U svojoj vjeri u Boga, moraš se pokoriti Bogu, provesti istinu u djelo i ispuniti sve svoje dužnosti. Uz to, moraš razumjeti stvari koje bi trebao iskusiti. Ako iskusiš samo orezivanje, dovođenje u red i sud, ako samo uživaš u Bogu, ali ne možeš osjetiti kada te Bog dovodi u red ili orezuje, to je neprihvatljivo. Možda u ovom slučaju oplemenjivanja ostaneš postojan, ali to i dalje nije dovoljno; i dalje moraš odlučno koračati naprijed. Lekcija o ljubavi prema Bogu je beskrajna; ona se nikada neće završiti. Ljudi smatraju vjerovanje u Boga nečim iznimno jednostavnim, ali kada to zapravo iskuse, tada shvate da vjera u Boga nije tako jednostavna kao što zamišljaju. Kada Bog djeluje kako bi oplemenio čovjeka, čovjek pati. Što je veće čovjekovo oplemenjivanje, to će veće biti njegovo srce koje ljubi Boga i to će se više Božje velike sile otkriti u njemu. Obrnuto, što je manje oplemenjivanje kojemu je čovjek podvrgnut, to će manje biti njegovo srce koje ljubi Boga i to će se manje Božje velike sile otkriti u njemu. Što su veći čovjekovo oplemenjivanje i bol te što više muka iskusi, to će dublja biti njegova ljubav prema Bogu, to će njegova vjera u Boga bivati iskrenija i to će njegovo znanje o Bogu biti dublje. Kroz svoja iskustva vidjet ćeš da oni ljudi koji su podvrgnuti velikom oplemenjivanju i patnji, koji su puno orezivani i dovođeni u red, imaju duboku ljubav prema Bogu te dublju i temeljitiju spoznaju Boga. Oni koji nisu iskusili orezivanje imaju samo površnu spoznaju. Oni mogu samo reći: „Bog je tako dobar, On daje ljudima milost kako bi mogli uživati u Njemu.” Ako su iskusili orezivanje i dovođenje u red, tada su sposobni govoriti o istinskoj spoznaji Boga. Dakle, što je čudesnije Božje djelo na čovjeku, to je ono vrjednije i značajnije. Što ti je ono nedokučivije i što je više u neskladu s tvojim predodžbama, to te Božje djelo više može osvojiti, zadobiti i usavršiti. Koliko je velik značaj Božjeg djela! Da Bog nije oplemenjivao čovjeka na ovaj način, da nije djelovao prema ovoj metodi, tada bi Njegovo djelo bilo neučinkovito i bez značaja. U tome leži izvanredan značaj onoga što je spomenuto u prošlosti, da Bog izabire i zadobiva ovu skupinu te ih upotpunjuje u posljednjim danima. Što je veće djelo koje On obavlja na vama, to je dublja i čišća vaša ljubav prema Bogu. Što je veće Božje djelo, to je čovjek sposobniji dokučiti nešto od Njegove mudrosti i to je dublja čovjekova spoznaja Boga. Tijekom posljednjih dana, šest tisuća godina Božjeg plana upravljanja doći će svojem kraju. Može li se on doista lako završiti? Jednom kada On osvoji čovječanstvo, hoće li Njegovo djelo biti gotovo? Može li to biti tako jednostavno? Ljudi zamišljaju da je to tako jednostavno, ali ono što Bog čini nije tako jednostavno. Svaki dio djela koje Bog čini nedokučiv je čovjeku. Kad bi ga ti mogao dokučiti, tada bi Božje djelo bilo bez značaja ili vrijednosti. Djelo koje Bog čini je nedokučivo; previše je u neskladu s tvojim predodžbama, a što je više u neskladu s tvojim predodžbama, to se Božje djelo pokazuje smislenijim; da je u skladu s tvojim predodžbama, tada bi bilo besmisleno. Danas osjećaš da je Božje djelo tako čudesno, a što ti se čini čudesnijim, to više osjećaš da je Bog nedokučiv i vidiš koliko su velika Božja djela. Da je On samo obavio neko površno, nemarno djelo kako bi osvojio čovjeka i da nakon toga nije učinio ništa drugo, tada bi čovjek bio nesposoban sagledati značaj Božjeg djela. Iako si sada podvrgnut malom oplemenjivanju, to je od velike koristi za tvoj rast u životu; stoga je za vas krajnje neophodno da iskusite takvu patnju. Danas si podvrgnut malom oplemenjivanju, ali poslije ćeš doista moći sagledati Božja djela i na kraju ćeš reći: „Božja djela su tako čudesna!” To će biti riječi u tvojem srcu. Nakon što su neko vrijeme doživljavali Božje oplemenjivanje (kušnju služitelja i vrijeme grdnje), neki su ljudi na kraju rekli: „Vjerovanje u Boga je doista teško!” Činjenica da su upotrijebili riječi „doista teško” pokazuje da su Božja djela nedokučiva, da Božje djelo posjeduje velik značaj i vrijednost te da je Njegovo djelo itekako dostojno da ga čovjek cijeni. Kada, nakon što