Ivan je sedam godina radio za Isusa i već je bio pripravio put kada je Isus stigao. Prije toga se po čitavoj zemlji već bilo pročulo evanđelje o kraljevstvu nebeskom, onako kako ga je Ivan propovijedao, pa se ono proširilo i po Judeji, gdje su Ivana svi zvali prorokom. U to vrijeme, kralj Herod je želio ubiti Ivana, ali nije se usuđivao, jer su ljudi Ivana izuzetno cijenili, te je Herod strahovao da će se pobuniti protiv njega ako ubije Ivana. Ivanovo djelo ukorijenilo se među običnim svijetom i on je od Židova napravio vjernike. Sedam je godina Ivan pripravljao put Isusu, sve do trenutka kada je Isus započeo sa Svojom službom. Zbog toga je Ivan bio najveći od svih proroka. Tek nakon što su Ivana utamničili, Isus je počeo službeno djelovati. Prije Ivana nije bilo nijednog proroka koji bi pripravio put Bogu, jer se Bog, prije Isusa, nijednom nije utjelovio. Prema tome, od svih proroka koji su mu prethodili, jedino je Ivan pripravio put utjelovljenom Bogu i na taj je način Ivan postao najveći prorok Starog i Novog zavjeta. Ivan je evanđelje o kraljevstvu nebeskom počeo širiti sedam godina prije Isusovog krštenja. Mada se ljudima činilo da je djelo koje je on obavljao uzvišenije od potonjeg Isusovog djela, Ivan je ipak bio samo prorok. On nije radio i govorio unutar hrama, već po gradovima i selima izvan njega. Svoje je djelo, naravno, obavljao među židovskim narodom, a posebno među osiromašenima. Ivan je rijetko dolazio u kontakt s ljudima iz viših slojeva društva, a evanđelje je širio samo među običnim žiteljima Judeje. Cilj je bio pripremiti prave ljude za Gospodina Isusa i pripremiti prikladna mjesta na kojima će On obavljati Svoje djelo. Zahvaljujući prorocima poput Ivana, koji su mu pripravili put, Gospodin Isus je odmah po dolasku mogao zakoračiti izravno na Svoj put križa. Nakon što se Bog utjelovio da bi vršio Svoje djelo, On se nije morao baviti odabirom ljudi, niti je morao osobno tražiti ljude i mjesta na kojima će djelovati. Stoga se On nije ni bavio takvim djelima kada je došao; prava osoba je sve to već bila pripremila za Njega prije nego što je stigao. Ivan je sav taj posao već bio obavio prije nego što je Isus započeo Svoje djelo, tako da je utjelovljeni Bog, došavši izvršiti svoje djelo, odmah počeo raditi na onima koji su Ga toliko dugo čekali. Isus nije došao obaviti čovjekovo djelo ispravljanja. On je došao samo da obavi službu koju je trebalo obaviti; sve ostalo nije imalo nikakve veze s Njim. Kada je Ivan došao, on nije učinio ništa osim što je grupu onih koji su prihvatili evanđelje kraljevstva nebeskog izveo iz hrama i doveo ih među Židove, kako bi Gospodin Isus mogao na njima obavljati Svoje djelo. Ivan je radio sedam punih godina, odnosno, sedam je godina širio evanđelje. Tijekom svojeg rada, Ivan nije činio mnoga čuda, jer je njegov posao bio pripraviti put; njegovo djelo bilo je djelo pripreme. Sav ostali posao, to jest djelo koje će Isus potom obaviti, nije bilo povezano s njim; on je samo od čovjeka tražio da ispovjedi svoje grijehe i pokaje se i krstio je ljude kako bi mogli biti spašeni. Iako je učinio novo djelo i otvorio put kojim čovjek nikad prije toga nije hodio, on je ipak samo pripravljao put Isusu. Bio je samo prorok koji obavlja pripremne radnje i nije bio sposoban obaviti djelo Isusovo. Mada Isus nije bio prvi propovjednik evanđelja o kraljevstvu nebeskom i mada je samo nastavio putem kojim se najprije Ivan otisnuo, Njegovo djelo ipak nije mogao obaviti nitko drugi i ono je