Tijekom vremena koje je Petar proveo s Isusom u Njemu je vidio mnoge osobine dostojne ljubavi, mnoge odlike vrijedne oponašanja i mnoge odlike koje su ga opskrbile. Iako je u Isusu na mnogo načina vidio Božje biće i mnogo osobina dostojnih ljubavi, Petar isprva nije poznavao Isusa. Petar je počeo slijediti Isusa kad mu je bilo 20 godina, a slijedio Ga je šest godina. Za to vrijeme nikad nije spoznao Isusa; Petar je bio voljan slijediti Isusa samo zato što Mu se divio. Kad ga je na obali Galilejskog jezera Isus prvi put pozvao, upitao ga je: „Šimune, sine Jonin, hoćeš li Me slijediti?” Petar je odgovorio: „Moram slijediti onoga koga je poslao Otac nebeski. Moram priznati onoga koga je Duh Sveti izabrao. Slijedit ću Te.” U to vrijeme Petar je već bio čuo za čovjeka po imenu Isus – najvećeg od svih proroka i ljubljenog Božjeg Sina – i sve se vrijeme nadao da će Ga pronaći nadao se da će Ga imati priliku vidjeti (jer ga je tako navodio Duh Sveti). Iako Ga Petar nikada nije vidio i samo je čuo glasine o Njemu, u njegovu srcu postupno su rasli žudnja i poštovanje prema Isusu, a on je često žudio jednog dana ugledati Isusa. A kako je Isus pozvao Petra? I On je čuo za čovjeka po imenu Petar, ali nije Ga Duh Sveti ovako uputio: „Idi na Galilejsko jezero, gdje je onaj koji se zove Šimun, sin Jonin.” Isus je čuo kako netko govori da postoji čovjek po imenu Šimun sin Jonin, i da su ljudi čuli njegovu propovijed, da je i on propovijedao evanđelje o kraljevstvu nebeskom te da su svi ljudi koji bi ga čuli bili ganuti do suza. Kad je to čuo, Isus je slijedio tu osobu do Galilejskog mora, a kad je prihvatio Isusov poziv, Petar je slijedio Njega.

Dok je slijedio Isusa, Petar je o Njemu stekao mnogo dojmova i uvijek je sudio o Njemu iz vlastite perspektive. Iako je Petar u određenoj mjeri razumio Duha, njegovo razumijevanje bilo je donekle nejasno, zbog čega je rekao: „Moram slijediti onoga koga je poslao Otac nebeski. Moram priznati onoga koja je Duh Sveti izabrao.” Nije razumio stvari koje je Isus činio i nije imao jasnu sliku o njima. Nakon što Ga je neko vrijeme slijedio, Petar se zainteresirao za ono što je On činio i govorio, kao i za Samog Isusa. Počeo je osjećati da Isus nadahnjuje i naklonost i poštovanje; volio je provoditi vrijeme s Njim i biti uz Njega, a slušanje Isusovih riječi pružilo mu je opskrbu i pomoć. Dok je slijedio Isusa, Petar je promatrao i primao k srcu sve o Njegovu životu: Njegove postupke, riječi, pokrete i izraze. Duboko u sebi shvatio je da Isus nije običan čovjek. Iako je Njegov ljudski izgled bio izuzetno normalan, On je bio pun ljubavi, suosjećanja i tolerancije prema čovjeku. Sve što je činio ili govorio bilo je od velike pomoći drugima, a Petar je od Isusa vidio i zadobio stvari koje nikad ranije nije vidio ni posjedovao. Vidio je da, iako Isus nije bio krupan rastom niti se u njemu mogla primijetiti ikakva neobična ljudskost, u Njemu je bilo nešto doista izvanredno i nesvakidašnje. I premda Petar to nije mogao u potpunosti objasniti, mogao je vidjeti da se Isus ponašao drugačije od svih ostalih jer su se stvari koje je činio veoma razlikovale od onih koje su činili normalni ljudi. Tijekom vremena koje je proveo s Isusom Petar je