Nakon što su se pojavile činjenice o utjelovljenom Isusu, čovjek je vjerovao da na nebesima ne postoji samo Otac, već i Sin, pa čak i Duh. To je konvencionalna predodžba koje se čovjek drži, da na nebesima postoji ovakav Bog: trojni Bog, koji je Otac, Sin i Duh Sveti. Cijeli ljudski rod ima ove predodžbe: Bog je jedan Bog, ali sastoji se od tri dijela, koja svi oni koji su duboko ukorijenjeni u konvencionalnim predodžbama smatraju Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Samo kada se sjedine, ta tri dijela čine cjelokupnog Boga. Bez Svetog Oca Bog ne bi bio potpun. Slično tomu, Bog ne bi bio potpun ni bez Sina, a ni bez Duha Svetoga. U svojim predodžbama oni vjeruju da se ni samo Otac ni samo Sin ne mogu smatrati Bogom. Jedino se Otac, Sin i Duh Sveti zajedno mogu smatrati Samim Bogom. Danas svi religiozni vjernici vjeruju u to, pa čak i svaki sljedbenik među vama. Ipak, nitko ne može objasniti je li to vjerovanje točno jer ste uvijek u izmaglici zbunjenosti po pitanju Samoga Boga. Iako su to predodžbe, ne znate jesu li one točne ili pogrešne jer ste previše ozbiljno zaraženi religioznim predodžbama. Preduboko ste prihvatili te konvencionalne predodžbe o religiji i taj se otrov preduboko uvukao u vas. Stoga ste po tom pitanju i vi podlegli ovom pogubnom utjecaju jer trojni Bog naprosto ne postoji. Odnosno, Trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga jednostavno ne postoji. Sve su to čovjekove konvencionalne predodžbe i čovjekova pogrešna vjerovanja. Čovjek već stoljećima vjeruje u to Trojstvo dočarano predodžbama u svojem umu, koje je izmislio, a da ih nikada nije vidio. Tijekom svih tih godina mnogi su tumači Biblije objašnjavali „pravo značenje” Trojstva, ali ta objašnjenja o trojnom Bogu kao o tri različite istobitne osobe bila su maglovita i nejasna, a svi su ljudi zbunjeni „konstruktom” Boga. Nijedan veliki čovjek nikada nije uspio ponuditi temeljito objašnjenje; većina je objašnjenja prihvatljiva u pogledu načina rasuđivanja i na papiru, ali nijedan čovjek njegovo značenje ne razumije potpuno jasno. To je zato što to veliko Trojstvo koje čovjek čuva u srcu naprosto ne postoji. Jer nitko nikada nije vidio pravo lice Božje niti je itko imao dovoljno sreće da se uzdigne i posjeti prebivalište Božje kako bi provjerio što se nalazi na mjestu gdje boravi Bog, da bi utvrdio koliko se točno desetina tisuća ili stotina milijuna generacija nalazi u „kući Božjoj” ili da bi istražio od koliko se točno dijelova sastoji suštinski konstrukt Boga. Najviše je potrebno istražiti sljedeće: starost Oca i Sina, kao i Duha Svetoga; izgled svakog od njih; kako su se točno Oni razdvojili i kako to da Oni čine jedno. Nažalost, svih ovih godina nijedan čovjek nije uspio utvrditi istinit odgovor na ta pitanja. Svi samo nagađaju jer se nijedan čovjek nikad nije uzdigao na nebo u posjet i vratio s „istražnim izvješćem” za cijeli ljudski rod kako bi o istinitim odgovorima na ta pitanja izvijestio sve one gorljive i pobožne vjernike koji su zabrinuti za Trojstvo. Naravno, čovjeka se ne može okriviti za formiranje takvih predodžbi jer zašto Jahve Otac nije bio u pratnji Isusa Sina kad je stvarao ljudski rod? Da se u početku sve odvijalo pod Jahvinim imenom, bilo bi bolje. Ako se ikoga mora okriviti, neka se krivnja svali na trenutni propust Boga Jahve, koji pred Sebe nije pozvao Sina i Duha Svetoga u vrijeme stvaranja, već je Svoje djelo radije obavio sâm. Da su svi Oni radili istovremeno, zar ne bi postali jedno? Da je od samog početka pa sve do kraja postojalo samo ime Jahvino, a ne ime Isusovo iz Doba milosti, ili da se On tada i dalje zvao Jahve, zar ne bi Bog bio pošteđen ove podjele koju izvodi ljudski rod? Dakako, Jahve se ne može okriviti za sve to; ako se već mora svaliti krivica, neka ona bude svaljena na Duha Svetoga, koji je tisućama godina ustrajao u Svojem djelu pod Jahvinim imenom, Isusovim imenom, pa čak i imenom Duha