Bog nije osobno izgovorio sve riječi koje su zapisane u Bibliji. Biblija naprosto bilježi prethodne dvije faze Božjeg djela, od kojih je jedan dio zapis o proročanstvima proroka, a drugi su iskustva i znanje koje su zapisali ljudi koje je Bog koristio tijekom vjekova. Ljudska iskustva ukaljana su ljudskim stavovima i znanjem, a to je nešto što je neizbježno. U mnogim biblijskim knjigama postoje ljudske predodžbe, ljudske predrasude i nesuvisla shvaćanja. Naravno, većina riječi posljedica su prosvjetljenja i osvjetljenja Duha Svetoga i one su točna shvaćanja – ali i dalje se ne može reći da su potpuno točni izrazi istine. Njihovi pogledi na određene stvari nisu ništa više nego znanje proizašlo iz osobnog iskustva, ili prosvjetljenja Duha Svetoga. Proročanstva proroka bila su upućena od Boga osobno: proročanstva koja su izrekli Izaija, Daniel, Ezra, Jeremija i Ezekiel došla su kao izravna uputa Duha Svetoga; ti su ljudi bili vidjelice, primili su Duh proročanstva i svi su bili proroci Starog zavjeta. U Doba zakona ti ljudi, koje je Jahve nadahnjivao, izrekli su mnoga proročanstva na koja ih je Jahve neposredno uputio. A zašto je Jahve radio u njima? Zato što je narod Izraelov bio izabrani narod Božji, a djelo proroka moralo se obaviti među njima; zato su proroci mogli primiti takva otkrivenja. U stvari, oni sami nisu razumjeli Božja otkrivenja koja su primali. Duh Sveti izgovarao je te riječi kroz njihova usta kako bi ljudi budućnosti mogli shvatiti te stvari i uvidjeti da su one zaista djelo Duha Božjeg, Duha Svetoga, i da nisu došle od čovjeka, i da im daju potvrdu o djelu Duha Svetoga. U Doba milosti Sâm Isus obavio je čitavo to djelo umjesto njih, tako da ljudi više nisu izricali proročanstva. Dakle, je li Isus bio prorok? Isus je, naravno, bio prorok, ali je također mogao obavljati djelo apostola – mogao je izricati proročanstva, propovijedati i učiti ljude diljem zemlje. Ipak, djelo koje je obavljao i identitet koji je predstavljao nisu bili isti. On je došao otkupiti cijeli ljudski rod, otkupiti čovjeka od grijeha; On je bio prorok i apostol, ali više od toga, On je bio Krist. Prorok može izricati proročanstva, ali se ne može reći da je takav prorok Krist. U to vrijeme Isus je izrekao mnoga proročanstva, stoga se može reći da je bio prorok, ali se ne može reći da nije bio Krist zato što je bio prorok. To je zato što je predstavljao Samog Boga u obavljanju jedne faze djela, a Njegov identitet bio je drugačiji od Izaijina: On je došao dovršiti djelo otkupljenja, a također je opskrbio čovjekov život i Duh Božji bio je neposredno u Njemu. U Njegovu djelu nije bilo nadahnuća od Duha Božjeg niti Jahvinih uputa. Naprotiv, Duh je djelovao neposredno – što je dovoljan dokaz da Isus nije bio isto što i prorok. Djelo koje je On obavio bilo je djelo otkupljenja, a tek nakon toga dolaze proročanstva. Bio je prorok, apostol, ali najviše od svega bio je Otkupitelj. Proroci su, međutim, mogli samo izgovarati proročanstva i nisu bili sposobni predstavljati Božji Duh u obavljanju bilo kojeg drugog djela. Budući da je Isus obavio mnoga djela koja čovjek nikada prije nije i obavio je djelo otkupljenja čovječanstva, On je samim tim bio drugačiji od Izaije i njemu sličnih. Neki ljudi ne prihvaćaju današnji tok zato što im je on stvorio zapreku. Oni kažu: „U Starom zavjetu mnogo je proroka izgovorilo mnogo riječi – pa zašto se onda Bog nije utjelovio? Današnji Bog izgovara riječi – je li to dovoljan dokaz da je On utjelovljeni Bog? Ti ne veličaš Bibliju niti je proučavaš – na temelju čega onda tvrdiš da je On utjelovljenje Boga? Kažeš da ih je uputio Duh Sveti i vjeruješ da je ovu fazu djela osobno obavio Bog – ali na temelju čega to tvrdiš? Danas usmjeravaš pažnju na Božje riječi i djeluje kao da si se odrekao Biblije, i ostavio je po strani”. I onda kažu da vjeruješ u herezu i krivovjerstvo.

