Svi ste vi usred kušnje i oplemenjivanja. Kako biste trebali ljubiti Boga tijekom oplemenjivanja? Nakon što iskuse oplemenjivanje, ljudi su u stanju Bogu uputiti istinsku hvalu, a tijekom oplemenjivanja mogu vidjeti da im puno toga nedostaje. Što si više oplemenjivan, to si sposobniji pobuniti se protiv tijela; što su ljudi više oplemenjivani, to više ljubavi daju Bogu. To je ono što biste trebali razumjeti. Zašto ljudi moraju biti oplemenjivani? Kakav se učinak time nastoji postići? Koji je značaj Božjeg djela oplemenjivanja na čovjeku? Ako istinski tragaš za Bogom, onda ćeš, nakon što do određene mjere iskusiš Njegovo oplemenjivanje, osjetiti da je ono iznimno dobro i od najveće nužnosti. Kako bi čovjek trebao ljubiti Boga tijekom oplemenjivanja? Tako što će odlučnošću da ljubi Boga prihvatiti Njegovo oplemenjivanje: tijekom oplemenjivanja iznutra si mučen, kao da ti netko okreće nož u srcu, a ipak si voljan udovoljiti Bogu svojim srcem koje ljubi Boga i nisi voljan brinuti se za tijelo. To znači primjenjivati ljubav prema Bogu. Iznutra te boli i tvoja je patnja dosegla određenu točku, a ipak si spreman doći pred Boga i moliti se, govoreći: „Bože! Ne mogu Te napustiti. Iako je u meni tama, spreman sam Ti udovoljiti; Ti poznaješ moje srce i neka Tvoja ljubav još više djeluje u meni.” To je primjena tijekom oplemenjivanja. Ako kao temelj koristiš srce koje ljubi Boga, oplemenjivanje te može približiti Bogu i učiniti te prisnijim s Bogom. Budući da vjeruješ u Boga, moraš svoje srce predati pred Boga. Ako prineseš i položiš svoje srce pred Boga, onda tijekom oplemenjivanja zasigurno nećeš zanijekati Boga niti ćeš Ga napustiti. Na taj će način tvoj odnos s Bogom postajati sve prisniji i sve normalniji, a tvoj razgovor u zajedništvu s Bogom sve češći. Ako uvijek budeš praktično postupao na taj način, provodit ćeš više vremena u Božjoj svjetlosti i više vremena pod vodstvom Njegovih riječi. U tvojoj će naravi također biti sve više promjena, a tvoja će se spoznaja iz dana u dan povećavati. Kada dođe dan u kojem iznenada naiđeš na Božje kušnje, ne samo da ćeš moći stati na Božju stranu, nego ćeš moći i svjedočiti za Boga. Tada ćeš biti poput Joba i Petra. Kada posvjedočiš za Boga, to će značiti da si netko tko Ga istinski ljubi, netko tko će rado položiti svoj život za Njega te da si Božji svjedok i netko koga Bog ljubi. Ljubav koja je iskusila oplemenjivanje snažna je, a ne krhka. Bez obzira na to kada te Bog podvrgne Svojim kušnjama ili kako, u stanju si zanemariti vlastiti život, rado sve odbaciti radi Boga i radosno sve podnijeti za Boga – tako će tvoja ljubav biti čista, a tvoja vjera stvarna. Tek ćeš tada biti netko koga Bog uistinu ljubi i koga je Bog uistinu usavršio.

