam izrekao toliko riječi, čovjek ne zna baš ništa o ovom djelu, a ljudi, stigavši dovde, i dalje traže znamenje i čuda. Je li tvoja vjera u Boga samo težnja za znamenjem i čudima ili se njena svrha ogleda u zadobivanju života? Isus je također govorio mnogo riječi, a neke od njih tek se trebaju ispuniti. Možeš li reći da Isus nije Bog? Bog je posvjedočio da je On bio Krist i ljubljeni Sin Božji. Možeš li to poreći? Danas Bog samo govori riječi i ako to ne znaš potpuno, onda ne možeš čvrsto stajati. Vjeruješ li u Njega zato što je On Bog ili se tvoja vjera u Njega temelji na tome jesu li se Njegove riječi ispunile ili nisu? Vjeruješ li u znamenje i čuda ili vjeruješ u Boga? Danas On ne prikazuje znamenje i ne čini čuda – je li onda On doista Bog? Ako se riječi koje govori ne ispunjavaju, je li On zaista Bog? Određuje li se bit Boga po tome jesu li su se riječi koje On govori ispunile ili nisu? Zašto neki ljudi uvijek čekaju hoće li se Božje riječi ispuniti prije nego što povjeruju u Njega? Ne znači li to da Ga nisu spoznali? Svi koji imaju takve predodžbe jesu oni koji poriču Boga. Oni koriste predodžbe kako bi mjerili Boga; ako su Božje riječi ispunjene, oni vjeruju u Njega, a ako nisu, onda ne vjeruju; i stalno teže za znamenjem i čudima. Nisu li ti ljudi farizeji suvremenog doba? Jesi li u stanju biti postojan ovisi o tome jesi li spoznao pravog Boga ili ne – to je od presudnog značaja! Što je stvarnost Božje riječi u tebi veća, to je veća i tvoja spoznaja stvarnosti Božje, i to si sposobniji ostati čvrst tijekom kušnji. Što se više usredotočuješ na to da vidiš znamenja i čuda, to si manje sposoban biti postojan i pokleknut ćeš tijekom kušnji. Znamenje i čuda nisu temelj; samo je stvarnost Božja život. Neki ljudi ne znaju kakve učinke Božje djelo treba postići. Provode dane u čuđenju, ne težeći za spoznajom Božjeg djela. Cilj njihove težnje uvijek je samo da Bog ispuni njihove želje i tek će tada biti ozbiljni u svojoj vjeri. Kažu da će težiti za životom ako se riječi Božje ispune, ali da ako se Njegove riječi ne ispune, onda ne postoji mogućnost da teže za životom. Čovjek misli da je vjera u Boga težnja za znamenjem i čudima i težnja za uznesenjem na nebo i za trećim nebom. Nitko od njih ne kaže da je njihova vjera u Boga težnja za ulaskom u stvarnost, težnja za životom i težnja da budu zadobiveni od Boga. Kakva je vrijednost takve težnje? Oni koji ne teže za spoznajom Boga i za udovoljavanjem Bogu jesu oni koji ne vjeruju u Boga; oni su ti koji bogohule!

