Mnogi ljudi vjeruju da je razumijevanje i sposobnost tumačenja Biblije isto što i pronalaženje istinitog puta – ali jesu li stvari zaista tako jednostavne? Nitko ne zna stvarnost Biblije: da je ona samo povijesni zapis Božjeg djela i svjedočanstvo o prethodne dvije faze Božjeg djela te da ti ne nudi nikakvo razumijevanje ciljeva Božjeg djela. Svatko tko je čitao Bibliju zna da ona opisuje dvije faze Božjeg djela u Doba zakona i Doba milosti. Stari zavjet bilježi povijest Izraela i Jahvino djelo od vremena stvaranja do kraja Doba zakona. Novi zavjet bilježi Isusovo djelo na zemlji, koje je opisano u četiri Evanđelja, kao i Pavlovo djelo – zar to nisu povijesni zapisi? Podsjećanje na stvari iz prošlosti danas ih čini poviješću, a bez obzira na to koliko istinite ili stvarne one bile, i dalje su povijest – a povijest ne može govoriti o sadašnjosti jer Bog se ne osvrće na povijest! Dakle, ako razumiješ samo Bibliju, ali ne razumiješ ništa od djela koje Bog namjerava obaviti danas, i ako vjeruješ u Boga, ali ne tragaš za djelom Duha Svetoga, onda ne razumiješ što znači tragati za Bogom. Ako čitaš Bibliju da bi proučavao povijest Izraela, da bi istražio povijest Božjeg stvaranja svih nebesa i zemlje, onda ne vjeruješ u Boga. Ali danas, kako vjeruješ u Boga i tražiš život, kako težiš spoznaji Boga, a ne težiš mrtvim slovima i doktrinama ili razumijevanju povijesti, moraš tražiti današnju Božju volju i moraš tražiti smjer djela Duha Svetoga. Da si arheolog, mogao bi čitati Bibliju – ali ti to nisi, ti si jedan od onih koji vjeruju u Boga i bilo bi ti najbolje da tražiš današnju Božju volju. Čitajući Bibliju, u najboljem slučaju razumjet ćeš malo povijesti Izraela, naučit ćeš o životima Abrahama, Davida i Mojsija, saznat ćeš kako su se bojali Jahve, kako je Jahve spaljivao one koji su mu se suprotstavljali i kako se obraćao ljudima tog doba. Saznat ćeš samo o Božjem djelu u prošlosti. Zapisi iz Biblije govore o tome kako su se rani ljudi Izraela bojali Boga i živjeli pod Jahvinim vodstvom. Budući da su Izraelci bili Božji izabrani narod, u Starom zavjetu možeš vidjeti svu odanost naroda Izraela Jahvi, kako su svi oni koji su slušali Jahvu bili zbrinuti i blagoslovljeni od Njega; možeš naučiti da je Bog, dok je djelovao u Izraelu, bio pun milosrđa i ljubavi, kao i da je posjedovao proždirući plamen te da su se svi Izraelci, od najsiromašnijih do najmoćnijih, bojali Jahve i tako je cijela zemlja bila blagoslovljena od Boga. Takva je povijest Izraela zapisana u Starom zavjetu.

Biblija je povijesni zapis Božjeg djela u Izraelu i opisuje mnoga proročanstva starih proroka, kao i neke Jahvine izjave u Njegovu djelu u to vrijeme. Stoga svi na tu knjigu gledaju kao na svetu (jer je Bog svet i velik). Naravno, sve je to ishod njihova strahopoštovanja prema Jahvi i njihova obožavanja Boga. Ljudi se tako odnose prema toj knjizi samo zato što Božja stvorenja toliko štuju i obožavaju svojega Stvoritelja, a ima čak i onih koji tu knjigu nazivaju nebeskom knjigom. U stvari, to je samo ljudski zapis. Jahve joj nije osobno dao ime niti je Jahve osobno upravljao njenim stvaranjem. Drugim riječima, autor te knjige nije Bog, već ljudi. Sveto pismo je samo naslov pun poštovanja koji joj je dao čovjek. O tom naslovu nisu odlučivali Jahve i Isus nakon međusobne rasprave; on nije ništa drugo nego ljudska zamisao. Jer tu knjigu nije napisao Jahve, a kamoli Isus. Naprotiv, to su priče koje su ispričali mnogi stari proroci, apostoli i vidjelice, koje su kasniji naraštaji sastavili u knjigu drevnih spisa, koja se ljudima čini posebno svetom, knjigu za koju vjeruju da sadrži mnoga nedokučiva i duboka otajstva koja čekaju da ih budući naraštaji odgonetnu. Kad je tako, ljudi su još skloniji vjerovati da je ta knjiga nebeska knjiga. Uz dodatak četiri Evanđelja i knjige Otkrivenja, stav ljudi prema njoj posebno se razlikuje od onog prema bilo kojoj drugoj knjizi, stoga se nitko ne usuđuje analizirati tu „nebesku knjigu” jer je previše „sveta”.

