Svi ste vi usred kušnje i pročišćenja. Kako treba voljeti Boga tijekom pročišćenja? Kad dožive pročišćenje, ljudi su sposobni pružiti istinsku hvalu Bogu, a tijekom pročišćenja mogu uvidjeti da im mnogo toga nedostaje. Što je vaše pročišćenje veće, to ste sposobniji odreći se tijela; što je pročišćenje veće, veća je i njihova ljubav prema Bogu. To je ono što trebate razumjeti. Zašto ljudi moraju biti pročišćeni? Kakav se učinak time postiže? Koji je značaj Božjeg djela pročišćenja u čovjeku? Ako doista tražiš Boga, onda ćeš, kad iskusiš Njegovo pročišćenje do određene točke, osjetiti da je ono izuzetno dobro i prijeko potrebno. Kako čovjek treba voljeti Boga tijekom pročišćenja? Odlučnošću da voli Boga kako bi prihvatio Njegovo pročišćenje: tijekom pročišćenja mučiš se iznutra, kao da ti netko okreće nož u srcu, ali ti si ipak voljan zadovoljiti Boga koristeći svoje srce koje Ga voli i nemaš volju udovoljavati tijelu. To je značenje primjene ljubavi prema Bogu. Osjećaš bol u sebi, tvoja patnja doseže određenu točku, ali ti si i dalje spreman stati pred Boga i moliti se, izgovarajući: „O Bože! Ne mogu Te napustiti. Iako je u meni tama, želim Ti udovoljiti; Ti poznaješ moje srce i ja želim da Ti uložiš više Svoje ljubavi u mene.” To se primjenjuje tijekom pročišćenja. Ako koristiš Božju ljubav kao temelj, pročišćenje te može približiti Bogu i učiniti te prisnijim s Bogom. Budući da vjeruješ u Boga, moraš predati svoje srce pred Bogom. Ako nudiš i polažeš svoje srce pred Bogom, onda će ti tijekom pročišćenja biti nemoguće odreći se Boga ili napustiti Boga. Tako će tvoj odnos s Bogom postajati sve bliži i sve normalniji, a tvoje će zajedništvo s Bogom postati učestalije. Ako uvijek tako postupaš, onda ćeš više vremena provesti u Božjoj svjetlosti i više vremena pod vodstvom Njegovih riječi. Također će biti sve više i više promjena u tvojoj naravi, a tvoje znanje će se povećavati iz dana u dan. Onog dana kad te iznenada snađu Božje kušnje, ne samo da ćeš moći stajati uz Boga, već ćeš moći i svjedočiti o Bogu. Tad ćeš biti kao Job i kao Petar. Svjedočeći o Bogu, zaista ćeš Ga voljeti, rado ćeš Mu dati svoj život, i bit ćeš svjedok Božji i miljenik Božji. Ljubav koja je iskusila pročišćenje je jaka, a ne slaba. Bez obzira na to kad ili kako te Bog podvrgava Svojim kušnjama, ti si u stanju odustati od svojih briga o tome hoćeš li preživjeti ili umrijeti, rado odbaciti sve za Boga i zadovoljno podnijeti bilo što za Boga – tako će tvoja ljubav biti čista i tvoja vjera stvarna. Samo tada ćeš biti netko koga Bog zaista voli i koga je Bog uistinu usavršio.