Svetoga, toliko čudeći i zbunjujući čovjeka da on nije mogao točno znati tko je Bog. Da je Sâm Duh Sveti djelovao bez obličja ili lika, a štoviše i bez imena kao što je Isus, da Ga čovjek nije mogao ni dodirnuti ni vidjeti, već samo čuti zvuke grmljavine, ne bi li tada ova vrsta djela bila korisnija za čovječanstvo? Što se, dakle, sada može učiniti? Čovjekove predodžbe postale su visoke kao planina i široke kao more, toliko su narasle da ih današnji Bog više ne može podnijeti i u potpunoj je nedoumici. Kad su u prošlosti bili samo Jahve, Isus, a između Njih i Duh Sveti, čovjek je već bio u nedoumici kako se nositi s time, a sada je tome pridodan i Svemogući, za kojeg se čak kaže da je također dio Boga. Tko zna tko je On i s kojom se osobom Trojstva ispreplitao ili se u njoj skrivao nebrojeno godina? Kako se čovjek može nositi s tim? Već za objašnjenje trojnog Boga čovjeku je potreban cijeli život, a sad postoji „jedan Bog u četiri osobe”. Kako se to može objasniti? Možeš li ti to objasniti? Braćo i sestre! Kako ste vjerovali u takvoga Boga sve do danas? Skidam vam kapu. Već se s trojnim Bogom teško bilo nositi; kako biste mogli ustrajati u tako nepokolebljivoj vjeri u jednog Boga u četiri osobe? Pozvani ste da odustanete od toga, ali vi odbijate. Kako je to nezamislivo! Vi ste zaista nešto posebno! Čovjek zaista može otići toliko daleko da vjeruje u četiri Boga i da ništa od toga nema; zar ne mislite da je to čudo? Kad vas vidi, nitko ne bi rekao da ste u stanju napraviti tako veliko čudo! Dozvolite Mi da vam kažem da trojni Bog zapravo ne postoji nigdje u ovom svemiru. Bog nema Oca ni Sina, a još manje postoji koncept da Otac i Sin zajednički rabe Duha Svetoga kao oruđe. Sve je to najveća zabluda na ovom svijetu i naprosto ne postoji! Ipak, čak i takva zabluda ima svoje porijeklo i nije potpuno neutemeljena jer vaši umovi nisu tako jednostavni, a vaše misli nisu nerazumne. Naprotiv, vaše su misli sasvim prikladne i genijalne, toliko da ih nikakav Sotona ne može osvojiti. Šteta je što su sve te misli zablude i što naprosto ne postoje! Vi uopće ne vidite pravu istinu; samo nagađate i zamišljate, a onda iz svega toga izmišljate priču da na prevaru zadobijete tuđe povjerenje i steknete prevlast nad onim najglupljim ljudima bez pameti i razuma tako da povjeruju u vaša velika i čuvena „stručna učenja”. Je li to istina? Je li to životni put koji bi čovjek morao slijediti? Sve su to besmislice! Nijedna riječ nije prikladna! Svih ovih godina Boga ste dijelili na taj način, svaki ga je naraštaj sve više usitnjavao do te mjere da je jedan Bog otvoreno podijeljen na tri Boga. I sada se čovjek naprosto ne može pridružiti Bogu kao jednom jer ste Ga pretjerano usitnili! Da nije Mojeg blagovremena rada prije nego što postane prekasno, teško je reći koliko biste dugo bestidno ustrajali u tome! Nastavite li ovako dijeliti Boga, kako On i dalje može biti vaš Bog? Biste li i dalje prepoznali Boga? Biste li svejedno pronašli svoje podrijetlo? Da sam stigao malo kasnije, vjerojatno biste „Oca i Sina”, Jahvu i Isusa, poslali nazad u Izrael, tvrdeći da ste baš vi sami dio Boga. Srećom, sada su posljednji dani. Konačno je došao taj dan koji sam dugo iščekivao i tek kad sam Svojom rukom proveo ovu fazu djela, zaustavilo se vaše razdvajanje Samoga Boga. Da toga nije bilo, bili biste se oteli kontroli, pa čak i sve Sotone među sobom postavili na oltare za štovanje. To je vaša smicalica! To je vaš način da podijelite Boga! Hoćete li i sad to i dalje činiti? Dozvolite Mi da vas upitam: koliko Bogova postoji? Koji će vam Bog donijeti spasenje? Molite li se uvijek prvom Bogu, drugom ili trećem? U kojeg uvijek vjerujete? U Oca? Ili Sina? Ili u Duha? Reci Mi u koga vjeruješ. Iako svakom riječju poručujete da vjerujete u Boga, vi zapravo vjerujete u svoj mozak! Jednostavno ste lišeni Boga u svojim srcima! Pa ipak, u vašim umovima postoji mnoštvo takvih trojstava! Zar se ne slažete?