Shvaćate li sada što je vjera u Boga? Znači li vjera u Boga vidjeti znamenje i čuda? Znači li uznesenje na nebo? Vjerovati u Boga nije nimalo lako. Te vjerske prakse treba odbaciti; težnja za iscjeljenjem bolesnih i izgonom demona, usmjerenost na znamenje i čuda, žudnja za stjecanjem što više Božje milosti, mira i radosti, težnja za životnim prilikama i tjelesnim utjehama – sve su to vjerske prakse, a takve vjerske prakse nejasna su vrsta vjerovanja. Što je prava vjera u Boga danas? To je prihvaćanje Božje riječi kao stvarnosti tvojeg života i spoznaja Boga putem Njegove riječi kako bi se dostigla istinska ljubav prema Njemu. Da bude jasnije: vjera u Boga treba ti omogućiti da slušaš Boga, da voliš Boga i da ispuniš dužnost koju bi trebalo ispunjavati Božje stvorenje. To je cilj vjere u Boga. Moraš dosegnuti spoznaju divote Boga, shvatiti koliko je On vrijedan strahopoštovanja i spoznati kako Bog u Svojim stvorenjima vrši djelo spasenja i usavršava ih – to su najosnovniji elementi tvoje vjere u Boga. Vjera u Boga prvenstveno je prelazak iz tjelesnog života u život ljubavi prema Bogu; prelazak iz života ispunjenog iskvarenošću u život ispunjen Božjim riječima; to je izlazak iz Sotonina utjecaja u život pod Božjom skrbi i zaštitom; to je sposobnost pokoravanja Bogu, a ne tijelu; to je dopuštanje Bogu da zadobije cijelo tvoje srce, dopuštanje Bogu da te usavrši i oslobađanje od iskvarene sotonske naravi. Vjera u Boga tu je prvenstveno zato da bi se moć i slava Božja mogle očitovati u tebi, da bi ti mogao ispuniti Božju volju, ostvariti Božji plan i biti sposoban svjedočiti o Bogu pred Sotonom. Vjera u Boga ne bi se trebala vrtjeti oko želje da se ugledaju znamenja i čuda niti bi trebala biti zarad tvojeg tijela. Trebala bi se svoditi na težnju za spoznajom Boga i na sposobnost pokoravanja Bogu te na to da Mu se, kao Petar, bude pokoran do smrti. To su glavni ciljevi vjere u Boga. Čovjek jede i pije riječ Božju kako bi spoznao Boga i ugodio Mu. Jedenje i pijenje riječi Božje daje ti dublju spoznaju Boga i tek poslije toga možeš Mu se pokoriti. Tek kad spoznaš Boga, možeš Ga voljeti, a to je cilj koji bi čovjek trebao imati u svojoj vjeri u Boga. Ako u svojoj vjeri stalno pokušavaš ugledati znamenje i čuda, onda je stajalište takve vjere u Boga pogrešno. Vjera u Boga prvenstveno znači prihvaćanje Božje riječi kao životne stvarnosti. Božji cilj postiže se samo praktičnom primjenom riječi Božjih iz Njegovih usta i njihovim izvršavanjem u sebi. Vjerujući u Boga čovjek treba težiti da ga Bog usavrši, da bude sposoban podčiniti se Bogu i da se u potpunosti pokori Bogu. Ako se možeš pokoriti Bogu bez prigovora, biti svjestan Božjih želja, dosegnuti Petrov rast, posjedovati Petrovo ponašanje o kojem je Bog govorio, tada će tvoja vjera u Boga biti uspješna, a to će značiti da te Bog zadobio.

Bog Svoje djelo obavlja širom svemira. Svi koji vjeruju u Njega moraju prihvatiti Njegovu riječ, jesti i piti Njegovu riječ; nitko ne može biti zadobiven od Boga tako što će vidjeti Božje znamenje i čuda. Kroz vjekove Bog je uvijek koristio riječ kako bi usavršio čovjeka. Zbog toga ne biste trebali svu svoju pažnju posvećivati znamenju i čudima, već težiti tomu da vas Bog usavrši. U starozavjetnom Dobu zakona Bog je izrekao neke riječi, a u Dobu milosti i Isus je izrekao mnoge riječi. Nakon što je Isus izrekao mnoge riječi, kasnije su apostoli i učenici naveli ljude da postupaju prema zapovijedima koje je Isus dao i živjeli su prema riječima i načelima o kojima je Isus govorio. U posljednjim danima Bog prvenstveno koristi riječ kako bi usavršio čovjeka. Ne koristi znamenje i čuda da potlači ili uvjeri čovjeka; to ne bi moglo razjasniti moć Božju. Kad bi Bog samo prikazivao znamenje i čuda, tada ne bi bilo moguće razjasniti stvarnost Božju, a samim tim ni