Treća metoda kojom se antikristi služe da bi kontrolirali ljude jest: isključuju i napadaju one koji teže istini. Neki ljudi vole pozitivne stvari, pravdu i svjetlo te razgovor u zajedništvu o istini. Često traže braću i sestre koji teže istini i tragaju za istinom kako bi s njima razgovarali. Antikristi se razbjesne kad to vide. Njima je svatko tko teži istini trn u oku i trn u peti; sve one koji teže istini podvrgnuli bi svojim napadima, isključivanju i nasrtajima. Naravno, antikristi neće napadati te ljude samo brutalnim, divljačkim taktikama koje je ljudima lako prozrijeti. Usvojit će način razgovora o istini te će s nekoliko riječi i doktrina suditi ljudima i udarati na njih. Zbog toga ljudi misle da je ono što čine ispravno i razumno, da pomažu – da u onome što čine nema ničeg lošeg. Koje su to njihove „ispravne i razumne” metode? (Citiraju Božje riječi da bi sudili ljudima i udarali na njih.) Točno – citiraju Božje riječi da bi razotkrivali ljude i sudili im. To je njihova najčešća metoda. Naizgled se ovaj način govora čini pravičnim, razumnim i posve ispravnim, ali u sebi, njihova namjera nije pomoći drugima i donijeti im korist, već ih razotkriti, suditi im, osuditi ih i poniziti. To je apsolutno ono što žele postići. Dakle, problem je u njihovom polazištu. Ljudi oštrog oka mogu vidjeti da to čine zato što ti ljudi teže istini i vole je te predstavljaju prijetnju antikristima. A koja je to prijetnja? Na koji način njihova ljubav prema istini ometa antikriste? (Mogu ih prozrijeti i razlučiti.) Tako je. Najveća prijetnja koju ti ljubitelji istine predstavljaju antikristima jest to što mogu razlučiti svaku lošu stvar koju antikristi učine, ma što to bilo; mogu prozrijeti njihovu bit i u stanju su ih bilo gdje i bilo kada razotkriti, prijaviti i iznijeti na vidjelo, a zatim ih osuditi i odbaciti te ih ukloniti iz crkve. Kad bi se to dogodilo, zauvijek bi izgubili svoj status i vlast, a njihovi izgledi da budu blagoslovljeni bili bi potpuno uništeni. Zato su za antikriste, osim neistomišljenika, ti ljudi koji teže istini najveća prijetnja.

Osim takvih naizgled ispravnih metoda kao što je korištenje razgovora u zajedništvu o Božjim riječima kako bi udarili na ljude koji teže istini i kako bi im sudili, antikristi će protiv njih poduzeti čak i drastične mjere. Koje su to drastične mjere? Primjerice, uhvatit će se za trenutačni prijestup nekog starješine ili djelatnika; bez obzira na kontekst, na to je li ta osoba iz toga zadobila znanje i mogla se pokajati, i na to je li riječ o nekome tko teži istini, oni će preuveličati njegov značaj kako bi sudili toj osobi i osudili je te je uklonili. Antikristi smatraju da se, kako bi se riješili trave, mora iščupati korijen, pa takve ljude uklanjaju iz crkve kako ne bi predstavljali prijetnju statusu antikristâ. Svi zli ljudi i antikristi vješti su u hvatanju za stvari koje bi se mogle iskoristiti protiv starješina i djelatnika, a kad ih se domognu, osuđuju ih kao lažne starješine i antikriste. To nije mala optužba! Starješine i djelatnike izabrao je Božji izabrani narod; zašto bi se ti uvijek hvatao za stvari koje bi iskoristio protiv njih? Koji je tvoj cilj u zadobivanju te poluge moći? Želiš li ih zamijeniti kao starješine? Jednom kad zla osoba optuži starješinu ili djelatnika da jelažni starješina i antikrist i ako potom može navesti žive primjere i navesti Božji izabrani narod da pomisli kako to odgovara činjenicama, to znači nevolju. Taj starješina ili djelatnik mogao bi vrlo lako biti uklonjen iz crkve. Biti lažni starješina ili antikrist toliko je velik prijestup da se, jednom kad je prijestup dokazan, optuženi osuđuje, a njegovo vrijeme kao vjernika u Boga je završeno. To će ga jednostavno uništiti, zar ne? Kako je to zlo! Štoviše, ako antikrist tada iskoristi priliku da bude izabran za starješinu i preuzme kontrolu nad crkvom, neće li Božji izabrani narod tada biti pod kontrolom antikrista? Neće li ta crkva tada postati kraljevstvo antikrista? (Hoće.) To je ozbiljna opasnost! Imaju li zli ljudi i antikristi još neke metode za napadanje i isključivanje onih koji teže istini? Zar neki ne šalju braću i sestre koji teže istini da rade na najopasnijim mjestima kako bi prigrabili vlast i učvrstili vlastiti status? Kažu: „Postoji novoosnovana crkva s mnogo braće i sestara koji su novi u vjeri. Nemaju temelja i nedostaje im mudrosti. Trebaju nekoga tko razumije istinu da ih poji i opskrbljuje. Ti razumiješ istinu o vizijama; te pridošlice trebaju nekoga poput tebe da ih poji. Nitko drugi nije dorastao tomu.” I s time antikrist udaljava od sebe ozbiljnu skrivenu prijetnju. Čini li on to doista kako bi ta osoba vodila tu crkvu i opskrbljivala je? (Ne.) Ne; čini to jer je to mjesto neprijateljsko, opasno okruženje. Stavlja tu osobu na opasno mjesto da obavlja crkveni rad, jedva čekajući da je zgrabi veliki crveni zmaj. Ako ta osoba bude uhvaćena, neće ostati nitko tko bi prijetio statusu antikrista i on može preuzeti kontrolu nad crkvom. Nije li to njegova taktika? Šalje tu osobu pod izlikom da je pogodna za pojenje pridošlica i tako nitko ne može vidjeti njegove vlastite pokvarene namjere. Nije li to lukavo od njega? A braća i sestre misle da je antikrist pametan i mudar što je napravio takve aranžmane, da je osoba u skladu s Božjim nakanama, ali ispostavlja se ih je antikrist obmanjivao i zasljepljivao. Ova metoda antikrista čini se posve časnom; nitko ne može jasno vidjeti što se doista događa i svi na kraju budu zaluđeni. Ti zaluđeni ljudi misle da je ono što antikrist čini pošteno i razumno, da to čini iz brige za rad – ali nitko ne može prozrijeti njegovu namjeru. Antikristi su opaki, zar ne? Gdje god je opasnost, tamo vas šalju, govoreći u sebi: „Zar ti ne težiš istini? I zar mi se ne suprotstavljaš? Zar me ne razlučuješ uvijek i ne hvataš se za stvari koje koristiš protiv mene? U redu, onda: iskoristit ću ovu priliku da te smjesta otpravim odavde. Bilo bi najbolje da te uhvate – nikad se više nećeš osoviti na noge!” Sigurno je da većinu ljudi koje antikristi uhvate u zamku i progone u crkvi čine oni s većom težnjom. Kako antikristi gledaju na te ljude dok ih se progoni i isključuje? Govore u sebi: „Ovi ljudi uvijek slušaju propovijedi; razumiju neke istine. Ne mogu im jednostavno ne dopustiti da slušaju: propovijedi se šalju svima da ih čuju, pa nema načina da se opravda zabrana slušanja. Ali recimo da im dopustim da slušaju, budući da mnogo toga što se kaže u tim propovijedima razotkriva lažne starješine i antikriste, hoće li to biti dobro za mene ako čuju dovoljno i zadobiju razumijevanje i razlučivanje? Na kraju bih prije ili kasnije morao odstupiti sa svog položaja starješine, zar ne? To neće ići. Moram povući prvi potez.” Jednom kad antikrist ima takvu namjeru, kreće u akciju. Bez razumijevanja istine, malo bi tko mogao razlučiti antikrista. Zašto se antikristi mogu izvući, dok ljudi koji teže istini postaju žrtve? Postoji jedan razlog koji je zasigurno prisutan: ti ljudi možda u srcu imaju nešto ljubavi prema istini i pozitivnim stvarima i možda imaju neku težnju da teže istini, ali su jednostavno prevelike kukavice. Ne razumiju istinu, nedostaje im razlučivanje i toliko su glupi; ne mogu prozrijeti