Ako se tri faze djela procjenjuju u skladu s ovim konceptom Trojstva, onda moraju postojati tri Boga jer djelo koje svaki od njih obavlja nije isto. Ako itko među vama kaže da Trojstvo doista postoji, objasnite onda što je točno taj jedan Bog u tri osobe. Što je Sveti Otac? Što je Sin? Što je Duh Sveti? Je li Jahve Sveti Otac? Je li Isus Sin? Što je onda s Duhom Svetim? Nije li Otac Duh? Nije li bit Sina također Duh? Zar Isusovo djelo nije bilo djelo Duha Svetoga? Zar Jahvino djelo, koje je u to vrijeme obavljao Duh, nije isto kao i Isusovo? Koliko Bog može imati Duhova? Prema tvojem objašnjenju tri su osobe Oca, Sina i Duha Svetoga jedno; ako je tako, onda postoje tri Duha, a postojanje triju Duhova znači da postoje tri Boga. To znači da ne postoji jedan pravi Bog; kako takav Bog može i dalje imati urođenu bit Božju? Ako prihvaćaš da postoji samo jedan Bog, kako onda On može imati sina i biti otac? Nisu li sve to samo tvoje predodžbe? Postoji samo jedan Bog, samo jedna osoba u tom Bogu i samo jedan Duh Božji, baš kao što je u Bibliji zapisano: „Postoji samo jedan Duh Sveti i samo jedan Bog.” Bez obzira na to postoje li Otac i Sin o kojima govoriš, ipak postoji samo jedan Bog, a bit Oca, Sina i Duha Svetoga u koju vjerujete jest bit Duha Svetoga. Drugim riječima, Bog je Duh, ali se može utjeloviti i živjeti među ljudima, kao i biti iznad svih stvorenja. Njegov je Duh sveobuhvatan i sveprisutan. On može istovremeno biti u tijelu, u svemiru i iznad njega. Budući da svi ljudi kažu da je Bog samo jedan pravi Bog, onda postoji jedan jedini Bog, kojeg nitko svojom voljom ne može podijeliti! Bog je samo jedan Duh i jedna osoba, a to je Duh Božji. Ako, kao što kažeš, postoje Otac, Sin i Duh Sveti, nisu li to onda tri Boga? Duh Sveti je jedno, Sin drugo, a Otac, pak, nešto treće. Njihove su osobe različite i Njihove su biti različite, pa kako onda svatko od Njih može biti dio jednog jedinog Boga? Duh Sveti je Duh; čovjeku je to lako razumjeti. Ako je tako, onda je Otac još više Duh. On nikad nije sišao na zemlju i nikad se nije utjelovio; On je Bog Jahve u srcu čovjeka, a svakako je i Duh. Kakav je onda odnos između Njega i Duha Svetoga? Je li to odnos između Oca i Sina? Ili je to odnos između Duha Svetoga i Duha Očeva? Je li bit svakog Duha ista? Ili je Duh Sveti oruđe Oca? Kako se to može objasniti? I kakav je onda odnos između Sina i Duha Svetoga? Je li to odnos između dva Duha ili odnos između čovjeka i Duha? Sve je to nemoguće objasniti! Ako su svi Oni jedan Duh, onda ne može biti riječi o tri osobe jer Oni posjeduju jedan Duh. Da jesu tri različite osobe, Njihovi bi se Duhovi razlikovali po snazi i jednostavno ne bi mogli biti jedan jedinstveni Duh. Taj je koncept Oca, Sina i Duha Svetoga najbesmisleniji! On cijepa Boga i dijeli Ga na tri osobe, od kojih svaka ima status i Duh; kako onda On i dalje može biti jedan Duh i jedan Bog? Recite mi, je li nebo, zemlju i sva stvorenja stvorio Otac, Sin ili Duh Sveti? Neki kažu da su ih stvorili svi Oni zajedno. Tko je onda otkupio čovječanstvo? Je li to bio Duh Sveti, Sin ili Otac? Neki kažu da je Sin otkupio čovječanstvo. Tko je onda Sin u biti? Zar On nije utjelovljenje Duha Božjeg? S gledišta stvorenog čovjeka to utjelovljenje Boga na nebesima naziva Ocem. Zar nisi svjestan da je Isus rođen začećem po Duhu Svetom? U Njemu je Duh Sveti; ma što ti rekao, On je i dalje jedno s Bogom