također vidio da se Njegov karakter razlikuje od onog običnog čovjeka. Uvijek je postupao postojano i nikad nije žurio, nikad nije preuveličavao ili podcjenjivao neku temu, a Svoj je život vodio otkrivajući karakter koji je bio i normalan i dostojan divljenja. U razgovorima Isus je govorio jasno i milosno, razgovarajući uvijek na veseo, a opet spokojan način – ali ipak nikad nije gubio dostojanstvo dok je obavljao Svoje djelo. Petar je vidio da je Isus ponekad šutljiv, dok bi drugom prilikom govorio bez prestanka. Ponekad je bio toliko sretan da je izgledao kao živahan i veseo golub, a u drugim prilikama bio je toliko tužan da uopće nije govorio te je izgledao opterećen tugom poput premorene i zabrinute majke. Ponekad je bio ispunjen bijesom kao hrabar vojnik koji juriša ubiti neprijatelja, a u nekim prilikama bio je čak poput razjarenog lava. Ponekad se smijao, a u drugim prilikama se molio i jecao. Bez obzira na to kako se Isus ponašao, u Petru su izrasli bezgranična ljubav i poštovanje prema Njemu. Isusov smijeh ispunjavao ga je srećom, Njegova tuga bacala ga je u žalost, Njegov bijes ga je plašio, dok su ga Njegovo milosrđe, praštanje i strogi zahtjevi koje je stavljao pred ljude natjerali da istinski zavoli Isusa i razvije istinsku bogobojaznost i čežnju za Njim. Naravno, Petar je sve to shvatio postupno, tek nakon što je nekoliko godina živio uz Isusa.

Petar je bio posebno razuman čovjek, prirodno inteligentan od rođenja, ali učinio je mnoge nepromišljene stvari dok je slijedio Isusa. Na samom početku imao je neke predodžbe o Isusu. Pitao je: „Budući da ljudi kažu da si prorok, jesi li onda, kad si imao osam godina i kad si počeo shvaćati svijet, znao da si Bog? Jesi li znao da si začet po Duhu Svetom?” Isus je odgovorio: „Ne, nisam znao. Zar ti ne izgledam kao normalna osoba? Ja sam isti kao i svi drugi. Osoba koju Otac šalje je normalna osoba, a ne izuzetna. I premda djelo koje obavljam predstavlja Mojega nebeskog Oca, Moj lik, osoba koja jesam i ovo tijelo od krvi i mesa ne može u potpunosti predstavljati Mojega nebeskog Oca – već samo Njegov dio. Iako sam potekao od Duha, Ja sam ipak normalna osoba i Moj Otac Me poslao na ovu zemlju kao normalnu osobu, a ne kao izuzetnu.” Tek kad je to čuo, Petar je donekle razumio Isusa. I tek nakon što je iskusio bezbrojne sate Isusova djela, Njegova učenja, Njegova usmjeravanja i Njegove podrške, stekao je mnogo dublje razumijevanje. Kad je Isus bio u svojoj tridesetoj godini, rekao je Petru za raspeće koje Mu predstoji i da je došao provesti jednu fazu djela – djelo raspeća – iskupiti čitav ljudski rod. Isus je također rekao Petru da će tri dana nakon raspeća Sin čovječji uskrsnuti i da će se, kad uskrsne, ukazivati narodu tijekom 40 dana. Čuvši te riječi, Petar se rastužio i primio je te riječi k srcu; od tada je postao još prisniji s Isusom. Nakon što je neko vrijeme stjecao iskustvo, Petar je shvatio da je sve što je Isus učinio bilo od bića Božjeg i počeo je smatrati da je Isus bio izuzetno dostojan ljubavi. Tek kad je došao do tog saznanja, Duh Sveti prosvijetlio ga je iznutra. Tada se Isus okrenuo prema Svojim učenicima i drugim sljedbenicima i upitao ih: „Ivane, što kažeš, tko sam Ja?” Ivan je