Ako vjeruješ u Boga, onda se moraš pokoriti Bogu, provoditi istinu u djelo i ispunjavati sve svoje dužnosti. Osim toga, moraš razumjeti stvari koje trebaš iskusiti. Ako se doživljavaš samo to da te Bog orezuje, disciplinira te i sudi ti; ako možeš samo uživati u Bogu, ali i dalje nisi sposoban osjetiti kada te Bog disciplinira ili te orezuje – to je neprihvatljivo. Možda si, u ovom slučaju pročišćenja, u stanju čvrsto se držati svoje pozicije, ali to još uvijek nije dovoljno; moraš i dalje grabiti prema naprijed. Pouka o ljubavi prema Bogu nikada ne završava i nema joj kraja. Ljudi na vjeru u Boga gledaju kao na nešto krajnje jednostavno, ali čim steknu malo praktičnog iskustva, uviđaju da vjera u Boga nije tako jednostavna kao što je ljudi zamišljaju. Kada Bog radi na pročišćenju čovjeka, čovjek pati. Što je pročišćenje neke osobe snažnije, to će više imati srca koje ljubi Boga i više će Božje moći u njoj biti otkriveno. Obrnuto, što manje pročišćenja neka osoba dobije, manje će imati srca koje ljubi Boga i manje će Božje moći biti otkriveno u njoj. Što je pročišćenje takve osobe snažnije i što ona više muke i bola doživljava, to će njena ljubav prema Bogu biti dublja, njena vjera u Boga iskrenija, a njeno znanje o Bogu dublje. U svojem iskustvu ćeš vidjeti da su ljudi podvrgnuti velikom pročišćenju i patnji, koje se mnogo orezuje i disciplinira, imaju duboku ljubav prema Bogu i dublja i temeljitija znanja o Bogu, a da oni koji nisu iskusili orezivanje imaju tek površno znanje. Oni mogu samo reći: „Bog je tako dobar; On ljudima daruje milost kako bi mogli uživati u Njemu.” Ako su ljudi iskusili orezivanje i discipliniranje, oni onda mogu govoriti o istinskoj spoznaji Boga. Što je, dakle, Božje djelo u čovjeku čudesnije, to je ono vrednije i značajnije. Što je ono za tebe neprobojnije i što je nekompatibilnije s tvojim predodžbama, to je Božje djelo više u stanju osvojiti te, zadobiti te i učiniti te savršenim. Koliko je samo velik značaj Božjeg djela! Kada Bog ne bi čovjeka pročišćavao na ovaj način, kad ne bi radio prema ovoj metodi, Njegovo bi djelo bilo nedjelotvorno i beznačajno. U prošlosti je rečeno da će Bog ovu grupu ljudi izabrati, zadobiti i upotpuniti ih u posljednjim danima; to je od izuzetnog značaja. Što je djelo koje On u vama obavlja veće, to je vaša ljubav prema Bogu dublja i čistija. Što je Božje djelo veće, to je čovjek sposobniji dokučiti nešto od Njegove mudrosti i dublje postaje čovjekovo znanje o Njemu. Tijekom posljednjih dana, Božji plan upravljanja od šest tisuća godina bit će priveden kraju. Može li se on doista lako završiti? Kada On osvoji čovječanstvo, hoće li Njegovo djelo biti završeno? Može li to biti tako jednostavno? Ljudi doista zamišljaju da je to tako jednostavno, ali ono što Bog čini nije tako jednostavno. Svaki dio djela koje Bog obavlja čovjeku je nedokučiv. Kada bi ga mogao dokučiti, onda bi Božje djelo bilo beznačajno i bezvrijedno. Nedokučivo je djelo koje Bog obavlja; ono je u potpunoj suprotnosti s tvojim predodžbama, a što je ono s njima nepomirljivije, to je jasnije da Božje djelo ima smisla; kad bi ono bilo u skladu s tvojim predodžbama, bilo bi besmisleno. Ti danas osjećaš da je Božje djelo tako čudesno, a što ti se ono čini čudesnijim, to više osjećaš da je Bog nedokučiv i vidiš koliko su velika Božja djela. Kada bi On samo površno i nemarno obavio djelo osvajanja čovjeka i ništa drugo nakon toga, čovjek ne bi bio u stanju sagledati značaj Božjeg djela. Iako ti sada primaš malo pročišćenja, ono je ipak veoma korisno za tvoj životni rast; stoga je krajnje nužno podvrgnuti se takvim teškoćama. Danas primaš malo pročišćenja, ali nakon toga ćeš doista moći uvidjeti Božja djela i na kraju ćeš reći: „Božja su djela tako čudesna!” To će biti riječi u tvom srcu. Pošto su neko vrijeme proživljavali Božje pročišćenje (kušnja služitelja i vrijeme grdnje), neki su ljudi na kraju rekli: „Doista je teško vjerovati u Boga!” Činjenica da su upotrijebili riječi „doista teško” pokazuje da su Božja djela nedokučiva, da je Božje djelo od velikog značaja i vrijednosti i da je Njegovo djelo itekako dostojno da ga čovjek čuva i cijeni. Kada