Svaka etapa djela koju Bog obavi ima svoj praktičan značaj. U ono vrijeme, kad je Isus došao, došao je u muškom obličju, a kad Bog ovoga puta dođe, Njegovo će obličje biti žensko. Iz toga se može vidjeti da Božje stvaranje i muškaraca i žena može biti od koristi u Njegovu djelu i da On ne pravi razliku između spolova. Kada Njegov Duh dođe, On može uzeti koje god tijelo želi, i to Ga tijelo može predstavljati; bilo da je muško ili žensko, ono može predstavljati Boga dokle god je to tijelo u koje se utjelovio. Da se Isus, kada je došao, pojavio u ženskom obličju, drugim riječima, da je po Duhu Svetom začeta djevojčica, a ne dječak, ta bi etapa djela svejedno bila dovršena. Da je bilo tako, današnju etapu djela morao bi dovršiti muškarac, ali djelo bi svakako bilo dovršeno. Djelo obavljeno u svakoj pojedinačnoj etapi ima svoj značaj; nijedna etapa djela ne ponavlja se niti je u sukobu s drugom. U ono vrijeme Isusa su, dok je obavljao Svoje djelo, zvali jedinim Sinom, a riječ „Sin” podrazumijeva muški spol. Zašto se jedini Sin ne spominje u sadašnjoj etapi? Zato što u ovoj etapi djelo zahtijeva promjenu spola u odnosu na Isusov. Bog ne pravi razliku između spolova. On obavlja Svoje djelo po Svojoj volji, a u obavljanju Svojega djela ne podliježe nikakvim ograničenjima, već je izuzetno slobodan. Međutim, svaka etapa djela ima svoj praktičan značaj. Bog se utjelovio dva puta i očigledno je da je Njegovo utjelovljenje u posljednjim danima i posljednje. Došao je obznaniti sva Svoja djela. Kad se u ovoj etapi On ne bi utjelovio kako bi osobno obavio djelo naočigled čovjeka, čovjek bi se zauvijek držao predodžbe da je Bog samo muško, a ne žensko. Ranije su svi ljudi vjerovali da Bog može biti samo muško i da se žensko ne može zvati Bogom jer su svi ljudi smatrali da muškarci imaju autoritet nad ženama. Vjerovali su da nijedna žena ne može preuzeti autoritet na sebe, već samo muškarci. Štoviše, čak su govorili da je muškarac glava žene i da se žena mora pokoravati muškarcu i da ga ne može nadmašiti. U prošlim vremenima, kad se govorilo da je muškarac glava žene, to se odnosilo na Adama i Evu, koje je prevarila zmija – ne na muškarca i ženu kakve ih je Jahve stvorio u početku. Naravno, žena mora slušati i voljeti svojeg muža, a muž mora naučiti hraniti i uzdržavati svoju obitelj. To su zakoni i odluke koje je Jahve iznio i kojih se čovječanstvo mora pridržavati u svojem životu na zemlji. Jahve reče ženi: „Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.” Rekao je to samo da bi ljudski rod (to jest, i muškarac i žena) mogao živjeti normalnim životom pod Jahvinom vlašću, i da bi životi ljudi mogli imati strukturu i ne ispasti iz svojeg valjanog poretka. Stoga je Jahve uspostavio odgovarajuća pravila ponašanja za muškarce i žene, ali to se odnosilo samo na sva stvorena bića koja žive na zemlji i nije imalo nikakve veze sa Božjim utjelovljenjem. Kako bi Bog mogao biti isto što i Njegova stvorena bića? Njegove riječi bile su namijenjene samo ljudskom rodu koji je On stvorio; upravo da bi ljudi živjeli normalnim životom, On je uspostavio pravila za muškarca i ženu. U početku, kada je Jahve stvorio ljudski rod, stvorio je dvije vrste ljudskog bića, i muško i žensko; pa stoga podjela na muško i žensko postoji i u Njegovim utjelovljenjima. On nije odlučio o Svojem djelu na temelju riječi koje je uputio Adamu i Evi. Dva