Završili smo s razgovorom u zajedništvu o pridobivanju ljudskih srca, prvom očitovanju načina na koji antikristi kontroliraju ljude, a sada ćemo razgovarati o drugom očitovanju. Druga metoda kojom se antikristi koriste da bi kontrolirali ljude jest napadanje i isključivanje neistomišljenika. Prva metoda uključuje zaluđivanje ljudi i pridobivanje njihovih srca; netko takav će, naizgled, govoriti vrlo blago i u skladu s ljudskim predodžbama, i neće nanositi nikakvu štetu drugima; bit će relativno taktičan i prikriven; drugi ne mogu vidjeti njegove zle namjere i zlonamjerna, krvožedna te borbena očitovanja; i koriste se isključivo lukavim metodama. Druga metoda, napadanje i isključivanje neistomišljenika, je očitija. Iz značenja riječi „napadati i isključivati” jasno je da one nisu pozitivne, već pogrdne. Ova metoda napadanja i isključivanja nešto je što je očito javno i što svi mogu vidjeti. To je baš poput svadljivih žena koje se svađaju na ulici, razotkrivajući jedna drugoj nedostatke, a njihove su riječi izravne i eksplicitne, razumljive svima koji ih čuju. Te riječi posjeduju određenu agresivnost, ne pokazuju suzdržanost, već radije preuzimaju inicijativu za napad. Javno potiskivanje ljudi, isključivanje ljudi, napadi na ljude i razotkrivanje problema ljudi od strane antikrista, sve je to ciljano. Bez sumnje, oni se koriste ovakvim metodama kako bi ciljali one koji teže istini i koji ih mogu razlučiti. Slamanjem tih ljudi postižu cilj jačanja vlastitog položaja. Napadanje i isključivanje ljudi na ovakav način po svojoj je prirodi zlonamjerno. U njihovom rječniku i načinu govora prisutna je agresija – razotkrivanje, osuđivanje, objeda i zla kleveta. Oni čak izvrću činjenice, govoreći o pozitivnim stvarima kao da su negativne, a o negativnima kao da su pozitivne. Ovakvim pretvaranjem crnog u bijelo i miješanjem ispravnog i pogrešnog antikristi ostvaruju svoj cilj da poraze ljude i unište im ugled. Kakav način razmišljanja dovodi do ovog napadanja i isključivanja neistomišljenika? Većinu vremena to dolazi iz mentaliteta ljubomore. U pakosnoj naravi ljubomora sa sobom nosi snažnu mržnju; a kao rezultat svoje ljubomore, antikristi napadaju i isključuju ljude. U takvoj situaciji, ako su antikristi razotkriveni, prijavljeni, izgube svoj status i pretrpe udarac, oni će biti prkosni i nezadovoljni, i još će im lakše biti postati žestoko osvetoljubivi. Osvetoljubivost je vrsta mentaliteta, a to je i vrsta iskvarene naravi. Kad antikristi vide da je ono što je netko učinio štetno za njih, da su drugi sposobniji od njih, ili da su nečije izjave i prijedlozi bolji ili mudriji od njihovih, i svi se slažu s izjavama i prijedlozima te osobe, antikristi osjećaju da im je položaj ugrožen, u njihovim se srcima javljaju ljubomora i mržnja, te napadaju i osvećuju se. Kad se osvećuju, antikristi općenito zadaju preventivni udarac svojoj meti. Proaktivni su u napadanju i slamanju ljudi, sve dok se druga strana ne pokori. Tek tada osjećaju da su si dali oduška. Koja još očitovanja napadanja i isključivanja ljudi postoje? (Omalovažavanje drugih.) Omalovažavanje drugih jedan je od načina na koji se to očituje; bez obzira na to koliko dobar posao ti obavljaš, antikristi će te i dalje omalovažavati ili osuđivati, sve dok ne postaneš negativan i slab te ne možeš ustati. Tada će oni biti sretni i postići će svoj cilj. Je li osuđivanje dio onoga što znači omalovažavati druge? (Da.) Kako antikristi osuđuju ljude? Prave slona od muhe. Na primjer, ti si učinio nešto što nije bio problem, ali oni žele napraviti dramu oko toga kako bi te napali, pa smišljaju