Ako ljudi padnu pod utjecaj Sotone, onda u njima nema ljubavi prema Bogu, a njihove prethodne vizije, ljubav i odlučnost nestaju. Ljudi su nekad osjećali da trebaju patiti za Boga, ali danas misle kako je to sramota i ne manjka im pritužbi. To je djelo Sotone, znak da je čovjek pao pod Sotoninu vlast. Ako se nađeš u ovakvom stanju, moraš se moliti i preobratiti što je prije moguće – to će te zaštititi od Sotoninih napada. Upravo tijekom mukotrpnog pročišćenja čovjek najlakše može pasti pod Sotonin utjecaj pa kako bi onda trebao voljeti Boga tijekom takvog pročišćenja? Trebao bi prizvati svoju volju, položiti svoje srce pred Boga i posvetiti Mu svo svoje vrijeme. Bez obzira na to kako te Bog pročišćuje, ti trebaš biti sposoban primijeniti istinu kako bi zadovoljio Božju volju i trebaš preuzeti na sebe potragu za Bogom i potragu za zajedništvom. U ovakvim vremenima, što si pasivniji, to ćeš biti negativniji i lakše ćeš nazadovati. Kad je potrebno da obavljaš svoju ulogu, iako je ne obavljaš dobro, ti činiš sve što možeš i pritom ne koristiš ništa više od svoje ljubavi prema Bogu; bez obzira na to što drugi kažu – bilo da kažu da si učinio dobro ili da si učinio loše – tvoje namjere su ispravne i nisi samopravedan, jer djeluješ u ime Boga. Kad te drugi pogrešno protumače, možeš se moliti Bogu i reći: „O Bože! Ne tražim od drugih da me podnose, da se lijepo odnose prema meni, niti da me razumiju i odobravaju. Samo tražim da Te mogu voljeti u svom srcu, da budem spokojan u svom srcu i da moja savjest bude čista. Ne tražim da me drugi hvale ni da me izrazito cijene; samo Te pokušavam zadovoljiti iz svog srca; izvršavam svoju ulogu čineći sve što mogu i, premda sam nerazuman, glup, lošeg kova i slijep, znam da si Ti divan, i voljan sam Ti posvetiti sve što imam.” Čim se moliš ovako, javlja se tvoja ljubav prema Bogu i u srcu ti je puno lakše. Upravo to znači primjenjivati ljubav prema Bogu. Kako budeš prolazio kroz iskustva, na svaka dva neuspjeha doživjet ćeš jedan uspjeh, ili na pet neuspjeha dva uspjeha, i dok prolaziš kroz takva iskustva, samo usred neuspjeha moći ćeš vidjeti Božju divotu i otkriti što u tebi nedostaje. Kad se sljedeći put nađeš u takvim situacijama, trebaš postati obziran, ublažiti svoje korake i češće se moliti. Postupno ćeš razvijati sposobnost trijumfiranja u takvim situacijama. Kad se to dogodi, znat ćeš da su tvoje molitve bile učinkovite. Kad shvatiš da si ovaj put bio uspješan, osjetit ćeš zadovoljstvo u sebi, a kad se moliš, moći ćeš osjetiti Boga i osjetiti da te prisustvo Duha Svetoga nije napustilo – samo tada ćeš znati kako Bog djeluje u tebi. Ovakva primjena će ti otvoriti put ka iskustvu. Ako ne primjenjuješ istinu, Duh Sveti neće biti prisutan u tebi. Ali, ako istinu primijeniš kad se susretneš sa stvarima kakve jesu, tad će, iako si povrijeđen, Duh Sveti naknadno biti s tobom, moći ćeš osjetiti prisustvo Boga kad se moliš, imat ćeš snagu primjenjivati riječi Božje, tijekom zajedništva s tvojom braćom i sestrama neće biti ničeg što će opterećivati tvoju savjest, osjećat ćeš se spokojno, i tako ćeš moći iznijeti na vidjelo što si učinio. Bez obzira na to što drugi kažu, bit ćeš sposoban imati normalan odnos s Bogom, drugi te neće ograničavati, uzdići ćeš se iznad svega – i time ćeš pokazati da je tvoja primjena Božjih riječi bila učinkovita.

Što je veće Božje pročišćenje, ljudska srca mogu više voljeti Boga. Muka u njihovim srcima korisna im je za život, sposobniji su biti u miru pred Bogom, njihov odnos s Bogom je prisniji i oni su sposobniji vidjeti uzvišenu Božju ljubav i Njegovo uzvišeno spasenje. Petar je prošao kroz iskustvo pročišćenja stotinu puta, a Job je prošao nekoliko kušnji. Ako želite da vas Bog usavrši, onda se i vi morate podvrgnuti pročišćenju stotinu puta; samo ako prođete kroz ovaj proces i oslonite se na ovaj korak, moći ćete zadovoljiti Božju volju i bit ćete spremni da vas Bog usavrši. Pročišćenje je najbolje sredstvo kojim Bog usavršava ljude; samo pročišćenje i mukotrpne kušnje mogu iznijeti istinsku ljubav prema Bogu u ljudskim srcima. Bez teškoća, ljudima nedostaje istinska ljubav prema Bogu; ako nisu iskušani iznutra, ako nisu istinski podvrgnuti pročišćenju, onda će njihova srca uvijek lutati. Kad budete pročišćeni do određene točke, uvidjet ćete svoje slabosti i teškoće, uvidjet ćete koliko vam toga nedostaje i da niste u stanju nadvladati mnoge probleme s kojima se susrećete, i uvidjet ćete koliko je velika vaša neposlušnost. Samo tijekom kušnji ljudi su u stanju uistinu saznati svoje pravo stanje; kušnje čine ljude sposobnijima za usavršavanje.