Ako ljudi padnu pod Sotonin utjecaj, onda u njima nema ljubavi prema Bogu, a njihove su prijašnje vizije, ljubav i odlučnost nestale. Ljudi su nekada smatrali da bi trebali patiti za Boga, ali danas misle da je to sramotno i ne manjka im pritužbi. To je Sotonino djelo, znak da su pali pod Sotoninu vlast. Ako se nađeš u takvom stanju, moraš se odmah moliti i preokrenuti ga što je prije moguće – to će te zaštititi kada Sotona napadne. Upravo tijekom gorkog oplemenjivanja čovjek najlakše može pasti pod Sotonin utjecaj, pa kako bi trebao ljubiti Boga tijekom takvog oplemenjivanja? Trebao bi prizvati svoju odlučnost, položiti svoje srce pred Boga i posvetiti Mu svoje preostalo vrijeme. Kako god te Bog oplemenjivao, trebao bi biti u stanju primjenjivati istinu kako bi udovoljio Božjim nakanama i trebao bi preuzeti na sebe traganje za Bogom i zajedništvom. Što si u takvim trenucima pasivniji, to ćeš lakše postati negativan i lakše ćeš nazadovati. Kada trebaš ispuniti svoju ulogu, iako je ne ispunjavaš dobro, činiš sve što možeš i to činiš ničim drugim osim svojim srcem koje ljubi Boga; što god drugi govorili – govore li da si učinio dobro ili loše – sve u svemu, tvoje su nakane ispravne i nisi samopravedan, jer postupaš radi Boga. Kada te drugi pogrešno shvate, možeš se moliti Bogu i reći: „Bože! Ne tražim da mi drugi oproste ili da se dobro odnose prema meni, niti da me razumiju ili odobravaju. Samo tražim da Te u svom srcu mogu ljubiti, da mogu biti miran u srcu i da mi savjest bude čista. Ne tražim da me drugi hvale niti da me jako cijene; samo Ti nastojim udovoljiti iz srca. Ispunjavam svoju ulogu čineći sve što mogu. Iako sam glup, lošeg kova i slijep, znam da si Ti divan i voljan sam Ti posvetiti sve što imam.” Čim se tako pomoliš, tvoje srce koje ljubi Boga izlazi na vidjelo i u srcu se osjećaš mnogo mirnije. To znači primjenjivati ljubav prema Bogu. Kako budeš stjecao iskustvo, dvaput ćeš podbaciti i jednom uspjeti ili, pak, pet puta podbaciti i dvaput uspjeti, a dok budeš stjecao iskustvo na taj način, tek ćeš usred neuspjeha moći vidjeti Božju divotu i otkriti što ti nedostaje. Kada se sljedeći put susretneš sa sličnom situacijom, trebao bi biti oprezan, usporiti korak i više se moliti, pa ćeš postupno moći pobijediti u takvoj situaciji. To znači da tvoje molitve donose rezultate. Tek kada vidiš da si ovoga puta uspio, da si zadovoljan i da, čim se pomoliš, možeš osjetiti Boga te da te prisutnost Duha Svetog nije napustila, znat ćeš kako Bog djeluje na tebi. Ako tako praktično postupaš, imat ćeš put u svom iskustvu. Ako ne primjenjuješ istinu, Duh Sveti neće biti prisutan u tebi. Ali ako u susretu sa stvarima primjenjuješ istinu, onda će, iako te iznutra boli, Duh Sveti poslije biti s tobom, moći ćeš osjetiti Božju prisutnost kada se moliš, imat ćeš snage primjenjivati Božje riječi, a tijekom zajedništva s braćom i sestrama ništa ti neće opterećivati savjest i osjećat ćeš mir. Na taj ćeš način moći iznijeti na vidjelo ono što si učinio. Što god drugi govorili, ako tvoj odnos s Bogom ostane normalan, ako te drugi ne sputavaju i možeš se izdići iznad svega, to pokazuje da je tvoja primjena Božjih riječi bila učinkovita.

Što Bog više oplemenjuje ljude, to njihovo srce može više ljubiti Boga. Patnja u njihovom srcu korisna je za njihov život; zbog nje su sposobniji utišati se pred Bogom, imati prisniji odnos s Bogom i bolje vidjeti Božju neizmjernu ljubav i Njegovo silno spasenje. Petar je iskusio stotine oplemenjivanja, a Job je prošao kroz nekoliko kušnji. Ako želite da vas Bog usavrši, i vi morate proći kroz stotine oplemenjivanja – morate proći kroz taj proces i osloniti se na taj korak – tek ćete tada moći udovoljiti Božjim nakanama i biti usavršeni od Boga. Oplemenjivanje je najbolji način na koji Bog usavršava ljude; samo se oplemenjivanjem i gorkim kušnjama u ljudskom srcu može razviti istinska ljubav prema Bogu. Bez patnje ljudi nemaju istinsku ljubav prema Bogu; ako nisu iskušani iznutra, ako nisu podvrgnuti istinskom oplemenjivanju, tada će njihovo srce uvijek lutati izvan Boga. Kada budeš oplemenjen do određene mjere, vidjet ćeš vlastite slabosti i poteškoće, vidjet ćeš da ti toliko toga nedostaje i da nisi u stanju prevladati mnoge poteškoće s kojima se susrećeš te ćeš vidjeti da si se toliko bunio. Samo tijekom kušnji ljudi mogu istinski spoznati svoja stvarna stanja; kušnje još više mogu usavršiti ljude.