ti, nakon što sam obavio toliko djela, ništa o tome ne bi znao, bi li onda Moje djelo i dalje moglo biti vrijedno? Natjerat će te da kažeš: „Služenje Bogu doista je teško, Božja su djela tako čudesna, a Bog je uistinu mudar! Bog je tako divan!” Ako nakon određenog vremena stjecanja iskustva budeš u stanju izgovoriti ovakve riječi, to će biti dokaz da si u sebi zadobio Božje djelo. Kada te jednoga dana, dok po svijetu budeš širio evanđelje, netko upita: „Kako napreduje tvoja vjera u Boga?”, moći ćeš reći: „Božja su djela tako čudesna!” A oni će osjetiti kako iz tvojih riječi izbijaju stvarna iskustva. Ovo je istinsko svjedočenje. Reći ćeš da je Božje djelo prepuno mudrosti i da te je Njegovo djelo u tebi doista uvjerilo i osvojilo tvoje srce. Uvijek ćeš Ga voljeti, jer je On više nego dostojan čovjekove ljubavi! Ako možeš pričati o ovim stvarima, onda možeš dodirnuti ljudska srca. Sve ovo spada u svjedočenje. Ako si u stanju glasno svjedočiti i ljude dirnuti do suza, to onda znači da si ti doista jedan od onih koji ljube Boga, jer si u stanju svjedočiti o svojoj ljubavi prema Bogu i jer se kroz tebe mogu posvjedočiti Božja djela. Zahvaljujući tvojemu svjedočenju i drugi će početi tragati za Božjim djelom, nastojat će iskusiti Božje djelo i bit će u stanju u svakom okruženju ostati postojani. Samo ova vrsta svjedočanstva je istinito svjedočanstvo i to je upravo ono što se sada od tebe zahtijeva. Trebao bi vidjeti da je Božje djelo izuzetno vrijedno i dostojno da ga ljudi cijene, da je Bog tako dragocjen i tako izobilan; On može ne samo govoriti, već i suditi ljudima, pročišćavati njihova srca, donositi im užitak, zadobiti ih, osvojiti ih i usavršavati. Iz svojega iskustva ćeš uvidjeti da je Bog veoma drag. Koliko, dakle, ti sad voliš Boga? Možeš li ove stvari doista izgovoriti iz srca? Kada budeš u stanju ove riječi izgovoriti iz dubine svojega srca, tada ćeš moći svjedočiti. Kad tvoje iskustvo dosegne tu razinu, bit ćeš u stanju svjedočiti za Boga i bit ćeš kvalificiran. Ako tvoje iskustvo ne dosegne tu razinu, ostat ćeš predaleko. Normalno je da ljudi tijekom procesa pročišćenja pokažu svoje slabosti, ali bi nakon njega trebali biti u stanju reći: „Bog je u Svojemu djelu tako mudar!” Ako si doista u stanju praktično razumjeti ove riječi, to će postati nešto što čuvaš i cijeniš, a tvoje će iskustvo imati vrijednost.

Za čime bi sada trebao težiti? Jesi li u stanju svjedočiti o Božjem djelu ili ne, jesi li u stanju postati svjedočanstvo i manifestacija Boga ili nisi, jesi li prikladan za Božju uporabu ili ne – to su stvari kojima trebaš težiti. Koliko je od Svojega djela Bog doista obavio u tebi? Koliko si toga vidio, koliko toga si dokučio? Koliko si toga iskusio, a koliko okusio? Bez obzira na to je li te Bog kušao, orezivao te ili te disciplinirao, Njegovo je djelovanje i Njegovo djelo obavljeni u tebi. Jesi li ti, međutim, kao Božji vjernik i kao netko tko je voljan težiti za time da ga On usavrši, u stanju o Božjem djelu svjedočiti na temelju svojega praktičnog iskustva? Možeš li Božju riječ proživjeti kroz svoje praktično iskustvo? Jesi li u stanju kroz svoje praktično iskustvo osigurati druge i sav svoj život uložiti u svjedočenje o Božjem djelu? Da bi svjedočio o Božjem djelu, moraš se pouzdati u svoje iskustvo, znanje i cijenu koju si platio. Jedino tako možeš udovoljiti Njegovim namjerama. Jesi li ti netko tko svjedoči o Božjem djelu? Imaš li takve težnje? Ako si u stanju svjedočiti o Njegovu imenu i, povrh toga, o Njegovu djelu, i ako možeš proživjeti lik Njegova naroda koji On zahtijeva, onda si ti Božji svjedok. Kako ti zapravo svjedočiš o Bogu? Ako tragaš i čezneš da proživiš Božju riječ i da daš svjedočanstvo svojim ustima, tako da ljudi mogu spoznati Njegovo djelo i vidjeti Njegovo djelovanje – ako istinski tome težiš, Bog će te usavršiti. Ako, pak, težiš samo tome da te Bog usavrši i da te na samom kraju blagoslovi, onda tvoj pogled na vjeru u Boga nije čist. Trebaš težiti za načinom na koji možeš vidjeti Božja djela u stvarnom životu, za načinom da udovoljiš Njegovim namjerama nakon što ti ih otkrije te za načinom na koji trebaš svjedočiti o Njegovoj čudesnosti