sam obavio toliko djela, ti ne bi imao ni najmanju spoznaju, bi li tada Moje djelo i dalje moglo imati vrijednost? To će te navesti da kažeš: „Služenje Bogu je doista teško, Božja djela su tako čudesna, a Bog je doista mudar! Bog je tako divan!” Ako si, nakon što si prošao kroz razdoblje iskustva, sposoban izgovoriti takve riječi, onda to dokazuje da si zadobio Božje djelo na sebi. Jednog dana, kada budeš propovijedao u inozemstvu i netko te upita: „Kako napreduje tvoja vjera u Boga?” moći ćeš reći: „Božja djela su tako čudesna!” Oni će osjetiti da tvoje riječi govore o praktičnim iskustvima. To je istinsko svjedočanstvo. Reći ćeš da je Božje djelo puno mudrosti, da te Njegovo djelo na tebi doista uvjerilo i osvojilo tvoje srce te da ćeš Ga uvijek ljubiti jer je On i više nego dostojan ljubavi čovječanstva! Ako možeš govoriti o tim stvarima, onda možeš dirnuti ljudska srca. Sve to je svjedočanstvo. Ako si sposoban snažno dati ovo svjedočanstvo, dovodeći ljude do suza, to pokazuje da si netko tko istinski ljubi Boga, jer si sposoban dati svjedočanstvo o ljubavi prema Bogu i kroz tebe se Božja djela mogu potvrditi u svjedočanstvu. Ako tvoje svjedočanstvo omogući drugima da traže Božje djelo, da iskuse Božje djelo i da ostanu postojani u svakom okruženju koje iskuse, ovo i samo ovakvo svjedočanstvo je istinsko svjedočanstvo i to je točno ono što se sada od tebe traži. Trebao bi uvidjeti da je Božje djelo iznimno dragocjeno i dostojno da ga ljudi cijene, da je Bog tako dragocjen i pun obilja; On ne samo da može govoriti, nego može i suditi ljudima, oplemeniti njihova srca, donijeti im užitak, zadobiti ih, osvojiti i usavršiti. Iz svojeg iskustva vidjet ćeš da je Bog vrlo divan. Dakle, koliko sada ljubiš Boga? Možeš li doista reći te stvari iz svojeg srca? Kada budeš sposoban izraziti te riječi iz dubine svojeg srca, tada ćeš imati svjedočanstvo. Jednom kada tvoje iskustvo dosegne ovu razinu, bit ćeš sposoban svjedočiti za Boga i bit ćeš podoban za to. Ako ne dosegneš ovu razinu u svojem iskustvu, onda ćeš i dalje biti predaleko. Normalno je da ljudi pokazuju slabosti tijekom procesa oplemenjivanja, ali nakon oplemenjivanja trebao bi moći reći: „Bog je tako mudar u Svojem djelu!” Ako si doista sposoban postići praktično razumijevanje ovih riječi, to će biti dragocjeno i tvoje će iskustvo imati vrijednost.

Čemu bi sada trebao težiti? Jesi li sposoban svjedočiti o Božjem djelu ili nisi, jesi li sposoban postati svjedočanstvo i očitovanje Boga ili nisi i jesi li prikladan da te On upotrijebi ili nisi, to su stvari kojima bi trebao težiti. Koliko je djela Bog doista obavio na tebi? Koliko si toga sagledao, koliko si dokučio? Koliko si iskusio i okusio? Bez obzira na to je li te Bog iskušavao, orezao ili dovodio u red, Njegovi postupci i Njegovo djelo provedeni su na tebi. Ali kao vjernik u Boga i kao netko tko je voljan težiti tomu da bude usavršen od Njega, jesi li sposoban svjedočiti o Božjem djelu na temelju svojeg praktičnog iskustva? Možeš li proživjeti Božju riječ kroz svoje praktično iskustvo? Jesi li sposoban opskrbljivati druge kroz vlastito praktično iskustvo i dati cijeli svoj život kako bi svjedočio o Božjem djelu? Da bi svjedočio o Božjem djelu, moraš se osloniti na svoje iskustvo, znanje i cijenu koju si platio. Samo tako možeš udovoljiti Njegovim namjerama. Jesi li ti netko tko svjedoči o Božjem djelu? Imaš li tu odlučnost? Ako si sposoban svjedočiti o Njegovom imenu i, još više, o Njegovom djelu te ako možeš proživjeti sliku Njegova naroda koju On zahtijeva, onda si ti svjedok za Boga! Kako točno svjedočiš za Boga? Ako tražiš i čezneš za tim da proživiš Božju riječ i da osobno daš usmeno svjedočanstvo, tako da ljudi mogu upoznati Njegovo djelo i vidjeti Njegova djela, ako doista težiš tomu, onda će te Bog usavršiti. Ako je sve čemu težiš to da te Bog usavrši i da na samom kraju budeš blagoslovljen, onda gledište tvoje vjere u Boga nije čisto. Trebao bi težiti tomu kako vidjeti Božja djela u stvarnom životu, kako Mu udovoljiti kada ti otkrije Svoje namjere i težiti tomu kako bi trebao svjedočiti o Njegovoj čudesnosti i mudrosti te kako svjedočiti o tome kako te On dovodi u