svakojake načine da to upotrijebe protiv tebe, i osuđuju te praveći od muhe slona, tako da drugi koji slušaju misle da ono što antikristi govore ima smisla i da si ti učinio nešto pogrešno. Time su antikristi postigli svoj cilj. To je osuđivanje, napadanje i isključivanje neistomišljenika. Što znači isključivati? To znači da u svom srcu znaju da je ono što si ti učinio ispravno, ali ti zavide i mrze te, namjerno te pokušavaju napasti, pa govore da je ono što si ti učinio pogrešno. Zatim će se koristiti vlastitim stavovima i zabludama da te pobiju, govoreći na uvjerljiv način, tako da svatko tko sluša osjeća da je ono što oni govore ispravno i dobro rečeno; tada će ih svi ti ljudi odobravati i stat će na njihovu stranu protiv tebe. Antikristi se time koriste da bi te napali, da bi te učinili negativnim i slabim. Time su postigli svoj cilj napadanja i isključivanja neistomišljenika. Isključivanje neistomišljenika ponekad se može dogoditi u obliku rasprave licem u lice, a ponekad u vidu donošenja suda o nekome, sijanja razdora, klevetanja i lažnog optuživanja iza njihovih leđa. Na primjer, kad antikrist želi isključiti neistomišljenika, prvo otkrije s kime je neistomišljenik u dobrim odnosima. Zatim ode do te osobe i kaže: „Znaš, taj i taj je rekao da ti nemaš kova, da imaš slabu sposobnost razumijevanja i da nemaš duhovno razumijevanje, te da obavljaš svoje dužnosti bez načela. Ja sam raspravljao s njim jer mislim da si ti zapravo prilično dobra osoba.” Nakon ovakvog sijanja razdora, odnos između te dvije osobe se pogorša. Antikrist stoji sa strane, neprestano raspirujući plamen nesloge sve dok se odnos potpuno ne raspadne. Na taj način antikrist sije razdor između ljudi i neistomišljenika, navodeći ljude da se distanciraju od neistomišljenika kako bi postigao cilj da ih izolira. Stalno traže prilike da iskoriste nešto protiv neistomišljenika, sve dok on ne bude poražen i dok mu ugled ne bude uništen. Antikrist to vidi kao svrgavanje protivnika, kako ta osoba ne bi predstavljala prijetnju njegovom statusu. Antikrist vjeruje da je najbolje podčiniti neistomišljenika, ali ako ga se ne može podčiniti, onda antikrist čini sve što je moguće da ga izolira, a zatim isključi. Ako ga se ne može isključiti, antikrist ga nastavlja izolirati, na kraju lomeći njegov otpor i tjerajući ga da moli za milost. Antikrist privlači neke snage i koristi se njima da napadne ljude koji teže istini ili one čija mišljenja nisu u skladu s njegovim. On ruši crkvu i razbija je na frakcije, a na kraju se crkva podijeli na dvije ili tri klike – jednu koja ga sluša, jednu koja ga ne sluša, i jednu koja je neutralna. Pod njegovim „briljantnim” usmjeravanjem, sve ga više ljudi sluša, a sve manje je onih koji ga ne slušaju. Više ljudi popušta pred njim, a oni s drugačijim mišljenjima od antikrista postaju izolirani i ne usuđuju se progovoriti. Sve manje ljudi može ga razlučiti ili mu se suprotstaviti, i na taj način antikrist postupno stječe kontrolu nad većinom ljudi u crkvi, preuzimajući položaj autoriteta. To je cilj kojem antikrist teži. Kad ima posla s ljudima koji imaju drugačija mišljenja od njega, antikrist pokazuje nultu toleranciju. On misli: „Čak i ako ti imaš drugačije mišljenje, moraš se pokoriti mojem vodstvu, jer sada ja imam zadnju riječ. Ti si ispod mene. Ako si zmaj, ima da se sklupčaš; ako si tigar, ima da legneš potrbuške; bez obzira na to kakve sposobnosti ti imaš, dok sam ja ovdje, možeš zaboraviti na stjecanje prednosti ili izazivanje problema!” To je cilj kojem antikrist teži – jednostrano kontrolirati crkvu i kontrolirati Božji izabrani narod.