bilo uzvišenije od Ivanovog. Isus nije mogao pripraviti Sebi put; Njegovo je djelo obavljeno upravo u ime Boga. Prema tome, Ivan je, ma koliko godina radio, i dalje bio samo prorok, onaj koji je pripravio put. Djelo koje je Isus tri godine obavljao nadmašuje Ivanov sedmogodišnji rad, zato što je bit Njegova djela bila drugačija. Kada je Isus započeo sa Svojom službom, čime je ujedno označen i završetak Ivanovog djela, Ivan je prethodno već bio pripremio dovoljan broj ljudi i mjesta koje je Gospodin Isus mogao upotrijebiti, što je Gospodinu Isusu bilo dovoljno da započne Svoje trogodišnje djelo. Čim je, dakle, djelo Ivanovo bilo završeno, Gospodin Isus je službeno započeo Svoje djelo, a riječi koje je Ivan govorio odbačene su. To je zato što je Ivanovo djelo trebalo samo omogućiti prelazak i što njegove riječi nisu bile riječi života koje bi čovjeku omogućile novi razvoj; na kraju krajeva, njegove su riječi bile samo za privremenu upotrebu.

Djelo koje je Isus obavio nije bilo natprirodno; ono je podrazumijevalo određeni proces i sve je napredovalo prema normalnim zakonima po kojima se stvari odvijaju. Tijekom posljednjih šest mjeseci Svojeg života, Isus je sa sigurnošću znao da je došao obaviti ovo djelo, a znao je i da je došao da bude prikovan na križ. Prije no što će Ga razapeti na križ, Isus se neprestano molio Bogu Ocu, baš kao što se tri puta pomolio u Getsemanskom vrtu. Nakon svojeg krštenja, Isus je obavljao službu tri i pol godine, a Njegovo službeno djelo trajalo je dvije i pol godine. Tijekom prve godine Sotona ga je optuživao, čovjek ga je uznemiravao i podvrgao ljudskom iskušenju. Tijekom obavljanja Svojeg djela, On je nadvladao mnoga iskušenja. U posljednjih šest mjeseci, nedugo prije Isusovog raspeća, iz Petrovih usta potekle su riječi da je On Sin živoga Boga, da je On Krist. Tek tada je Njegovo djelo postalo poznato svima i tek tada je Njegov identitet otkriven javnosti. Poslije toga, Isus je svojim učenicima rekao kako će biti razapet radi čovjeka, te da će tri dana kasnije uskrsnuti; da je došao izvršiti djelo otkupljenja i da je On Spasitelj. Tek je tijekom posljednjih šest mjeseci otkrio Svoj identitet i djelo koje je namjeravao učiniti. Ovo je ujedno bilo i vrijeme Božje, a djelo je upravo ovako trebalo biti učinjeno. U to vrijeme, dio Isusova djela bio je u skladu sa Starim zavjetom, kao i s Mojsijevim zakonima i Jahvinim riječima tijekom Doba zakona. Sve je to Isus koristio kako bi obavio jedan dio Svojeg djela. Propovijedao je ljudima i poučavao ih u sinagogama; pretkazanja proroka iz Starog zavjeta koristio je kako bi prekorio farizeje koji su Mu bili neprijatelji, a pomoću riječi iz Svetog Pisma razotkrio je njihovu neposlušnost i tako ih osudio. Jer oni su prezirali ono što je Isus učinio; naime, veliki dio Isusovog djela nije obavljen u skladu sa zakonima iz Svetog Pisma; štoviše, ono što je On naučavao bilo je uzvišenije od riječi iz Svetog Pisma, pa čak i od onoga što su proroci navijestili u Pismu. Isusovo djelo bilo je samo radi čovjekovog otkupljenja i raspeća, pa nije bilo potrebe da On kaže više riječi kako bi osvojio bilo kojeg čovjeka. Veliki dio onoga čemu je poučavao čovjeka izvučen je iz riječi Svetog Pisma, tako da je On, čak i ako Njegovo djelo nije izašlo iz okvira Svetog Pisma, ipak bio u stanju obaviti djelo raspeća. Njegovo djelo nije bilo djelo riječi, niti djelo učinjeno radi osvajanja čovječanstva, već djelo koje je učinjeno kako bi se čovječanstvo otkupilo. On je samo