i mudrosti, i o tome kako te On disciplinira i orezuje te. Sve su to stvari o kojima bi sada trebao razmišljati. Ako tvoje srce koje ljubi Boga služi samo tome da bi mogao zadobiti slavu sa Bogom nakon što te On usavrši, onda je ta ljubav još uvijek nedovoljna i ne može ispuniti Božje zahtjeve. Ti moraš biti u stanju svjedočiti o Božjem djelu, udovoljiti Njegovim zahtjevima i na praktičan način doživjeti djelo koje je On obavio na ljudima. Bilo da su u pitanju bol, suze ili tuga, ti sve ove stvari moraš praktično iskusiti. One imaju za cilj usavršiti te kao svjedoka za Boga. Što je točno to što te sada nagoni da patiš i tragaš za savršenstvom? Je li tvoje sadašnje stradanje doista zarad ljubavi prema Bogu i svjedočenja za Njega? Ili je ono zarad blagoslova tijela, zarad tvojih budućih izgleda i sudbine? Sve tvoje namjere, motivacije i ciljevi kojima težiš moraju biti ispravljeni i njima nije moguće upravljati snagom vlastite volje. Ako jedna osoba za savršenstvom traga zato da bi dobila blagoslove i moć upravljanja, dok druga to čini da bi udovoljila Bogu i praktično svjedočila o Božjem djelu, koji bi od ta dva načina traganja ti izabrao? Ako bi izabrao prvi način, ostao bi predaleko od Božjih standarda. Jednom sam rekao da će Moja djela biti poznata u čitavom svemiru i da ću Ja vladati kao Kralj svemira. S druge strane, vama je povjereno izići kako biste svjedočili o Božjem djelu, a ne da se predstavljate kao kraljevi pred čitavom svemirom. Neka Božja djela ispune svemir i nebeski svod. Neka ih svi vide i priznaju. Ove su riječi izgovorene u pogledu Samog Boga, a ono što ljudska bića trebaju učiniti jest svjedočiti za Boga. Koliko sada znaš o Bogu? O koliko toga o Bogu možeš posvjedočiti? Koja je svrha Božjeg usavršavanja čovjeka? Kad jednom budeš razumio Božje namjere, kako trebaš pokazati razumijevanje prema njima? Ako si voljan biti usavršen i o Božjem djelu svjedočiti kroz ono što proživljavaš, ako u sebi imaš ovu pokretačku snagu, onda ti ništa nije previše teško. Ljudima je sada potrebna vjera. Ako posjeduješ ovu pokretačku snagu, lako ti je odbaciti svaku negativnost, pasivnost i lijenost, kao i predodžbe o tijelu, filozofije za ovozemaljsko ophođenje, buntovnu narav, osjećaje i tako dalje.

Normalno je da su ljudi slabi dok su podvrgnuti kušnjama, da u sebi nose negativnost, ili da ne mogu jasno sagledati Božje namjere ili put primjene. Ali, općenito, ti moraš vjerovati u Božje djelo i, kao Job, ne smiješ zanijekati Boga. Iako je Job bio slab i proklinjao dan svojega rođenja, on nije poricao da sve stvari koje ljudi posjeduju nakon rođenja daruje Jahve te da je Jahve i Onaj koji će ih oduzeti. Ma kakvim da je kušnjama bio podvrgnut, on je zadržao ovo uvjerenje. Unutar iskustva ljudi, ma kakvom da su pročišćenju od Božjih riječi podvrgnuti, ono što Bog zahtijeva, sve u svemu, jesu njihova vjera i srce koje ljubi Boga. Ono što On, djelujući na ovaj način usavršava, jesu vjera, ljubav i riješenost ljudi. Bog na ljudima obavlja djelo usavršavanja, ali oni to ne mogu ni vidjeti ni dodirnuti; u takvim okolnostima, neophodno je imati vjeru. Kada je nešto nevidljivo golom oku, potrebna je vjera. Kad se ne možeš osloboditi vlastitih predodžbi, potrebna je vjera. Kad ne možeš jasno sagledati Božje djelo, ono što se od tebe zahtijeva jest da imaš vjere, zauzmeš čvrst stav i budeš postojan u svom svjedočanstvu. Kad je Job dosegao ovu točku, Bog mu se ukazao i obratio mu se. Drugim riječima, samo ako imaš vjeru moći ćeš vidjeti Boga. Kad budeš imao vjeru, Bog će te usavršiti, a ako nemaš vjere, On to ne može učiniti. Bog će ti podariti sve ono što se nadaš da ćeš zadobiti. Ako, pak, nemaš vjere, ti onda ne možeš biti usavršen i nećeš moći vidjeti Božja djela, a kamoli Njegovu svemoć. Kad, u svom stvarnom iskustvu imaš vjeru da ćeš vidjeti Njegova djela, Bog će ti se ukazati, On će te prosvijetliti i usmjeravati te iznutra. Bez tvoje vjere, Bog to neće moći učiniti. Ako si izgubio nadu u Boga, kako ćeš onda moći iskusiti Njegovo djelo? Prema tome, samo ako imaš vjeru i ako ne gajiš sumnje u Boga, samo ako uistinu vjeruješ u Njega, ma što da čini, On će te kroz tvoja