Koji je glavni cilj antikrista kad napada i isključuje neistomišljenika? On nastoji u crkvi stvoriti situaciju u kojoj nema glasova suprotnih njegovom, u kojoj su njegova moć, njegov status vođe i njegove riječi apsolutni. Svi ga moraju slušati, pa čak i ako imaju drugačije mišljenje, ne smiju ga izraziti, već ga moraju pustiti da tinja u njihovom srcu. Svatko tko se usudi otvoreno ne složiti s njime postaje antikristov neprijatelj, i on će smisliti bilo koji način da ga muči, i najradije bi da on nestane. To je jedan od načina na koji antikristi napadaju i isključuju neistomišljenika kako bi učvrstili svoj status i zaštitili svoju moć. Oni misle: „U redu je da ti imaš drugačija mišljenja, ali ne možeš okolo govoriti o njima kako ti se prohtije, a još manje ugrožavati moju moć i status. Ako imaš nešto za reći, možeš mi to reći nasamo. Ako to kažeš pred svima i osramotiš me, sam si to tražio, i morat ću te srediti!” Kakva je to narav? Antikristi ne dopuštaju drugima slobodno govoriti. Ako imaju mišljenje – bilo o antikristu ili o bilo čemu drugom – ne mogu ga tek tako nasumično iznijeti; moraju uzeti u obzir antikristov obraz. U suprotnom, antikrist će se prema njima odnositi kao prema neprijateljima, napadajući ih i isključujući. Kakva je to priroda? To je priroda antikrista. A zašto to čini? Ne dopušta da u crkvi postoje drugačiji glasovi, ne dopušta nikakve neistomišljenike u crkvi, ne dopušta Božjim izabranicima razgovarati u zajedništvu o istini i razlučivati ljude. Ono čega se najviše boje jest da ih ljudi razotkriju i razluče; neprestano pokušavaju učvrstiti svoju moć i status koji imaju u srcima ljudi, smatrajući da on nikada ne smije biti poljuljan. Nikada ne bi mogli tolerirati ništa što ugrožava ili utječe na njihov ponos, ugled, ili status i vrijednost kao starješine. Nije li ovo očitovanje zlonamjerne prirode antikrista? Nezadovoljni moći koju već posjeduju, oni je učvršćuju i osiguravaju te teže vječnoj dominaciji. Ne samo da žele kontrolirati ponašanje drugih, već i njihova srca. Ove metode koje antikristi koriste u potpunosti su u svrhu zaštite njihove moći i statusa, i u potpunosti su rezultat njihove želje da zadrže moć. Kad bi antikristi postupali otvoreno i pošteno te u skladu s istinom, zašto bi se onda bojali da drugi progovaraju, daju drugačije prijedloge i razotkrivaju ih? To je zato što imaju zlokobne motive i savjest opterećenu krivnjom. Antikristi znaju da su počinili mnoga zla djela, a jednom kad ih razotkriju, ne samo da bi im bilo teško sačuvati svoj status, već bi postojala i opasnost da ih uklone ili izbace. Stoga, ne štede truda u sputavanju i ograničavanju drugih, sprječavajući ih da u zajedništvu razgovaraju o istini i primjenjuju razlučivanje. Osobito su oni s jakim osjećajem za pravdu ili koji se usude razotkriti zle ljude trn u oku antikristu. Antikristi misle da ako se one s osjećajem za pravdu natjeraju na pokornost i diskreditiraju, nitko se više neće usuditi razotkriti ih i neće više biti glasova neistomišljenika, što antikristu daje osjećaj sigurnosti. Ovo je dosljedna taktika antikrista. Oni apsolutno neće