Petar je tijekom života iskusio pročišćenje stotinu puta i prošao mnoga bolna iskušenja. Ovo pročišćenje postalo je temelj njegove uzvišene ljubavi prema Bogu i najznačajnije iskustvo u cijelom njegovom životu. To što je bio sposoban posjedovati uzvišenu Božju ljubav bilo je, u nekom smislu, ishod njegove odlučnosti da voli Boga; međutim, još važniji razlozi bili su pročišćenje i patnja kroz koju je prošao. Ta mu je patnja postala vodilja na putu ljubavi prema Bogu i i ostala mu je u najljepšem sjećanju. Ako ljudi ne prolaze kroz bol pročišćenja kad vole Boga, onda je njihova ljubav puna nečistoća i njihovih osobnih izbora; ljubav kao što je ova puna je Sotoninih ideja i krajnje je nesposobna udovoljiti Božjoj volji. Imati odlučnost voljeti Boga nije isto što i istinski voljeti Boga. Iako je sve o čemu razmišljaju u svojim srcima vezano za udovoljavanje Bogu i za ljubav prema Njemu, i premda su njihove misli naizgled potpuno posvećene Bogu i lišene bilo kakvih ljudskih ideja, ipak, kad se njihove misli iznesu pred Boga, On ne hvali ni blagoslivlja takve misli. Čak i kad su ljudi u potpunosti razumjeli sve istine – kad su ih sve spoznali – ne može se reći da je to znak ljubavi prema Bogu, ne može se reći da ti ljudi doista vole Boga. Usprkos tomu što su, i ne prošavši kroz pročišćenje, ljudi razumjeli mnoge istine, oni ih nisu sposobni primijeniti; samo tijekom pročišćenja ljudi mogu razumjeti pravo značenje ovih istina, samo tada ljudi mogu uistinu cijeniti njihovo unutarnje značenje. Tad, kad ponovo budu pokušali, bit će u stanju pravilno primijeniti istinu u skladu s Božjom voljom; tada će njihove ljudske ideje biti umanjene, njihova ljudska iskvarenost oslabljena i njihove ljudske emocije smanjene; samo tada će njihova primjena biti istinska manifestacija ljubavi prema Bogu. Učinak istine ljubavi prema Bogu ne postiže se govornim znanjem ni mentalnom voljom niti se može postići samo razumijevanjem te istine. On zahtijeva da ljudi plaćaju cijenu, da prolaze kroz mnogo gorčine tijekom pročišćenja, i tek tad će njihova ljubav postati čista i po samom Božjem srcu. U Svom zahtjevu da ga čovjek voli, Bog ne zahtijeva da ga čovjek voli koristeći strast ili vlastitu volju; samo kroz odanost i korištenje istine u služenju Njemu čovjek Ga može istinski voljeti. Ali čovjek živi u iskvarenosti i nesposoban je koristiti istinu i odanost kako bi služio Bogu. On je ili previše strastven prema Bogu ili previše hladan i nebrižan; ili voli Boga do krajnosti ili Ga prezire do krajnosti. Oni koji žive u iskvarenosti uvijek žive između ove dvije krajnosti, uvijek žive po svojoj volji i ipak vjeruju da su u pravu. Iako sam više puta spominjao, ljudi nisu sposobni to shvatiti ozbiljno, nisu sposobni u potpunosti razumjeti koliko je to važno, te tako žive u samoobmanjujućoj vjeri, u zabludi ljubavi prema Bogu koja se oslanja na njihovu samovolju. Tijekom povijesti, kako se čovječanstvo razvijalo i vijekovi prolazili, Božji zahtjevi prema čovjeku postajali su sve veći i On je sve više zahtijevao da čovjek bude apsolutno posvećen Njemu. Ipak, čovjekovo poznavanje Boga postajalo je sve nejasnije i apstraktnije, a njegova ljubav prema Bogu je istovremeno postajala sve nečistija. Čovjekovo stanje i sve što radi sve je više u suprotnosti s voljom Božjom, jer je Sotona čovjeka sve dublje kvario. To zahtijeva da Bog čini više, da čini veće djelo