iskustva prosvijetliti i osvijetliti, i ti ćeš tek tada moći vidjeti Njegova djela. Sve se to postiže vjerom. Vjera dolazi samo uz pročišćenje, a u odsustvu pročišćenja vjera se ne može razvijati. Na što se „vjera” odnosi? Vjera označava istinsko vjerovanje i iskreno srce koje ljudi trebaju posjedovati kad nešto ne mogu vidjeti ni dodirnuti, kad Božje djelo nije u skladu s ljudskim predodžbama i kad je van ljudskog dometa. To je vjera o kojoj govorim. Ljudima je vjera potrebna u vremenima patnje i u vremenima pročišćenja, a kad imaju vjeru, onda se suočavaju s pročišćenjem – pročišćenje je neodvojivo od vjere. Ako, bez obzira na to kako Bog djeluje i bez obzira na tvoje okruženje, ti možeš težiti životu i tragati za istinom, možeš težiti spoznaji Božjeg djela, tražiti da spoznaš Njegova djela i možeš postupati u skladu s istinom, to znači imati istinsku vjeru i to dokazuje da nisi izgubio vjeru u Boga. Ako si u stanju ustrajati u težnji ka istini dok prolaziš kroz pročišćenje, ako si u stanju uistinu voljeti Boga i ne razvijati sumnje u Njega i ako, ma što On činio, i dalje primjenjuješ istinu da bi Mu udovoljio te si u stanju duboko u sebi tražiti Njegove namjere i biti obziran prema Njegovim namjerama, to znači imati istinsku vjeru u Boga. U prošlosti, kad ti je Bog govorio da ćeš vladati kao kralj, ti si Ga volio, a kad ti se otvoreno ukazao, ti si Mu težio. Ali, Bog je sada skriven, ti Ga ne možeš vidjeti i snašle su te teškoće – gubiš li sada nadu u Boga? Ti, dakle, moraš u svakom trenutku težiti životu i nastojati da udovoljiš Božjim namjerama. To je ono što se naziva istinskom vjerom i to je najiskrenija i najljepša vrsta ljubavi.

U prošlosti bi svi ljudi dolazili pred Boga radi zavjetovanja i govorili bi: „Čak i ako nitko drugi ne voli Boga, ja Ga moram voljeti.” Ali ti si sada podvrgnut pročišćenju i budući da to nije u skladu s tvojim predodžbama, ti gubiš vjeru u Boga. Je li to prava ljubav? Mnogo si puta čitao o Jobovim djelima – jesi li zaboravio na njih? Prava se ljubav može samo iz vjere oblikovati. Pravu ljubav prema Bogu razvijaš pročišćenjima kojima si podvrgavan; u svojim praktičnim iskustvima, upravo zbog svoje vjere možeš uzeti u obzir Božje namjere, pobuniti se protiv svojeg tijela i težiti životu – to je ono što ljudi trebaju činiti. Ako to učiniš, moći ćeš vidjeti Božja djela, ali ako ti manjka vjere, tada nećeš moći ni vidjeti Božja djela, niti doživjeti Njegovo djelo. Ako želiš da te Bog upotrijebi i usavrši, moraš posjedovati sve aspekte istine: odlučnost da patiš, vjeru, izdržljivost, pokornost, kao i sposobnost da tragaš za istinom i razumiješ Božje namjere, sposobnost da vodiš računa o Njegovu jadu i njegovim brižnim namjerama i tome slično. Nije lako usavršiti neku osobu, a svako pojedinačno pročišćenje koje proživljavaš zahtijeva tvoju vjeru i ljubav. Ako želiš da te Bog usavrši, nije dovoljno samo juriti naokolo, niti je dovoljno samo davati se za Boga. Mnogo toga moraš posjedovati da bi mogao postati osoba koju je Bog usavršio. Kad se suočiš s patnjom, moraš biti u stanju ostaviti po strani svoju brigu za tijelo i ne žaliti se na Boga. Kad se Bog od tebe sakrije, moraš imati vjere da bi Ga slijedio, očuvati svoju prijašnju ljubav i ne dopustiti joj da popusti ili se raspline. Što god Bog činio, moraš pustiti da On orkestrira kako želi, te radije prokleti svoje tijelo, nego da se žališ na Njega. Kad si suočen s kušnjama, moraš biti voljan podnijeti bol odricanja od onoga što voliš i biti voljan gorko plakati da bi udovoljio Bogu. Jedino su ovo istinska ljubav i istinska vjera. Bez obzira na to kakav je trenutno tvoj rast, ti najprije moraš imati i ovu odlučnost da patiš i ovu istinsku vjeru, a moraš imati i riješenost pobuniti se protiv tijela. Trebaš biti spreman osobno patiti i doživjeti gubitke na štetu osobnih interesa da bi mogao udovoljiti Božjim namjerama. Moraš, također, biti u stanju u srcu osjetiti žaljenje zbog sebe: ranije nisi mogao udovoljiti Bogu i sad možeš žaliti zbog toga. Ništa od toga ne smije ti nedostajati – jer će te Bog upravo kroz ove stvari usavršiti. Ako ne možeš ispuniti ove kriterije, onda ne možeš biti usavršen.