bit antikrista i nikada se ne mogu natjerati da ga razotkriju, što omogućuje antikristu da povuče prvi potez i time im naudi. Ako je to ishod koji dobiju ili do čega dođu, kako se to moglo dogoditi? Ne bi li ih antikrist nemilosrdno napali? (Bi.) Koju bi pouku iz ovoga trebali izvući ljudi koji teže istini? Kakav bi stav ljudi trebali imati u pogledu ophođenja sa starješinom ili djelatnikom? Ako je ono što starješina ili djelatnik čini ispravno i u skladu s istinom, tada ih možeš slušati; ako je ono što čine pogrešno i nije u skladu s istinom, tada ih ne bi trebao slušati i možeš ih razotkriti, suprotstaviti im se i iznijeti drugačije mišljenje. Ako nisu u stanju obavljati stvaran posao ili čine zla djela koja uzrokuju ometanja u crkvenom radu, te se razotkriju kao lažni starješina, lažni djelatnik ili antikrist, tada ih možeš razlučiti, razotkriti i prijaviti. Međutim, neki od Božjeg izabranog naroda ne razumiju istinu i posebne su kukavice; boje se da će ih lažni starješine i antikristi tlačiti i mučiti, pa se ne usuđuju pridržavati načela. Kažu: „Ako me starješina izbaci, gotov sam; ako natjera sve da me razotkriju ili napuste, tada više neću moći vjerovati u Boga. Ako budem izbačen iz crkve, tada me Bog neće htjeti i neće me spasiti. I neće li moja vjera biti uzaludna?” Nije li takvo razmišljanje apsurdno? Imaju li takvi ljudi istinsku vjeru u Boga? Bi li lažni starješina ili antikrist predstavljao Boga kad te izbace? Kad te lažni starješina ili antikrist muči i izbacuje, to je djelo Sotone i nema nikakve veze s Bogom; kad se ljude uklanja ili izbacuje iz crkve, to je u skladu s Božjim nakanama samo onda kad postoji zajednička odluka crkve i sveg Božjeg izabranog naroda, i kad je uklanjanje ili izbacivanje u potpunosti u skladu s radnim aranžmanima Božje kuće i istina-načelima Božjih riječi. Kako bi izbacivanje od strane lažnog starješine ili antikrista moglo značiti da ne možeš biti spašen? To je progonstvo od Sotone i antikrista i ne znači da te Bog neće spasiti. Možeš li biti spašen ili ne ovisi o Bogu. Nijedno ljudsko biće nije kvalificirano odlučiti može li te Bog spasiti. To ti mora biti jasno. A smatrati to što te je lažni starješina ili antikrist izbacio jednakim tomu da te je Bog izbacio – nije li to pogrešno tumačenje Boga? Jest. I to nije samo pogrešno tumačenje Boga, već i pobuna protiv Boga. To je također i svojevrsno huljenje protiv Boga. I nije li pogrešno tumačenje Boga na ovaj način neuko i glupo? Kad te lažni starješina ili antikrist izbaci, zašto ne tragaš za istinom? Zašto ne potražiš nekoga tko razumije istinu kako bi stekao neko razlučivanje? I zašto to ne prijaviš nadređenima? To dokazuje da ne vjeruješ da istinavlada u kući Božjoj, to pokazuje da nemaš istinsku vjeru u Boga, da nisi netko tko istinski vjeruje u Boga. Ako se uzdaš u svemogućnost Božju, zašto se bojiš osvete lažnog starješine ili antikrista? Mogu li oni odrediti tvoju sudbinu? Ako si sposoban za razlučivanje i otkriješ da su njihovi postupci u suprotnosti s istinom, zašto ne razgovaraš u zajedništvu s Božjim izabranim narodom koji razumije istinu? Imaš usta, pa zašto se ne usudiš progovoriti? Zašto se toliko bojiš lažnog starješine ili antikrista? To dokazuje da si kukavica, ništarija, Sotonin sluga. Ako ti lažni starješina ili antikrist prijete, a ti se ne usudiš prijaviti ga nadređenima, to pokazuje da te je Sotona već svezao i da si jednog srca sa njima; nije li to slijeđenje Sotone? Kako bi netko takav mogao biti dio Božjeg izabranog naroda? Oni su naprosto ološ. Svi koji su jednog srca s lažnim starješinama i antikristima nikada ne bi mogli biti ništa dobro; oni su zlikovco. Takvi su ljudi rođeni da budu đavolji podanici – oni su Sotonine sluge i nema im spasa. Svi koji se ne usuđuju razotkriti antikriste kad ih vide da čine zlo, koji se boje uvrijediti antikriste, koji ih čak štite i slušaju – nisu li oni glupi, neuki ljudi? Ako si u potpunosti svjestan istina-načela, a ipak ih i dalje kršiš, pa čak i stvaraš saveze i klike sa zlim ljudima i antikristima, ne djeluješ li kao Sotonin suučesnik i podanik? Dakle, ne zaslužuješ li to kad se s tobom na kraju postupa kao sa zlom osobom i suučesnikom antikristâ? Ako vjeruješ u Boga, ali umjesto da slijediš Boga, slijediš antikriste, djelujući kao jedan od njegovih podanika ili suučesnika, ne kopaš li tada vlastiti grob, ne potpisuješ li vlastitu smrtnu presudu? Ako vjeruješ u Boga, ali umjesto da se pokoravaš Bogu, popuštaš i sklanjaš se kod Božjih neprijatelja – antikristâ – a ishod je da ti antikristi manipuliraju tobom i zlostavljaju te, tada si sam sebi kriv. Ne zaslužuješ li to? Ako se prema antikristu odnosiš kao prema svom gospodaru, kao prema svom vođi, kao prema osloncu, tada se sklanjaš kod Sotone, slijediš Sotonu, to znači da si zastranio, krenuo krivim putem i stupio na put bez povratka. Kakav biste stav trebali imati prema antikristima? Trebali biste ih razotkriti i boriti se s njima. Ako vas je samo jedan ili dvoje i preslabi ste da se sami suočite s antikristima, trebali biste udružiti snage s nekoliko ljudi koji razumiju istinu kako biste prijavili i razotkrili te antikriste, i trebali biste ustrajati sve dok ne budu uklonjeni. Čuo sam da se u posljednje dvije godine Božji izabrani narod u nekim pastoralnim područjima u kontinentalnoj Kini ujedinio kako bi smijenio lažne starješine i antikriste s dužnosti; neke lažne starješine i antikristi bili su čak i na čelu grupa za odlučivanje, a ipak ih je Božji izabrani narod svejedno smijenio. Božji izabrani narod nije morao čekati odobrenje od Višnjega; na temelju istina-načela, uspjeli su identificirati te lažne starješine i antikriste – koji nisu obavljali stvaran posao i uvijek su mučili braću i sestre, koji su divljali i ometali rad Božje kuće – i smjesta su se obračunali s njima. Neki su izbačeni iz grupa za odlučivanje, neki su uklonjeni iz crkve – što je odlično! To pokazuje da je Božji izabrani narod već stupio na pravi put vjere u Boga. Neki od Božjeg izabranog naroda već su razumjeli istinu i sada posjeduju određeni rast, više nisu pod kontrolom i obmanom Sotone, usuđuju se ustati i boriti se sa zlim silama Sotone. To također pokazuje da snage lažnih starješina i antikristâ u crkvi više nemaju nadmoć. Stoga se više ne usuđuju biti tako drski u svojim riječima i postupcima. Čim se odaju, naći će se netko da ih nadzire, razlučuje i odbacuje. To jest, u srcima onih koji istinski razumiju istinu, ljudski status, ugled i moć nemaju dominantan položaj. Takvi ljudi ne pridaju važnost tim stvarima. Kad netko može proaktivno tražiti istinu i o njoj razgovarati u zajedništvu, i kad počne preispitivati i promišljati o putu kojim bi ljudi koji vjeruju u Boga trebali ići i kako bi se trebali odnositi prema starješinama i djelatnicima i kad počne razmišljati o tome koga bi ljudi trebali slijediti, koja ponašanja predstavljaju slijeđenje čovjeka, a koja slijeđenje Boga, i zatim, nakon što je godinama pipajući tražio te istine i iskusio ih, te kad, a da toga nije ni svjestan, shvati neke istine i stekne sposobnost razlučivanja – tada će steći određeni rast. Biti u stanju tragati za istinom u svim stvarima znači zakoračiti na ispravan put vjere u Boga.