odgovorio: „Ti si Mojsije.” A onda se obratio Luki: „A ti, Luka, što ti kažeš, tko sam Ja?” Luka je odgovorio: „Ti si najveći od svih proroka.” Potom je upitao jednu sestru, a ona je odgovorila: „Ti si najveći od svih proroka koji govori mnoge riječi, iz vječnosti u vječnost. Ničija proročanstva nisu tako velika kao Tvoja niti je ičije znanje veće od Tvojega. Ti si prorok.” Tada se Isus okrenuo prema Petru i upitao ga: „Petre, što ti kažeš, tko sam Ja?” Petar je odgovorio: „Ti si Krist, Sin Boga živoga. Ti dolaziš s neba. Nisi od zemlje. Nisi isti kao Božja stvorenja. Mi smo na zemlji i Ti si ovdje s nama, ali Ti si od neba i nisi od svijeta i nisi od zemlje.” Kroz njegovo iskustvo Duh Sveti ga je prosvijetlio, što mu je omogućilo da dođe do tog razumijevanja. Poslije tog prosvjetljenja još se više divio svemu što je Isus činio, smatrao Ga je još dostojnijim ljubavi, a u srcu se uvijek oklijevao rastati od Isusa. Dakle, prvi put kad se Isus otkrio Petru nakon što je bio raspet i uskrsnuo, Petar je izuzetno sretno uzviknuo: „Gospodine! Uskrsnuo si!” Petar je zatim plačući uhvatio jednu izuzetno veliku ribu, pripremio je i poslužio Isusu. Isus se nasmiješio, ali nije rekao ni riječ. Iako je znao da je Isus uskrsnuo, Petar nije razumio otajstvo uskrsnuća. A kad je Isusu poslužio ribu, Isus je nije odbio, ali nije govorio niti je sjeo jesti. Naprotiv, iznenada je nestao. Petra je to izuzetno šokiralo i tek je tada shvatio da je uskrsli Isus bio drugačiji od prijašnjeg Isusa. Kad je to shvatio, Petar se ražalostio, ali se također utješio znajući da je Gospodin završio svoje djelo. Znao je da je Isus završio Svoje djelo, da je Njegovo vrijeme provedeno s čovjekom završeno, i da će čovjek od tada morati ići svojim putem. Isus mu je jednom rekao: „I ti moraš piti iz gorke čaše iz koje sam Ja pio (to je rekao poslije uskrsnuća). I ti moraš kročiti putem kojim sam Ja išao. Moraš položiti svoj život za Mene.” Za razliku od današnjih dana, djelo u to vrijeme nije imalo odlike razgovora licem u lice. U Doba milosti djelo Duha Svetoga bilo je posebno skriveno, a Petar je pretrpio brojne nedaće. Ponekad mu je bilo toliko teško da bi uzviknuo: „Bože! Nemam ništa osim ovog života. Iako Tebi ne vrijedi mnogo, želim Ti ga posvetiti. Iako Te ljudi nisu dostojni voljeti, a njihova ljubav i srca su bezvrijedna, vjerujem da poznaješ želju ljudskih srca. Iako tijela ljudi ne zaslužuju da ih prihvatiš, želim da prihvatiš moje srce.” Izgovaranje takvih molitvi ga je ohrabrilo, posebno kad se molio: „Voljan sam potpuno posvetiti svoje srce Bogu. Iako ne mogu ništa učiniti za Boga, voljan sam odano udovoljiti Bogu i posvetiti Mu se svim srcem. Vjerujem da će Bog sigurno pogledati u moje srce.” Rekao je: „Ne tražim ništa u životu osim da moje misli o ljubavi prema Bogu i želja mojeg srca budu prihvaćene od Boga. Toliko sam dugo bio s Gospodinom Isusom, ali Ga nikad nisam volio; to je moj najveći dug. Iako sam bio s Njim, nisam Ga spoznao, a čak sam Mu iza leđa govorio i neke neprikladne stvari. Zbog razmišljanja o tim stvarima osjećam još veći dug prema Gospodinu Isusu.” Uvijek se tako molio. Rekao je: „Manji sam od praha. Jedino što mogu učiniti jest ovo odano srce posvetiti Bogu.”