na nebesima jer je On utjelovljenje Duha Božjeg. Ta je ideja o Sinu naprosto neistinita. Samo je jedan Duh koji obavlja cjelokupno djelo; jedino Bog Sâm, odnosno Duh Božji obavlja Svoje djelo. Tko je Duh Božji? Zar to nije Duh Sveti? Zar nije Duh Sveti taj koji djeluje u Isusu? Da djelo nije obavio Duh Sveti (odnosno Duh Božji), bi li Njegovo djelo moglo očitovati Samoga Boga? Kad je Isus u molitvi Boga na nebesima nazvao Ocem, to je bilo samo iz perspektive stvorenog čovjeka, samo zato što se Duh Božji zaodjenuo običnim i normalnim tijelom i imao vanjski omotač stvorenog bića. Čak i ako je u Njemu bio Duh Božji, Njegov vanjski izgled i dalje je bio izgled normalnog čovjeka; drugim riječima, On je postao „Sin čovječji” o kojem su govorili svi ljudi, uključujući i Samog Isusa. Budući da se On naziva Sinom čovječjim, On je osoba (bilo da je muškarac ili žena, u svakom slučaju netko s vanjskom ljušturom ljudskog bića) rođena u normalnoj obitelji običnih ljudi. Prema tome, kad je Isus nazvao Boga na nebesima Ocem, bilo je to isto kao što ste Ga vi isprva nazivali Ocem; učinio je to iz perspektive stvorenog čovjeka. Sjećate li se još molitve Gospodnje koju vas je Isus učio? „Oče naš, koji jesi na nebesima…” Tražio je od svih ljudi da Boga na nebesima nazivaju Ocem. A s obzirom na to da ga je i On nazivao Ocem, to je činio iz perspektive nekoga tko stoji rame uz rame svima vama. Budući da ste vi Boga na nebu nazivali imenom Oca, Isus je Sebe vidio ravnopravnim s vama i kao čovjeka na zemlji kojega je izabrao Bog (odnosno, kao Sina Božjeg). Ako Boga nazivate Ocem, nije li to zato što ste stvorena bića? Koliko god velik bio Isusov autoritet na zemlji, prije raspeća On je bio samo Sin čovječji kojim je upravljao Duh Sveti (odnosno, Bog) i jedno od stvorenih bića na zemlji jer je tek trebao dovršiti Svoje djelo. Prema tome, to što je On Boga na nebesima nazvao Ocem predstavljalo je samo Njegovu skrušenost i poslušnost. Međutim, Njegovo obraćanje Bogu (odnosno Duhu na nebesima) na takav način ne dokazuje da je On bio Sin Duha Božjega na nebesima. Naprotiv, radi se samo o tome da je Njegova perspektiva bila drukčija, a ne da je On bio druga osoba. Postojanje zasebnih osoba je zabluda! Prije raspeća Isus je bio Sin čovječji, sputan ograničenjima tijela i nije u potpunosti posjedovao autoritet Duha. Zato je volju Boga Oca mogao tražiti samo iz perspektive stvorenog bića. Baš kao što se triput molio u Getsemanskom vrtu: „Ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” Prije nego što je položen na križ, On je bio samo Kralj Židova; bio je Krist, Sin čovječji, a ne tijelo slave. Baš zato je iz perspektive stvorenog bića Boga nazivao Ocem. No ne možeš reći da su svi oni koji Boga nazivaju Ocem njegovi Sinovi. Kad bi tako bilo, zar ne biste svi vi postali Sinovi nakon što vas je Isus naučio molitvi Gospodnjoj? Ako i dalje niste uvjereni, onda Mi recite: tko je onaj kojega vi nazivate Ocem? Ako mislite na Isusa, što vam je onda Isusov Otac? Nakon što je Isus otišao, više nije bilo te ideje o Ocu i Sinu. Ta je ideja bila prikladna samo za godine u kojima je Isus bio utjelovljen; u svim drugim okolnostima, kad Boga nazivate Ocem, riječ je o odnosu između Gospodina stvorenja i stvorenog bića. Ni u jednom vremenu ta ideja Trojstva Oca, Sina i Duha Svetoga ne može opstati; to je zabluda koja se kroz vijekove rijetko viđa i to ne postoji!