puta kada se On utjelovio utvrđena su u potpunosti u skladu s Njegovim razmišljanjem u vrijeme kad je prvi put stvorio ljudski rod; to jest, On je djelo Svoja dva utjelovljenja završio na temelju muškog i ženskog prije nego što su iskvareni. Ako bi čovječanstvo uzelo riječi koje je Jahve uputio Adamu i Evi, koje je zmija prevarila, i primijenilo ih na djelo Božjeg utjelovljenja, zar ne bi i Isus morao voljeti Svoju ženu onako kako je red? Bi li Bog u tom slučaju i dalje bio Bog? I s obzirom na to, bi li On i dalje mogao dovršiti Svoje djelo? Ako je pogrešno da Božje utjelovljeno tijelo bude žensko, ne bi li onda ogromna pogreška bilo i to što je Bog stvorio ženu? Ako ljudi još uvijek vjeruju da bi bilo pogrešno da se Bog utjelovi kao žensko, zar nije onda Isus, koji se nije ženio i stoga nije bio u stanju voljeti Svoju ženu, počinio istu grešku kao i sadašnje utjelovljenje? Budući da riječi koje je Jahve rekao Evi koristiš da bi mjerio istinitost sadašnjeg Božjeg utjelovljenja, onda moraš koristiti Jahvine riječi upućene Adamu da sudiš Gospodinu Isusu koji se utjelovio u Dobu milosti. Zar to nije jedno te isto? Budući da Gospodina Isusa procjenjuješ u odnosu na muškarca kojeg zmija nije prevarila, onda ne možeš suditi o istinitosti današnjeg utjelovljenja na temelju žene koju je zmija prevarila. To bi bilo nepravedno! Procjenjivanje Boga na taj način dokazuje da ti nedostaje razuma. Kada se Jahve dva puta utjelovio, spol Njegova tijela bio je povezan sa muškarcem i ženom koje zmija nije prevarila; On se oba puta utjelovio u skladu s muškarcem i ženom koje zmija nije prevarila. Nemoj misliti da je Isusova muškost bila ista kao Adamova, kojeg je zmija prevarila. Njih su dvojica potpuno nepovezani, oni su muškarci dvije različite prirode. Zasigurno ne može biti da Isusova muškost dokazuje da je On glava svim ženama, ali ne i svim muškarcima? Zar On nije kralj svih Židova (uključujući i muškarce i žene)? On je Sâm Bog, ne samo glava ženi, već i glava muškarcu. On je Gospodin svih stvorenja i glava svim stvorenjima. Kako si mogao zaključiti da je Isusova muškost simbol glave žene? Zar to ne bi bilo bogohulno? Isus je muškarac koji nije iskvaren. On je Bog; On je Krist; On je Gospodin. Kako bi On mogao biti muškarac poput Adama, koji je bio iskvaren? Isus je tijelo koje je na sebe odjenuo najsvetiji Duh Božji. Kako bi mogao reći da je On Bog koji posjeduje Adamovu muškost? Zar u tom slučaju ne bi sve Božje djelo bilo pogrešno? Bi li Jahve u Isusu utjelovio muškost Adama, kojeg je prevarila zmija? Zar utjelovljenje sadašnjeg vremena nije još jedan primer djela utjelovljenog Boga, koji je po spolu različit od Isusa, ali je po prirodi poput Njega? Usuđuješ li se još uvijek kazati da utjelovljeni Bog ne može biti žensko zato što je žena bila prva koju je zmija prevarila? Usuđuješ li se još uvijek kazati da se Bog nikako ne bi mogao utjeloviti kao žensko zato što je žena najnečistija i izvor iskvarenosti ljudskog roda? Usuđuješ li se i dalje tvrditi da „žena treba uvijek biti pokorna muškarcu i da nikad ne smije očitovati ili izravno predstavljati Boga”? U prošlosti nisi razumio, ali možeš li sada i dalje huliti djelo Božje, pogotovo utjelovljeno tijelo Božje? Ako ti ovo nije jasno, onda ti je najbolje pripaziti na jezik, inače će se tvoja glupost i neznanje razotkriti, a tvoja ružnoća prikazati. Nemoj misliti da ti je