Ako želiš svjedočiti o Božjem djelu u posljednjim danima, onda moraš razumjeti unutrašnju priču Biblije, strukturu Biblije i bit Biblije. Danas ljudi vjeruju da je Biblija Bog i da je Bog Biblija. Isto tako, vjeruju da su sve riječi Biblije bile jedine riječi koje je Bog izgovorio i da ih je sve Bog izgovorio. Oni koji vjeruju u Boga čak misle da su, iako su svih šezdeset šest knjiga Starog i Novog zavjeta napisali ljudi, sve one nastale u nadahnuću koje je došlo od Boga i zapisivanjem izjava Duha Svetoga. To je čovjekovo pogrešno shvaćanje i nije u potpunosti u skladu s činjenicama. U stvari, ako se izuzmu knjige proročanstava, veći dio Starog zavjeta su povijesni zapisi. Neke poslanice Novog zavjeta potječu iz iskustava ljudi, a neke od prosvjetljenja Duha Svetoga. Na primjer, Pavlove poslanice nastale su kao djelo čovjeka, sve su bile plod prosvjetljenja Duha Svetoga, napisane su za crkve te su bile riječi poticaja i ohrabrenja za braću i sestre u crkvama. To nisu bile riječi koje je izgovorio Duh Sveti – Pavao nije mogao govoriti u ime Duha Svetoga, nije bio ni prorok, a kamoli imao vizije kao Ivan. Njegove poslanice napisane su za crkve u Efezu, Korintu, Galatiji i za druge crkve. Stoga su Pavlove novozavjetne poslanice one koje je Pavao napisao crkvama, a ne nadahnuća Duha Svetoga niti su neposredne izjave Duha Svetoga. To su samo riječi poticaja, utjehe i ohrabrenja koje je napisao crkvama tijekom svojega djela. One su i zapis velikog dijela Pavlova djela u to vrijeme. Bile su namijenjene svima koji su braća i sestre u Gospodinu kako bi braća i sestre u crkvama u to vrijeme slijedili njegov savjet i pridržavali se puta pokajanja Gospodina Isusa. Pavao ni na koji način nije rekao da crkve onog vremena ili crkve budućnosti trebaju jesti i piti ono što je on napisao niti je rekao da su sve njegove riječi potekle od Boga. U skladu s okolnostima u kojima su se crkve nalazile u to vrijeme on je samo prisno razgovarao s braćom i sestrama te ih poticao, nadahnjivao vjeru u njima i naprosto je propovijedao ili podsjećao ljude i poticao ih. Njegove riječi bile su zasnovane na njegovu bremenu i on je tim riječima podržavao ljude. Obavljao je djelo apostola crkava tog vremena, bio je djelatnik kojeg je koristio Gospodin Isus, stoga je morao preuzeti odgovornost za crkve i morao je preuzeti djelo crkava, morao je saznati u kakvom su stanju braća i sestre – i zato je pisao poslanice svoj braći i sestrama u Gospodinu. Sve što je rekao da je poučno i pozitivno za ljude bilo je ispravno, ali to nije predstavljalo izjave Duha Svetoga i nije moglo predstavljati Boga. To je nečuveno shvaćanje i ogromno bogohuljenje jer se ljudi prema zapisima o čovjekovim iskustvima i čovjekovim poslanicama odnose kao prema riječima koje je Duh Sveti uputio crkvama! To posebno vrijedi za Pavlove poslanice crkvama jer su njegove poslanice napisane za braću i sestre na temelju okolnosti i prilika svake crkve u to vrijeme, a namjera im je bila potaknuti braću i sestre u Gospodinu kako bi mogli primiti milost Gospodina Isusa. Namjera njegovih poslanica bila je probuditi braću i sestre tog vremena. Može se reći da je to bilo njegovo breme, a i breme koje mu je dao Duh Sveti; na kraju krajeva, on je bio apostol koji je vodio crkve tog vremena, koji je pisao poslanice za crkve i bodrio ih – to je bila njegova odgovornost. Njegov identitet bio je samo identitet apostola djelatnika, a on je bio samo apostol kojega je poslao Bog; on nije bio prorok ni proricatelj. Njemu su njegovo djelo i životi braće i sestara bili od najveće važnosti. Stoga nije mogao govoriti u ime Duha Svetoga. Njegove riječi nisu bile riječi Duha Svetoga, a kamoli riječi Božje jer je Pavao bio samo Božje stvorenje i sasvim sigurno nije