Zbog ovoga se većina ljudi može prisjetiti riječi Božjih iz Knjige Postanka: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična” (Post 1,26). S obzirom na to da Bog kaže: „načinimo čovjeka na svoju sliku”, onda to „načinimo” upućuje na više od jednog; budući da je On rekao „načinimo”, onda ne postoji samo jedan Bog. Tako je čovjek počeo apstraktno razmišljati o različitim osobama, pa je iz tih riječi proizašla ideja o Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Kakav je onda Otac? Kakav je Sin? A kakav je Duh Sveti? Je li moguće da je današnji ljudski rod stvoren prema liku jednoga sastavljenog od trojice? Je li onda lik čovjeka na sliku Oca, Sina ili Duha Svetoga? Kojoj je Božjoj osobi čovjek nalik? Ta je čovjekova ideja naprosto netočna i besmislena! Može samo podijeliti jednog Boga na više Bogova. Mojsije je Knjigu Postanka pisao tek nakon što je stvoren ljudski rod po stvaranju svijeta. Na samom početku kad je svijet otpočeo, Mojsije nije postojao. Tek je mnogo kasnije napisao Bibliju; pa kako je onda uopće mogao znati što je izgovorio Bog na nebesima? Nije imao predodžbu o tome kako je Bog stvorio svijet. U Starom zavjetu Biblije nema ni riječi o Ocu, Sinu i Duhu Svetom, već samo o jednom pravom Bogu, Jahvi, koji obavlja Svoje djelo u Izraelu. Kako se doba mijenjaju, nazivaju ga različitim imenima, ali to ne može dokazati da se svako ime odnosi na drugu osobu. Da je to istina, ne bi li onda u Bogu postojalo bezbroj osoba? Ono što je zapisano u Starom zavjetu Jahvino je djelo, početna faza djela Samoga Boga u Doba zakona. To je bilo djelo Božje u kojem je bilo onako kako je On rekao i onako kako je On naložio. Jahve ni u jednom trenutku nije rekao da je On Otac koji je došao obaviti djelo niti je ikad prorekao da će Sin doći otkupiti čovječanstvo. Što se Isusova vremena tiče, rečeno je samo da se Bog bio utjelovio da bi otkupio cijeli ljudski rod, a ne da je Sin došao. Budući da dobâ nisu međusobno slična, a djelo koje Sâm Bog obavlja također se razlikuje, On Svoje djelo mora obavljati u različitim svjetovima. Na taj način razlikuje se i identitet koji On predstavlja. Čovjek vjeruje da je Jahve Isusov Otac, ali to Isus zapravo nije potvrdio, već je rekao: „Nikada se nismo razlikovali kao Otac i Sin; jedno smo Ja i Otac na nebesima. Otac je u Meni, a Ja sam u Ocu; kada čovjek vidi Sina, on vidi Oca nebeskog.” Sve u svemu, Oni su jedan Duh, bilo Otac ili Sin, koji nije podijeljen u različite osobe. Kad čovjek pokušava objasniti, stvari se kompliciraju idejom o različitim osobama, baš kao i odnosom između Oca, Sina i Duha. Kad čovjek govori o zasebnim osobama, zar se time ne materijalizira Bog? Čovjek čak rangira te osobe kao prvu, drugu i treću; sve je to samo čovjekovo priviđenje, koje nije vrijedno spomena i sasvim je nerealno! Kad bi ga pitao: „Koliko Bogova postoji?” on bi rekao da je Bog Trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga: jedan pravi Bog. Kad bi ga dodatno pitao: „Tko je Otac?” on bi rekao: „Otac je Duh Božji na nebesima; On je zadužen za sve i nebeski je Gospodar.” „Je li onda Jahve Duh?” On bi rekao: „Da!” Kad bi ga zatim pitao: „Tko