Vrhunac Petrova iskustva bio je kad je njegovo tijelo bilo gotovo potpuno slomljeno, ali ga je Isus iznutra i dalje ohrabrivao. Jednom prilikom Isus se ukazao Petru. Kad je Petar bio na velikim mukama i osjećao da mu je srce slomljeno, Isus mu je savjetovao: „Bio si sa Mnom na zemlji, a Ja sam bio ovdje s tobom. I premda smo ranije bili zajedno na nebu, to je, na kraju krajeva, stvar duhovnog svijeta. Sad si ti na zemlji, a ja sam se vratio u duhovni svijet jer nisam od zemlje. I premda ni ti nisi od zemlje, moraš obaviti svoju ulogu na zemlji. Budući da si sluga, moraš ispuniti svoju dužnost.” Čuvši da će se moći vratiti Bogu, Petar se utješio. U to vrijeme Petar je bio u takvoj agoniji da je gotovo bio prikovan za krevet; osjećao je toliko kajanje da je rekao: „Toliko sam iskvaren da nisam u stanju udovoljiti Bogu.” Isus mu se ukazao i rekao: „Petre, da nisi možda zaboravio ono što si jednom odlučio preda Mnom? Jesi li doista zaboravio sve što sam rekao? Zar si zaboravio svoju odluku koju si Mi priopćio?” Vidjevši da je to Isus, Petar je ustao iz postelje, a Isus ga je ovako utješio: „Ja nisam od zemlje, to sam ti već rekao – to ti mora biti jasno, ali jesi li zaboravio još nešto što sam ti rekao? ‚Ni ti nisi od zemlje ni od svijeta.’ U ovom trenutku postoji djelo koje moraš obaviti. Ne smiješ biti u takvoj žalosti. Ne možeš ovako patiti. Iako ljudi i Bog ne mogu boraviti u istom svijetu, Ja imam Svoje djelo, a ti imaš svoje. I jednog dana kad se tvoje djelo završi, bit ćemo zajedno u jednom kraljevstvu i Ja ću te dovesti da zauvijek budeš sa Mnom.” Petra su te riječi utješile i ohrabrile. Shvatio je da su te muke nešto što mora izdržati i iskusiti i od tada je postao nadahnut. Isus mu se ukazivao u svakom ključnom trenutku, dajući mu posebno prosvjetljenje i vodstvo, i mnogo je radio na njemu. A što je Petar najviše zažalio? Nedugo nakon što je Petar rekao: „Ti si Sin Boga živoga”, Isus mu je postavio još jedno pitanje (iako to nije zapisano u Bibliji na ovaj način). Isus ga je upitao: „Petre! Jesi li Me ikada ljubio?” Petar je razumio što je On htio kazati i rekao: „Gospodine! Jednom sam ljubio Oca na nebu, ali priznajem da Tebe nikada nisam ljubio.” Isus je tada rekao: „Ako ljudi ne ljube Oca na nebu, kako mogu ljubiti Sina na zemlji? A ako ljudi ne ljube Sina kojeg je poslao Bog Otac, kako mogu ljubiti Oca na nebu? Ako ljudi istinski ljube Sina na zemlji, onda istinski ljube i Oca na nebu.” Kada je čuo te riječi, Petar je shvatio što mu je nedostajalo. Kad bi se sjetio svojih riječi: „Jednom sam ljubio Oca na nebu, ali Tebe nikada nisam ljubio”, uvijek bi zbog kajanja bio na rubu plača. Poslije Isusova uskrsnuća i uzašašća osjećao je još veće kajanje i tugu zbog tih riječi. Prisjećajući se svojeg prethodnog djela i svojeg trenutnog rasta, često je dolazio pred Isusa u molitvi, uvijek osjećajući kajanje i dug zbog toga što nije ispunio Božju volju i bio dovoljno dobar po Božjim zahtjevima. Ta pitanja postala su njegovo najveće breme. Rekao je: „Jednog dana posvetit ću Ti sve što imam i sve što jesam, i dat ću Ti sve što je najvrednije.” Rekao je: „Bože! Imam samo jednu vjeru i samo jednu ljubav. Moj život ne vrijedi ništa i moje tijelo ne vrijedi ništa. Imam samo jednu vjeru i samo jednu ljubav. Imam vjeru u Tebe u svojem umu i ljubav prema Tebi u svojem srcu; samo te dvije stvari