bio Božje utjelovljenje. Njegov identitet nije bio isti kao Isusov. Riječi Isusove bile su riječi Duha Svetoga, bile su riječi Božje jer je Njegov identitet bio identitet Krista – Sina Božjeg. Kako bi Mu Pavao mogao biti ravan? Ako ljudi vide poslanice ili riječi poput Pavlovih kao izjave Duha Svetoga i štuju ih kao Boga, onda se samo može reći da suviše slabo primjećuju razliku. Da budem grublji, zar to nije naprosto bogohuljenje? Kako bi čovjek mogao govoriti u ime Boga? I kako bi se ljudi mogli klanjati zapisima iz njegovih poslanica i riječima koje je izgovorio kao da su sveta ili nebeska knjiga? Može li čovjek tek tako izgovoriti Božje riječi? Kako bi čovjek mogao govoriti u ime Boga? Dakle, što kažeš – mogu li poslanice koje je napisao za crkve ne biti ukaljane njegovim idejama? Kako bi mogle ne biti ukaljane ljudskim idejama? Pisao je poslanice za crkve na temelju svojih osobnih iskustava i vlastitog znanja. Na primjer, Pavao je napisao poslanicu galaćanskim crkvama koja je sadržavala određeno mišljenje, a Petar je napisao drugu, koja je izlagala drugačije mišljenje. Koja je od njih potekla od Duha Svetoga? Nitko ne može biti siguran. Stoga se samo može reći da su obojica nosila breme za crkve, ali njihove poslanice predstavljaju njihov rast, predstavljaju njihovo opskrbljivanje i podršku braći i sestrama i njihovo breme prema crkvama te predstavljaju samo ljudsko djelo – one nisu bile u potpunosti potekle od Duha Svetoga. Ako kažeš da su poslanice riječi Duha Svetoga, onda to što govoriš nema smisla i huliš na Boga! Pavlove poslanice i druge poslanice Novog zavjeta isto su što i memoari novijih duhovnih osobnosti: one su u rangu s knjigama Watchmana Neeja ili s Laurentovim iskustvima i tako dalje. Knjige novijih duhovnih osobnosti naprosto nisu dio Novog zavjeta, ali bit tih ljudi je ista: oni su bili ljudi koje je Duh Sveti koristio u određenom razdoblju i nisu mogli izravno predstavljati Boga.

Novozavjetno Evanđelje po Mateju navodi Isusov rodoslov. U početku se kaže da je Isus bio potomak Abrahama i Davida i sin Josipov; zatim se kaže da je Isus začet po Duhu Svetom i rođen od djevice – što bi značilo da nije bio sin Josipov niti potomak Abrahama i Davida. Rodoslov, međutim, insistira na povezivanju Isusa s Josipom. Zatim rodoslov počinje bilježiti slijed događaja po kojem je Isus rođen. Kaže da je Isus začet po Duhu Svetom, da je rođen od djevice i da nije Josipov sin. Ipak, u rodoslovu je jasno napisano da je Isus bio Josipov sin i kako je rodoslov napisan za Isusa, on bilježi četrdeset dva naraštaja. Kad se radi o Josipovu naraštaju, na brzinu se spomene da je Josip bio Marijin muž, a te riječi su navedene da bi se dokazalo da je Isus Abrahamov potomak. Zar to nije proturječno? Rodoslov jasno opisuje Josipovo porijeklo, to je očigledno Josipov rodoslov, ali Matej insistira da je to Isusov rodoslov. Zar to ne niječe činjenicu da je Isus začet po Duhu Svetom? Zar nije stoga Matejev rodoslov ljudska ideja? To je smiješno! Tako možeš znati da ova knjiga nije u potpunosti potekla od Duha Svetoga. Možda postoje neki ljudi koji misle da Bog mora imati rodoslov na zemlji, zbog čega Isusa pripisuju četrdeset drugom naraštaju poteklom od Abrahama. To je stvarno smiješno! Kad je stigao na Zemlju, kako je Bog mogao imati rodoslov? Ako kažeš da Bog ima rodoslov, zar Ga ne svrstavaš onda među Božja stvorenja? Jer Bog nije od zemlje, On je Gospodin stvorenja i, premda je od tijela, nije od iste biti kao čovjek. Kako si mogao svrstati Boga u istu vrstu kao Božje stvorenje? Abraham ne može predstavljati Boga; bio je predmet Jahvina djela u to vrijeme, bio je samo vjeran sluga kojega je Jahve odobravao i bio je pripadnik naroda Izraela. Kako bi on mogao biti Isusov predak?