Dobra je stvar, pozitivna pojava, da Božji izabrani narod može razlučiti i odbaciti lažne starješinei antikriste. Neke starješinene mogu obavljati stvaran posao; sve što čine jest da uzrokuju prekidanje i ometanje, tako da u životu crkve nema spokoja. Svoj braći i sestrama su odbojni i oni ih na kraju ih odbace. Je li ispravno da to čine? (Jest.) Ima i drugih koji su izabrani za starješine i isprva braća i sestre kažu: „Tu smo osobu izabrali, stoga moramo s njom surađivati u poslu.” Nakon nekog vremena, ispostavi se da su pogrešno izabrali: ta je osoba entuzijastična u svojoj vjeri u Boga, ali nema duhovno razumijevanje. Sklona je iskrivljivati stvari, ohola je i samopravedna; ne raspravlja o stvarima s drugima i ništa ne čini u skladu s načelima, već samo postupa nepromišljeno. To dovodi do sigurnosnih propusta; braća i sestre iz crkve neprestano bivaju uhićeni, a rad crkve trpi teške gubitke. Ne samo da ta osoba kao starješina ne promišlja o sebi, već se opravdava, raspravlja se u svoju obranu i prebacuje odgovornost. Na kraju je skupina opozove s dužnosti. Misliš li da su ispravno postupili u toj situaciji? (Da.) Da, doista! I odmah nakon što su se riješili te osobe, izaberu nekog drugog, i nakon nekog vremena svima je očito da je ta osoba mnogo bolja od onog lažnog starješine, što dokazuje da skupina dobro razlučuje i da je napredovala. To je proces kojim Božji izabrani narod raste u životu. To je posve normalno. Jesi li mislio da, kad ljudi slušaju propovijedi toliko godina, svi steknu sposobnost razlučivanja i donesu ispravnu odluku za svakog starješinu i djelatnika – da će, koga god izaberu, taj i ostati na dužnosti? Ide li to tako? (Ne.) Kad ljudi ne razumiju istina-načela, njihov fokus pri izboru starješine uvijek je na odabiru nekoga s oštrim umom, nekoga tko je dobar govornik, nekoga tko je darovit. Tek nakon što se ta osoba nakon nekog vremena na dužnosti pokaže kao lažni starješina ili antikrist, ljudi počinju razvijati sposobnost razlučivanja; nakon toga više neće birati takvu osobu. Koga točno onda treba birati pri izboru starješina i djelatnika? Nema utvrđenih pravila. Najviše ovisi o tome je li netko ispravna osoba i teži li istini. U svakom slučaju, ako je netko zla osoba ili antikrist, ne smiješ ga birati, bez obzira na to kakva je osoba. Ako to učiniš, kopat ćeš jamu samom sebi. Nije li tako? (Jest.)

Vratimo se na temu o kojoj smo upravo govorili, a to je napadanje i isključivanje onih koji teže istini od strane antikristâ: u osnovi smo rekli sve što se o tome ima za reći, zar ne? Kako antikristi isključuju i napadaju one koji teže istini? Često koriste metode koje drugi smatraju razumnima i ispravnima, čak koriste rasprave o istini kako bi stekli prednost, s ciljem da napadnu, osude i zalude druge ljude. Na primjer, antikrist misli da ako su njegovi suradnici ljudi koji teže istini, oni mogu ugroziti njegov status, pa će stoga antikrist držati uzvišene propovijedi i raspravljati o duhovnim teorijama kako bi zaludio ljude i naveo ih da imaju visoko mišljenje o njemu. Na taj način može omalovažavati i potiskivati svoje suradnike i kolege, te navesti ljude da osjećaju kako, iako su suradnici njihovog starješine ljudi koji teže istini, nisu ravni svom starješini u pogledu kova i sposobnosti. Neki ljudi čak kažu: „Propovijedi našeg starješine su uzvišene i nitko se ne može mjeriti s njim.” Antikristu je čuti takvu vrstu komentara izuzetno zadovoljavajuće. Misli u sebi: „Ti si moj suradnik, zar nemaš neke istina-stvarnosti? Zašto ne možeš govoriti rječito i uzvišeno kao ja? Sada si potpuno ponižen. Nedostaje ti sposobnost, a usuđuješ se natjecati sa mnom!” To je ono što antikrist misli. Koji je cilj antikrista? Pokušava svim mogućim sredstvima potiskivati druge ljude, omalovažavati ih i stavljati sebe iznad drugih. Tako se antikrist odnosi prema svima koji teže istini ili surađuju s njim. Što god antikrist čini, usredotočeno je na njegovu vlastitu moć i status i namijenjeno je da mu priskrbi poštovanje i divljenje drugih. Ne dopušta da ga itko nadmaši; svatko tko je bolji od njega osuđen je na njegovo omalovažavanje, isključivanje i potiskivanje. Antikristi imaju motive i ciljeve u pozadini svih metoda koje koriste protiv onih koji teže istini. Umjesto da nastoje zaštititi rad Božje kuće, njihov je cilj zaštititi vlastitu moć i status, kao i svoj položaj i sliku o sebi u srcima Božjeg izabranog naroda. Njihove metode i ponašanja predstavljaju prekidanje i ometanje rada Božje kuće, a imaju i razoran učinak na život crkve. Nije li ovo najčešće očitovanje zlih djela antikrista? Osim ovih zlih djela, antikristi čine nešto još vrijednije prezira, a to je da uvijek pokušavaju smisliti kako zadobiti prednost nad onima koji teže istini. Na primjer, ako su neki ljudi počinili blud ili neki drugi prijestup, antikristi to iskorištavaju da ih napadnu, traže prilike da ih vrijeđaju, razotkrivaju i kleveću, etiketiraju ih kako bi obeshrabrili njihov entuzijazam za obavljanje dužnosti, tako da se osjećaju negativno. Antikristi također navode Božji izabrani narod da ih diskriminira, izbjegava i odbacuje, tako da oni koji teže istini budu izolirani. Na kraju, kad se svi oni koji teže istini osjećaju negativno i slabo, više ne obavljaju aktivno svoje dužnosti i ne žele prisustvovati okupljanjima, cilj antikristâ je postignut. Budući da oni koji teže istini više ne predstavljaju prijetnju njihovom statusu i moći i nitko se više ne usuđuje prijaviti ih ili razotkriti, antikristi se mogu osjećati spokojno. Oni koje antikrist najviše mrzi u crkvi su ljudi koji teže istini, posebno oni s osjećajem za pravdu koji bi se usudili razotkriti i prijaviti lažnog starješinu i antikrista. Antikrist takve ljude smatra trnom u oku i trnom u peti. Ako slučajno vidi nekoga tko teži istini i voljno obavlja svoju dužnost, u njegovom se srcu javljaju zloba i neprijateljstvo, bez i najmanje trunke ljubavi. Antikrist ne samo da neće pomoći ljudima koji teže istini niti ih podržati bez obzira na njihove poteškoće ili na to koliko su slabi i negativni – on neće to samo zanemariti, već će se i potajno tome radovati. A ako ga je netko optužio ili razotkrio, iskoristit će priliku udariti ga kad je najslabiji, optužujući ga za svakojake prijestupe kako bi ga naučio lekciju, osudio ga, ostavio ga bez izlaza i, na kraju ga učinio toliko negativnim da