sve jasno. Kažem ti da sve što si vidio i doživio nije dovoljno da shvatiš ni tisućiti dio Mojeg plana upravljanja. Zašto se onda ponašaš tako nadmeno? Ta mrvica talenta i trunka znanja koje imaš nisu dovoljne Isusu da ih upotrijebi ni u jednoj jedinoj sekundi Svojeg djela! Koliko iskustva zaista posjeduješ? Ono što si vidio i sve ono što si čuo u čitavom svojem životu i ono što si zamislio manje je od djela koje Ja obavim u jednom jedinom trenutku! Bolje ti je ne cjepidlačiti i ne tražiti mane. Možeš biti nadmen koliko god hoćeš, ali ti nisi ništa više do stvorenje koje čak ni mravu nije doraslo! Sve što držiš u svojem manje je od onoga što se nalazi u trbuhu jednog mrava! Nemoj misliti da samo zato što si stekao nešto iskustva i zrelosti imaš pravo žučno mahati rukama i razmetati se riječima. Zar tvoje iskustvo i tvoja zrelost nisu proizašli iz riječi koje sam Ja izjavio? Vjeruješ li da si ih dobio u zamjenu za svoj trud i težak rad? Danas vidiš da sam se utjelovio i samo na temelju toga u tebi se već javlja pregršt koncepata i beskrajno mnogo predodžbi koje proizlaze iz toga. Da nije Mojeg utjelovljenja, čak i da si izuzetno nadaren, ti ne bi imao toliko koncepata; a zar nisu oni začetak tvojih predodžbi? Da se Isus nije taj prvi put utjelovio, bi li ti uopće znao za utjelovljenje? Zar se drskost tvojeg pokušaja da sudiš drugom utjelovljenju ne zasniva na znanju koje ti je dalo prvo utjelovljenje? Zašto ga, umjesto da budeš pokoran sljedbenik, podvrgavaš ispitivanju? Kada uđeš u tu struju i staneš pred utjelovljenog Boga, bi li ti On dozvolio istraživati ga? Ti možeš istraživati prošlost svoje obitelji, ali ako pokušaš istražiti Božju „obiteljsku povijest”, bi li ti današnji Bog dozvolio da provedeš takvo ispitivanje? Da nisi slijep? Zar ne navlačiš prezir na sebe?

Da je samo Isusovo djelo bilo obavljeno i da nije dopunjeno djelom u ovoj etapi posljednjih dana, čovjek bi se i dalje držao predodžbe da je samo Isus jedini Sin Božji, to jest, da Bog ima samo jednog sina i da tko god poslije toga dođe pod drugim imenom ne bi bio jedini Sin Božji, a kamoli Sâm Bog. Čovjek ima predodžbu da je svatko tko posluži kao žrtva za grijeh ili tko preuzme vlast u Božje ime i otkupi čitav ljudski rod jedini Sin Božji. Neki vjeruju da sve dok je Onaj koji dođe muško, On se može smatrati jedinim Sinom Božjim i Božjim predstavnikom. Ima čak i onih koji kažu da je Isus Jahvin Sin, Njegov jedini Sin. Nisu li takve predodžbe pretjerane? Da se ova etapa djela ne odvija u posljednjem dobu, onda bi u odnosu na Boga cijeli ljudski rod bio zaklonjen mračnom sjenom. Da je tako, muškarac bi smatrao da vrijedi više od žene, a žene nikada ne bi bile u stanju podignuti glavu, a onda ni jedna jedina žena ne bi mogla biti spašena. Ljudi uvijek vjeruju da je Bog muško, štoviše, vjeruju da je On oduvijek prezirao ženu i da joj nije htio podariti spasenje. Da je tako, zar ne bi bilo točno da sve žene koje je Jahve stvorio i koje su također iskvarene, nikad ne bi imale priliku biti spašene? Zar onda ne bi bilo besmisleno to što je Jahve stvorio ženu, odnosno, što je stvorio Evu? I zar ne bi žena zanavijek propala? Iz tog razloga, etapa djela u posljednjim danima poduzima se kako bi se spasio čitav ljudski rod, a ne samo žena. Ako bi netko pomislio da bi se Bog utjelovio kao žensko samo da bi spasio ženu, ta bi osoba zaista bila neznalica!