red i orezuje. Sve su to stvari o kojima bi sada trebao promišljati. Ako tvoje srce ljubi Boga isključivo zato da bi mogao zadobiti slavu s Bogom nakon što te On usavrši, onda je ono i dalje nedovoljno i ne može udovoljiti Božjim zahtjevima. Moraš biti sposoban svjedočiti o Božjem djelu, udovoljiti Njegovim zahtjevima i na praktičan način iskusiti djelo koje On obavlja na ljudima. Bilo da se radi o boli, suzama ili tuzi, sve te stvari moraš iskusiti u stvarnosti. One su namijenjene tomu da te usavrše kao Božjeg svjedoka. Što je točno to što te sada tjera da patiš i težiš tomu da budeš usavršen? Patiš li sada doista radi ljubavi prema Bogu i svjedočenja za Njega? Ili patiš radi tjelesnih blagoslova, radi svojih budućih izgleda i sudbine? Sve tvoje namjere, motivi i ciljevi kojima težiš moraju biti ispravljeni i ne smiju biti vođeni vlastitom voljom. Ako jedna osoba teži tomu da bude usavršena kako bi primila blagoslove i vladala kao kralj, dok druga osoba teži tomu da bude usavršena kako bi udovoljila Bogu, kako bi dala praktično svjedočanstvo o Božjem djelu, koji bi od ta dva načina težnje ti izabrao? Kad bi izabrao prvi, onda bi i dalje bio predaleko od Božjih mjerila. Jednom sam rekao da će Moja djela biti obznanjena diljem cijelog svemira i da ću Ja vladati kao Kralj u svemiru. S druge strane, ono što je vama povjereno jest da svjedočite o Božjem djelu, a ne da postanete kraljevi i ukažete se cijelom svemiru. Dopustiti da Božja djela ispune kozmos i nebeski svod, dopustiti svima da ih vide i priznaju, te su riječi izgovorene u odnosu na samog Boga, a ono što bi ljudska bića trebala činiti jest svjedočiti za Boga. Koliko toga razumiješ o Bogu? O koliko toga o Bogu možeš svjedočiti? Koja je svrha toga što Bog usavršava čovjeka? Jednom kada razumiješ Božje namjere, kako bi trebao voditi računa o Njegovim namjerama? Ako si voljan biti usavršen i svjedočiti o Božjem djelu kroz ono što proživljavaš, ako imaš tu pokretačku snagu, onda ništa nije preteško. Ono što ljudima sada treba jest vjera. Ako imaš tu pokretačku snagu, onda je lako odbaciti svaku negativnost, pasivnost, lijenost i tjelesne predodžbe, filozofije za ovozemaljsko ophođenje, buntovnu narav, osjećaje i tako dalje.

Dok prolaze kroz kušnje, normalno je da ljudi budu slabi, da budu negativni iznutra, da ne razumiju Božje namjere ili da im nije jasan put primjene. Ali u svakom slučaju, moraš imati vjeru u Božje djelo i, poput Joba, ne zanijekati Boga. Iako je Job bio slab i prokleo dan svog rođenja, nije zanijekao da sve stvari koje ljudi posjeduju nakon što se rode daruje Jahve i da je Jahve također Onaj koji ih oduzima. Bez obzira na to kroz kakve je kušnje prolazio, zadržao je to uvjerenje. Unutar svojih iskustava, bez obzira na to kakvo oplemenjivanje doživljavaš kroz Božje riječi, ono što Bog želi, u konačnici, jest tvoja vjera i srce koje ljubi Boga. Ono što On usavršava djelujući na ovaj način jesu ljudska vjera, ljubav i odlučnost. Bog obavlja djelo usavršavanja na ljudima, a oni ga ne mogu vidjeti niti ga mogu dotaknuti; u takvim okolnostima potrebna je vjera. Kada se nešto ne može vidjeti golim okom, potrebna je vjera. Kada ne možeš odbaciti vlastite predodžbe, potrebna je vjera. Kada ti Božje djelo nije jasno, ono što se od tebe traži jest da imaš vjeru te da zauzmeš čvrst stav i budeš postojan u svojem svjedočanstvu. Kada je Job došao do te točke, Bog mu se pojavio i progovorio mu. To jest, moći ćeš vidjeti Boga tek kada imaš vjeru. Kada imaš vjeru, Bog će te usavršiti, a ako nemaš vjeru, On to ne može učiniti. Bog će ti darovati što god se nadaš zadobiti. Ako nemaš vjeru, onda ne možeš biti usavršen i bit ćeš nesposoban sagledati Božja djela, a kamoli Njegovu svemogućnost. Kada u svojim stvarnim iskustvima imaš vjere da vidiš Njegova djela, Bog će ti se pojaviti i On će te prosvijetliti i usmjeravati iznutra. Bez te vjere, Bog to neće moći učiniti. Ako si izgubio nadu u Boga, kako ćeš moći iskusiti Njegovo djelo? Stoga tek kada imaš vjeru i ne gajiš sumnje prema Bogu, tek kada imaš istinsko uvjerenje u Njega bez obzira na to što On čini, On će te prosvijetliti i osvijetliti kroz tvoja iskustva i tek tada ćeš