ne može obavljati svoju dužnost. Antikrist se tada ponosi sobom i počinje se radovati nesreći te osobe. Ovakve stvari su ono u čemu su antikristi najbolji; isključivanje, napadanje i osuđivanje onih koji teže istini njihova je najveća specijalnost. Što antikristi misle da ih čini sposobnima za takvo zlo? „Ako oni koji teže istini često slušaju propovijedi, mogli bi jednog dana prozrijeti moje postupke i onda će me sigurno razotkriti i zamijeniti. Dok oni obavljaju svoje dužnosti, moj status, ugled i reputacija su ugroženi. Moram prvi povući potez, pronaći prilike da iskoristim prednost kako bih ih ometao i osudio i učinio ih negativnima, tako da izgube svaku želju za obavljanjem svojih dužnosti. Također ću izazvati sukobe između starješina i djelatnika i onih koji teže istini, tako da ih starješine i djelatnici zamrze, distanciraju se od njih i više ih ne cijene niti promiču. Na taj način više neće imati nikakvu želju da teže istini ili obavljaju svoje dužnosti. Najbolje je da oni koji teže istini ostanu negativni.” To je cilj koji antikristi žele postići. Kad te antikrist ili zla osoba uhvati u zamku, osudi te i ponizi svojim lukavstvom, možeš li razlučiti što se događa? Možeš li prozrijeti Sotonine trikove? Moraš se naučiti razlučivati: „Ono što su rekli zvučalo je posve ispravno, ali zašto sam se nakon toga osjećao negativno? Zašto više ne želim obavljati svoju dužnost? Zašto imam sumnje prema Bogu? Je li bio problem u onome što su rekli? Zašto je to imalo negativan učinak? Zašto sam nakon toga imao pogrešna shvaćanja i predodžbe o Bogu i više se ne želim pokoravati? Zašto više nemam svoj prijašnji entuzijazam i odlučnost da se dam za Boga? I odjednom imam neke sumnje u vezi s Božjim djelom – osjećam kao da mi vizije nisu jasne. Ne znam čemu služi obavljanje moje dužnosti na ovaj način i osjećam se kao da nisam ništa zadobio za nekoliko godina koliko vjerujem u Boga i za teškoće kroz koje sam prošao. Sada je u mom srcu neka tama.” To je pomalo nenormalno. Zašto bi slušanje riječi koje se naizgled čine ispravnima dovelo do takvih posljedica? Ne osjećaš li da nešto nije u redu s tim riječima? Kakve su to onda riječi koje u tebi izazivaju takve reakcije kad ih čuješ? Kakve su to riječi zbog kojih postaješ nepovjerljiv prema Bogu kad ih čuješ? Prije svega, jedno je sigurno: sve riječi antikristâ navode na pogrešan put; poput zmije, sve one navode ljude na grijeh te da se udalje od Boga i odbace Ga. Nijedna njihova riječ ne opskrbljuje ljude niti im pomaže. Odakle dolaze njihove riječi? Od Sotone i đavola. Jeste li vi sposobni razlučiti kad se radi o riječima kojima se antikristi koriste da bi napali i osudili one koji teže istini? Jedino čega se antikristi boje jesu ljudi koji teže istini. Boje se ljudi koji se pokoravaju Bogu, ljudi koji ustaju da bi slijedili Boga i preuzeli dužnost stvorenih bića; boje se ljudi koji dolaze pred Boga i tragaju za istinom. To je ono čega se najviše boje. To je zato što, jednom kad Božji izabrani narod zakorači na put težnje istini, njihov rast u životu se ubrzava i kako se to događa, njihov rast postaje sve veći i veći – a kad istina zavlada u srcima ljudi i postane njihov život, to će biti posljednji dan antikristâ: tada će se suočiti s osudom, razotkrivanjem i eliminacijom, te potpunim napuštanjem. Zato antikristi najviše mrze one koji teže istini. U očima antikrista, oni koji teže istini su omraženi neprijatelji, mete njihovih napada i prisile, kao i njihove mržnje i napuštanja, njihovog povrjeđivanja i zlostavljanja i, još više, oni su mete koje treba zaluditi. Antikristi nemaju načina da zalude, kontroliraju ili zarobe srca onih koji teže istini i ne mogu ih otvoreno isključivati i napadati nasumce, pa im jedino preostaje da govore ispravne i ugodne stvari, koristeći meke taktike kako bi ljude povukli na svoju razinu. A ako ih ti ljudi ne slijede i ne mogu im biti od koristi, koristit će se svakojakim podlim taktikama kako bi ih isključili, učinili ih negativnima i slabima, pa čak ih i naveli da više ne žele obavljati svoju dužnost – i na kraju, da napuste Boga. To je jedno od glavnih zlih djela antikristâ i to je još jedna prepoznatljiva značajka njihove priroda-biti. Koja je to značajka njihove prirode? Njihova podmuklost, njihova lukavost, njihova zlonamjernost. Kako bi postigli svoju ambiciju i cilj da vladaju u crkvi, antikristi neprestano pribjegavaju zaluđivanju, isključivanju i napadanju onih koji teže istini. Čine to kako bi postigli svoj skriveni cilj, ostavljajući svakoga tko teži istini negativnim i slabim, s mlakom vjerom i probuđenim pogrešnim shvaćanjima o Bogu. Jer jednom kad se u tim ljudima pojave pogrešna razumjevanja o Bogu i pritužbe na Njega, oni više neće težiti istini, niti će voljno obavljati svoju dužnost – i tako će se udaljiti od Boga. A što to znači za antikrista? Prvo, to znači da nitko neće ugroziti njegov položaj; drugo, jednom kad te pozitivne figure postanu negativne i slabe i udalje se od Boga, antikrist može imati odriješene ruke u crkvi da zaluđuje i sputava ljude, te da kontrolira Božji izabrani narod, tako da ga slijede, podržavaju i pokorno mu se klanjaju. Tako je cilj antikrista postignut. Čineći to, obavljaju li antikristi svoju dužnost? (Ne.) Kakav je onda karakter svega što čine? (Čine zlo.) „Činiti zlo” je pomalo širok pojam; konkretno, oni ometaju i sprječavaju ljude, priječeći ih da hodaju putem težnje istini i da budu spašeni od Boga. Kad antikrist vidi nekoga da teži istini, on pobjesni; mrzi ga. Koliko daleko ide ta mržnja? Kad vidi nekoga da teži istini i slijedi Krista, a ne slijedi ili ne obožava njega i nije na istom putu kao on, napast će, isključiti i potisnuti tu osobu, sa željom da ta osoba nestane. Eto koliko daleko ide njegova mržnja. Ukratko, na temelju ovih očitovanja antikristâ, možemo utvrditi da oni ne obavljaju dužnost starješinstva, jer ne vode ljude u jedenju i pijenju Božjih riječi ili u razgovoru u zajedništvu o istini, i ne poje niti ne uzdržavaju ljude kako bi im omogućili da zadobiju istinu. Umjesto toga, oni prekidaju i ometaju život crkve, razaraju i uništavaju rad crkve i sprječavaju ljude na putu težnje istini i postizanja spasenja. Žele odvesti Božji izabrani narod na krivi put i uzrokovati da izgube priliku za spasenje. To je krajnji cilj koji antikristi žele postići prekidanjem i ometanjem rada crkve.