usavršiti čovjeka. Bog ne usavršava čovjeka znamenjem i čudima, već koristi riječ kako bi napojio i usmjerio čovjeka, nakon čega se postiže potpuna poslušnost čovjeka i njegova spoznaja Boga. To je cilj djela koje On čini i riječi koje izgovara. Bog ne koristi metodu prikazivanja znamenja i čuda kako bi usavršio čovjeka – On koristi riječi i koristi mnogo različitih metoda djelovanja da usavrši čovjeka. Bilo da se radi o pročišćenju, obračunavanju, podrezivanju ili opskrbi riječima, Bog govori s mnogo različitih stajališta kako bi čovjeka usavršio i kako bi čovjeku pružio dublju spoznaju Božjeg djela, Njegove mudrosti i čudesnosti. Kad čovjek bude upotpunjen, u vrijeme kad Bog ovo doba privede kraju u posljednjim danima, tek će tada čovjek moći vidjeti znamenje i čuda. Kada spoznaš Boga i budeš u stanju pokoriti se Bogu neovisno o tome što On čini, nećeš više imati predodžbe o Njemu dok budeš gledao znamenje i čuda. U ovom trenutku ti si iskvaren i nisi sposoban za potpunu poslušnost Bogu – misliš li da u takvom stanju možeš vidjeti znamenje i čuda? Kad Bog prikazuje znamenje i čuda, tada kažnjava čovjeka, baš kao i prilikom smjene doba, a još više kad doba završava. Kad se Božje djelo vrši normalno, On ne prikazuje znamenje i čuda. Prikazivanje znamenja i čuda za Njega je smiješno jednostavna stvar, ali to nije načelo Božjeg djela niti je to cilj Božjeg upravljanja čovjekom. Kad bi čovjek vidio znamenje i čuda, kad bi se duhovno tijelo Božje ukazalo čovjeku, zar ne bi onda svi ljudi vjerovali u Boga? Ranije sam rekao da je skupina pobjednika zadobivena s Istoka, pobjednika koji su došli iz središta velikog stradanja. Što znače te riječi? Znače da su ti ljudi koji su zadobiveni zaista počeli slušati tek nakon što su prošli sud i grdnju, obračunavanje i podrezivanje te sve vrste pročišćenja. Vjera tih ljudi nije nejasna i apstraktna, već stvarna. Oni nisu vidjeli nikakvo znamenje ni čuda niti bilo kakva čudesa, oni ne govore o nerazumljivim slovima i doktrinama niti o dubokim spoznajama, već posjeduju stvarnost i riječi Božje, kao i istinsku spoznaju stvarnosti Božje. Zar takva grupa ljudi nije sposobnija razjasniti moć Božju? Božje djelo tijekom posljednjih dana je stvarno djelo. U doba Isusa On nije došao usavršiti čovjeka, već ga otkupiti, pa je zato prikazao neka čuda kako bi Ga ljudi slijedili. Jer je on prvenstveno došao dovršiti djelo raspeća, a prikazivanje znamenja nije bilo dio Njegove službe. Takvo znamenje i čuda bili su djelo koje je izvršeno samo kako bi Njegovo djelo bilo učinkovito; sve je to bilo dodatno djelo, koje nije predstavljalo djelo čitavog doba. U starozavjetno Doba zakona Bog je također prikazao neka znamenja i čuda – ali djelo koje Bog danas vrši je stvarno djelo i On sada zasigurno ne bi prikazivao znamenje i čuda. Kad bi prikazao znamenje i čuda, Njegovo stvarno djelo zapalo bi u nered, a On ne bi mogao nastaviti s djelovanjem. Kad bi Bog rekao da koristi riječ kako bi usavršio čovjeka, a uz to prikazivao znamenje i čuda, bi li onda moglo biti jasno vjeruje li čovjek zaista u Njega ili ne? Zbog toga Bog ne čini takve stvari. Previše je religije u čovjeku; Bog je tijekom posljednjih dana došao kako bi iz čovjeka izbacio sve te vjerske predodžbe i natprirodne stvari i kako bi čovjeka naveo da spozna stvarnost Božju. Došao je ukloniti apstraktnu i izmišljenu sliku Boga – drugim riječima, sliku Boga koji uopće ne postoji. Dakle, sada ti je od presudne važnosti jedino da spoznaš stvarnost! Istina je važnija od svega. Koliko istine danas ima u tebi? Može li se sve što prikazuje znamenje i čuda nazvati Bogom? Zli duhovi također mogu prikazivati znamenje i čuda; jesu li svi oni Bog? Vjerujući u Boga čovjek traži istinu, a ono čemu teži je život, a ne znamenje i čuda. To treba biti cilj svih onih koji vjeruju u Boga.