Današnje djelo poguralo je djelo Doba milosti naprijed; to jest, pokrenulo se djelo u okviru čitavog šest-tisućljetnog plana upravljanja. Iako je Doba milosti završilo, u Božjem djelu ima napretka. Zašto Ja uvijek iznova ponavljam da se ova etapa djela nadovezuje na Doba milosti i Doba zakona? Zato što je današnje djelo nastavak djela obavljenog u Doba milosti i predstavlja napredak u odnosu na ono obavljeno u Doba zakona. Te tri etape čvrsto su međusobno povezane, pri čemu je svaka karika u lancu usko povezana sa sljedećom. Zašto također kažem da se ova etapa djela nadovezuje na onu koju je obavio Isus? Kad bismo pretpostavili da se ova etapa ne nadovezuje na djelo koje je obavio Isus, u ovoj etapi moralo bi se dogoditi još jedno raspeće, a čitavo djelo iskupljenja prethodne etape bi se moralo iznova obaviti. To bi bilo besmisleno. Dakle, ne radi se o tome da je djelo u potpunosti dovršeno, već je doba napredovalo, a razina djela podignuta je na viši stupanj u odnosu na ranije. Može se reći da je ova etapa djela izgrađena na temelju Doba zakona i na stijeni Isusova djela. Božje djelo gradi se iz etape u etapu, a ova etapa nije novi početak. Samo se kombinacija sve tri etape djela može smatrati šest-tisućljetnim planom upravljanja. Djelo ove etape obavlja se na temeljima djela Doba milosti. Ako te dvije etape djela nisu povezane, zašto se onda raspeće ne ponovi u ovoj etapi? Zašto ne nosim grijehe čovječje, već dolazim neposredno suditi čovjeku i grditi ga? Da Moje djelo suda i grdnje čovjeka nije uslijedilo poslije raspeća, a kako Moj sadašnji dolazak nije začet po Duhu Svetom, Ja ne bih bio kadar suditi čovjeku i grditi ga. Upravo zato što sam jedno s Isusom dolazim neposredno grditi čovjeka i suditi mu. Djelo u ovoj etapi u potpunosti se nadograđuje na djelo iz prethodne etape. Zato samo takvo djelo može dovesti čovjeka, korak po korak, do spasenja. Isus i ja dolazimo od jednog Duha. Iako nismo povezani u tijelu, Naš je Duh jedan; iako sadržaj onoga što činimo i djelo koje poduzimamo nisu isti, Mi smo u biti slični; Naša tijela imaju različita obličja, ali to je zbog promjene doba i različitih zahtjeva Naših djela; Naše službe nisu slične, tako da su djelo koje stvaramo i naravi koje čovjeku otkrivamo također različiti. Zato se ono što čovjek danas vidi i razumije razlikuje od onoga u prošlosti, a to je posljedica promjene doba. Unatoč tome što se Oni razlikuju po spolu i obličju Svojih tijela i nisu od istog roda niti su rođeni u istom razdoblju, Njihov je Duh ipak jedno. Unatoč tome što Njihova tijela ne dijele ni krv ni fizičku sličnost bilo koje vrste, ne može se poreći da su Oni utjelovljena tijela Božja u dvije različite epohe. Nepobitna je istina da su Oni utjelovljena tijela Božja. Međutim, Oni ne potječu od iste loze niti govore isti ljudski jezik (jedno je bio muškarac koji je govorio jezikom Židova, a drugo je žensko koje govori samo kineski). Zbog tih su razloga Oni živjeli u različitim zemljama da bi obavili djelo koje svakome od njih priliči, i to u različitim epohama. Unatoč činjenici da su isti Duh, da posjeduju istu bit, između Njihovih obličja nema nikakve sličnosti. Jedino što Im je zajedničko jest ista ljudskost, ali što se tiče vanjskog izgleda Njihovih tijela i