radi čovječanstva odigrao ulogu žrtve za grijeh i nije postupao kao izvor riječi namijenjenih čovječanstvu. On nije obavljao djelo neznabožaca, odnosno djelo osvajanja čovjeka, već je obavljao djelo raspeća – djelo obavljeno među onima koji su vjerovali u postojanje Boga. Mada je Njegovo djelo izvršeno na temelju Svetog Pisma i, mada je On pretkazanja starih proroka iskoristio da osudi farizeje, to je bilo dovoljno da se dovrši djelo raspeća. Kad bi se današnje djelo još uvijek obavljalo na temelju pretkazanja starih proroka iz Svetog Pisma, vas bi bilo nemoguće osvojiti, jer u Starom zavjetu nisu zabilježeni vaša neposlušnost i vaši grijesi, narode kineski, tako da u njemu nema povijesti vaših grijeha. Prema tome, kad bi ovo djelo još uvijek tavorilo u Bibliji, vi se nikada ne biste predali. Biblija bilježi samo ograničenu povijest izraelskog naroda, na temelju koje se ne može utvrditi jeste li vi zli ili dobri, niti vam se može suditi. Zamislite kako bi bilo kad bih vam Ja sudio na temelju povijesti Izraelaca – biste li Me i dalje slijedili kao što to činite danas? Znate li koliko ste vi težak narod? Da tijekom ove faze nije bila izgovorena nijedna riječ, ne bi bilo moguće dovršiti djelo osvajanja. Budući da nisam došao biti prikovan za križ, moram govoriti riječi koje su izvan Biblije kako bih vas mogao osvojiti. Djelo koje je Isus obavio bilo je tek za jedan stupanj uzvišenije od Starog zavjeta; ono je iskorišteno kako bi se označio početak jednog doba i kako bi se to doba predvodilo. Zašto je rekao: „Nisam došao ukinuti zakon, već ispuniti ga”? Ipak, u Njegovu je djelu bilo mnogo toga što se razlikovalo od važećih zakona i od zapovijedi koje su Izraelci Starog zavjeta poštovali, jer On nije došao držati se zakona, već ga ispuniti. Proces ispunjenja zakona obuhvaćao je mnoge praktične stvari: Njegovo je djelo bilo praktičnije i stvarnije, štoviše, bilo je življe i nije bilo samo slijepo pridržavanje pravila. Zar Izraelci nisu svetkovali šabat? Kad je Isus došao, On nije svetkovao šabat, jer je kazao da je Sin čovječji Gospodar šabata, a kad Gospodar šabata dođe, On će činiti što želi. On je došao ispuniti zakone Starog zavjeta i promijeniti zakone. Sve što se danas čini temelji se na sadašnjosti, ali i dalje počiva na temeljima Jahvina djela iz Doba zakona i ne nadilazi ovaj opseg. Na primjer, pazi što govoriš i ne čini preljub – zar to nisu starozavjetni zakoni? Ono što se danas od vas traži nije ograničeno samo na deset zapovijedi, već također obuhvaća zapovijedi i zakone višeg reda od onih koji su vrijedili ranije. Ipak, to ne znači da je ono što je bilo ranije ukinuto, jer se svaka faza Božjeg djela obavlja na temelju prethodne faze. Što se tiče djela koje je Jahve tada obavio u Izraelu, poput zahtjeva da Mu ljudi prinose žrtve, poštuju svoje roditelje, ne klanjaju se idolima, ne napadaju niti proklinju druge, ne čine preljub, ne puše i ne piju, kao i da ne jedu lešine i ne piju krv – ne predstavlja li sve to čak i danas temelj vašeg ponašanja? Upravo se na temeljima prošlosti djelo obavlja sve do današnjeg dana. Mada se zakoni iz prošlosti više ne spominju, i mada su pred tebe postavljeni novi zahtjevi, ovi stari zakoni ne da nisu ukinuti, već su čak podignuti na višu razinu. Reći kako su oni ukinuti značilo bi da je prethodno doba zastarjelo, dok, u stvari, postoje određene zapovijedi koje ćete morati zanavijek poštivati. Zapovijedi iz prošlosti već su provedene u djelo, već su postale biće čovjeka, tako