Netko tko služi Bogu ne treba samo znati kako za Njega patiti; više od toga, on treba shvatiti da je svrha vjere u Boga težnja za ljubavlju prema Bogu. Tebe Bog koristi ne samo da bi te pročistio ili da bi te natjerao da patiš, već te koristi zato da bi ti spoznao Njegova djela, da bi spoznao pravi značaj ljudskog života i, još više, da bi spoznao kako služenje Bogu nije lak zadatak. Doživljavanje Božjeg djela ne znači uživanje u milosti, već je to patnja zbog ljubavi prema Njemu. Budući da uživaš Božju milost, moraš uživati i u Njegovoj grdnji; moraš sve to iskusiti. Možeš u sebi iskusiti Božje prosvjetljenje, a također možeš iskusiti kako te On orezuje i kako ti sudi. Tako će tvoje iskustvo biti sveobuhvatno. Bog je na tebi obavio Svoje djelo suda i također je obavio Svoje djelo grdnje. Božja riječ te je orezala, ali to nije sve, ona te je također prosvijetlila i osvijetlila. Kad si negativan i slab, Bog je za tebe zabrinut. Svrha je cjelokupnog ovog djela da ti da do znanja kako je sve u vezi s čovjekom dio Božjih orkestracija. Ti možda misliš da vjera u Boga podrazumijeva samo patnju ili obavljanje mnogih stvari zarad Njega, ili da tvoje tijelo bude spokojno, ili da ti u životu sve ide glatko i da ti bude ugodno i da budeš opušten u svemu. Ništa od toga nije cilj koji bi ljudi trebali imati u svojoj vjeri u Boga. Ako je svrha tvoje vjere u Boga povezana s ovim, onda tvoje gledište nije ispravno i naprosto će biti nemoguće usavršiti te. Božja djela, pravedna Božja narav, Njegova mudrost, Njegove riječi te Njegova čudesnost i nedokučivost, sve su to stvari koje ljudi trebaju razumjeti. Kroz ovo razumijevanje, trebaš svoje srce osloboditi svojih osobnih zahtjeva, nadanja i predodžbi. Jedino oslobođenjem od ovih stvari možeš ispuniti uvjete koje Bog postavlja i jedino tako možeš imati život i udovoljiti Bogu. Svrha vjere u Boga leži u udovoljavanju Njegovoj volji i proživljavanju naravi koju On zahtijeva kako bi se Njegova djela i slava mogli očitovati na primjeru ove grupe nedostojnih ljudi. Ovo je ispravno gledište na vjeru u Boga, a to je ujedno i cilj kojemu trebaš težiti. Tvoj stav prema vjeri u Boga treba biti ispravan i ti trebaš težiti da zadobiješ Božje riječi. Trebaš jesti i piti Božje riječi i moraš biti u stanju proživjeti istinu, a naročito moraš biti u stanju vidjeti Njegova praktična djela, Njegova divna djela diljem svemira, kao i praktično djelo koje On obavlja u tijelu. Kroz svoja praktična iskustva, ljudi mogu shvatiti kako to Bog obavlja Svoje djelo na njima i koje su Njegove namjere prema njima. Svrha svega ovoga jest da se iz ljudi iskorijeni iskvarena sotonska narav. Kad iz sebe izgnaš svu nečistoću i nepravednost, kad odbaciš svoje pogrešne namjere i razviješ istinsku vjeru u Boga – samo ćeš s istinskom vjerom moći iskreno zavoljeti Boga. Boga možeš iskreno voljeti samo na temelju svoje vjere u Njega. Može li se ljubav prema Bogu postići bez vjere u Njega? Budući da vjeruješ u Boga, ne možeš biti smušen u vezi s tim. Neki se ljudi ispune životnom snagom čim uvide da će im vjera u Boga donijeti blagoslove, da bi odmah potom naglo klonuli čim uvide da moraju istrpjeti pročišćenje. Je li to vjera u Boga? Naposljetku, ti u svojoj vjeri moraš postići potpunu i bezuvjetnu pokornost Bogu. Ti vjeruješ u Boga, ali Mu i dalje postavljaš zahtjeve, u sebi nosiš mnoge vjerske predodžbe koje ne možeš odbaciti i osobne interese kojih se ne možeš riješiti, a pritom i dalje tražiš tjelesne blagoslove i želiš da ti Bog spasi dušu i tijelo – sve su to ponašanja ljudi čija su gledišta pogrešna. Iako ljudi s vjerskim shvaćanjima vjeruju u Boga, oni ne traže da promijene svoju narav i ne teže za spoznajom Boga, već samo teže zadovoljenju interesa svojega tijela. Mnogi među vama posjeduju vjeru koja spada u kategoriju vjerskih uvjerenja; to nije istinska vjera u Boga. Da bi vjerovali u Boga, ljudi moraju imati srce koje je spremno patiti za Njega i volju da Mu se predaju. Ako ne ispune ova dva uvjeta, njihova vjera u Boga nije valjana i oni neće moći ostvariti promjene u svojoj naravi. U Boga doista vjeruju jedino ljudi koji istinski teže istini, koji traže spoznaju Boga i teže životu.

