Dokučiti svrhu Božjeg djela, učinak koji Njegovo djelo postiže u čovjeku i kakva je točno Njegova volja za čovjeka: to treba postići svaki pojedinac koji slijedi Boga. Ono što danas nedostaje svim ljudima upravo je znanje o Božjem djelu. Djela koja je Bog ostvario radeći na ljudima, cjelokupnost Božjeg djela i točna namjera Božje volje za čovjeka, od stvaranja svijeta do današnjih dana – to su stvari koje čovjek niti zna niti razumije. Ova nedostatnost nije samo prisutna u cijelom religijskom svijetu, već i kod svih onih koji vjeruju u Boga. Kad dođe dan da uistinu vidiš Boga, kad stvarno cijeniš Njegovu mudrost, kad vidiš sva djela koja je Bog učinio, kad prepoznaš što Bog jest i ima – kad vidiš Njegovu velikodušnost, mudrost, čudo i sve ono što je On radio na ljudima – tad ćeš postići uspjeh u svojoj vjeri u Boga. Kad se za Boga kaže da je sveobuhvatan i svedobrostiv, na koji je točno način On sveobuhvatan, a na koji način svedobrostiv? Ako ovo ne razumiješ, onda se ne može smatrati da vjeruješ u Boga. Zašto kažem da oni koji pripadaju religijskom svijetu nisu Božji vjernici već zlotvori, istog soja kao i đavao? Kad kažem da su oni zlotvori, to je zato što ne razumiju Božju volju i nisu u stanju vidjeti Njegovu mudrost. Bog im ni u jednom trenutku ne otkriva Svoje djelo. Oni su slijepi; ne mogu vidjeti Božja djela, Bog ih je napustio i posve su lišeni Božje brige i zaštite, a još više Duha Svetoga. Svi oni koji su lišeni djela Božjega zlotvori su i protivnici Boga. Protivnici Boga o kojima govorim su oni koji Boga ne poznaju, oni koji priznaju Boga samo riječima a ipak Ga ne poznaju, oni koji slijede Boga a ipak ga ne slušaju i oni koji uživaju u milosti Božjoj a ipak nisu u stanju svjedočiti za Njega. Bez razumijevanja svrhe Božjega djela ili razumijevanja djela koje Bog čini u čovjeku, on ne može biti u skladu s voljom Božjom niti može svjedočiti o Bogu. Razlog zašto se čovjek protivi Bogu proizlazi, s jedne strane, iz njegove iskvarene naravi, a s druge iz nepoznavanja Boga i nedovoljnog razumijevanja principa po kojima Bog djeluje i Njegove volje za čovjekom. Ova dva vida zajedno čine povijest čovjekova protivljenja Bogu. Novaci u vjeri protive se Bogu jer im je takvo protivljenje u prirodi, dok protivljenje Bogu onih koji su dugo u vjeri, pored njihove iskvarene naravi, proizlazi i iz njihovog nepoznavanja Njega. U doba prije nego se Bog utjelovio, mjerilo protivljenja Bogu temeljilo se na čovjekovu pridržavanju odredbi koje je Bog postavio na nebu. Na primjer, u Dobu Zakona, tko god se nije pridržavao Jahvinih zakona smatran je protivnikom Boga; tko god je krao darove Jahvi ili tko god bi se suprotstavio onima prema kojima je Jahve pokazivao naklonost, smatran je protivnikom Boga i kamenovan do smrti; tko god nije poštovao oca i majku i tko god je na drugog udario ili ga prokleo, smatrao se prekršiteljem zakona. A svi koji se nisu držali Jahvinih zakona smatrani su Njegovim protivnicima. To više nije bilo tako u Dobu Milosti, kad su se svi koji su se usprotivili Isusu smatrali protivnicima Boga i tko god nije slušao riječi koje je Isus izgovorio smatrao se protivnikom Boga. U to vrijeme, način na koji je definirano protivljenje Bogu postao je i točniji i praktičniji. U vrijeme kad Bog još nije bio utjelovljen