okolnosti Njihova rođenja, Oni nisu slični. Te stvari ne utječu na Njihova djela niti na znanje koje čovjek ima o Njima zato što su Oni, na kraju krajeva, isti Duh i nitko Ih ne može razdvojiti. Iako nisu u krvnom srodstvu, Njihovim čitavim bićima upravlja Njihov Duh, koji Im dodjeljuje različita djela u različitim razdobljima, a i Njihova tijela dolaze iz različitih loza. Jahvin Duh nije otac Isusova Duha, a Isusov Duh nije sin Jahvina Duha: Oni su jedan te isti Duh. Isto tako, utjelovljeni Bog današnjice i Isus nisu u krvnom srodstvu, ali Oni su jedno zato što je Njihov Duh jedan. Bog može obaviti djelo milosrđa i blagosti, kao i pravednog suda i grdnje čovjeka, i bacanja kletvi na čovjeka; i na kraju, On može obaviti i djelo uništenja svijeta i kažnjavanja zlih. Zar On ne čini sve to Sâm? Zar nije to svemoć Božja? On je bio u stanju i proglasiti zakone za čovjeka i izdati mu zapovijedi, a također je bio u stanju prve Izraelce uvesti u život na zemlji i voditi ih u izgradnji hrama i oltara, držeći sve Izraelce pod Svojom vlašću. Zbog Svojeg autoriteta živio je na zemlji s narodom Izraela dvije tisuće godina. Izraelci se nisu usudili pobuniti protiv Njega; svi su duboko poštovali Jahvu i držali se Njegovih zapovijedi. Takvo je bilo djelo obavljeno zahvaljujući Njegovu autoritetu i Njegovoj svemoći. Zatim je, u Doba milosti, Isus došao otkupiti cijeli posrnuli ljudski rod (ne samo Izraelce). Pokazao je milosrđe i blagost prema čovjeku. Isus kojeg je čovjek vidio u Doba milosti bio je ispunjen blagošću i uvijek je bio blagonaklon prema čovjeku jer je došao spasiti čovjeka od grijeha. Bio je u stanju ljudima opraštati njihove grijehe sve dok Njegovo raspeće nije u potpunosti otkupilo čovjeka od grijeha. U tom razdoblju Bog se pojavio pred čovjekom s milosrđem i blagošću; to jest, On je čovjeku postao žrtva za grijeh i bio je raspet zbog čovjekovih grijeha kako bi zauvijek mogli biti oprošteni. Bio je milosrdan, suosjećajan, strpljiv i pun ljubavi. A svi oni koji su slijedili Isusa u Doba milosti također su nastojali biti strpljivi i ispunjeni ljubavlju u svakom pogledu. Mogli su dugo trpjeti i nikad nisu uzvraćali nasiljem, čak ni kada su ih tukli, proklinjali ili kamenovali. Ali u posljednjoj etapi više ne može biti tako. Djelo Isusa i Jahve nije bilo sasvim isto iako su Oni bili od jednog Duha. Jahvino djelo nije dovršilo doba, već je upravljalo dobom uspostavljajući život ljudskog roda na zemlji, a djelo današnjice jest pobijediti duboko iskvarene narode neznabožaca i voditi ne samo Božji izabrani narod Kine, već i čitav svemir i sav ljudski rod. Možda ti se čini da se to djelo obavlja samo u Kini, ali ono se zapravo već počelo širiti izvan njenih granica. Zašto ljudi izvan Kine uvijek iznova tragaju za istinitim putem? Zato što je Duh već počeo djelovati, a riječi koje se danas izgovaraju upućene su ljudima širom svemira. S tim je polovina djela već pokrenuta. Od postanka svijeta do danas Duh Božji pokreće ovo veliko djelo, a povrh toga u različitim dobima i među različitim narodima obavlja različito djelo. Ljudi svakog doba vide drugačiju Njegovu narav, koja se prirodno otkriva kroz različito djelo koje obavlja. On je Bog, ispunjen milosrđem i blagošću; On je čovjekova žrtva za grijeh i