moći vidjeti Njegova djela. Sve te stvari postižu se kroz vjeru. Vjera dolazi samo kroz oplemenjivanje, a u nedostatku oplemenjivanja, vjera se ne može razviti. Na što se vjera odnosi? Vjera je istinsko uvjerenje i iskreno srce koje bi ljudi trebali posjedovati kada nešto ne mogu vidjeti ili dotaknuti, kada Božje djelo nije usklađeno s ljudskim predodžbama i kada je izvan ljudskog dosega. To je vjera o kojoj Ja govorim. Ljudi trebaju imati vjeru u vremenima patnje i u vremenima oplemenjivanja, a kada imaju vjeru, tada se suočavaju s oplemenjivanjem – oplemenjivanje i vjera ne mogu se razdvojiti. Ako si, bez obzira na to kako Bog djeluje i bez obzira na tvoje okruženje, sposoban težiti životu i tragati za istinom, težiti znanju o Božjem djelu i tražiti da upoznaš Njegova djela te ako si sposoban postupati prema istini, to znači imati istinsku vjeru i to dokazuje da nisi izgubio vjeru u Boga. Ako si tijekom oplemenjivanja sposoban ustrajati u težnji istini, istinski ljubiti Boga i ne razviti sumnje u Njega i ako, bez obzira na to što On čini, i dalje primjenjuješ istinu kako bi Mu udovoljio te si sposoban tražiti Njegove namjere duboko u sebi i voditi računa o Njegovim namjerama, to je ono što znači imati istinsku vjeru u Boga. U prošlosti, kada je Bog rekao da ćeš vladati kao kralj, ti si Ga ljubio, a kada ti se On otvoreno pokazao, ti si Mu težio. Ali sada je Bog skriven, ne možeš Ga vidjeti, i snašla te nevolja – gubiš li u ovom trenutku nadu u Boga? Dakle, moraš u svakom trenutku težiti životu i tražiti da udovoljiš Božjim namjerama. To se zove istinska vjera i to je najistinskija i najljepša vrsta ljubavi.

U prošlosti bi svi ljudi dolazili pred Boga kako bi izrazili svoju odlučnost i govorili bi: „Čak i ako nitko drugi ne ljubi Boga, ja Ga moram ljubiti.” Ali sada te snalazi oplemenjivanje i, budući da to nije usklađeno s tvojim predodžbama, gubiš vjeru u Boga. Je li to istinska ljubav? Mnogo si puta čitao o Jobovim djelima – jesi li zaboravio na njih? Istinska ljubav može se oblikovati samo unutar vjere. Razvijanje stvarne ljubavi prema Bogu kroz oplemenjivanja koja prolaziš i, u svojim stvarnim iskustvima, vođenje računa o Božjim namjerama s vjerom te pobuna protiv vlastitog tijela i težnja životu s vjerom – to je ono što bi ljudi trebali činiti. Ako to činiš, onda ćeš moći vidjeti Božja djela, ali ako ti nedostaje vjere, onda nećeš moći vidjeti Božja djela niti iskusiti Njegovo djelo. Ako želiš da te Bog upotrijebi i usavrši, onda moraš posjedovati svaki aspekt istine: odlučnost da patiš, vjeru, izdržljivost, pokornost i sposobnost da tragaš za istinom i razumiješ Božje namjere, sposobnost da vodiš računa o Njegovoj tuzi i brižnim namjerama i tako dalje. Usavršiti osobu nije lako, a svako pojedino oplemenjivanje koje iskusiš zahtijeva tvoju vjeru i ljubav. Ako želiš da te Bog usavrši, nije dovoljno samo trčati uokolo obavljajući poslove, niti je dovoljno samo dati se za Boga. Moraš posjedovati mnoge stvari da bi mogao postati netko koga je Bog usavršio. Kada se suočiš s patnjom, moraš biti sposoban ostaviti po strani svoje obzire prema tijelu i ne iznositi pritužbe protiv Boga. Kada se Bog sakrije od tebe, moraš biti sposoban imati vjeru da Ga slijediš, da zadržiš svoju prijašnju ljubav ne dopuštajući joj da se promijeni ili nestane. Bez obzira na to što Bog čini, moraš Ga pustiti da orkestrira kako Mu je volja i radije proklinji vlastito tijelo nego da iznosiš pritužbe protiv Njega. Kada si suočen s kušnjama, moraš radije podnijeti bol odricanja od onoga što voliš i gorko plakati, nego ne udovoljiti Bogu. Samo to je istinska ljubav i istinska vjera. Bez obzira na to kakav je tvoj stvarni rast, prvo moraš posjedovati i tu odlučnost da patiš i istinsku vjeru. Također moraš imati odlučnost da se pobuniš protiv tijela; moraš radije odabrati patnju i odricanje od vlastitih želja, nego ne udovoljiti Božjim namjerama. Također moraš biti sposoban osjećati kajanje u svom srcu: u prošlosti nisi bio sposoban udovoljiti Bogu, a sada se možeš kajati. Ne smije ti nedostajati ništa od ovoga – kroz te stvari Bog će te usavršiti. Ako ne ispunjavaš te uvjete, onda ne možeš biti usavršen.