mogu Ti dati i ništa drugo.” Petra su Isusove riječi jako ohrabrile jer mu je Isus prije raspeća rekao: „Ja nisam od ovog svijeta, a ni ti nisi od ovog svijeta.” Kasnije, kada je Petar iskusio veliku bol, Isus ga je podsjetio: „Petre, jesi li zaboravio? Ja nisam od ovog svijeta i samo sam zbog Svojeg djela otišao ranije. Ni ti nisi od svijeta, zar si zaista zaboravio? Dvaput sam ti rekao, zar se ne sjećaš?” Čuvši to, Petar je rekao: „Nisam zaboravio!” Isus je tada rekao: „Jednom si proveo sretno razdoblje sa Mnom na nebu i jedno razdoblje uz Mene. Ja tebi nedostajem i ti Meni nedostaješ. Iako u Mojim očima stvorenja nisu vrijedna spomena, kako da ne volim nekoga tko je čist i dostojan ljubavi? Zar si zaboravio Moje obećanje? Moraš prihvatiti Moj poziv na zemlji; moraš ispuniti zadatak koji sam ti povjerio. Jednog ću te dana sigurno dovesti da budeš pored Mene.” Čuvši to, Petar se još više ohrabrio i dobio veće nadahnuće, tako da je, dok je bio na križu, mogao reći: „Bože! Ne mogu te dovoljno voljeti! Čak i da tražiš od mene da umrem, još uvijek te ne mogu dovoljno voljeti. Bez obzira na to kamo pošalješ dušu moju, ispuniš li ili ne ispuniš obećanja koja si dao, što poslije učiniš, ja Te volim i vjerujem u Tebe.” Ostao je privržen svojoj vjeri i istinskoj ljubavi.

Jedne večeri, nekoliko učenika, među kojima je bio i Petar, bilo je na ribarskom brodu zajedno s Isusom, a Petar je Isusu postavio jedno veoma naivno pitanje: „Gospodine! Želio bih Ti postaviti pitanje koje veoma dugo već nosim u sebi.” Isus je odgovorio: „Onda izvoli, postavi ga!” Petar je tada upitao: „Jesi li Ti obavio djelo koje je obavljeno u Doba zakona?” Isus se nasmiješio kao da želi reći: „Kako je samo naivno ovo dijete!” Zatim je odlučno nastavio: „Nisam ga Ja obavio. Obavili su ga Jahve i Mojsije.” Petar je to čuo i uzviknuo: „Ah! Znači nisi ga Ti obavio.” Poslije tih Petrovih riječi Isus više nije progovorio. Petar je u sebi pomislio: „Kad nisi Ti taj koji je to obavio, nije ni čudo što si došao uništiti zakon jer on nije Tvoje djelo.” I u srcu je osjetio olakšanje. Poslije toga Isus je shvatio da je Petar bio prilično naivan, ali s obzirom na to da on tada još nije imao razumijevanje, Isus nije ništa drugo rekao niti mu je izravno proturječio. Jednom je Isus održao propovijed u sinagogi pred mnogo ljudi, među kojima je bio i Petar. U Svojoj propovijedi Isus je rekao: „Onaj koji će doći iz vječnosti u vječnost obavit će djelo otkupljenja u Doba milosti kako bi otkupio cijeli ljudski rod od grijeha, ali u izbavljivanju čovjeka od grijeha neće biti sputan nikakvim propisima. Nadići će zakona i zakoračiti u Doba milosti. Iskupit će čitav ljudski rod. Zakoračit će naprijed iz Doba zakona u Doba milosti, iako Ga nitko ne poznaje, Njega, koji je došao od Jahve. Djelo koje je Mojsije obavio Jahve je omogućio; Mojsije je sastavio zakon zahvaljujući djelu koje je Jahve obavio.” Rekavši to, nastavio je: „Oni koji ukidaju zapovijedi Doba milosti u Dobu milosti suočit će se s nesrećom. Morat će stajati u hramu i primiti Božje uništenje, i oganj će pasti na njih.” Te riječi imale su određeni utjecaj na Petra kad ih je čuo, a kroz cijelo njegovo iskustvo Isus ga je usmjeravao i podržavao, razgovarajući iskreno s njim, što je Petru pomoglo da malo bolje shvati Isusa. Dok je razmišljao o onome što je Isus propovijedao tog dana i