čovjekov pastir; ali On je i čovjekov sud, grdnja i kletva. Mogao je uvesti čovjeka u dvije tisuće godina dug život na zemlji, a mogao je i otkupiti iskvareni ljudski rod od grijeha. Danas je On u stanju i pobijediti ljudski rod, one koji Ga ne poznaju, i natjerati ih da padnu ničice pod Njegovom vlašću tako da Mu se svi u potpunosti pokore. Na kraju, On će spaliti sve što je nečisto i nepravedno u ljudima širom svemira kako bi im pokazao da On nije samo milosrdan i blagonaklon Bog, da nije samo Bog mudrosti i čudesnih djela, da nije samo sveti Bog, već, štoviše, Bog koji sudi čovjeku. Za one zle među ljudima On je oganj, sud i kazna; za one koji će biti usavršeni On je nevolja, pročišćenje i iskušenje, ali i utjeha, oslonac, pružanje riječi, obračun i podrezivanje. A onima koji su izgnani On je kazna i odmazda. Reci mi, zar Bog nije svemoguć? On može obaviti svako djelo, a ne samo raspeće, kao što ti misliš. Podcjenjuješ Boga! Vjeruješ li da sve što On može učiniti jest Svojim raspećem otkupiti čitav ljudski rod, i to je to? I da ćeš Ga poslije toga slijediti do neba i jesti plodove sa drveta života i piti iz rijeke života?… Može li biti tako jednostavno? Reci mi, što si postigao? Imaš li Isusov život? On te zaista otkupio, ali raspeće je bilo djelo Samog Isusa. Koju si ti dužnost ispunio kao ljudsko biće? Ti samo izvana djeluješ pobožno, ali ne razumiješ Njegov put. Zar Ga tako očituješ? Ako nisi postigao život Božji ili ako nisi u cijelosti vidio Njegovu pravednu narav, onda ne možeš tvrditi da si netko tko posjeduje život i nisi dostojan proći kroz vrata kraljevstva nebeskog.

Bog ne samo da je Duh, već se može i utjeloviti. On je, osim toga, tijelo slave. Iako Ga vi niste vidjeli, Isusa su svjedočili Izraelci – Židovi onoga vremena. U početku je bio tijelo od krvi i mesa, ali poslije raspeća postao je tijelo slave. On je sveobuhvatni Duh i može obavljati djelo na svakom mjestu. On može biti Jahve, ili Isus, ili Mesija; na kraju krajeva, On može postati i Svemogući Bog. On je pravednost, sud i grdnja; On je kletva i gnjev; ali On je i milosrđe i blagost. Sve djelo koje je On obavio može Ga predstavljati. Što misliš, kakav je On Bog? Ti to ne možeš objasniti. Ako doista ne možeš objasniti, onda ne bi trebao izvoditi zaključke o Bogu. Nemoj donositi zaključak da će Bog zauvijek biti Bog milosrđa i blagosti samo zato što je obavio djelo otkupljenja u jednoj etapi. Možeš li biti siguran da je On samo milosrdan i blagonaklon Bog? Ako je On samo milosrdan i blagonaklon Bog, zašto će onda On dovršiti doba u posljednjim danima? Zašto će poslati toliko nesreća? Prema predodžbama i mišljenjima ljudi, Bog bi trebao biti milosrdan i blagonaklon do samog kraja kako bi se svaki pripadnik ljudskoga roda mogao spasiti. Ali zašto On u posljednjim danima šalje tako velike nesreće kao što su potresi, pošast i glad da uništi ovaj zao ljudski rod koji Boga smatra neprijateljem? Zašto On dozvoljava da čovjek trpi ovakve nesreće? A što se tiče toga kakav je On Bog, nitko od vas ne usuđuje se kazati niti je itko u stanju objasniti. Usuđuješ li se reći da je On zaista Duh? Usuđuješ li se reći da On nije ništa drugo nego Isusovo tijelo? I usuđuješ li se reći da je On Bog koji će zauvijek biti raspet zarad čovjeka?