je Sin?” on bi, naravno, rekao da je Isus Sin. „I koja je onda priča o Isusu? Odakle je On došao?” Rekao bi: „Isusa je rodila Marija začećem po Duhu Svetom.” Pa zar i Njegova bit nije Duh? Zar ne predstavlja i Njegovo djelo Duha Svetoga? Jahve je Duh, a takva je i bit Isusova. Sada u posljednjim danima ima još manje potrebe govoriti da je i to Duh; kako bi Oni mogli biti različite osobe? Nije li to naprosto Duh Božji koji djelo Duha obavlja iz različitih perspektiva? Prema tome, nema razlike među osobama. Isusa je začeo Duh Sveti i nesumnjivo je da je Njegovo djelo bilo upravo djelo Duha Svetoga. U prvoj fazi djela koju je Jahve obavio On se nije ni utjelovio niti se ukazao čovjeku. Dakle, čovjek nikada nije vidio Njegovu pojavu. Koliko god da je On bio velik i visok, On je i dalje bio Duh, Sâm Bog koji je na početku stvorio čovjeka. To jest, On je bio Duh Božji. Progovorio je čovjeku iz oblaka, samo kao Duh, i nitko nije vidio Njegovu pojavu. Tek u Doba milosti, kad se Duh Božji pojavio u tijelu i utjelovio u Judeji, čovjek je prvi put vidio lik utjelovljenja kao Židova. U Njemu nije bilo ničega od Jahve. Međutim, On je začet po Duhu Svetom, odnosno začeo Ga je Duh Samoga Jahve, a Isus je ipak rođen kao otjelotvorenje Duha Božjeg. Čovjek je najprije vidio Duha Svetoga koji se poput goluba spušta na Isusa; to nije bio isključivo Isusov Duh, već Duh Sveti. Može li se onda Duh Isusa razdvojiti od Duha Svetoga? Ako je Isus Sin, a Duh Sveti je Duh Sveti, kako bi onda Oni mogli biti jedno? Da je tako, djelo se ne bi moglo obaviti. Duh u Isusu, Duh na nebesima i Jahvin Duh – svi su jedno. To se zove Duh Sveti, Duh Božji, sedmerostruko pojačani Duh i sveobuhvatni Duh. Duh Božji može obaviti mnoga djela. On je u stanju stvoriti svijet i uništiti ga potopom zemlje; On može otkupiti cijelo čovječanstvo, a može ga i osvojiti i uništiti. Cijelo to djelo obavlja Sâm Bog i ne može ga obaviti nijedna od osoba Božjih umjesto Njega. Njegov se Duh može nazivati Jahvinim i Isusovim imenom, kao i imenom Svemogućega. On je Gospodin i Krist. On može postati i Sinom čovječjim. On je na nebesima, kao i na zemlji. On je visoko nad svemirom i usred mnoštva. On je jedini Gospodar nebesa i zemlje! Od vremena stvaranja sve do danas djelo je obavljao Duh Samoga Boga. Bilo da je to djelo na nebesima ili u tijelu, u cijelosti ga obavlja Njegov vlastiti Duh. Sva stvorenja, bilo da su na nebesima ili na zemlji, pod Njegovom su svemoćnom kontrolom; sve je to djelo Samoga Boga i nitko ga drugi ne može umjesto Njega obaviti. Na nebesima je On Duh, ali i Sâm Bog; među ljudima On je i tijelo, ali je i dalje Sâm Bog. Iako se može nazivati stotinama tisuća imena, On je i dalje On Sâm, neposredni izraz Svojega Duha. Otkupljenje cijelog ljudskog roda putem Njegova raspeća bilo je izravno djelo Njegova Duha, a pritom i proglas svim narodima i svim zemljama tijekom posljednjih dana. U svakom trenutku Bog se može nazivati samo svemogućim i jedinim pravim Bogom, sveobuhvatnim Samim Bogom. Različite osobe ne postoje, a kamoli ta ideja o Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Samo je jedan Bog na nebesima i na zemlji!