o pitanju koje je postavio Isusu dok su bili na ribarskom brodu, o odgovoru koji je Isus dao, kao i o načinu na koji se nasmijao, Petar je konačno sve shvatio. Poslije toga Duh Sveti prosvijetlio je Petra, a on je tek tada shvatio da je Isus bio Sin Boga živoga. Petrovo razumijevanje došlo je od prosvjetljenja Duha Svetoga, ali je postojao put koji je prethodio razumijevanju. Postavljanjem pitanja, slušanjem Isusovih propovijedi, a zatim primanjem posebnog Isusovog zajedništva i Njegova posebnog usmjeravanja Petar je došao do spoznaje da je Isus Sin Boga živoga. To nije postignuto preko noći; to je bio put i to mu je pomoglo u kasnijim iskustvima. Zašto Isus nije obavio djelo usavršavanja u drugim ljudima, već samo u Petru? Zato što je samo Petar shvatio da je Isus Sin živog Boga; nitko drugi nije to znao. Iako je bilo mnogo učenika koji su mnogo znali dok su Ga slijedili, njihovo znanje bilo je površno. Zato je Isus izabrao Petra kao uzorak usavršavanja. Ono što je Isus tada rekao Petru isto je što danas govori ljudima čije znanje i ulazak u život moraju dostići Petrovu razinu. U skladu s tim zahtjevom i tim putem Bog će usavršiti svakoga. Zašto ljudi danas moraju imati stvarnu vjeru i istinsku ljubav? I vi morate iskusiti ono što je Petar iskusio; plodovi Petrova iskustva moraju se očitovati u vama; i vi također morate iskusiti bol koju je Petar iskusio. Put kojim hodate isti je onaj kojim je hodao Petar. Bol koju trpite jest bol koju je Petar pretrpio. Kad steknete slavu i kad živite stvarnim životom, onda proživljavate Petrovu sliku. Put je isti, a čovjek se usavršava slijedeći ga. Međutim, vaš kov donekle zaostaje u usporedbi s Petrovim jer su se promijenila vremena, kao i stupanj iskvarenosti ljudi, a i zato što je Judeja bila dugogodišnje kraljevstvo s drevnom kulturom. Dakle, morate dati sve od sebe da poboljšate svoj kov.

Petar je bio veoma razumna osoba, dovitljiv u svemu što je radio, a bio je i izuzetno pošten. Doživio je mnoge neuspjehe. Prvi kontakt s društvom imao je s 14 godina, kad je pohađao školu i išao u sinagogu. Bio je pun entuzijazma i uvijek je rado dolazio na sastanke. U to vrijeme Isus još nije bio službeno započeo Svoje djelo; to je bio tek početak Doba milosti. Petar je u dodir s vjerskim ličnostima počeo dolaziti kad je imao 14 godina; do navršenih 18 godina imao je kontakt s vjerskom elitom, ali kad je vidio pomutnju iza kulisa vjere, povukao se iz nje. Vidjevši kako su vješti, lukavi i kakvi su spletkaroši ti ljudi, sve mu se zgadilo (tako je Duh Sveti radio u to vrijeme da bi ga usavršio. Posebno ga je dodirnuo i učinio posebno djelo na njemu), stoga se s 18 godina povukao iz sinagoge. Roditelji su ga proganjali i nisu mu dopuštali da vjeruje (oni su bili đavoli i nevjernici). Naposljetku, Petar je otišao od kuće i putovao naokolo, ribareći i propovijedajući dvije godine, za vrijeme kojih je također predvodio dosta ljudi. Sada bi ti trebalo biti jasno koji je put Petar izabrao. Ako možeš jasno vidjeti Petrov put, onda ćeš biti siguran u djelo koje se danas obavlja, tako da se nećeš žaliti, biti pasivan niti čeznuti za bilo čime. Trebao bi iskusiti Petrovo raspoloženje kakvo je bilo tada: bio je pogođen tugom; više nije tražio budućnost ni blagoslove. Nije tražio zaradu, sreću, slavu ili bogatstvo u svijetu; samo je nastojao živjeti najsmislenijim životom, a