olabaviti svoju čvrstu ruku moći i nikada neće popustiti u svojim naporima da je učvrste – svaka rečenica koju izgovore i sve što čine usmjereno je na zaštitu njihove moći i statusa. To posebno vrijedi kad je prisutan neistomišljenik i kad antikrist čuje da je neistomišljenik rekao nešto o njima ili ih kritizirao iza njihovih leđa. U tom slučaju, smjesta će riješiti stvar, čak i ako to znači propustiti noćni san i dnevni obrok. Kako to da mogu uložiti takav napor? To je zato što osjećaju da im je status u opasnosti, da je ugrožen. Osjećaju da ako ne poduzmu takvu akciju, njihova moć i status bit će u opasnosti – da jednom kad njihova zla djela i skandalozno ponašanje budu razotkriveni, ne samo da neće moći zadržati svoj status i moć, već će također biti uklonjeni ili izbačeni iz crkve. Zato su očajnički nestrpljivi u smišljanju načina da zataškaju stvar i otklone sve skrivene opasnosti za njih. To je jedini način na koji mogu zadržati svoj status. Status je pitanje života i smrti, što se antikrista tiče. Čim čuju da će ih netko razotkriti ili prijaviti, prestravljeni su i nemirni, u strahu da će sutra izgubiti svoj status i nikada više neće uživati u osjećaju privilegije koji im je status donio, niti u povlasticama statusa. Boje se da im se više nitko neće pokoravati ili ih slijediti, da im se nitko više neće ulizivati ili izvršavati njihove naloge. Ali ono što im je najnepodnošljivije nije samo to što će izgubiti svoj status i moć, već što bi čak mogli biti uklonjeni ili izbačeni. Kad bi se to dogodilo, sve prednosti i osjećaji privilegije koje su im status i moć dali, kao i nada za sve blagoslove i nagrade zadobivene vjerovanjem u Boga, bili bi izgubljeni u trenu. To im je najteže podnijeti. Jednom kad izgube prednosti i osjećaj privilegije koje su im njihova moć i status pružali, njihovi dobri dani bit će okončani. Također, jer su počinili mnoga zla djela, naći će se u nesreći, čekajući Božju kaznu.

Što je neistomišljenik? Tko su ljudi koje antikrist smatra neistomišljenicima? U najmanju ruku, to su oni koji antikrista ne shvaćaju ozbiljno kao starješinu, što znači da mu se ne dive niti ga obožavaju, već se prema njemu odnose kao prema običnoj osobi. To je jedna vrsta. Zatim su tu oni koji ljube istinu, teže istini, teže promjeni svoje naravi i teže ljubavi prema Bogu; oni idu drugačijim putem od antikrista i u očima antikrista oni su neistomišljenici. Ima li još nekih? (Oni koji uvijek daju savjete antikristima i koji se usude razotkriti ih.) Svakoga tko se usudi ponuditi antikristu svoje savjete i razotkriti ga, ili čiji su stavovi drugačiji od njegovih, on smatra neistomišljenikom. I postoji još jedna vrsta: oni koji su jednaki antikristu po kovu i sposobnosti, čija je sposobnost govora i djelovanja slična njegovoj, ili koje on vidi kao nekog iznad sebe i sposobne da ga razluče. Za antikrista, to je nedopustivo i prijetnja je njegovom statusu. Takvi su ljudi najveći neistomišljenici antikrista. Antikrist se ne usuđuje podcijeniti takve ljude niti imalo popustiti. Smatra ih trnom u oku i konstantnom iritacijom, na oprezu je i čuva se od njih u svako