Zašto, čim pročitaju Bibliju, ljudi uspijevaju pronaći prikladan put da primjenjuju na njemu? Zašto uspijevaju zadobiti mnogo toga što im je bilo nerazumljivo? Danas analiziram Bibliju na ovaj način, ali to ne znači da je mrzim ili niječem vrijednost koju ona ima kao referenca. Objašnjavam ti i razjašnjavam sadržanu vrijednost i porijeklo Biblije kako bih spriječio da ostaneš u neznanju. Jer ljudi imaju veoma mnogo viđenja Biblije, a većina njih je pogrešna; čitanje Biblije na ovaj način ne samo da ih sprečava da zadobiju ono što bi trebali, već, što je još važnije, ometa djelo koje namjeravam učiniti. To strahovito ometa djelo budućnosti i nudi samo zapreke, a ne prednosti. Dakle, ono čemu vas učim naprosto su bit i unutarnja priča Biblije. Ne tražim od tebe da ne čitaš Bibliju ili da ideš uokolo izjavljujući da je bezvrijedna, već samo da imaš ispravno znanje i pogled na Bibliju. Nemoj biti previše jednostran! Iako je Biblija povijesna knjiga koju su napisali ljudi, ona također opisuje mnoge principe po kojima su drevni sveci i proroci služili Bogu, kao i nedavna iskustva apostola u služenju Bogu – sve što su ti ljudi zaista vidjeli i znali i može poslužiti kao referenca ljudima ovog doba u traženju istinitog puta. Stoga, čitajući Bibliju, ljudi također mogu steći mnogo puteva života koji se ne mogu naći u drugim knjigama. Ti putevi su putevi života djela Duha Svetoga koje su proroci i apostoli iskusili u prošlim vremenima, a mnoge od tih riječi su dragocjene i mogu pružiti ono što je ljudima potrebno. Zato svi vole čitati Bibliju. Budući da je toliko toga skriveno u Bibliji, ljudi je vide drugačije nego spise velikih duhovnih ličnosti. Biblija je zapis i zbirka iskustava i znanja ljudi koji su služili Jahvi i Isusu u starom i novom dobu, pa su kasnije generacije iz nje mogle steći mnogo prosvjetljenja, osvjetljenja i puteva za primjenu. Razlog zašto je Biblija uzvišenija od spisa bilo koje velike duhovne ličnosti je taj što svi njihovi spisi proizlaze iz Biblije, sva njihova iskustva potječu iz Biblije i svi oni tumače Bibliju. Stoga, iako ljudi mogu biti opskrbljeni iz knjiga neke velike duhovne ličnosti, i dalje obožavaju Bibliju jer se čini tako uzvišenom i dubokom! Iako Biblija objedinjuje neke knjige koje pružaju riječi života, kao što su Pavlove i Petrove poslanice, i premda se ljudi mogu opskrbiti i pronaći pomoć u tim knjigama, one su i dalje zastarjele, i dalje pripadaju starini, i bez obzira koliko su dobre, pogodne su samo za jedno razdoblje i nisu vječne. Jer se Božje djelo stalno razvija i ne može se jednostavno zaustaviti u vremenu Pavla i Petra ili zauvijek ostati u Dobu milosti, u kojem je Isus bio razapet. Dakle, te su knjige pogodne samo za Doba milosti, ali ne za Doba kraljevstva posljednjih dana. One mogu opskrbiti samo vjernike Doba milosti, ne i svece Doba kraljevstva, i bez obzira koliko su dobre, ipak su zastarjele. Isto je i s Jahvinim djelom stvaranja ili Njegovim djelom u Izraelu: bez obzira na to koliko je to djelo bilo veliko, ono će i dalje postati zastarjelo i doći će vrijeme kada će i ono proći. S Božjim djelom je isto: veliko je, ali će doći vrijeme kada će se završiti; ne može zauvijek ostati u djelu stvaranja ni u djelu raspeća. Bez obzira koliko je uvjerljivo djelo raspeća, bez obzira koliko je ono bilo djelotvorno u poražavanju Sotone, djelo je, na kraju krajeva, i dalje djelo, a doba su, na kraju krajeva, i dalje doba. Djelo ne može uvijek ostati na istom temelju niti doba mogu zauvijek ostati nepromijenjena jer je postojalo stvaranje i moraju postojati posljednji dani. To je neizbježno! Stoga su danas riječi života u Novom zavjetu – poslanice apostola i četiri Evanđelja – postale povijesne knjige, postale su stari almanasi, a kako stari almanasi mogu povesti ljude u novo doba? Bez obzira na to koliko ti almanasi mogu opskrbiti ljude životom, bez obzira na to koliko ljude mogu dovesti do križa, nisu li zastarjeli? Zar nisu lišeni vrijednosti? Zato kažem da ne trebaš slijepo vjerovati u ove almanahe. Oni su prestari, ne mogu te dovesti do novog djela i mogu te samo opteretiti. Ne samo da te ne mogu dovesti do novog djela i do novog ulaska, već te vode u stare vjerske crkve – a ako je tako, zar ne bi nazadovao u svojem vjerovanju u Boga?