Netko tko služi Bogu ne bi trebao samo znati patiti za Njega; više od toga, trebao bi razumjeti da je svrha vjerovanja u Boga težiti ljubavi prema Bogu. Bog te ne koristi samo da bi te oplemenio i učinio da patiš, već te On koristi kako bi mogao spoznati Njegova djela, spoznati istinski značaj ljudskog života i, još više, spoznati da služenje Bogu nije lak zadatak. Iskusiti Božje djelo ne znači uživati u milosti; umjesto toga, više je riječ o patnji radi ljubavi prema Bogu. Budući da uživaš u Božjoj milosti, moraš uživati i u Njegovoj grdnji; moraš iskusiti sve to. Ako možeš iskusiti kako te Bog prosvjetljuje i ako također možeš iskusiti kako te On orezuje i sudi ti, tvoje će iskustvo biti sveobuhvatno. Bog je proveo Svoje djelo suda na tebi i On je također proveo Svoje djelo grdnje na tebi. Božja riječ te orezala, ali te također prosvijetlila i osvijetlila. Kada si negativan i slab, Bog se i dalje brine o tebi. Sve to djelo uči te da je sve u vezi s čovjekom unutar Božjih orkestracija. Možda misliš da se vjerovanje u Boga svodi samo na patnju, ili na to da činiš mnoge stvari za Njega, ili da tvoje tijelo bude u miru, ili da ti sve ide glatko i da ti bude ugodno i bezbrižno u svemu. Ništa od toga nije svrha koju bi ljudi trebali imati u svojoj vjeri u Boga. Ako vjeruješ radi tih svrha, onda je tvoje gledište netočno i jednostavno je nemoguće da budeš usavršen. Božja djela, Božja pravedna narav, Njegova mudrost, Njegove riječi te Njegova čudesnost i nedokučivost sve su stvari koje bi ljudi trebali razumjeti. Kroz to razumijevanje, trebao bi osloboditi svoje srce od osobnih zahtjeva, nada i predodžbi. Samo uklanjanjem tih stvari možeš ispuniti uvjete koje Bog zahtijeva. Samo kroz to možeš imati život i udovoljiti Bogu. Svrha vjerovanja u Boga jest udovoljiti Mu i proživjeti narav koju On zahtijeva, kako bi se Njegova djela i slava mogli očitovati kroz ovu skupinu nedostojnih ljudi. To je ispravno gledište o vjerovanju u Boga i to je također cilj kojem bi trebao težiti. Tvoje gledište o vjerovanju u Boga mora biti ispravljeno i trebao bi tražiti da zadobiješ Božje riječi. Moraš jesti i piti Božje riječi i moraš biti sposoban proživjeti istinu, a osobito moraš biti sposoban vidjeti Njegova praktična djela, Njegova čudesna djela u cijelom svemiru, kao i praktično djelo koje On čini u tijelu. Kroz svoja stvarna iskustva, ljudi bi trebali uvidjeti točno kako Bog obavlja Svoje djelo na njima i kakve su Njegove namjere prema njima. Svrha svega toga jest da mogu odbaciti svoje sotonske iskvarene naravi. Istinsku vjeru u Boga razvit ćeš odbacivanjem sve nečistoće i nepravednosti unutar sebe te odbacivanjem svojih pogrešnih namjera. Samo s istinskom vjerom možeš istinski ljubiti Boga. Boga možeš iskreno ljubiti samo na temelju vjerovanja u Njega. Možeš li postići ljubav prema Bogu bez vjerovanja u Njega? Budući da vjeruješ u Boga, ne možeš biti smeten u vezi s tim. Neki ljudi postanu motivirani čim vide da će im vjera u Boga donijeti blagoslove, ali onda izgube svu motivaciju čim vide da moraju pretrpjeti oplemenjivanja. Je li to vjerovanje u Boga? U konačnici, moraš postići potpunu i bezuvjetnu pokornost pred Bogom u svojoj vjeri. Ti vjeruješ u Boga, ali ako i dalje postavljaš zahtjeve pred Njega, imaš mnoge vjerske predodžbe koje ne možeš odbaciti, osobne interese kojih se ne možeš odreći, i dalje tražiš tjelesne blagoslove i želiš da Bog spasi tvoje tijelo, da spasi tvoju dušu, onda pokazuješ ponašanje nekoga s pogrešnim gledištem. Iako ljudi s vjerskim uvjerenjima imaju vjeru u Boga, oni ne traže promjenu svojih naravi i ne teže znanju o Bogu, već traže samo interese tijela. Mnogi među vama imaju vjere koje pripadaju kategoriji vjerskih uvjerenja; to nije istinska vjera u Boga. Da bi vjerovali u Boga, ljudi moraju posjedovati srce koje je spremno patiti za Njega i odlučnost da se odreknu sebe. Osim ako ljudi ne ispune ta dva uvjeta, njihova vjera u Boga nije valjana i neće moći postići promjenu u svojim naravima. Samo ljudi koji iskreno teže istini, znanju o Bogu i životu jesu oni koji istinski vjeruju u Boga.