Petar je tijekom svog života iskusio stotine oplemenjivanja i prošao mnogo bolnog kaljenja. To je oplemenjivanje postalo temelj njegove uzvišene ljubavi prema Bogu i najznačajnije iskustvo cijelog njegovog života. To što je bio u stanju posjedovati najveću ljubav prema Bogu bilo je, u nekom smislu, zbog njegove odlučnosti da ljubi Boga; međutim, još važniji je razlog bilo oplemenjivanje i patnje kroz koje je prošao. Ta je patnja postala njegov vodič na putu ljubavi prema Bogu i ono što mu je bilo najupečatljivije. Ako ljudi ne prođu kroz bol oplemenjivanja dok ljube Boga, tada je njihova ljubav puna nečistoća i njihovih vlastitih sklonosti; takva je ljubav puna Sotoninih ideja i u osnovi nije sposobna udovoljiti Božjim nakanama. Imati odlučnost ljubiti Boga nije isto što i istinski ljubiti Boga. Čak i ako je sve o čemu ljudi razmišljaju u svojem srcu radi ljubavi prema Bogu i udovoljavanja Bogu – i čini se da je lišeno ikakvih ljudskih ideja, kao da je sve radi Boga – kada se takva primjena ljubavi prema Bogu iznese pred Njega, On je ne odobrava niti je blagoslivlja. Čak i kad bi ljudi u potpunosti razumjeli i spoznali sve istine, to se ne bi moglo nazvati znakom ljubavi prema Bogu niti bi se moglo reći da ti ljudi imaju stvarnost ljubavi prema Bogu. Unatoč tome što su, i ne prošavši kroz oplemenjivanje, ljudi razumjeli mnoge istine, oni ih nisu sposobni primjenjivati; stvarno značenje tih istina ljudi mogu razumjeti samo tijekom oplemenjivanja i tek tada ljudi mogu istinski cijeniti njihovo unutarnje značenje. Tada će, kada ponovo budu primjenjivali te istine, biti u stanju činiti to točno i u skladu s Božjim nakanama; u njihovoj će se primjeni tada njihove vlastite ideje umanjiti, njihova iskvarenost smanjiti, a njihovi će ljudski osjećaji oslabiti. Tek će tada njihova primjena biti istinsko očitovanje ljubavi prema Bogu. Učinak istine o ljubavi prema Bogu ne postiže se time što je čovjek poznaje riječima ili svojom mentalnom spremnošću niti se može postići jednostavnim razumijevanjem te istine. Potrebno je da ljudi plate cijenu, da tijekom oplemenjivanja prođu kroz mnogo boli, i tek će tada njihova ljubav postati čista i u skladu s Božjim nakanama. U Svom zahtjevu da Ga čovjek ljubi, Bog ne zahtijeva da Ga čovjek ljubi sa strašću ili vlastitom voljom, već da Mu čovjek služi s odanošću i istinom. Samo je takva ljubav istinska ljubav. Ali čovjek živi u iskvarenosti, stoga nije sposoban služiti Bogu istinom i odanošću. Ili je previše strastven prema Bogu ili je previše hladan i ravnodušan; ili „ljubi” Boga do krajnosti ili Ga mrzi do krajnosti. Oni koji žive u iskvarenosti uvijek žive između tih dviju krajnosti, uvijek žive po vlastitoj volji, a ipak vjeruju da su u pravu. Iako sam to mnogo puta spomenuo, ljudi to nisu u stanju shvatiti ozbiljno, nisu u stanju temeljito razumjeti važnost toga, stoga žive u vjeri kojom zavaravaju sami sebe, u zabludi o ljubavi prema Bogu koja se oslanja na njihovu samovolju. Kroz povijest, kako se čovječanstvo razvijalo i doba prolazila, Božji zahtjevi prema čovjeku postajali su sve veći i On je sve više zahtijevao da čovjek bude apsolutno okrenut Njemu. Ipak, čovjekova je spoznaja Boga postajala sve nejasnija i apstraktnija, a njegova je ljubav prema Bogu istovremeno postajala sve nečistija. Čovjekovo stanje i sve što čini sve je manje u skladu s Božjim nakanama, jer je Sotona sve dublje iskvario