Kako bi se Božji izabrani narod trebao odnositi prema antikristima? Moraju ih razlučiti, razotkriti, prijaviti i odbaciti s prezirom. Samo se tako može osigurati slijeđenje Boga do samog kraja i stupanje na pravi put vjere u Boga. Antikristi nisu tvoji starješine, bez obzira na to kako su zaludili druge da ih izaberu za starješinu. Nemoj ih priznavati ni prihvaćati njihovo vodstvo – moraš ih razlučiti i odbaciti s prezirom, jer ti ne mogu pomoći razumjeti istinu niti te mogu podržavati ili opskrbljivati. To su činjenice. Ako te ne mogu uvesti u istina-stvarnost, nisu podobni biti starješine ili djelatnici. Ako te ne mogu voditi k razumijevanju istine i doživljavanju Božjeg djela, oni su ti koji se protive Bogu i trebao bi ih razlučiti, razotkriti i odbaciti s prezirom. Sve što čine ima za cilj zaluditi te da ih slijediš i navesti te da se pridružiš njihovoj kliki kako bi podrivali i ometali rad crkve, i povući te na put antikrista kojim i oni sami idu. Žele te odvući u pakao! Ako ih ne možeš vidjeti onakvima kakvi uistinu jesu i vjeruješ da bi ih trebao slušati i činiti im ustupke jer su oni tvoji starješine, tada si ti netko tko izdaje i istinu i Boga – a takvi se ljudi ne mogu spasiti. Ako želiš biti spašen, ne samo da moraš preskočiti prepreku velikog crvenog zmaja, i ne samo da moraš biti sposoban razlučiti velikog crvenog zmaja, prozreti njegovo odvratno obličje i potpuno se pobuniti protiv njega – moraš preskočiti i prepreku antikrista. U crkvi antikrist nije samo Božji neprijatelj, već i neprijatelj Božjeg izabranog naroda. Ako ne možeš razlučiti antikrista, lako te se može zaluditi i pridobiti, vjerojatno ćeš kročiti putem antikrista, a Bog će te prokleti i kazniti. Ako se to dogodi, tvoja je vjera u Boga u potpunosti propala. Što ljudi moraju posjedovati da bi zadobili spasenje? Prvo, moraju razumjeti mnoge istine i biti sposobni razlučiti bit, narav i put antikrista. To je jedini način da se osigura da ne obožavaš ljude niti ih slijediš dok vjeruješ u Boga, i jedini način da slijediš Boga do samog kraja. Samo ljudi koji su sposobni razlučiti antikrista mogu istinski vjerovati u Boga, slijediti Ga i svjedočiti za Njega. Neki će tada reći: „Što da radim ako trenutno nemam istinu za to?” Moraš se što brže opremiti istinom; moraš naučiti prozrijeti ljude i stvari. Razlučiti antikrista nije jednostavna stvar i zahtijeva sposobnost da se jasno vidi njegova bit i prozru spletke, trikovi, namjere i ciljevi iza svega što čini. Na taj način neće te zaluditi ni kontrolirati i moći ćeš ostati postojan, sigurno i pouzdano težiti istini i biti postojan na putu težnje istini i postizanja spasenja. Ako ne možeš preskočiti prepreku antikrista, onda se može reći da si u velikoj opasnosti. Antikrist te lako može zaluditi i zarobiti, i možeš doći pod Sotonin utjecaj. Moguće je da među vama ima nekih koji ometaju i sapliću ljude koji teže istini – takvi su neprijatelji tih ljudi. Prihvaćate li to? Neki se ne usude suočiti s tom činjenicom niti je prihvatiti kao činjenicu. Ali antikrist doista zaluđuje ljude u crkvama, i to često; samo što ljudi to ne mogu razlučiti. Ako ne možeš proći ovaj test – test antikrista, tada će te antikristi ili zavesti i kontrolirati ili će te natjerati da patiš, mučit će te, odbacit će te, tlačiti i zlostavljati. Na kraju, tvoj bijedni mali život neće dugo izdržati i uvenut će; više nećeš imati vjere u Boga i reći ćeš: „Bog nije čak ni pravedan! Gdje je bog? Na ovom svijetu nema ni pravde ni svjetla, a Božje spasenje čovječanstva ne postoji. Onda bolje da provodimo dane na poslu i zarađujući novac!” Ti niječeš Boga, udaljavaš se od Boga i više ne vjeruješ da On postoji; svaka nada da ćeš zadobiti spasenje potpuno je nestala. Dakle, ako želiš doći do toga da možeš primiti spasenje, prvo moraš proći ovaj test: moraš biti sposoban opaziti i prozreti Sotonu, te imati hrabrosti ustati protiv Sotone, razotkriti ga i odreći ga se. Dakle, gdje je Sotona? Sotona je pokraj tebe i svuda oko tebe; možda čak živi u tvom srcu. Ako živiš unutar Sotonine naravi, može se reći da si od Sotone. Ne možeš vidjeti ni dotaknuti Sotonu i zle duhove iz duhovne sfere, ali Sotone i živi đavli koji postoje u stvarnom životu posvuda su. Svaka osoba koja osjeća odbojnost prema istini zla je, a svaki starješina ili djelatnik koji ne prihvaća istinu antikrist je ili lažni starješina. Nisu li takvi ljudi Sotone i živi đavli? Ti ljudi bi mogli biti upravo oni koje obožavaš i na koje se ugledaš; mogli bi biti ljudi koji te vode ili ljudi kojima si se dugo divio, vjerovao im, oslanjao se na njih i nadao im se u svom srcu. U stvarnosti, oni su prepreke na tvojem putu koje te ometaju u težnji istini i postizanju spasenja; oni su lažni starješine i antikristi. Oni mogu preuzeti kontrolu nad tvojim životom i putem kojim kročiš, i mogu uništiti priliku da primiš spasenje. Ako ih ne uspiješ razlučiti i prozrijeti, tada bi u svakom trenutku mogao biti zaluđen i zarobljen. Stoga si u velikoj opasnosti. Ako se ne možeš izbaviti iz te opasnosti, Sotonina si žrtva. U svakom slučaju, ljudi koji su zaluđeni od antikrista i pod kontrolom antikrista te koji postanu sljedbenici antikrista nikada, baš nikada ne mogu postići spasenje. Budući da ne vole istinu niti joj teže, neizbježno je da budu zaluđeni i da slijede antikrista.