Božji plan upravljanja proteže se tijekom šest tisuća godina, a na temelju razlika u Njegovu djelu podijeljen je na tri doba: prvo je doba starozavjetno Doba zakona; drugo je Doba milosti; a treće je doba posljednjih dana – Doba kraljevstva. U svakom dobu predstavljen je drukčiji identitet. To je samo uslijed razlike u djelu, odnosno, uslijed zahtjeva djela. Prva faza djela tijekom Doba zakona obavljena je u Izraelu, a druga faza, kojom je djelo otkupljenja zaključeno, obavljena je u Judeji. Isus je zarad djela otkupljenja rođen po začeću Duha Svetoga kao jedini Sin. Sve je to bilo zbog zahtjeva djela. U posljednjim danima Bog želi proširiti Svoje djelo na neznabožačke narode i osvojiti tamošnji narod kako bi Njegovo ime bilo veliko među njima. On želi voditi čovjeka da razumije cijelu istinu i zakorači u nju. Cjelokupno to djelo obavio je jedan Duh. Iako On to može činiti s različitih gledišta, priroda i načela djela ostaju isti. Kad pogledaš načela i prirodu djela koje su Oni obavili, znat ćeš da je sve to obavio jedan Duh. Ipak, neki mogu reći: „Otac je Otac; Sin je Sin; Duh Sveti je Duh Sveti i na kraju će Oni postati jedno.” Kako bi onda od Njih trebalo napraviti jedno? Kako Otac i Duh Sveti mogu postati jedno? Ako su Oni sami po sebi dvojica, zar neće, bez obzira na to kako su zajedno spojeni, i dalje biti dva dijela? Kad govorite o tome da se od Njih napravi jedno, nije li to naprosto spajanje dvaju zasebnih dijelova u jednu cjelinu? Zar Oni nisu bili dva dijela prije nego što su postali cjelina? Svaki duh ima posebnu bit, a dva se duha ne mogu stopiti u jedan. Duh nije materijalan predmet i ne sliči ničemu drugom u materijalnom svijetu. Prema čovjekovu viđenju Otac je jedan Duh, Sin je drugi, a Duh Sveti treći, a zatim se tri Duha pomiješaju poput tri čaše vode u jednu cjelinu. Nisu li onda ta trojica napravili jednoga? To je potpuno pogrešno i besmisleno objašnjenje! Zar to nije dijeljenje Boga? Kako mogu Otac, Sin i Duh Sveti svi postati jedno? Zar Oni nisu tri dijela, od kojih je svaki različite prirode? Ima i drugih koji kažu: „Zar nije Bog izričito rekao da je Isus Njegov voljeni Sin?” Isus je voljeni Sin Božji, koji je Njemu sasvim po volji – to je, svakako, rekao Sâm Bog. To je bio Bog koji je svjedočio o Sebi, ali samo iz drukčije perspektive, iz perspektive Duha na nebesima koji svjedoči o Svojem vlastitom utjelovljenju. Isus je Njegovo utjelovljenje, a ne Njegov Sin na nebesima. Razumijete li? Zar Isusove riječi: „Ja sam u Ocu i Otac u meni” ne upućuju na to da su Oni jedan Duh? I zar Oni nisu uslijed utjelovljenja bili razdvojeni između nebesa i zemlje? U stvarnosti su i dalje jedno; bez obzira na sve, to je samo Bog koji svjedoči o Sebi. Kao posljedica promjene doba, zahtjeva djela i različitih faza Njegova plana upravljanja, razlikuje se i ime kojim Ga čovjek naziva. Kad je On došao obaviti prvu fazu djela, mogao se zvati samo Jahve, koji je pastir Izraelaca. U drugoj fazi utjelovljeni Bog mogao se zvati samo Gospodin i Krist. No u to je vrijeme Duh na nebu izjavio samo da je On voljeni Sin Božji i nije spominjao da je On jedini Sin Božji. To se naprosto nije dogodilo. Kako bi Bog mogao imati jedinca? Zar tada Bog ne bi postao čovjekom? Budući da je On bio utjelovljenje, zvali su Ga voljenim Sinom Božjim, a iz toga je proizašao odnos između Oca i Sina. Bilo je to naprosto zbog razdvajanja nebesa i zemlje. Isus se molio iz perspektive tijela. Budući da je odjenuo tijelo tako