Kada te snađu kušnje, kako ćeš pristupiti tim kušnjama u svjetlu Božjeg djela? Hoćeš li biti negativan ili ćeš pokušati razumjeti Božju kušnju i oplemenjivanje čovjeka s pozitivnog aspekta? Što ćeš zadobiti kroz Božje kušnje i oplemenjivanja? Hoće li tvoja ljubav prema Bogu rasti? Kada budeš podvrgnut oplemenjivanju, hoćeš li moći ozbiljno pristupiti, u svjetlu Jobovih kušnji, djelu koje Bog obavlja na tebi?Možeš li kroz Jobove kušnje vidjeti kako Bog iskušava čovjeka? Kakvo ti nadahnuće Jobove kušnje mogu donijeti? Hoćeš li biti voljan ostati postojan u svom svjedočanstvu za Boga usred svojih oplemenjivanja ili ćeš htjeti udovoljiti tijelu u ugodnom okruženju? Kakvo je doista tvoje gledište o vjeri u Boga? Je li ona doista za Njega, a ne za tijelo? Imaš li zapravo cilj u svojoj težnji? Jesi li voljan proći kroz oplemenjivanja kako bi te Bog usavršio ili bi radije da te Bog izgrdi i prokune? Kakvo je doista tvoje gledište o pitanju svjedočenja za Boga? Što bi ljudi trebali činiti u određenim okruženjima kako bi istinski svjedočili za Boga? Budući da je praktični Bog otkrio toliko svog praktičnog djela kroz tebe, zašto uvijek imaš misli o odlasku? Je li tvoja vjera u Boga za Boga? Većina vas misli na sebe i teži vlastitoj osobnoj koristi. Vrlo malo ljudi vjeruje u Boga za Boga; nije li to buntovništvo?

Svrha djela oplemenjivanja prvenstveno je usavršiti ljudsku vjeru. U konačnici, ono što se postiže jest to da želiš otići, ali ne možeš, da su neki ljudi još uvijek sposobni imati vjeru čak i kada su lišeni i najmanjeg tračka nade i da ljudi više nemaju nikakve nade u pogledu vlastitih izgleda. Tek u to vrijeme Božje će oplemenjivanje biti završeno. Ako ljudi još uvijek nisu dosegli razinu lebdenja između života i smrtite nisu okusili smrt, onda njihovo oplemenjivanje neće biti završeno. Čak ni oni koji su dosegli razinu služitelja nisu bili oplemenjeni do najveće mjere. Job je prošao kroz oplemenjivanje do najveće mjere i nije se imao na što osloniti. Ljudi moraju biti oplemenjeni do te iste točke – do mjere u kojoj nemaju ni tračak nade i nemaju se ni na što osloniti. Samo to je istinsko oplemenjivanje. Tijekom vremena služitelja, ako je tvoje srce uvijek bilo mirno pred Bogom i ako si se, bez obzira na to što je On činio i bez obzira na to kakve su bile Njegove namjere za tebe, uvijek pokoravao Njegovim aranžmanima, onda bi na kraju puta razumio sve što je Bog učinio. Kada prolaziš kroz Jobove kušnje, ti također, u isto vrijeme, prolaziš kroz Petrove kušnje. Kada je Job bio na kušnji, ostao je postojan u svom svjedočanstvu i na kraju mu se Jahve pojavio. Tek nakon što je ostao postojan u svom svjedočanstvu bio je dostojan vidjeti Božje lice. Zašto je rečeno: „Ja skrivam Sebe od zemlje prljavštine, ali se pojavljujem svetom kraljevstvu”? To znači da si tek kada si posvećen i kada ostaneš postojan u svom svjedočanstvu dostojan vidjeti Božje lice. Ako ne možeš ostati postojan u svom svjedočanstvu, nisi dostojan vidjeti Njegovo lice. Ako se suočen s oplemenjivanjima povučeš ili iznosiš pritužbe protiv Boga te tako ne uspiješ ostati postojan u svom svjedočanstvu i postaneš predmet Sotoninog ismijavanja, onda nećeš zadobiti Božju pojavu. Ako si poput Joba, koji je usred kušnji prokleo vlastito tijelo, ali se nije žalio na Boga i bio je sposoban mrziti vlastito tijelo bez žaljenja ili griješenja kroz svoje riječi, onda ćeš ostati postojan u svom svjedočanstvu. Kada prođeš kroz oplemenjivanja do određenog stupnja i možeš biti poput Joba, potpuno pokoran pred Bogom i bez drugih zahtjeva prema Njemu ili bez vlastitih predodžbi, tada će ti se Bog pojaviti. Sada ti se Bog ne pojavljuje jer imaš toliko mnogo vlastitih predodžbi, osobnih predrasuda, sebičnih misli, individualnih zahtjeva i tjelesnih želja, i nisi dostojan vidjeti Njegovo lice. Kad bi vidio Boga, mjerio bi Ga kroz vlastite predodžbe i, čineći to, ti bi Ga pribio na križ. Ako te snađu mnoge stvari koje nisu usklađene s tvojim predodžbama, a ti si ih ipak sposoban ostaviti po strani i zadobiti znanje o Božjim djelima iz tih stvari te usred oplemenjivanja otkriti svoje srce koje ljubi Boga, onda to znači ostati postojan u svom svjedočanstvu. Ako je tvoj dom spokojan, uživaš u tjelesnim ugodama, nitko te ne progoni, a tvoja braća i sestre u crkvi te slušaju, može li se tvoje srce koje ljubi Boga otkriti? Može li te ta situacija oplemeniti? Tvoje se srce koje ljubi Boga može pokazati samo kroz oplemenjivanje i možeš biti usavršen samo kroz događanje stvari koje nisu usklađene s tvojim predodžbama. Uz služenje mnogih negativnih stvari i korištenjem svih vrsta Sotoninih očitovanja – njegovih postupaka, njegovih optužbi, njegovih ometanja i zaluđivanja – Bog ti jasno pokazuje Sotonino gnusno lice i time ti daje sposobnost da razlučiš Sotonu, kako bi mogao mrziti Sotonu i pobuniti se protiv njega.