doba, te ih izbjegava u svemu što čini. Osobito kad antikrist vidi da će ga neistomišljenik razlučiti i razotkriti, obuzima ga posebna panika; očajnički želi isključiti i napasti takvog neistomišljenika, tako da neće biti zadovoljan sve dok tog neistomišljenika ne ukloni iz crkve. S takvim načinom razmišljanja i srcem ispunjenim ovim stvarima, za što je sve on sposoban? Bi li se prema ovoj braći i sestrama odnosio kao prema neprijateljima i smišljao načine da ih sruši i riješi ih se? Sigurno bi. Razbijao bi glavu smišljajući načine da pokori neistomišljenike i išao bi do krajnjih granica da ih porazi, zar ne? Pokoriti neistomišljenike znači da antikrist natjera sve da ga slušaju, tako da se nitko više ne usudi reći bilo što drugo ili imati drugačija mišljenja, a kamoli ga razotkriti. Poraziti neistomišljenika znači da mu antikrist podmeće i osuđuje ga, stvarajući neke lažne dojmove da bi neistomišljenika osramotio i da bi bio orezan, uslijed čega bi mu ugled dotaknuo dno. Nije li činiti nešto ovakvo najveći oblik zlog djela? Ne vrijeđa li to Božju narav? Antikrist ima mnoga sredstva i metode za napadanje i isključivanje neistomišljenika. Osim javnog sučeljavanja i odbacivanja, njegovo najmoćnije sredstvo uključuje privlačenje i novačenje neistomišljenika, tjerajući ih da ga svi slušaju. Ako neistomišljenici ne slušaju, antikrist će ih suzbijati, potiskivati i diskreditirati, na isti način na koji se nevjernici obračunavaju s političkim protivnicima. Eto koliko su opaki i okrutni antikristi. Ali ponekad, antikristi će se koristiti blagim pristupom da privuku ljude. Na primjer, ako postoji neistomišljenik čije mišljenje nije usklađeno s njihovim, oni će istražiti što ta osoba voli i gdje su joj slabe točke, koristeći se svakojakim prezira vrijednim sredstvima da slome njezin otpor. Ili će glumiti pokornost i priznati svoje pogreške pred neistomišljenikom, ili će ići do krajnjih granica da neistomišljeniku osiguraju povlastice i udovolje mu, ili će možda natjerati svoje bliske prijatelje da uvjere neistomišljenika; a zatim se pretvaraju da u zajedništvu razgovaraju o istini s tim neistomišljenikom, govoreći: „Naše je udruživanje za crkveni rad savršeno; možemo u budućnosti podijeliti ovu crkvu pola-pola. Iako sam ja starješina, slušat ću sve prijedloge koje imaš. Zapravo, ja sam taj koji će surađivati s tobom.” Ako je neistomišljenik osoba koja ne razumije istinu, onda će antikristu biti lako unovačiti ga. Oni koji razumiju istinu prozret će to i reći: „Ovaj je pravi spletkar; ne napada otvoreno, već se koristi trikom – ne ide na silu, nego na blag način.” Za antikrista, neistomišljenik je prijetnja njegovu statusu i moći. Tko god prijeti njegovom statusu i moći, ma tko to bio, antikrist će ići do krajnjih granica da se „pobrine” za njih. Ako se te ljude zaista ne može podčiniti ili unovačiti, onda će ih antikristi srušiti ili ukloniti. Na kraju će antikristi postići svoj cilj da imaju apsolutnu moć i da budu sami sebi zakon. Ovo je jedna od tehnika kojima se antikristi redovito koriste da održe svoj status i moć – napadaju i isključuju neistomišljenike.