Kad te spopadnu kušnje, kako ćeš Božje djelo primijeniti u nadilaženju tih kušnji? Hoćeš li biti negativan ili ćeš Božje kušnje i pročišćenje čovjeka razumjeti i sagledati s pozitivnog aspekta? Što je to što ćeš steći kroz Božje kušnje i pročišćenje? Hoće li tvoja ljubav prema Bogu narasti? Kad budeš podvrgnut pročišćenju, hoćeš li moći primijeniti Jobove kušnje i ozbiljno se pozabaviti djelom koje Bog obavlja u tebi? Možeš li kroz Jobove kušnje vidjeti kako Bog testira čovjeka? Kakvo nadahnuće u tebi bude kušnje kojima je Job bio podvrgnut? Hoćeš li biti voljan da, usred svojega pročišćenja, svjedočiš za Boga ili ćeš željeti svojemu tijelu udovoljavati u ugodnom okruženju? Kakvo je doista tvoje viđenje vjere u Boga? Vjeruješ li doista Njega radi, a ne radi svojega tijela? Imaš li doista cilj kojem težiš u svojemu traganju? Jesi li voljan podvrgnuti se pročišćenju kako bi te Bog mogao usavršiti ili bi radije prihvatio Božju grdnju i kletve? Kakvo je doista tvoje gledište po pitanju svjedočenja za Boga? Što ljudi u određenim sredinama trebaju činiti da bi istinski svjedočili za Boga? Budući da je praktični Bog Svojim praktičnim djelovanjem u tebi toliko toga razotkrio, zašto ti stalno razmišljaš o odlasku? Vjeruješ li ti u Boga Njega radi? Za većinu vas vjera je samo dio računice koju pravite sebe radi, u cilju ostvarenja osobne koristi. Veoma malo ljudi u Boga vjeruje radi Njega Samoga; nije li to buntovništvo?

Svrha djela pročišćenja leži prvenstveno u usavršavanju vjere kod ljudi. Rezultati koji se naposljetku time postižu jesu: da ti želiš otići, ali u isto vrijeme to ne možeš; neki su ljudi u stanju vjerovati čak i kad su lišeni i posljednjeg tračka nade; a ljudi se, u pogledu vlastite budućnosti, ničem više ne nadaju. Tek tada će Božje pročišćenje biti dovršeno. Ako ljudi još uvijek nisu dostigli fazu u kojoj lebde između života i smrti te nisu okusili smrt, onda proces njihovog pročišćenja još uvijek neće biti završen. Čak ni oni koji su dostigli fazu služitelja nisu u punoj mjeri pročišćeni. Job je bio podvrgnut pročišćenju do krajnjih granica, a nije se imao na što osloniti. Ljudi se moraju pročistiti do te iste mjere – do mjere da nemaju ni trunku nade i nemaju niti jednu stvar na koju bi se oslonili. Samo je to istinsko pročišćenje. U vrijeme služitelja, ako bi ti srce uvijek bilo tiho pred Bogom i ako bi se uvijek pokoravao Njegovim uređenjima, ma što On činio i ma kakve bile Njegove namjere spram tebe, ti bi na kraju puta razumio sve što je Bog dotada učinio. Kada si podvrgnut kušnjama Joba, ti si istovremeno podvrgnut i Petrovim kušnjama. Kada je Job bio kušan, on je postojano svjedočio, da bi mu se naposljetku Jahve pojavio. Tek nakon što je postojano svjedočio, bio je dostojan vidjeti lice Božje. Zašto je rečeno: „Skrivam se od zemlje ogrezle u prljavštini, ali se pojavljujem svetom kraljevstvu”? To znači da si dostojan vidjeti Božje lice samo onda kad si svet i kad postojano svjedočiš. Ako ne možeš postojano svjedočiti za Njega, ti onda nisi dostojan vidjeti Njegovo lice. Ako se, suočen s pročišćenjem, povlačiš ili žališ na Boga, te uslijed toga ne uspijevaš postojano svjedočiti za Njega i postaješ predmet Sotoninog podsmijeha, ti onda nećeš zadobiti Božje pojavljivanje. Ako si, pak, poput Joba koji je usred kušnji prokleo svoje tijelo, ali se nije žalio na Boga, i koji je bio u stanju mrziti svoje tijelo, a da se pritom nije žalio, niti je svojim riječima zgriješio, ti ćeš onda biti postojan u svom svjedočanstvu. Ako ti, nakon što se podvrgneš pročišćenju do određenog stupnja, i možeš biti poput Joba, uistinu pokoran pred Bogom, bez drugih zahtjeva prema Njemu i bez vlastitih predodžbi, Bog će ti se ukazati. Bog se sada ne pojavljuje pred tobom zato što u sebi nosiš mnogo predodžbi, osobnih predrasuda, sebičnih misli, individualnih zahtjeva i tjelesnih interesa, te stoga nisi ni dostojan vidjeti Njegovo lice. Kad bi i vidio Boga, ti bi Ga odmjeravao u skladu sa svojim predodžbama i, čineći to, ti bi ga prikovao za križ. Ako te zadese mnoge stvari koje se ne poklapaju s tvojim predodžbama, ali ti si ih ipak u stanju ostaviti po strani i iz njih steći znanje o Božjim djelima, te ako usred pročišćenja u sebi otkriješ srce koje ljubi Boga, onda si postojan u svom svjedočanstvu. Ako živiš u spokojnom domu, uživaš u tjelesnim zadovoljstvima, ako te nitko ne progoni, a tvoja braća i sestre po vjeri te slušaju, možeš li onda pokazati srce koje ljubi Boga? Može li te jedna takva situacija pročistiti? Samo se pročišćenjem može pokazati srce koje ljubi Boga i samo zbivanjima koja se ne poklapaju s tvojim predodžbama možeš biti usavršen. Služeći se mnogim proturječnim i negativnim stvarima i koristeći se raznoraznim sotonskim očitovanjima – njegove postupke, njegove optužbe, njegova ometanja i zaluđivanje – Bog ti jasno pokazuje Sotonino grdno lice i tako usavršava tvoju sposobnost prepoznavanja Sotone, kako bi ga ti mogao zamrziti i pobuniti se protiv njega.