mjerilo je li se čovjek protivio Bogu temeljilo se na tomu je li čovjek štovao Boga i divio se nevidljivom Bogu na nebu. Način na koji je u to vrijeme definirano protivljenje Bogu nije bio toliko praktičan jer čovjek nije mogao vidjeti Boga niti je znao kakav je lik Božji ili kako On djeluje i govori. Čovjek nije imao nikakvu predodžbu o Bogu i nejasno je vjerovao u Boga jer se Bog još nije bio pojavio čovjeku. Prema tomu, ma koliko čovjek vjerovao u Boga u svojoj mašti, Bog nije osudio čovjeka niti mu je postavio previše zahtjeva jer čovjek uopće nije bio u stanju vidjeti Boga. Kad se Bog utjelovi i dođe djelovati među ljudima, svi Ga gledaju i slušaju Njegove riječi i svi vide djela koja Bog čini u Svojem utjelovljenom tijelu. U tom trenutku, sve ljudske predodžbe pretvaraju se u pjenu. Što se tiče onih koji su vidjeli kako se Bog pojavio u tijelu, oni neće biti osuđeni ako Mu se dobrovoljno pokoravaju, dok će oni koji Mu se namjerno protive biti smatrani protivnicima Boga. Takvi su ljudi antikristi, neprijatelji koji svojevoljno stoje protiv Boga. Oni koji imaju predodžbe o Bogu, ali su i dalje spremni i voljni slušati Ga, neće biti osuđeni. Bog sudi čovjeku na temelju čovjekovih namjera i postupaka, ali nikad zbog njegovih misli i ideja. Kad bi On osudio čovjeka na temelju njegovih misli i ideja, onda ni jedan jedini čovjek ne bi mogao izbjeći gnjevne Božje ruke. Oni koji se svojevoljno protive utjelovljenom Bogu bit će kažnjeni zbog svoje neposlušnosti. Što se tiče ovih ljudi koji se svojevoljno protive Bogu, njihovo protivljenje proizlazi iz činjenice da gaje predodžbe o Bogu, što ih vodi u postupke kojima oni prekidaju Božje djelo. Ovi se ljudi namjerno opiru Bogu i uništavaju Njegovo djelo. Oni ne samo da imaju predodžbe o Bogu, već se bave aktivnostima kojima prekidaju Njegovo djelo i zato će ljudi ovog soja biti osuđeni. Oni koji namjerno ne prekidaju Božje djelo neće biti osuđeni kao grešnici jer su sposobni svojevoljno se pokoravati i ne sudjelovati u aktivnostima koje izazivaju prekid i nemir. Ovakvi ljudi neće biti osuđeni. Međutim, kad ljudi koji su iskusili Božje djelo dugi niz godina nastave gajiti predodžbe o Bogu i ostaju nesposobni spoznati djelo utjelovljenoga Boga, i ako su, neovisno o tomu koliko su godina iskusili Njegovo djelo, još uvijek ispunjeni predodžbama o Bogu i ne mogu Ga spoznati, onda će njihova srca, čak i ako se oni ne bave remetilačkim aktivnostima, biti puna mnogih predodžbi o Bogu, a čak i ako te predodžbe ne postanu očite, takvi ljudi nisu ni od kakve pomoći Božjem djelu. Oni nisu u stanju širiti evanđelje u ime Boga niti biti Njegovi svjedoci. Ovakvi ljudi su bezvrijedni i imbecili. Budući da nisu spoznali Boga i povrh svega su posve nesposobni odbaciti predodžbe o Njemu, njima se stoga sudi. Može se ovako reći: normalno je da novaci u vjeri imaju predodžbe o Bogu ili ne znaju ništa o Njemu, ali za onog tko vjeruje u Boga dugi niz godina i tko je iskusio veliki dio Njegova djela, ne bi bilo normalno da nastavi gajiti predodžbe, a još bi manje bilo normalno da netko takav nije spoznao Boga. Osuđeni su jer to nije normalno stanje. Svi ti nenormalni ljudi su smeće; oni su ti koji se najviše protive Bogu i koji su uzalud uživali milost Božju. Svi će takvi ljudi na kraju biti izbačeni!