Ono što Biblija opisuje je Božje djelo u Izraelu, uključujući nešto od onoga što je učinio izabrani naroda Izraela. Iako je bilo određene selekcije dijelova koje treba uključiti ili izostaviti, iako Duh Sveti to nije odobrio, On ipak nikoga nije okrivio. Biblija je čista povijest Izraela, koja je također povijest Božjeg djela. Ljudi, pitanja i stvari koji su zabilježeni bili su stvarni i ništa o njima nije imalo simbolično značenje – osim, naravno, proročanstava Izaije, Danijela i drugih proroka, ili Ivanova Otkrivenja. Rani ljudi Izraela bili su puni znanja i kulturni, a njihovo drevno znanje i kultura bili su prilično napredni, tako da je ono što su zapisali bilo na višoj razini od onoga što ljudi danas pišu. Zato nas ne treba čuditi što su mogli napisati takve knjige jer je Jahve među njima obavio mnogo djela i oni su mnogo toga vidjeli. David je vlastitim očima vidio Jahvine postupke, osobno ih je doživio i vidio je mnoge znakove i čudesna djela, stoga je napisao sve one psalme hvaleći Jahvine postupke. Uspjeli su napisati te knjige pod određenim okolnostima, a ne zato što su bili izuzetno nadareni. Hvalili su Jahvu zato što su Ga vidjeli. Ako vi niste vidjeli ni djelić Jahve i niste svjesni Njegova postojanja, kako biste Ga mogli hvaliti? Ako niste vidjeli Jahvu, onda Ga nećete znati hvaliti ni štovati, a još manje ćete moći pisati pjesme u kojima Ga veličate, a čak i ako bi vas zamolili da izmislite neke Jahvine radnje, vi to ne biste uspjeli. To što danas možete hvaliti Boga i ljubiti Boga je i zato što ste Ga vidjeli, a iskusili ste i Njegovo djelo – a kad bi se vaš kov poboljšao, ne biste li i vi mogli pisati pjesme u kojima hvalite Boga kao David?

Razumjeti Bibliju, razumjeti povijest, ali ne razumjeti što Duh Sveti radi danas – to je pogrešno! Uspješno si proučio povijest, obavio si sjajan posao, ali ne razumiješ ništa o djelu koje Duh Sveti danas obavlja. Zar to nije suludo? Drugi ljudi te pitaju: „Što Bog radi danas? U što trebaš zakoračiti danas? Kako napreduje tvoja potraga za životom? Razumiješ li Božju volju?” Nećeš imati odgovor na njihova pitanja – pa što onda znaš? Reći ćeš: „Svjestan sam samo da moram okrenuti leđa tijelu i upoznati sebe”. A ako pitaju: „Čega si još svjestan?”, reći ćeš da također umiješ poslušati sva Božja uređenja i razumiješ malo povijesti Biblije, ali to je sve. Je li to sve što si zadobio vjerujući u Boga sve ove godine? Ako je to sve što razumiješ, onda ti mnogo toga nedostaje. Dakle, vaš trenutni rast krajnje je nesposoban postići ono što tražim od vas, a istine koje razumijete previše su oskudne, zajedno s vašom moći razlučivanja – što znači da je vaša vjera previše površna! Morate biti opremljeni s više istina, treba vam više znanja, morate vidjeti više, i tek ćete tada moći širiti evanđelje jer to je ono što trebate postići!