Za sva tvoja mnogobrojna iskustva neuspjeha i slabosti, kao i za tvoja mnoga razdoblja negativnosti, može se reći da su Božje kušnje. To je zato što sve dolazi od Boga i što su sve stvari i događaji u Njegovim rukama. Hoćeš li ti biti neuspješan, hoćeš li biti slab i posrnuti, sve to počiva na Bogu i u Njegovim je rukama. To je, s Božjeg gledišta tvoja kušnja, a ako je ti ne možeš prepoznati, kušnja će prerasti u iskušenje. Postoje dvije vrste stanja koja ljudi trebaju prepoznati: jedno potječe od Duha Svetoga, dok je drugom vjerojatni izvor Sotona. Jedno je stanje u kojem te Duh Sveti osvjetljuje i omogućava ti da spoznaš samoga sebe, da sam sebe zamrziš i osjetiš kajanje zbog sebe, da si u stanju iskreno zavoljeti Boga i svojemu srcu dati u zadatak da Mu udovoljava. Drugo je stanje ono u kojem poznaješ sebe, ali si negativan i slab. Za ovo bi se moglo reći da je Božje pročišćenje, ali i da ujedno predstavlja Sotonino iskušavanje. Ako ovo prepoznaš kao svoje spasenje od Boga i osjetiš da si Mu sada mnogo dužan, ako ćeš odsad nastojati popraviti se, ne živjeti u takvoj izopačenosti, te pravilno jesti i piti Njegove riječi – i ako budeš uvijek smatrao da nisi dobar i imao srce koje žudi, to je onda Božja kušnja. Nakon što se patnja završi i ti ponovno kreneš prema naprijed, Bog će te i dalje voditi, osvjetljavati, prosvjetljivati i njegovati. Ako, međutim, ti ovo ne prepoznaš, ako si negativan i naprosto se prepustiš očaju, ako tako razmišljaš, onda to znači da te je zadesilo Sotonino iskušenje. Kad je Job bio podvrgnut kušnji, Bog i Sotona su se okladili i Bog je Sotoni dopustio da Jobu nanese bol. Iako je Bog kušao Joba, zapravo je Sotona bio taj koji se na njega okomio. Za Sotonu je to bilo iskušavanje Joba, ali je Job bio na Božjoj strani. Da nije bilo tako, Job bi podlegao iskušenju. Čim ljudi padnu u napast, prijeti im opasnost. Za pročišćenje se može reći da predstavlja kušnju od Boga, ali, ako ti nisi u dobrom stanju, može se reći da iskušavanje dolazi od Sotone. Ako nisi načisto u vezi s vizijom, Sotona će te optužiti i zamaglit će ti taj aspekt vizije. Dok se okreneš, past ćeš u napast.

Ako ne iskusiš Božje djelo, nikad nećeš moći biti usavršen. Osim toga, u svojemu iskustvu moraš zalaziti u pojedinosti. Primjerice, koje te stvari navode da razvijaš predodžbe i suvišne motive, a kojim prikladnim praktičnim primjenama se služiš da bi ove probleme mogao riješiti? Ako možeš iskusiti Božje djelo, to znači da posjeduješ rast. Ako samo naizgled posjeduješ životnu snagu, to onda nije pravi rast i ti zasigurno nećeš moći stajati postojano. Tek kad budeš bio u stanju iskusiti Božje djelo i kad budeš mogao o njemu razmišljati u svako doba i na svakom mjestu, kad budeš mogao napustiti pastire i živjeti samostalno, uzdajući se u Boga, i kad budeš mogao vidjeti Božje praktično djelovanje – tek tada će Božje namjere biti ispunjene. U ovom trenutku, većina ljudi ne umije doživljavati stvari, a kad se susretnu s nekim problemom, ne umiju ga riješiti; oni su nesposobni iskusiti Božje djelo i ne mogu živjeti duhovnim životom. Moraš uzeti Božje riječi i primijeniti ih u svojemu praktičnom životu.