Neki ljudi misle za sebe da su osobe koje teže istini i kažu da su sposobni razlučiti antikriste. Precjenjuju sebe, zar ne? Ako naiđeš na očitog antikrista, onoga koji pokazuje očnjake, ima lošu ljudskost i počinio je neka zla djela, naravno da ćeš ga moći prepoznati. Ali ako naiđeš na antikrista koji se čini pobožnim, govori vrlo blago i čini se kao draga osoba – antikrista koji se prilagođava ljudskim predodžbama – jesi li još uvijek dovoljno hrabar tvrditi da ga možeš vidjeti onakvim kakav on uistinu jest? Usuđuješ li se okarakterizirati ga kao antikrista? Ako ga nisi sposoban razlučiti, sigurno ćeš mu se diviti i biti mu naklonjen, a u tom će slučaju njegovo ponašanje, njegova mišljenja i stavovi, njegovi postupci – čak i njegovo poimanje istine – zasigurno utjecati na tebe. Do koje će mjere te stvari utjecati na tebe? Zavidjet ćeš antikristu, oponašat ćeš ga, ugledat ćeš se na njega, slijedit ćeš ga, a to će utjecati na tvoj ulazak u život; utjecat će na tvoju težnju istini i ulazak u stvarnost. Utjecat će na tvoj stav prema Bogu i na to hoćeš li Mu se uistinu pokoriti i slijediti Ga do samoga kraja. Na kraju će antikrist postati tvoj idol, imat će mjesto u tvojem srcu i nećeš mu moći pobjeći. Kada si zaluđen do te mjere, imaš vrlo slabašnu nadu da ćeš biti spašen, jer je tvoj odnos s Bogom razoren, izgubio si normalan odnos s Bogom i na rubu si opasnosti. Je li to za tebe nesreća ili blagoslov? Naravno da je nesreća; nipošto nije blagoslov. Iako ti neki antikristi mogu pomoći u malim stvarima i biti ti od koristi, ili mogu propovijedati riječi i doktrine da te prosvijetle, jednom kada te zalude, kada ih obožavaš i slijediš, u nevolji si. Sam si sebe upropastio i izgubio si priliku za spasenje. Neki ljudi kažu: „On nije Sotona ni zla osoba, čini se kao duhovna osoba, netko tko teži istini.” Vrijede li te riječi? (Ne.) Zašto ne? Svatko tko istinski teži istini koristi svoj utjecaj ili dobrobit svojeg usmjeravanja, pomoći i opskrbe da te dovede pred Boga kako bi mogao tražiti Njegove riječi i istinu, te doći pred Boga i učiti oslanjati se na Njega i tražiti Ga, čime tvoj odnos s Njim postaje sve bliži i bliži. Suprotno tome, što će proizaći iz toga ako tvoj odnos s antikristom postaje sve bliži i bliži, sve dok mu ne budeš potpuno na raspolaganju? Skrenut ćeš na krivi put i sam ćeš sebe upropastiti. Kada si u bliskom odnosu s antikristom, udaljavaš se od Boga. Koja je posljedica toga? On će te dovesti pred sebe, a ti ćeš se udaljiti od Boga. Ako imaš idola u svom srcu, jednom kada počneš imati predodžbe o Božjim riječima i djelu, ili kada Božje riječi razotkriju tvog idola, odmah ćeš se pobuniti protiv Boga, a mogao bi se čak i suprotstaviti Bogu i izdati Ga; stat ćeš na stranu svog idola i suprotstaviti se Bogu. To se često događa. Kada neki lažni starješine i antikristi budu smijenjeni ili izbačeni, njihovi suučesnici i slugani počnu se zauzimati za njih i žaliti se; neki čak postanu negativni i prestanu vjerovati u Boga. To je uobičajeno, zar ne? Zašto prestanu vjerovati? Kažu: „Naš starješina je smijenjen i izbačen, pa kakvu nadu imam ja, običan vjernik?” Nije li to besmislica? Njihove riječi ukazuju na to da slijede antikrista, da ih je antikrist potpuno zaludio. Koja je posljedica njihove zaluđenosti? Antikrist je postao njihov idol kojeg obožavaju; antikrist im je postao poput pretka: kako ne bi otišli kad im je predak izbačen? Oni slušaju samo antikrista i pod potpunom su kontrolom antikrista. Misle da je sve što antikrist kaže i učini ispravno, te da to treba prihvatiti i pokoriti se tome kao istini, zato ne podnose da itko u Božjoj kući razotkriva i osuđuje antikrista. Jednom kada Božja kuća izbaci antikrista, oni koji ga slijede sami odlučuju napustiti crkvu; kao što se kaže: „Kad stablo padne, majmuni se razbježe.” Takve stvari pokazuju da su antikristi i njihovi sljedbenici Sotonine sluge koji su došli prekidati i ometati Božje djelo. Jednom kada ih Božji izabrani narod otkrije, razotkrije i odbaci s prezirom, njihova vjera u Boga dolazi kraju. Svi sljedbenici antikrista imaju jednu jasno razlučivu osobinu: ničije riječi ne dopiru do njih; oni slušaju samo antikriste. Jednom kada ih antikristi zalude, prestaju slušati Božje riječi i priznaju samo antikrista kao svog gospodara. Nisu li u tome zaluđeni, nisu li pod kontrolom? Samo bi se sljedbenici antikrista pokušali zauzeti za antikriste. Kada se antikriste razotkrije i otkrije, ljudi koji ih slijede postaju zabrinuti za njih, liju suze za njih, žale se u njihovo ime i pokušavaju ih braniti. U takvim trenucima zaboravljaju na Boga i više Mu se ne mole niti teže istini; sve što čine jest da brane antikriste i naprežu mozak za njih; čak više ni ne priznaju Boga. Vjeruju li oni uistinu u Boga? U koga oni zapravo vjeruju? To je već savršeno jasno. Bez obzira na to što govore ili čine, antikristi imaju samo jedan cilj: voditi ljude, biti njihov gospodar, i žele da ih svi ropski slijede i slušaju te da se konačno prema njima odnose kao prema Bogu. Po čemu se to razlikuje od puta kojim je kročio Pavao? Kada je Pavao priveo svoj posao kraju, izgovorio je riječi u svom srcu; rekao je da je za njega živjeti – krist. Cilj tih njegovih riječi bio je navesti sve koji vjeruju u Gospodina da se ugledaju na njega, slijede ga i odnose se prema njemu kao prema Bogu. To je bio Pavlov cilj kad je izgovarao te riječi, zar ne? Ako antikristi svojim postupcima doista uspiju natjerati ljude da ih obožavaju i slušaju, Bog više neće imati mjesta u srcima tih ljudi; njihova će srca već preuzeti antikristi. To je posljedica. Kažeš da se ne brineš da će te antikrist zaluditi, da se ne bojiš slijediti antikrista, ali nema koristi od takvih tvrdnji. To je besmislica. Ako ne težiš istini i uvijek obožavaš ljude i slijediš ih, tada ćeš, ne shvaćajući, krenuti putem antikrista. Vjeruješ u Boga nekoliko godina, ali nemaš iskustvenog svjedočanstva, i ne samo da nisi zadobio istinu i život, već si postao netko tko se protivi Bogu: to je krajnja posljedica slijeđenja antikrista, i toga se ne možeš riješiti, to je nepromjenjiva činjenica. To je kao kad netko dotakne struju: sigurno će ga udariti. Neki mogu reći: „Ne vjerujem u to; ne bojim se” – ali je li to pitanje vjerovanja ili straha? Dotakni struju i – paf! – odmah će te udariti. Neće pomoći ako ne vjeruješ. Ne vjerovati je neznanje; neodgovorno je to reći. Stoga, bez obzira na to želiš li slijediti antikrista, ako ne težiš istini, a tvoji su napori uvijek usmjereni na slavu, dobitak i status, već si krenuo putem antikrista. Ta će se posljedica pokazivati malo po malo, poput naplavine koja izranja na površinu. To je neizbježno. Ono što antikristi čine jest da ljude dovode pred sebe, tjeraju ih da prihvate njihovu kontrolu i manipulaciju, umjesto da prihvate Božje orkestracije i uređenja ili da se pokore Božjoj suverenosti. Antikristi žele pridobiti ljude, žele ih zadobiti, njihov je cilj kontrolirati sav Božji izabrani narod, staviti Božji izabrani narod pod svoju vlast; oni su trgovci. Što antikristi koriste da bi postigli svoj cilj kontroliranja ljudi? Koriste duhovnu doktrinu koju ljudi obožavaju, koriste varljive teorije, iskorištavaju iskvarenu sklonost ljudi da obožavaju teoriju, kako bi svojim praznim govorom i uljepšanim riječima zaludili ljude. Ukratko, sve što govore samo su riječi i doktrine, prazna teorija, stvari koje su varljive i u suprotnosti s istinom. Ako ljudi ne razumiju istinu, sigurno će biti zaluđeni; u najmanju ruku, bit će zaluđeni neko vrijeme prije nego što se urazume. Kada se urazume, to je trenutak kada su antikristi razotkriveni, a tada osjećaju duboko žaljenje. Ljudi koji slijede antikriste odavno su izgubili djelo Duha Svetoga; to je zato što obožavaju idole u svojim srcima, slijede ljude, a Bog ih je odbacio s prezirom i odvojio ih na stranu da ih razotkrije. Dakle, izuzetno je opasno slijediti antikriste; kao i same antikriste, Bog najviše prezire i ljude koji ih slijede. A koji je Božji cilj u odvajanju tih ljudi na stranu? Cilj je čekati se da Božji izabrani narod urazumi, da budu sposobni razlučiti antikriste i razotkriti ih, te da u potpunosti odbace te antikriste – tada će doći posljednji dani antikrista. Nije li sve što antikristi čine štetno za ljude? Oni ne teže istini te pokušavaju zaluditi i kontrolirati Božji izabrani narod, ne dopuštaju ljudima da teže istini, ne pokoravaju se Božjem djelu i pokušavaju zaluditi Božji izabrani narod da ih slijedi – sve to pokazuje da antikristi uopće nemaju srce koje se boji Boga i pokorava Mu se, niti imaju ikakve ljubavi prema istini. Umjesto toga, smišljaju sve moguće načine na koje se mogu domoći statusa i moći za sebe kako bi se suprotstavili Bogu i nadmetali se s Njim za Njegov izabrani narod, te na kraju stvorili vlastito kraljevstvo koje je nepomirljivo s Bogom – sve to pokazuje da su antikristi smrtni neprijatelji utjelovljenog Boga i sami predmeti Božjeg uništenja. Ništa nije opasnije u vjeri ljudi u Boga od toga da ih antikristi zalude i kontroliraju. Ako su ljudi već počeli slijediti antikriste i u potpunosti su na strani antikrista, tada su oni ljudi koji su izdali Boga i suprotstavljeni su Bogu, i u tom je slučaju njihov ishod sasvim jasan.