normalne ljudskosti, iz perspektive tog tijela rekao je: „Moja vanjska ljuštura od stvorenog je bića. Budući da sam odjenuo tijelo da bih došao na ovu zemlju, sada sam daleko, daleko od nebesa.” Zbog toga se On Bogu Ocu mogao moliti samo iz perspektive tijela. To je bila Njegova dužnost i to je ono čime bi utjelovljeni Duh Božji morao biti opremljen. Ne može se reći da On nije bio Bog samo zato što se molio Ocu iz perspektive tijela. Iako su Ga nazivali voljenim Sinom Božjim, On je i dalje bio Sâm Bog jer je bio tek utjelovljenje Duha, a njegova bit i dalje je bila Duh. Ljudi se pitaju zašto se On molio ako je bio Sâm Bog. To je zato što je On bio utjelovljeni Bog, Bog koji živi u tijelu, a ne Duh na nebesima. Prema čovjekovu viđenju svi su Bog: i Otac, i Sin, i Duh Sveti. Samo se sva trojica pretvorena u jedno mogu smatrati jednim pravim Bogom i tako je Njegova moć izuzetno velika. Ima onih koji kažu da je samo na taj način On sedmerostruko pojačani duh. Kad se Sin poslije Svojeg dolaska molio, molio se tom Duhu. Zapravo se molio iz perspektive stvorenog bića. Budući da tijelo nije cjelovito, On nije bio cijeli te je u tijelo došao s mnogim slabostima i dok je obavljao Svoje djelo u tijelu, nailazio je na nevolje. Zato se on triput pomolio Bogu Ocu prije svojeg raspeća, kao i mnogo puta prije toga. Molio se među Svojim sljedbenicima; molio se Sâm na gori; molio se na ribarskom brodu; molio se među mnoštvom ljudi; molio se kad je lomio kruh; a molio se i kada je blagoslivljao druge. Zašto je to činio? Duhu se On molio; molio se Duhu, Bogu na nebesima iz perspektive tijela. Prema tome, s čovjekove točke gledišta Isus je postao Sin u toj fazi djela. U ovoj fazi, međutim, On se ne moli. Zašto? Zato što On donosi djelo riječi, kao i sud i grdnju riječi. Nema potrebu za molitvama, već je Njegova služba govoriti. Nije stavljen na križ i čovjek Ga ne predaje vlastodršcima. On naprosto obavlja Svoje djelo. U vrijeme kada se Isus molio, molio se Bogu Ocu za silazak kraljevstva nebeskog, da se izvrši volja Očeva i da dođe djelo. U ovoj fazi kraljevstvo nebesko već se spustilo, pa ima li i dalje potrebu moliti? Njegovo je djelo privesti doba kraju, a novih doba više nema, pa ima li potrebe moliti se za sljedeću fazu? Bojim se da nema!

Brojne su proturječnosti u čovjekovim objašnjenjima. Zapravo su to sve čovjekove predodžbe; bez daljeg preispitivanja svi biste povjerovali da su istinite. Zar ne znate da su te ideje o trojnom Bogu samo čovjekove predodžbe? Nijedno čovjekovo znanje nije potpuno ni temeljito. Uvijek ima nečistoća, a čovjek ima previše ideja; to pokazuje da stvoreno biće naprosto ne može objasniti djelo Božje. Previše je toga u čovjekovu umu što se kosi s istinom, a sve dolazi iz logike i misli. Može li tvoja logika temeljno secirati djelo Božje? Možeš li steći uvid u cjelokupno Jahvino djelo? Možeš li ti, kao čovjek, sve to prozreti ili je Sâm Bog taj koji je u stanju vidjeti od vječnosti do vječnosti? Možeš li ti vidjeti od davne vječnosti do vječnosti koja će doći ili je Bog taj koji to vidi? Što kažeš? Po čemu si dostojan objasniti Boga? Na čemu se temelji tvoje objašnjenje? Jesi li ti Bog? Nebo i zemlju i sve stvoreno stvorio je Sâm Bog. Nisi ti to učinio, pa zašto onda daješ netočna objašnjenja? Vjeruješ li i dalje u trojnog Boga? Zar ne misliš da je to preveliko breme? Za tebe bi bilo najbolje da vjeruješ u jednog Boga, a ne u trojicu. Najbolje je biti lagan jer je lagano breme Gospodinovo.