Odakle potječu metode, očitovanja, motivi i izvori postupanja antikrista u napadanju i isključivanju neistomišljenika? (Sotona.) Da budemo precizni, oni dolaze iz čovjekovih ambicija i želja te iz Sotonine prirode. Koji je onda antikristov cilj? Njegov je cilj zgrabiti moć, kontrolirati srca ljudi i uživati u povlasticama svojeg statusa. To je ono što čini pravog antikrista. Iz perspektive dviju stavki, pridobivanja ljudskih srca te napadanja i isključivanja neistomišljenika, kako antikrist tumači značenje riječi „starješina” i ulogu koju starješina igra? Oni vjeruju da je starješina netko tko posjeduje moć i status, da imaju moć naređivati, privlačiti, zaluđivati, prijetiti i kontrolirati ljude koje vode. Ovako oni shvaćaju riječ „starješine”. Dakle, kad su u ulozi starješine, oni primjenjuju te taktike u svojem radu i tako obavljaju svoje dužnosti. Što onda oni zapravo čine kad obavljaju svoje dužnosti? Može se pouzdano reći da čine zla djela, i da budemo precizni, uspostavljaju vlastito neovisno kraljevstvo, natječući se s Bogom za izabrani narod, za srca ljudi i za status. Žele zamijeniti Božji položaj u srcu ljudi, natjerati ljude da njih obožavaju. Ne gajite li i vi često takve namjere i motive te ne pokazujete li takva ponašanja i postupke? Ne otkrivate li često ove sotonske naravi? (Otkrivamo.) Koliko ozbiljno može postati otkrivanje ovih sotonskih naravi? Je li došlo do točke u kojoj se ne možete kontrolirati? Kad se to dogodi, jeste li u stanju imati malo svjesnosti, suzdržanosti i discipline? (Da.) Recite Mi, postoji li itko tko uopće ne želi moć? Postoji li itko tko ne voli moć? Postoji li itko tko ne žudi za povlasticama statusa? Ne, ne postoji. Koji je razlog tome? To je zato što je Sotona iskvario sve ljude; svi imaju sotonsku prirodu. Nešto što svi ljudi imaju zajedničko jest da vole moć, status i uživanje u povlasticama statusa. To je osobina koju svi ljudi dijele. Pa zašto se onda neki ljudi smatraju antikristima, dok drugi samo otkrivaju narav antikrista ili hodaju putem antikrista? Koje su razlike između ove dvije skupine? Prvo, govorit ću o razlici u njihovoj ljudskosti. Imaju li antikristi ljudskost? Koje su razlike između ljudskosti ljudi koji hodaju putem antikrista i samih antikrista? (Antikristi nemaju savjesti i razuma, nemaju ljudskosti, dok ljudi koji hodaju putem antikrista još uvijek imaju malo savjesti i razuma. Oni još uvijek mogu prihvatiti istinu i prihvatiti Božji sud i grdnju, te također pokazati istinsko pokajanje.) Razlika je u pokazivanju pokajanja. Znaju li se antikristi pokajati? (Ne, ne znaju.) Antikristi ni najmanje ne prihvaćaju istinu; čak i kad udare glavom o zid, neće se pokajati. Nikada neće spoznati sebe. Kad je riječ o ljudskosti, postoji još jedan način na koji se ljudi koji hodaju putem antikrista razlikuju od antikrista, a to je razlika između prosječne dobre osobe i zle osobe. Dobri ljudi govore i čine stvari sa savješću i razumom, dok zli ljudi nemaju savjesti i razuma. Kad zli ljudi učine nešto loše i budu razotkriveni, prkosni su: „Hmf, čak i ako svi znaju, mogu li što učiniti po tom pitanju? Radit ću što god hoću! Nije me briga tko me razotkriva ili kritizira. Što mi itko zaista može?” Bez obzira na to koliko loših stvari zla osoba učini, ona ne osjeća sram. Kad obična osoba učini nešto loše, želi to prikriti i zataškati. Ako je netko na kraju razotkrije, previše je posramljena da bi se suočila s bilo kime i čak ne želi nastaviti živjeti: „Ah, kako sam mogao učiniti ovako nešto? Zaista sam bestidan!” Iznimno su