čovjeka. To zahtijeva da Bog učini veće i značajnije djelo spasenja. Čovjek je sve zahtjevniji prema Bogu, a njegova ljubav prema Bogu sve je manja. Ljudi žive u buntovništvu, bez istine, žive životima bez ljudskosti; ne samo da nemaju ni najmanje ljubavi prema Bogu, nego su prepuni buntovništva i protivljenja. Iako misle da već imaju najveću ljubav prema Bogu, da ne bi mogli biti susretljiviji prema Njemu, Bog ne vjeruje da je to tako. Savršeno Mu je jasno koliko je čovjekova ljubav prema Njemu okaljana, i On nikada nije promijenio Svoje mišljenje o čovjeku zbog njegove hinjene revnosti niti je ikada „uzvratio” čovjekovu dobrotu zbog njegove posvećenosti. Za razliku od čovjeka, Bog ima sposobnost razlučivanja: On zna tko Ga istinski ljubi, a tko ne, i umjesto da bude obuzet žarom i izgubi Sebe zbog čovjekovih trenutačnih poriva, On se prema čovjeku odnosi prema njegovoj suštini i ponašanju. Bog je, na kraju krajeva, Bog, i On ima Svoje dostojanstvo i Svoje odluke; čovjek je, na kraju krajeva, čovjek, i Boga neće zaslijepiti čovjekova ljubav kada ona nije u skladu s istinom. Naprotiv, On se prema svemu što čovjek čini odnosi primjereno.

Suočen s čovjekovim stanjem i stavom prema Bogu, Bog je obavio novo djelo, omogućivši čovjeku da posjeduje i spoznaju o Njemu i pokornost prema Njemu, kao i ljubav i svjedočanstvo. Stoga čovjek mora iskusiti Božje oplemenjivanje, kao i Njegov sud i orezivanje, jer bez toga on nikada ne bi spoznao Boga i nikada ne bi bio sposoban istinski Ga ljubiti i svjedočiti za Njega. Božje oplemenjivanje čovjeka nije samo radi jednog, već radi više učinaka. Tako Bog provodi djelo oplemenjivanja na onima koji su voljni tragati za istinom kako bi Bog usavršio njihovu odlučnost i ljubav. Onima koji su voljni tragati za istinom i koji žude za Bogom, ništa nije smislenije niti od veće pomoći od takvog oplemenjivanja. Čovjek ne može tako lako razumjeti niti shvatiti Božju narav. Budući da je Bog, na kraju krajeva, Bog i da je u konačnici nemoguće da Bog ima istu narav kao čovjek, čovjeku stoga nije lako razumjeti Njegovu narav. Čovjek po prirodi ne posjeduje istinu, a oni koje je Sotona iskvario ne mogu je lako shvatiti; čovjek je lišen istine i odlučnosti da primjenjuje istinu, a ako ne pati i nije oplemenjivan ili suđen, tada njegova odlučnost nikada neće biti ostvarena. Za sve je ljude oplemenjivanje nesnosno bolno i vrlo ga je teško prihvatiti – ipak, upravo tijekom oplemenjivanja Bog čovjeku otkriva Svoju pravednu narav i obznanjuje Svoje zahtjeve prema čovjeku te pruža više prosvjetljenja i više praktičnog orezivanja. Uspoređujući činjenice s istinom, čovjek zadobiva veću spoznaju o sebi i istini te bolje razumijevanje Božjih nakana, što mu omogućuje da ima istinitiju i čišću ljubav prema Bogu. Takvi su Božji ciljevi u provođenju djela oplemenjivanja. Sve djelo koje Bog čini na čovjeku ima svoje ciljeve i značaj; Bog ne čini besmisleno djelo niti djelo koje čovjeku nije od koristi. Oplemenjivanje ne znači uklanjanje ljudi ispred Boga niti njihovo uništenje u paklu. Naprotiv, ono znači promjenu čovjekove naravi tijekom oplemenjivanja, promjenu njegovih nakana, njegovih starih pogleda, promjenu njegove ljubavi prema Bogu i promjenu cjelokupnog načina na koji živi. Oplemenjivanje je praktičan ispit čovjeka i oblik praktične obuke te samo tijekom oplemenjivanja njegova ljubav može služiti svojoj izvornoj funkciji.