Tvoja mnoga iskustva neuspjeha, slabosti, tvoja mnoga razdoblja negativnosti, sve se to može nazvati Božjim kušnjama. To je zato što sve dolazi od Boga i sve stvari i događaji su u Njegovim rukama. Bilo da ne uspiješ ili da si slab i posrneš, sve to počiva na Bogu i unutar je Njegovog dosega. Iz Božje perspektive, to je tvoja kušnja, a ako to ne možeš prepoznati, to će postati iskušenje. Postoje dvije vrste stanja koje bi ljudi trebali prepoznati: jedno dolazi od Duha Svetog, a vjerojatni izvor drugog je Sotona. Jedno je stanje u kojem te Duh Sveti osvjetljuje i omogućuje ti da spoznaš sebe, da mrziš sebe i osjećaš kajanje zbog sebe, da možeš imati istinsku ljubav prema Bogu i donijeti odluku da Mu udovoljiš. Drugo je stanje u kojem spoznaješ sebe, ali si negativan i slab. Moglo bi se reći da je to Božje oplemenjivanje, a također i da je to Sotonino iskušenje. Ako prepoznaš da je to Božje spasenje tebe i ako osjećaš da si Mu sada duboko dužan – i da bi od sada trebao pokušati nadoknaditi to, prestati prebivati u takvoj izopačenosti te pravilno jesti i piti Božje riječi – i ako uvijek smatraš da nisi dobar i imaš srce koje čezne, onda je to Božja kušnja. Nakon što patnja završi i ti ponovno kreneš naprijed, Bog će te i dalje voditi, osvjetljavati, prosvjetljivati i hraniti. Ali ako to ne možeš prepoznati i postaneš negativan, jednostavno se prepuštajući očaju, ako razmišljaš na taj način, onda to znači da te snašlo Sotonino iskušenje. Kada je Job prolazio kroz kušnje, Bog i Sotona su se kladili jedan s drugim i Bog je dopustio Sotoni da muči Joba. Iako je Bog iskušavao Joba, zapravo ga je snašao Sotona. Za Sotonu, to je bilo iskušavanje Joba, ali Job je stajao na Božjoj strani. Da to nije bio slučaj, onda bi Job pao u iskušenje. Jednom kada ljudi padnu u iskušenje, padaju u opasnost. Za prolazak kroz oplemenjivanje može se reći da je kušnja od Boga, ali ako nisi u dobrom stanju, može se reći da je to iskušenje od Sotone. Ako ti vizije nisu jasne, Sotona će te optužiti i zamagliti tvoju percepciju vizija. Prije nego što to i primijetiš, past ćeš u iskušenje.

Ako ne iskusiš Božje djelo, onda nikada nećeš moći biti usavršen. U svom iskustvu, također moraš ući u pojedinosti. Na primjer, koje te stvari navode da razviješ predodžbe i mnoge motive te kakvu prikladnu praksu imaš za rješavanje tih problema? Ako možeš iskusiti Božje djelo, to znači da imaš rast. Ako samo izvana imaš polet, to nije istinski rast i nipošto nećeš moći ostati postojan. Samo kada si sposoban iskusiti Božje djelo i kada si ga sposoban iskusiti i promišljati o njemu u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, kada ste sposobni napustiti pastire i živjeti neovisno oslanjajući se na Boga i kada ste sposobni vidjeti Božja praktična djela – samo tada će biti udovoljeno Božjim namjerama. Upravo sada, većina ljudi ne zna kako iskusiti, a kada se susretnu s problemom, ne znaju kako ga riješiti; nesposobni su iskusiti Božje djelo i ne mogu voditi duhovni život. Moraš unijeti Božje riječi i djelo u svoj stvarni život.