Ponekad ti Bog pruža određenu vrstu osjećaja, osjećaja zbog kojeg gubiš svoju unutarnju radost i Božju prisutnost, i na takav način bivaš uronjen u tamu. Ovo je jedna vrsta pročišćenja. Kad god nešto uradiš, uvijek ti krene po zlu ili udariš glavom o zid. To te Bog disciplinira. Ponekad, kad radiš nešto što je buntovno prema Bogu i što se opire Bogu, iako možda nitko drugi ne zna za to – Bog zna. On ti to neće dopustiti i disciplinirat će te. Djelo Duha Svetoga veoma je temeljito. On s velikom jasnoćom ispituje svaku riječ i postupke ljudi, svaki njihov čin i pokret, svaku njihovu misao i ideju, kako bi ljudi mogli steći unutarnju svijest o ovim stvarima. Jedanput nešto uradiš i to pođe po zlu, uradiš to ponovno, ali opet ispadne pogrešno – tako postupno počinješ razumijevati djelo Duha Svetoga. Iz mnogo ovakvih slučajeva discipliniranja naučit ćeš što treba činiti kako bi se uskladio s Božjim namjerama i što je to što nije u skladu s Njegovim namjerama. Na kraju ćeš naučiti kako da, iz samoga sebe, pravilno reagiraš na usmjeravanja Duha Svetoga. Ponekad ćeš biti buntovan i Bog će te iznutra prekoriti. Sve ovo potječe od Božjeg discipliniranja. Ako Božju riječ ne čuvaš kao blago, ako omalovažavaš Njegovo djelo, On će te potpuno ignorirati. Što ozbiljnije shvaćaš Božje riječi, to će te On više prosvjetljivati. Trenutno u crkvi ima ljudi čija je vjera zamagljena i konfuzna, uslijed čega oni čine mnoge nepodopštine i ponašaju se bez discipline, tako da se u njima ne može jasno vidjeti djelo Duha Svetoga. Neki svoje dužnosti zapostavljaju radi stjecanja novca te izlaze da bi se bavili svojim poslovima, a da ne budu podvrgnuti Božjoj disciplini; ovakve su osobe u još većoj opasnosti. Oni ne samo da u sebi trenutačno nemaju djelo Duha Svetoga, već će ih i u budućnosti biti teško usavršiti. Ima mnogo onih u kojima se djelo Duha Svetoga ne može vidjeti i u kojima se ne može vidjeti Božja disciplina. To su oni kojima Božje namjere nisu jasne i koji ne poznaju Njegovo djelo. Sve je u najboljem redu s onima koji mogu postojano stajati usred pročišćenja, koji Boga slijede ma što On činio i koji su, u najmanju ruku, u stanju ne otići ili postići 0,1% od onoga što je postigao Petar, ali oni nemaju nikakvu vrijednost u pogledu pitanja može li ih Bog iskoristiti. Mnogi ljudi brzo shvaćaju stvari, iskreno vole Boga i mogu nadmašiti Petrovu razinu, a Bog na njima obavlja djelo usavršavanja. Takvi ljudi bivaju podvrgnuti disciplini i prosvjetljenju te ako u njima postoji išta što nije u skladu s Božjim namjerama, oni to mogu odmah odbaciti. Takvi su ljudi zlato, srebro i drago kamenje – njihova je vrijednost najveća! Ako je Bog obavio mnoga raznovrsna djela, a ti si i dalje nalik pijesku ili kamenu, onda si bezvrijedan!

Božje djelo u zemlji velikog crvenog zmaja čudesno je i nedokučivo. On će jednu grupu ljudi usavršiti, dok će neke druge eliminirati, jer u crkvi ima svakakvih ljudi – ima onih koji vole istinu i onih koji je ne vole; tu su oni koji doživljavaju Božje djelo i oni koji ga ne doživljavaju; ima onih koji ispunjavaju svoju dužnost i onih koji to ne čine; ima onih koji svjedoče za Boga i onih koji ne svjedoče – a jedan dio njih su bezvjernici i zli ljudi, koji će zasigurno biti eliminirani. Ako ti Božje djelo nije sasvim jasno, bit ćeš negativan; to je zato što se Božje djelo može vidjeti samo u manjem broju ljudi. U ovom će trenutku postati jasno tko iskreno voli Boga, a tko ne. Oni koji iskreno vole Boga imaju u sebi djelo Duha Svetoga, dok će oni koji ga ne vole iskreno biti razotkrivani u svakom koraku Njegova djela. Oni će postati ljudi koje treba eliminirati. Ti će ljudi biti razotkriveni tijekom djela osvajanja, a oni su odveć bezvrijedni da bi bili podvrgnuti usavršavanju. One koji su usavršeni Bog je u potpunosti zadobio i oni su sposobni voljeti Boga onako kako Ga je Petar volio. Oni koji su osvojeni ne vole spontano, već mogu samo pasivno voljeti, i oni su primorani voljeti Boga. Spontana se ljubav rađa kroz razumijevanje stečeno praktičnim iskustvom. Ova ljubav zaokuplja čovjekovo srce i navodi ga da se svojevoljno posveti Bogu; Božje riječi postaju njegov temelj i on je u stanju stradati zarad Boga. Naravno, to su stvari koje posjeduje netko koga je Bog usavršio. Ako samo tražiš da budeš osvojen, ti onda ne možeš svjedočiti za Boga; ako bi Bog svoj cilj spasenja mogao postići samo osvajanjem ljudi, Njegov bi posao bio završen fazom služitelja. Krajnji Božji cilj, međutim, nije osvajanje ljudi, već njihovo usavršavanje. Prema tome, umjesto da govorite kako ova etapa predstavlja djelo osvajanja, recite da je to djelo usavršavanja i eliminiranja. Neki ljudi nisu do kraja osvojeni, a tijekom njihova osvajanja, određena će grupa ljudi biti usavršena. Ove dvije komponente djela izvode se sinkronizirano. Ljudi nisu otišli čak ni tijekom tako dugog razdoblja obavljanja djela, što pokazuje da je cilj osvajanja postignut – to je činjenica da ste osvojeni. Cilj pročišćenja nije osvajanje, već usavršavanje. Bez prethodnog pročišćenja, ljudi ne bi mogli biti usavršeni. Stoga su pročišćenja doista dragocjena! Danas je jedna grupa ljudi usavršena i zadobivena. Svih deset prethodno spomenutih blagoslova bili su namijenjeni onima koji su usavršeni. Sve što je vezano za promjenu njihovog lika na zemlji, usmjereno je ka onima koji su usavršeni. Oni koji nisu usavršeni, nisu kvalificirani primiti Božja obećanja.