Svako tko ne razumije svrhu Božjeg djela je onaj tko Mu se protivi, a onaj tko je uspio razumjeti svrhu Božjeg djela, ali još uvijek ne teži zadovoljiti Boga, još se više smatra protivnikom Boga. Ima onih koji čitaju Bibliju u velebnim crkvama i recitiraju po čitav dan, a ipak nitko među njima ne razumije svrhu Božjeg djela. Nijedan od njih nije u stanju spoznati Boga; još se manje bilo tko među njima može uskladiti s voljom Božjom. Svi su oni bezvrijedni, podli ljudi i svaki svisoka drži predavanja o Bogu. Oni se namjerno protive Bogu čak i kad nose Njegov stijeg. Pozivajući se na vjeru u Boga, oni i dalje jedu ljudsko tijelo i piju ljudsku krv. Svi takvi ljudi su đavli koji proždiru čovjekovu dušu, glavni demoni koji namjerno podmeću nogu onima koji pokušavaju stupiti na pravi put i kamen spoticanja koji sputava one koji tragaju za Bogom. Možda se čini da su „zdravog ustrojstva”, ali kako njihovi sljedbenici znaju da su oni ništa drugo do antikristi koji navode ljude da se protive Bogu? Kako njihovi sljedbenici mogu znati da su živi đavli posvećeni proždiranju ljudskih duša? Oni koji imaju visoko mišljenje o sebi u Božjem prisustvu zapravo su najbjedniji od svih ljudi, dok su oni koji sebe smatraju niskima zapravo najugledniji. A oni koji misle da poznaju djelo Božje i koji su, štoviše, sposobni s velikom pompom naviještati djelo Božje drugima, čak i kad gledaju izravno u Njega – to su najneukiji ljudi. Takvi ljudi nemaju Božje svjedočanstvo, oholi su i umišljeni. Oni koji vjeruju da imaju premalo znanja o Bogu, unatoč tomu što imaju stvarno iskustvo i praktično znanje o Njemu, Njemu su najdraži. Samo takvi ljudi uistinu imaju svjedočanstvo i doista su sposobni da ih Bog usavrši. Oni koji ne razumiju volju Božju protivnici su Boga; oni koji razumiju volju Božju, a ipak ne primjenjuju istinu, protivnici su Boga; oni koji jedu i piju riječi Božje, a ipak idu protiv biti Božjih riječi, protivnici su Boga; oni koji imaju predodžbe o utjelovljenom Bogu i, štoviše, razmišljaju o pobuni, protivnici su Boga; oni koji sude Bogu protivnici su Boga; a tko nije u stanju spoznati Boga ili svjedočiti za Njega, protivnik je Boga. Zato vas pozivam: ako doista vjerujete da možete ići ovim putem, nastavite ga slijediti. Ali ako se ne možete suzdržati od protivljenja Bogu, onda bolje otiđite prije nego što bude prekasno. U suprotnom, šanse da sve ispadne loše po vas postaju izuzetno velike jer je vaša priroda jednostavno previše iskvarena. Od odanosti ili poslušnosti ili srca koje žudi za pravednošću i istinom ili ljubavi prema Bogu, nemate ni traga. Može se reći da je vaš položaj pred Bogom u potpunom kaosu. Ne možete se pridržavati onog čega bi se trebali pridržavati i niste u stanju kazati ono što bi trebalo reći. Ono što biste trebali primijeniti u praksi, niste uspjeli primijeniti; a ulogu koju trebate ispuniti niste mogli ispuniti. Nemate odanosti, savjesti, poslušnosti ni odlučnosti koju biste trebali imati. Niste izdržali patnju koju ste trebali izdržati i nemate vjeru koju trebate imati. Jednostavno, vi ste potpuno lišeni ikakvih zasluga: zar vas nije sramota nastaviti živjeti? Dopustite mi da vas uvjerim kako bi vam bilo bolje zatvoriti oči i otići na vječni počinak, time ćete poštedjeti Boga brige za vas i patnje za vaše dobro. Vjerujete u Boga, a ipak ne znate Njegovu volju; jedete i pijete riječi Božje, a ipak se ne možete držati onog što Bog od čovjeka zahtijeva. Vjerujete u Boga, a niste Ga spoznali i živite bez cilja kojem biste težili, bez ikakvih vrijednosti, bez ikakvog smisla. Živite kao ljudsko biće, a ipak nemate ni najmanje savjesti, čestitosti ili vjerodostojnosti – možete li sebe još uvijek zvati ljudskim bićima? Vjerujete u Boga, a ipak Ga varate; štoviše, uzimate Božji novac i jedete darove koji su Njemu prineseni. Pa ipak, na kraju još uvijek ne uspijevate pokazati ni najmanjeg obzira prema Božjim osjećajima ili mrvicu savjesti prema Njemu. Ne možete ispuniti čak ni najbeznačajnije Božje zahtjeve. Možete li sebe i dalje nazivati ljudskim bićima? Jedete hranu koju vam Bog osigurava i udišete kisik koji vam On daje, uživate u Njegovoj milosti, ali na kraju ipak nemate ni najmanje znanje o Bogu. Naprotiv, postali ste bijednici koji se protive Bogu. Ne čini li vas to zvijerima nižima čak i od psa? Među životinjama, ima li ijedne koja je zlonamjernija od vas?