Otprilike je to sve o čemu se treba razgovarati u zajedništvu u vezi s tim kako antikristi isključuju i napadaju ljude koji teže istini. O njihovom cilju i namjerama prilikom isključivanja i napadanja ljudi koji teže istini, o stavu, metodi i tehnikama kojima se odnose prema ljudima koji teže istini, kao i o načinima na koje bi ljudi koji teže istini trebali postupati prema antikristima – o svemu tome već smo razgovarali u zajedništvu, iako još ne iscrpno. Budući razgovori možda će se još dotaknuti istine u tim područjima, u skladu s određenim okolnostima i konkretnim slučajevima. Kada se razgovara u zajedništvu o tako specifičnoj temi, kakav stav moraju imati slušatelji propovijedi? Moraju se usredotočiti, umiriti pred Bogom i ne dopustiti da im pažnja odluta, jer svaki aspekt istine ima specifične izjave i definicije, i svaki ima specifičan sadržaj i načela primjene. Štoviše, govorit ćemo iz različitih kutova i na različite načine o konceptualnim stvarima koje uključuju istinu unutar svakog područja sadržaja, kao i o istinama koje bi ljudi trebali razumjeti i putu koji bi trebali primjenjivati. O svemu tome treba razgovarati u zajedništvu i promišljati o tome dok ne postane jasno, prije nego što to donese rezultate. Sada, kroz naše podrobne razgovore, vidimo da istina-načela koja se tiču obavljanja nečije dužnosti nisu tako jednostavna kao što ljudi misle. Razumijevanje istine predstavlja stvarnu poteškoću za one koji nemaju sposobnost shvaćanja. Razumijevanje istine, poput pohađanja sveučilišta, podrazumijeva određenu razinu poteškoće, ali onome tko ima sposobnost shvaćanja to neće biti teško. Dokle god netko može razumjeti istinu nakon što je čuje, prirodno će imati put na kojem je može primijeniti, i što se više vježba u primjeni istine, to će mu put za primjenu biti širi i preciznije će shvaćati načela. S druge strane, ako ne slušaš takve podrobne razgovore, i razumiješ samo općenite i konceptualne stvari, osjećat ćeš se bespomoćno kada dođe do same primjene. Kada tražiš istina-načela, činit će ti se da je svaki put kojim kreneš pogrešan, i, što god učinio, osjećat ćeš da ih ne možeš točno dokučiti. Ali sada, s tako konkretnim definicijama i specifikacijama, kada se područje suzilo, a istina postala konkretnija, bit ćeš mnogo slobodniji kada ponovno počneš primjenjivati istinu, jer je podrobno razrađena. Na primjer, recimo da te zamolim da kupiš bilježnicu. Ako ti dam samo osnovne zahtjeve kao što su njezina veličina, debljina i cijena, možda ćeš se trebati potruditi da dokučiš ta načela i primijeniš ih. Ali ako ti kažem stvari poput određene boje bilježnice, veličine, broja stranica, određenog formata i kvalitete papira – tada, nakon što saznaš takve pojedinosti, neće li ti načela koja trebaš dokučiti postati konkretnija? A da sam još precizniji, dam ti list papira i tražim od tebe da kupiš bilježnicu čiji je papir identične kvalitete, debljine, boje te s jednakom veličinom i brojem kvadratića, ili ti dam specifikacije o dopuštenim odstupanjima za svaku značajku, kada bi je išao kupiti, ne bi li se izbor smanjio? (Bi.) Ne bi li ti relevantna načela postala konkretnija i jednostavnija za primjenu? Bi li ti to pomoglo ili odmoglo u primjeni? (Pomoglo bi.) Uistinu bi ti trebalo biti od pomoći, jer su različiti aspekti istine izrečeni konkretnije i podrobnije, sve do pojedinosti o tome kako se odnositi prema određenim stvarima, specifičnim očitovanjima i specifičnim načinima primjene – sve ti je to temeljito rečeno. Ako to još uvijek ne možeš primijeniti, onda doista nemaš nikakvu sposobnost shvaćanja istine.

Vaša trenutačna sposobnost shvaćanja istine ključna je za to hoćete li moći zadobiti istinu i biti usavršeni. Sada prelazim na dio u kojem istine o obavljanju dužnosti u skladu s mjerilom dijelim na šest vrsta prema osoblju koje obavlja pojedinu dužnost; svaka od tih vrsta dalje se dijeli na specifične kategorije, a unutar svake kategorije nalaze se pododjeljci podrobnog razgovora u zajedništvu. U vašem slučaju, vodi li vas ovakva vrsta propovijedanja i razgovora u zajedništvu o takvim istinama boljem razumijevanju istine i daje li vam više načela po kojima je možete primjenjivati, ili vam otežava pronalaženje načela? (Zbog njih imamo više načela.) Oni bi vas trebali voditi boljem razumijevanju, i budući da je tako, Moja podrobna propovijed trebala bi vam biti od pomoći. Trebala bi vam donijeti veću jasnoću, a ne veću zbunjenost. Sve se svodi na to posjeduje li netko sposobnost shvaćanja istine. Ako je netko uistinu osoba dobrog kova koja ima duhovno razumijevanje, osjećat će se sve bistrijim; ako je netko lošeg kova i nedostaje mu duhovno razumijevanje, teže će to razumjeti i bit će sve zbunjeniji. Neki mogu reći: „Prije sam mislio da ponešto razumijem, ali sada, što više slušam, to sam zbunjeniji, kao da u meni više ničega nema. Što se to događa?” Ako se o ulasku u život govori previše podrobno, ljudima koji nemaju iskustva i lošeg su kova teško je to razumjeti. Što se podrobnije govori, to se ljudi lošeg kova lakše zapetljaju. Zašto se lakše zapetljaju? Ima nekoliko ostanja koja dovode do toga. Jedno je to što takvi ljudi nemaju duhovno razumijevanje. Oni ne razumiju istinu – to jest, ne razumiju što je istina niti što je određeno stanje. Oni to ne razumiju. To je stanje nedostatka sposobnosti shvaćanja istine. Za takve ljude postoji samo jedna, posljednja mjera koju treba poduzeti: reći im točno što bi trebali činiti kada im se nešto dogodi, baš kao što se robota programira da izvršava naredbe prema potrebi. Dovoljno je da se pridržavaju pravila. Ta metoda može imati rezultate kod takvih ljudi; s njima nema drugog načina. Sada primjenjujem tu posljednju mjeru i govorim s najvećom mogućom podrobnošću, sve do najsitnijih, najkonkretnijih stvari. Neki ljudi kažu da još uvijek ne razumiju, pa ću im onda točno reći kako se odnositi prema svemu što im se nađe na putu i kako se nositi s time. Tražim od njih da se pridržavaju pravila; to je sve što mogu učiniti, jer nemaju sposobnost shvaćanja istine. Stanje svake osobe nije potpuno isto, ali razlike su neznatne. Kad biste tražili od Mene da s vama govorim specifično i jasno o svakom od njih, jednom po jednom, bilo bi mi teško stići do svih njih, jer