Tko je napisao Isusov rodoslov? Je li ga napisao Sâm Isus? Je li Isus osobno rekao: „Napišite moj rodoslov”? Zapisao ga je Matej nakon što je Isus bio raspet. U to vrijeme Isus je učinio mnoga djela koja nisu bila razumljiva Njegovim učenicima, a nije im dao nikakva objašnjenja. Kad je otišao, učenici su počeli propovijedati i raditi posvuda te su zbog te faze djela počeli pisati poslanice i knjige evanđelja. Knjige evanđelja Novog zavjeta zapisane su dvadeset do trideset godina nakon što je Isus bio raspet. Prije toga Izraelci su čitali samo Stari zavjet. Drugim riječima, na početku Doba milosti ljudi su čitali Stari zavjet. Novi zavjet pojavio se tek u Doba milosti. Novi zavjet nije postojao kad je Isus djelovao; ljudi su Njegovo djelo zabilježili poslije njegova uskrsnuća i uzašašća. Tek su tada nastala četiri evanđelja, a osim njih i poslanice Pavla i Petra, kao i Otkrivenje. Više od tristo godina nakon što je Isus uzašao na nebo, naredni naraštaji selektivno su slagali ove spise i tek tada je nastao Novi zavjet. Tek kad je taj posao završen, nastao je Novi zavjet; prije nije postojao. Bog je učinio čitavo to djelo, a Pavao i drugi apostoli napisali su mnogo poslanica crkvama na različitim mjestima. Ljudi koji su živjeli poslije njih objedinili su njihove poslanice i dodali najveću viziju koju je Ivan zabilježio na otoku Patmosu, u kojoj je bilo prorečeno Božje djelo posljednjih dana. Ljudi su napravili ovaj redoslijed, što se razlikuje od izjava današnjih dana. Ono što je danas zabilježeno u skladu je s koracima Božjeg djela; ono čime se ljudi danas bave jesu djelo koje Bog osobno obavlja i riječi koje osobno izgovara. Ti – ljudski rode – ne trebaš se miješati; riječi, koje dolaze izravno od Duha, uređene su korak po korak i razlikuju se od uređenja ljudskih zapisa. Ono što su zabilježili, može se reći, bilo je u skladu s njihovim stupnjem obrazovanja i ljudskog kova. Ono što su zabilježili bila su ljudska iskustva, a svaki je imao svoja sredstva za bilježenje i saznavanje te je svaki zapis bio drugačiji. Dakle, ako štujete Bibliju kao Boga, krajnje ste neuki i glupi! Zašto ne tragate za djelom Boga današnjice? Samo Božje djelo može spasiti čovjeka. Biblija ne može spasiti čovjeka, ljudi je mogu čitati nekoliko tisuća godina i opet ne bi došlo ni do najmanje promjene u njima, a ako štuješ Bibliju, nikad nećeš zadobiti djelo Duha Svetoga. Obje faze Božjeg djela u Izraelu zabilježene su u Bibliji, tako da su među tim zapisima sva imena izraelska, a svi događaji tiču se Izraela; čak je i ime „Isus” izraelsko ime. Ako danas i dalje čitaš Bibliju, zar se onda ne pridržavaš starih navika? Ono što je zapisano u biblijskom Novom zavjetu tiče se Judeje. Originalni tekst bio je i na grčkom i na hebrejskom, a ime kojim su Ga zvali i sve Isusove riječi u to vrijeme pripadaju jeziku čovjeka. Kada je bio prikovan na križ, je li Isus rekao: „Eli, Eli, lema sabahtani?” Zar to nije hebrejski? To je naprosto zato što se Isus utjelovio u Judeji, ali to ne dokazuje da je Bog Židov. Danas se Bog utjelovio u Kini, tako da je sve što govori nedvojbeno na kineskom. Ali to se ipak ne može usporediti s kineskim u prijevodu Biblije jer je izvor tih riječi drugačiji: jedne potječu iz hebrejskog koji su zapisali ljudi, a druge potječu neposredno iz izjava Duha. Kako uopće može ne biti ikakve razlike?