puni kajanja i čak proklinju sebe, zaklinjući se da nikada više neće učiniti nešto takvo. Ovakva vrsta ponašanja dokaz je da imaju osjećaj srama, da još uvijek imaju nešto ljudskosti. Netko tko je bestidan nema savjesti i razuma, i svi su zli ljudi bestidni. Bez obzira na to kakvo loše djelo zla osoba počini, od toga joj se lice neće zacrvenjeti niti će joj srce brže zakucati, te će i dalje beskrupulozno braniti svoje postupke, pretvarajući negativne aspekte u pozitivne i govoreći o lošim djelima kao da su dobra. Ima li takva osoba osjećaj srama? (Ne.) Ako ima takav stav, hoće li se onda zaista pokajati u budućnosti? Ne, samo će se nastaviti ponašati kao i do sada. To znači da su bestidni, a bestidnost znači nemati savjesti i razuma. Ljudi sa savješću i razumom previše su posramljeni da bi se suočili s bilo kime nakon što su razotkriveni zbog nečeg lošeg što su učinili, i nikada to više ne čine. Zašto je to tako? Zato što osjećaju da je učiniti to bilo sramotno i prepuni su srama da bi se suočili s bilo kime; u njihovoj ljudskosti postoji osjećaj srama. Nije li ovo minimalni standard za normalnu ljudskost? (Jest.) Može li se netko tko čak ni ne osjeća sram i dalje nazivati čovjekom? Ne može. Ima li netko tko ne osjeća sram normalan um? (Nema.) Oni nemaju normalan um, a kamoli ljubav prema pozitivnim stvarima. Za njih je imati savjest i razum previsok standard, onaj koji ne dostižu. Dakle, koja je najosnovnija razlika između antikrista i onih koji hodaju putem antikrista? Kada nekog tko posjeduje bit antikrista netko drugi razotkrije zbog natjecanja s Bogom za status, on neće misliti da je učinio nešto pogrešno. Poslije on ne samo da neće naučiti lekciju i okrenuti se Bogu, već će se, naprotiv, čim dobije priliku da bude izabran za starješinu ili djelatnika, nastaviti natjecati s Bogom za status, nastavljajući kao i prije, radije će umrijeti nego se pokajati. Posjeduju li ti ljudi ikakvu racionalnost? (Ne posjeduju.) A osjećaju li ljudi koji nemaju racionalnosti ikakav sram? (Ne osjećaju.) Takvi ljudi nemaju racionalnosti ni osjećaja srama. Kad ljudi koji posjeduju normalnu ljudskost, savjest i razum čuju druge kako za njih govore da se natječu s Bogom za status, pomislit će: „O ne, ovo je ozbiljna stvar! Ja sam Božji sljedbenik! Kako bih se mogao natjecati za status s Njim? Kako je sramotno boriti se s Bogom za status! Koliko sam morao biti otupljen, glup i nerazuman da bih ovo učinio! Kako sam mogao učiniti takvo nešto?” Osjećat će se posramljeno i postiđeno zbog onoga što su učinili, i kad se susretnu sa sličnim situacijama, njihov osjećaj srama obuzdat će njihovo ponašanje. Priroda-bit svih ljudi jest priroda-bit Sotone, ali oni koji posjeduju razum normalne ljudskosti imat će osjećaj srama i njihova će ponašanja biti obuzdana. Kako se nečije razumijevanje istine postupno produbljuje, i kako njegovo znanje i razumijevanje Boga te pokornost istini dobivaju na dubini, ovaj osjećaj srama više neće biti najniža granica. Bit će sve više obuzdan istinom i svojim bogobojaznim srcem. Nastavit će se usavršavati i postupat će sve više i više u skladu s istinom. Međutim, hoće li antikristi težiti istini? Apsolutno neće. Ne posjeduju normalan ljudski razum, ne znaju što znači težiti istini, osjećaju odbojnost prema istini i nemaju ni trunke ljubavi prema njoj, stoga kako bi mogli težiti istini? Težnja istini potreba je normalne ljudskosti; samo oni koji gladuju i žeđaju za pravednošću voljet će istinu i težiti joj. Oni koji ne posjeduju normalnu ljudskost nikada neće težiti istini.