vas je previše koji ste lošeg kova. Stoga vi koji imate duhovno razumijevanje i sposobnost shvaćanja istine trebate obavljati taj dio posla. Ja sam Svoj posao već temeljito obavio. To je sve što se može učiniti; učinio sam sve što sam mogao. Sva djela i sve riječi utjelovljenog Boga razumljive su i dostižne običnoj osobi. To je granica onoga što se može učiniti s ljudima koji imaju razmišljanje i reakcije normalne ljudskosti. Neki pitaju: „Neće li Bog činiti čuda?” Bog ne čini čuda; sve to treba učiniti na stvaran, praktičan način. Isto tako je i s Božjim djelom u tri etape: počevši od Njegovog proglašenja zakona čovječanstvu da ih vodi u njihovom životu, zatim do raspeća i obavljanja djela otkupljenja, i naposljetku do posljednjih dana u kojima Božje utjelovljenje izražava sve istine koje spašavaju čovječanstvo – svaka se etapa ostvaruje na stvaran, praktičan način, kroz govor i djelo, licem u lice s čovjekom. U tome nema čuda. Najveće je čudo to što sâm Bog osobno govori i djeluje, i što će, bez obzira na metode koje primjenjuje, na kraju upotpuniti jednu skupinu ljudi i zadobiti ih. To će se zasigurno ostvariti; samo je pitanje vremena. To je najveći znak i čudo, i Bog se neće koristiti nikakvom drugom nadnaravnom metodom da bi usadio istinu u čovjekovo srce. Sada kada se o ovim istinama tako podrobno razgovaralo u zajedništvu, ako imaš sposobnost shvaćanja i uistinu si netko tko teži istini, tada će ti, ako uistinu obratiš pažnju i uložiš malo truda, biti nemoguće ne razumjeti istinu ili načela primjene. Neki kažu da vole istinu, ali nakon toliko godina slušanja propovijedi, zašto je još uvijek ne razumiju? Postoje dvije mogućnosti. Jedna je da uopće nemaju duhovno razumijevanje niti su sposobni shvatiti istinu; druga je da zapravo ne vole istinu i da se nikada nisu potrudili težiti istini. To su dva moguća razloga. Drugi pak kažu da ne razumiju istinu jer ne vjeruju u Boga dugo, nisu čuli mnogo propovijedi i nemaju mnogo iskustva. To je još jedan razlog. Međutim, ako si osoba koja uistinu voli istinu, tada će s godinama vjere u Boga tvoje razumijevanje istine rasti, i ti ćeš sve više duhovno rasti.

Kada se razgovara u zajedništvu o bilo kojem aspektu istine, potrebno je više od nekoliko riječi da se istina u potpunosti izloži na način kojim se mogu riješiti problemi. Za današnje ljude općenita objašnjenja su tek doktrina, tek teorija. Pa kako Ja onda mogu navesti ljude da razumiju i kako ih osposobiti da, jednom kada nešto prihvate, to pretvore u načela svoje primjene? Moram govoriti konkretnije i podrobnije. Bilo da pričam priču, razgovaram u zajedništvu o istini ili govorim o primjeni, u cjelini to mora biti podrobnije i konkretnije. Konkretan govor vama je od koristi. Stoga stalno moram naprezati um da smislim priče i primjere za vas kako biste malo bolje razumjeli. Sve te istine prikazujem kroz neki događaje, i istine o kojima razgovaram u zajedništvu povezujem sa svakim događajem koji ispričam kako biste u svojem umu imali sliku s kojom se možete usporediti te vidjeli jeste li ikada tako postupali, hoćete li postupati kao takva osoba, jeste li ikada tako razmišljali ili jeste li ikada bili zarobljeni u takvom stanju. Dok slušate te istine, činim da ih neprestano doživljavate slikovito, kao da ste i sami u toj situaciji. To je razlog zašto pričam priče i dajem primjere. Neki postanu nestrpljivi čim čuju da priča počinje. „Opet priča? Što sam ja, trogodišnjak?” Možda nemaš malo godina, ali na putu vjerovanja u Boga i težnje istini, možda si čak i mlađi od trogodišnjaka – to je činjenica. Dakle, odnositi se prema vama kao prema djeci mlađoj od tri godine nije uvreda za vas, i nimalo nije pretjerano; po Mojem mišljenju, time vas precjenjujem. Jednom kada trogodišnjak čuje odraslu osobu da kaže kako su škare oštre i da ih se ne smije dirati, zapamtit će to kao načelo. Neće ih dirati, pa čak neće dirati slične alate ni oštrice. Zna da su sve oštre; zna da mora ovladati tim načelom. Mogu li ljudi onda pronaći načela u nečemu što su više puta doživjeli u svojoj primjeni? To jest, možeš li razumjeti namjere iza Božjih djela, Njegove zahtjeve prema tebi i koja su Božja zahtijevana mjerila u nekoj stvari? Prema inteligenciji normalne osobe, trebao bi biti u stanju to razumjeti. U kojim onda okolnostima to ljudi ne razumiju, bez obzira na to što kažem? Glavni razlog tome je, prije svega, povezan s bučnim okruženjem u kojem ljudi žive, s toliko trivijalnih i opterećujućih stvari s kojima se treba nositi, pa ljudi nisu skloni pažljivo molitveno čitati Božju riječ; ne ulažu ikakav trud u istinu. To je jedan aspekt razloga; s druge strane, žeđ i ljubav ljudi prema istini tako su neznatni da bi, da je deset savršena ocjena, sadašnja razina vaše ljubavi prema istini bila ocijenjena s najviše tri ili pet. Dakle, veći dio razloga zašto ljudi ne razumiju istinu i zašto je konačno nisu zadobili jest taj što se nisu potrudili niti su unijeli svoje srce u to, i u svojem srcu zapravo ne vole istinu. Ljubav ljudi prema istini nije u dovoljnoj mjeri snažna. To je samo malo zanimanja, ali ne doseže do ljubavi. Tek kada dožive toliko neuspjeha i nevolja u svijetu da ne mogu nastaviti živjeti, i kada vide Boga na djelu kako spašava ljude, svakodnevno razgovara u zajedništvo o istini i obilno svime opskrbljuje čovjeka, ljudi osjećaju da je Bog dobar te postanu voljni čitati Njegove riječi i težiti istini. To je to malo zanimanja koje imaju. Čime je srce ljudi najviše zaokupljeno? Svi su zapetljani u mnoge beznačajne stvari, zaokupljeni svakojakim pitanjima emocionalnih odnosa, međuljudskih odnosa, statusa i taštine te društvenih trendova. Neki ljudi čak više svog vremena i energije posvećuju hrani, odjeći, izgledu i tjelesnim užicima. Uistinu dragocjene dane rasipaju na te stvari i veličaju ih govoreći: „Dajem se za Boga!” Kad se na koncu osvrnu, vide da je Bog rekao toliko riječi i djelovao toliko dugo, a oni ipak nisu zadobili istinu. To nije zato što im Bog nije darovao istinu, već zato što je nisu prihvatili svojim srcem niti se potrudili za nju, iako su vidjeli da Bog izražava toliko istine. To je ono zbog čega u mnogim godinama svoje vjere u Boga nisu zadobili istinu ni život, i na kraju su isključeni.

22. siječnja 2019.