spasenja. Čovjek je sve stroži u svojim zahtjevima prema Bogu, a njegova ljubav prema Bogu se smanjuje. Ljudi žive u neposlušnosti, bez istine, žive živote lišene ljudskosti; ne samo da nemaju ni najmanje ljubavi prema Bogu, već vrve od neposluha i protivljenja. Iako oni misle kako već posjeduju najveću ljubav prema Bogu, da Mu ugađaju najviše što mogu, Bog ne vjeruje da je tako. Njemu je savršeno jasno koliko je čovjekova ljubav prema Njemu uprljana i On nikad nije promijenio Svoje mišljenje o čovjeku zbog čovjekova ugađanja, niti je ikad prihvatio čovjekovu dobru volju kao rezultat njegove odanosti. Za razliku od čovjeka, Bog je u stanju razlikovati: On zna tko ga istinski voli, a tko ne, i umjesto da bude svladan žarom i da izgubi Sebe zbog čovjekovih trenutnih nagona, On se odnosi prema čovjeku sukladno čovjekovoj biti i ponašanju. Bog je, na kraju krajeva, Bog, i On ima Svoje dostojanstvo i Svoje spoznaje; čovjek je, na kraju krajeva, čovjek, i Božja se glava neće okrenuti za ljudskom ljubavlju kad je ona u suprotnosti s istinom. Baš suprotno, On se prema svemu što čovjek radi ponaša primjereno.

Suočen s čovjekovim stanjem i čovjekovim stavom prema Bogu, Bog je učinio novo djelo, dopustivši čovjeku da posjeduje i znanje o Njemu i poslušnost prema Njemu, kao i ljubav i svjedočanstvo. Stoga čovjek mora iskusiti Božje pročišćenje, kao i Njegov sud, obračunavanje i podrezivanje, bez čega čovjek nikad ne bi spoznao Boga i nikad ne bi bio sposoban istinski Ga voljeti i svjedočiti o Njemu. Božje pročišćenje čovjeka nije procijenjeno kao jednostrano, već višestruko djelovanje. Samo na taj način Bog pročišćava one koji su voljni tražiti istinu, kako bi Bog usavršio njihovu odlučnost i ljubav. Za one koji su voljni tražiti istinu i koji žude za Bogom, ništa nije značajnije ni od veće pomoći od pročišćenja kao što je ovo. Čovjeku nije lako upoznati i shvatiti Božju narav, jer je Bog, na kraju krajeva, Bog. U konačnici, nemoguće je da Bog ima istu narav kao i čovjek, stoga čovjeku nije lako spoznati Njegovu narav. Čovjek sam po sebi ne posjeduje istinu i ona nije lako razumljiva onima koje je Sotona iskvario; čovjek je lišen istine i odlučnosti da istinu provede u djelo, a ako ne bude patio i ako ne bude oplemenjen ili mu ne bude suđeno, onda njegova odlučnost nikad neće biti usavršena. Pročišćenje je za sve ljude bolno i vrlo teško prihvatljivo – ipak, tijekom pročišćenja Bog razjašnjava čovjeku Svoju pravednu narav i objavljuje što zahtijeva od čovjeka, i pruža više prosvjećenja, i više konkretnog podrezivanja i obračunavanja; kroz usporedbu između činjenica i istine, On daje čovjeku veće znanje o sebi samom i o istini, i daje čovjeku veće razumijevanje Božje volje, omogućavajući čovjeku istinitiju i čišću ljubav prema Bogu. Takvi su Božji ciljevi u provođenju pročišćenja. Sva djela koja Bog čini u čovjeku imaju svoje ciljeve i značenje; Bog ne izvršava besmislena djela, niti izvršava djela koja nisu korisna čovjeku. Pročišćenje ne znači udaljavanje ljudi od Boga ni njihovo uništavanje u paklu. Točnije, ono znači promjenu čovjekove naravi tijekom pročišćenja, promjenu njegovih namjera, njegovih starih stavova, promjenu njegove ljubavi prema Bogu i promjenu čitavog njegovog života. Pročišćenje je pravi ispit za čovjeka i neki oblik stvarne obuke i samo tijekom pročišćenja njegova ljubav može služiti vlastitoj urođenoj ulozi.