to je uzvratiti Božju ljubav i Bogu posvetiti ono što je smatrao najdragocjenijim. Tada bi osjećao zadovoljstvo u svojem srcu. Često se molio Isusu riječima: „Gospodine Isuse Kriste, jednom sam Te ljubio, ali Te nikada nisam istinski ljubio. Iako sam rekao da vjerujem u Tebe, nikada Te nisam ljubio iskrenim srcem. Samo sam se ugledao na Tebe, obožavao Te i nedostajao si mi, ali Te nikada nisam ljubio niti sam istinski vjerovao u Tebe.” Stalno se molio kako bi donio svoju odluku, uvijek su ga ohrabrivale Isusove riječi i iz njih je crpio motivaciju. Kasnije, poslije razdoblja iskustva, Isus ga je testirao, izazvavši ga da žudi za Njim još više. Petar je rekao: „Gospodine Isuse Kriste! Kako mi nedostaješ i kako čeznem da Te ugledam. Previše toga mi nedostaje i ne mogu nadoknaditi Tvoju ljubav. Preklinjem Te da me uskoro odvedeš. Kad ću Ti biti potreban? Kad ćeš me odvesti? Kad ću ponovo ugledati Tvoje lice? Ne želim više živjeti u ovom tijelu, nastaviti se kvariti niti se želim dalje buniti. Spreman sam Ti što prije posvetiti sve što imam, i ne želim Te više žalostiti.” Tako se molio, ali tada nije znao što će Isus u njemu usavršiti. Tijekom agonije njegova testa, Isus mu se ponovo ukazao i rekao: „Petre, želim te usavršiti, tako da postaneš plod, plod koji je kristalizacija Mojeg usavršavanja tebe i u kojem ću uživati. Možeš li uistinu svjedočiti o Meni? Jesi li učinio što sam tražio? Jesi li živio riječi koje sam izgovorio? Jednom si Me volio, međutim, iako si Me volio, jesi li Me proživio? Što si učinio za Mene? Priznaješ da nisi dostojan Moje ljubavi, ali što si učinio za Mene?” Petar je vidio da nije učinio ništa za Isusa i sjetio se svoje prethodne zakletve da će dati svoj život Bogu. Stoga se više nije žalio, a njegove molitve od tada su postale mnogo bolje. Molio se govoreći: „Gospodine Isuse Kriste! Jednom sam Te ostavio, a i Ti si mene jednom ostavio. Proveli smo vrijeme razdvojeni, a jedno vrijeme smo se družili. Ipak, Ti me voliš više od svega. Više sam se puta pobunio protiv Tebe i više puta sam Te žalostio. Kako bih zaboravio takve stvari? Uvijek imam na umu i nikad ne zaboravljam djelo koje si Ti obavio na meni i ono što si mi povjerio. Učinio sam sve što sam mogao za djelo koje si obavio na meni. Ti znaš što mogu uraditi, a znaš i koju ulogu mogu igrati. Želim se pokoriti Tvojim određenjima i posvetit ću Ti sve što imam. Samo Ti znaš što mogu učiniti za Tebe. Iako me Sotona toliko prevario i bunio sam se protiv Tebe, vjerujem da me ne pamtiš po tim prijestupima i da se ne ophodiš prema meni na temelju njih. Želim cijeli život posvetiti Tebi. Ne tražim ništa niti imam druge nade ili planove; samo želim postupiti u skladu s Tvojom namjerom i izvršavati Tvoju volju. Pit ću iz Tvoje gorke čaše i tu sam da mi zapovijedaš.”

Mora vam biti jasan put kojim hodate; mora vam biti jasan put kojim ćete ići u budućnosti, što će točno Bog usavršiti i što vam je povjereno. Jednog dana možda ćete biti testirani i, kad dođe to vrijeme, ako budete mogli izvući nadahnuće iz Petrovih iskustava, to će biti pokazatelj da doista hodate Petrovim putem. Petra je Bog pohvalio zbog njegove istinske vjere i ljubavi te zbog njegove odanosti Bogu. A zbog njegove iskrenosti i žudnje za Bogom u njegovu srcu Bog ga je usavršio. Ako doista imaš istu ljubav i vjeru kao Petar, Isus će te sigurno usavršiti.