Oni pastori i starješine koji stoje na visokoj propovjedaonici i poučavaju druge, protivnici su Boga i saveznici Sotone; ne bi li oni među vama koji ne stoje na visokoj propovjedaonici podučavajući druge, bili još veći protivnici Boga? Zar vi niste, čak i više od njih, u dosluhu sa Sotonom? Oni koji ne razumiju svrhu Božjeg djela ne znaju kako se uskladiti s voljom Božjom. Naravno, nemoguće je da oni koji razumiju svrhu Njegova djela ne znaju kako se uskladiti s Božjom voljom. Božje djelo nikad ne griješi; prije će biti da je čovjekova težnja manjkava. Nisu li oni izrodi koji se svojevoljno protive Bogu još zlokobniji i zlobniji od tih pastora i starješina? Mnogo je onih koji se protive Bogu, ali među njima ima i mnogo različitih načina na koje se protive Bogu. Kao što ima svakakvih vjernika, tako ima i svakakvih među onima koji se protive Bogu, a svaki je drugačiji od drugog. Niti jedan od onih koji ne uspijevaju jasno prepoznati svrhu Božjeg djela ne može se spasiti. Bez obzira na to kako se čovjek protivio Bogu u prošlosti, kad čovjek shvati svrhu Božjeg djela i posveti svoje napore zadovoljavanju Boga, Bog će izbrisati sve njegove prijašnje grijehe. Sve dok čovjek traga za istinom i primjenjuje istinu, Bog neće imati na umu što je učinio. Štoviše, Bog čovjeka opravdava na temelju njegova primjenjivanja istine. Ovo je pravednost Božja. Bog ne uzima u obzir razdoblje prije no što je čovjek vidio Boga ili iskusio Njegovo djelo, bez obzira na to kako se čovjek ponaša prema Bogu. Međutim, kad je čovjek jednom vidio Boga i iskusio Njegovo djelo, Bog će sva djela i postupke čovjeka unijeti u „ljetopise”, jer je čovjek vidio Boga i živio usred Njegova djela.

Kad je čovjek uistinu vidio što Bog ima i što jest, kad je vidio Njegovu nadmoć i kad je istinski spoznao djelo Božje, i nadalje, kad se stara narav čovjeka promijeni, tad će čovjek potpuno odbaciti svoju buntovnu narav koja se protivi Bogu. Može se reći da se svatko u nekom trenutku usprotivio Bogu i svatko se u nekom trenutku pobunio protiv Boga. Međutim, ako se dobrovoljno pokoravaš utjelovljenom Bogu i ako iz ove točke zadovoljiš Božje srce svojom odanošću, primjenjuješ istinu onako kako trebaš, obavljaš svoju dužnost onako kako trebaš i držiš se propisa onako kako trebaš, onda si ti onaj koji je spreman odbaciti svoje buntovništvo kako bi zadovoljio Boga i onaj koga Bog može usavršiti. Ako tvrdoglavo odbijaš uvidjeti svoje pogreške i nemaš se namjeru pokajati, ako ustraješ u svojem buntovnom ponašanju bez ikakve namjere da surađuješ s Bogom i zadovoljiš Ga, onda će takva tvrdoglava i nepopravljiva osoba poput tebe sigurno biti kažnjena i sigurno je Bog nikad neće usavršiti. Budući da je to tako, ti si onda danas Božji neprijatelj i bit ćeš i sutra neprijatelj Božji, i tako ćeš i dan poslije ostati neprijatelj Božji; ti ćeš zauvijek biti Božji protivnik i neprijatelj Božji. U tom slučaju, kako bi te Bog uopće mogao pustiti? U čovjekovoj prirodi je protivljenje Bogu, ali čovjek ne smije namjerno tragati za „tajnom” protivljenja Bogu samo zato što je promjena njegove prirode nepremostiv zadatak. U tom slučaju bolje je otići prije nego što bude prekasno, kako tvoja grdnja u budućnosti ne bi postala još žešća i kako tvoja zvjerska priroda ne bi buknula i postala neobuzdana, sve dok tvoje fizičko tijelo Bog na kraju ne uništi. Ti vjeruješ u Boga ne bi li dobio blagoslove; zar ne bi bilo šteta kad bi te na kraju zadesila samo nesreća? Upozoravam vas, bolje napravite drugi plan. Sve što možete učiniti bilo bi bolje od vjere u Boga: sigurno je nemoguće da postoji samo ovaj jedan put. Zar ne biste nastavili preživljavati da niste tragali za istinom? Zašto morate na ovaj način biti u sukobu s Bogom?