da i ne treba posebno naglašavati zapovijedi poput „Ne puši”, „Ne pij” i tomu slično. Na ovom temelju postavljene su nove zapovijedi, u skladu s vašim današnjim potrebama, s vašim rastom i u skladu s današnjim djelom. Donošenje zapovijedi za novo doba ne podrazumijeva ukidanje zapovijedi starog doba, već njihovo još veće uzdizanje na ovom istom temelju, kako bi čovjekovo djelovanje bilo potpunije i primjerenije stvarnosti. Ako bi se od vas danas zahtijevalo samo poštivanje zapovijedi i pridržavanje zakona iz Starog zavjeta na isti način kako su to činili Izraelci, pa čak i ako bi se od vas zahtijevalo napamet naučiti zakone koje je postavio Jahve, ne bi bilo nikakve mogućnosti da se promijenite. Kad biste se isključivo pridržavali tih nekoliko ograničenih zapovijedi ili nebrojene zakone naučili napamet, vaša bi stara narav ostala duboko ukorijenjena u vama i ne bi bilo načina da je iskorijenite. Tako biste postajali sve izopačeniji i nitko od vas ne bi postao poslušan. To, drugim riječima, znači kako vam nekoliko jednostavnih zapovijedi i nebrojeni zakoni ne mogu pomoći spoznati sva Jahvina postignuća. Vi niste isti kao Izraelci: poštujući zakone i pamteći zapovijedi, oni su mogli svjedočiti o Jahvinim postignućima i posvetiti se samo Njemu. Ali vi niste u stanju to postići, a nekoliko zapovijedi iz starozavjetnog doba ne samo što vas ne mogu privoljeti da predate svoje srce, ili vas zaštititi, nego će vas, umjesto toga, učiniti mlitavim i sunovratiti vas u had. Jer Moje djelo je djelo osvajanja i usmjereno je k vašoj neposlušnosti i vašoj staroj naravi. Lijepe riječi Jahve i Isusa neusporedivo su blaže od riječi današnjeg suda. Bez ovako strogih riječi bilo bi nemoguće osvojiti vas „stručnjake”, koji ste tisućama godina bili neposlušni. Starozavjetni zakoni već odavno nemaju nikakvu moć nad vama, ali je zato današnji sud daleko strašniji od starih zakona. Za vas je najprikladniji upravo sud, a ne tričava zakonska ograničenja, jer vi niste onaj ljudski rod s početka, nego čovječanstvo koje je već tisućama godina iskvareno. Ono što čovjek sada mora postići primjereno je stvarnom današnjem stanju čovjeka, u skladu je s njegovim kovom i sa stvarnim rastom današnjih ljudi i od vas ne zahtijeva pridržavati se pravila. Cilj svega toga jest ostvariti promjene u tvojoj staroj naravi, da možeš odbaciti svoje predodžbe. Misliš li da su zapovijedi pravila? Može se reći kako su one obični zahtjevi koji se postavljaju pred čovjeka. Zapovijedi nisu pravila kojih se moraš pridržavati. Uzmimo, na primjer, zabranu pušenja – je li to pravilo? Nije u pitanju pravilo! To je zahtjev normalne ljudskosti; to nije pravilo, već nešto što je propisano za čitavo čovječanstvo. Ni onih desetak zapovijedi koje su donesene, danas također ne predstavljaju pravila; one su nešto što je neophodno za postizanje normalne ljudskosti. U prošlosti, ljudi nisu posjedovali takve stvari, niti su za njih znali, te se stoga od ljudi zahtijeva da to postignu danas, ali takve stvari se ne ubrajaju u pravila. Zakoni nisu isto što i pravila. Pravila o kojima govorim odnose se na obrede, na formalnosti, te na izopačene i pogrešne načine ponašanja; to su propisi koji čovjeku nisu ni od kakve pomoći, niti on ima kakve koristi od njih; oni utvrđuju jedan pravac djelovanja koji nema nikakvo značenje. To je sažetak pravila i takva pravila moraju se odbaciti, jer čovjeku ne donose nikakvu korist. Ono što se mora primjenjivati u praksi jest ono što je od koristi čovjeku.