Ponekad ti Bog daje određenu vrstu osjećaja, osjećaj koji uzrokuje da izgubiš svoje unutarnje zadovoljstvo i izgubiš Božju prisutnost, tako da si gurnut u tamu. To je vrsta oplemenjivanja. Kad god nešto radiš, to uvijek pođe po zlu ili naiđeš na zid. To je Božje discipliniranje. Ponekad, kada učiniš nešto što je buntovno i što se opire Bogu, nitko drugi to možda ne zna – ali Bog zna. On te neće pustiti da se izvučeš i dovest će te u red. Djelo Duha Svetog vrlo je podrobno. On s velikom jasnoćom ispituje svaku riječ i postupak ljudi, svaki njihov čin i pokret te svaku njihovu misao i ideju, dajući im svjesnost iznutra. Učiniš nešto jednom i to pođe po zlu, učiniš nešto ponovno i to i dalje ide po zlu i postupno ćeš početi razumijevati djelo Duha Svetog. Nakon što budeš mnogo puta doveden u red, znat ćeš što učiniti da bi bio u skladu s Božjim namjerama i što nije u skladu s Njegovim namjerama. Na kraju ćeš imati točne reakcije na usmjeravanje Duha Svetog iznutra. Ponekad ćeš biti buntovan i Bog će te ukoriti iznutra. Sve to dolazi od Božjeg dovođenja u red. Ako ne cijeniš Božju riječ, ako omalovažavaš Njegovo djelo, onda On neće obraćati pozornost na tebe. Što ozbiljnije shvaćaš Božje riječi, to će te On više prosvijetliti. Upravo sada, u crkvi postoje neki ljudi koji su smeteni i zbunjeni u svojoj vjeri u Boga i čine mnoge stvari koje prelaze granicu, a da nisu dovedeni u red, pa se stoga djelo Duha Svetog ne može jasno vidjeti u njima. Kako bi zaradili novac, neki ljudi napuštaju svoje poslanje i odlaze voditi posao, a za to ne bivaju dovedeni u red; takva je osoba u još većoj opasnosti. Ne samo da trenutno nemaju djelo Duha Svetog, već će ih u budućnosti biti teško usavršiti. Mnogo je ljudi u kojima se djelo Duha Svetog ne može vidjeti i u kojima se Božje dovođenje u red ne može vidjeti. To su oni kojima nisu jasne Božje namjere i koji ne poznaju Njegovo djelo. Ako usred oplemenjivanja ljudi mogu ostati stabilni, slijediti Boga bez obzira na to što On čini, u najmanju ruku ne otići, i postići 0,1 % onoga što je Petar postigao, onda je to dovoljno. Međutim, takvi ljudi nemaju nikakvu vrijednost u smislu da ih Bog upotrijebi. Mnogi ljudi brzo shvaćaju stvari, imaju istinsku ljubav prema Bogu i mogu premašiti Petrovu razinu te Bog na njima obavlja djelo usavršavanja. Dovođenje u red i prosvjetljenje dolaze takvim ljudima, a ako u njima postoji nešto što nije u skladu s Božjim namjerama, oni to mogu odmah odbaciti. Takvi su ljudi zlato, srebro i drago kamenje – njihova je vrijednost najviša! Ako je Bog obavio mnogo djela, a ti si još uvijek poput pijeska ili kamena, onda si bezvrijedan!

Božje djelo u zemlji velikog crvenog zmaja je čudesno i nedokučivo. On će usavršiti jednu skupinu ljudi, a isključiti neke druge, jer u crkvi ima svakojakih ljudi – ima onih koji ljube istinu i onih koji je ne ljube; ima onih koji doživljavaju Božje djelo i onih koji to ne čine; ima onih koji vrše svoju dužnost i onih koji to ne čine; ima onih koji svjedoče za Boga i onih koji to ne čine – a dio njih su bezvjernici i zli ljudi i oni će zasigurno biti isključeni. Ako jasno ne poznaješ Božje djelo, onda ćeš biti negativan; to je zato što se Božje djelo može vidjeti samo u manjini ljudi. U to će se vrijeme otkriti tko istinski ljubi Boga, a tko ne. Oni koji istinski ljube Boga imaju djelo Duha Svetog, dok će oni koji Ga ne ljube istinski biti razotkriveni kroz svaki korak Njegovog djela. Oni će postati oni koji su isključeni. Ti će ljudi biti razotkriveni tijekom djela osvajanja i to su ljudi koji nemaju nikakvu vrijednost da bi bili usavršeni. One koji su usavršeni Bog je u cijelosti zadobio i oni su sposobni ljubiti Boga kao što je to činio Petar. Oni koji su osvojeni nemaju spontanu ljubav, već samo pasivnu ljubav i prisiljeni su ljubiti Boga. Spontana ljubav razvija se kroz razumijevanje zadobiveno kroz praktično iskustvo. Ta ljubav ispunjava čovjekovo srce, što mu omogućuje da bude dragovoljno odan Bogu, da uzme Božje riječi kao svoj temelj i da pati za Boga. Naravno, to su stvari koje posjeduje netko koga je Bog usavršio. Ako samo tražiš da budeš osvojen, onda ne možeš svjedočiti za Boga; da Bog Svoj cilj spasenja postiže samo kroz osvajanje ljudi, onda bi korak služitelja završio posao. Međutim, osvajanje ljudi nije Božji konačni cilj. Konačni cilj je usavršiti ljude. Stoga, umjesto da kažeš da je ova etapa djelo osvajanja, reci da je to djelo usavršavanja i isključivanja. Neki ljudi nisu u potpunosti osvojeni, a u tijeku njihovog osvajanja, jedna će skupina ljudi biti usavršena. Ta se dva djela provode istodobno. Ljudi nisu otišli čak ni tijekom tako dugog razdoblja djela, a to pokazuje da je cilj osvajanja postignut – to je činjenica bivanja osvojenim. Svrha oplemenjivanja nije osvajanje, već usavršavanje. Bez oplemenjivanja, ljudi ne bi mogli biti usavršeni. Stoga su oplemenjivanja doista dragocjena! Danas se jedna skupina ljudi usavršava i zadobiva. Deset prethodno spomenutih blagoslova usmjereno je na one koji su usavršeni. Pitanje promjene obličja na zemlji usmjereno je na one koji su usavršeni. Oni koji nisu usavršeni nisu podobni naslijediti Božja obećanja.