Ljudi koji hodaju putem antikrista razlikuju se od pravih antikrista. Neki ljudi vide da su puni naravi antikrista i oni teže za slavom, dobitkom i statusom i duboko ih cijene, te nikada to nisu u stanju pustiti. Čvrsto vjeruju da imaju prirodu antikrista i ne mogu biti spašeni. Ako ti zaista ne poznaješ sebe i ne znaš jesi li antikrist ili zla osoba, onda bi trebao promisliti o tome imaš li imalo osjećaja stida ili srama. Ako nemaš, onda si u opasnosti i može se reći da posjeduješ priroda-bit zle osobe ili antikrista. Čak i ako sada nisi antikrist, možeš to postati u budućnosti. Ono što su oni koji ne teže istini najmanje voljni činiti jest promišljati o sebi i spoznati sebe. Oni kažu: „Nije me briga tko kaže da sam antikrist. Tko ne voli slavu, dobitak i status? Svatko tko kaže da ne voli slavu, dobitak i status, laže. Tko bi mogao imati status i ne uživati u njegovim povlasticama? To može samo budala. Sposobnost uživanja u povlasticama statusa, to se zove sposobnost!” Kakva osoba govori ovakve stvari? Nije li to netko tko osjeća odbojnost prema istini? Ovakva je osoba nepopravljivo tvrdoglava – može li biti spašena? Apsolutno ne može biti spašena jer Bog ne spašava zle ljude; ljudi poput ovih su Sotoninog soja, oni su zvijeri. Neki ljudi ne znaju mogu li biti predmet Božjeg spasenja. U tom slučaju, kad Božje riječi razotkriju tvoju priroda-bit i tvoju iskvarenu narav, promotri možeš li ti to osjetiti i u sebi se osjećati posramljeno, te misliš li da je ono što Bog razotkriva tvoje pravo ja, što bi te onda navelo da osjetiš sram i da bi najradije propao u zemlju od srama. Ako imaš ovaj osjećaj srama, ako imaš ovu svjesnost, to je dobra stvar. Postoje čak i neki ljudi koji kažu: „Božje riječi temeljito su me razotkrile. Previše me sram suočiti se i s kim i nemam se gdje sakriti. Mislim da bih trebao biti poslan u pakao, ne zaslužujem Božje spasenje. Moja negativnost je takva da čak ni ne mislim da zaslužujem živjeti. Najbolje bi bilo da jednostavno umrem i da sve završi.” Je li osjećati se ovako dobra ili loša stvar? To je dobra stvar. Neki ljudi ne razumiju i kažu: „Kako bi ovo mogla biti dobra stvar?” (To pokazuje da ova osoba ima osjećaj srama.) To nije određeno sramom. Prije svega, imati ovakav osjećaj znači da ti barem razumiješ Božje riječi. Drugo, koji je temelj za tvoju samospoznaju? (Prihvaćanje Božjih riječi.) Točno. Priznaješ da su Božje riječi istina, što znači da se koristiš Božjim riječima kao mjerilom za procjenu možeš li biti spašen i kakva si vrsta osobe – već si učinio Njegove riječi mjerilom za procjenu samoga sebe. To dokazuje da imaš istinsku vjeru u njih. Samo kad imaš istinsku vjeru u Boga, možeš Njegove riječi smatrati istinom, mjerilom za procjenu samoga sebe. Onaj tko to čini ima priliku biti spašen – to se ne svodi samo na pitanje ima li netko osjećaj srama ili ne.

Što se tiče ovog očitovanja – antikristovog napadanja i isključivanja neistomišljenika – već smo razgovarali o definiciji riječi „neistomišljenik”. Dakle, koji ljudi potpadaju pod opseg ovog izraza? To su uglavnom oni koji imaju drugačije poglede na stvari od antikrista i koji idu drugačijim putevima od njih. U očima antikrista svi ti ljudi postaju neistomišljenici i oni su mete antikristovih napada. Antikristi vjeruju da je napadanje i isključivanje neistomišljenika savršeno opravdano, da je to zaštita rada Božje kuće i zaštita crkvenog života, dok je u stvarnosti to sredstvo i metoda zaštite vlastitog statusa i moći. To nimalo ne služi zaštiti rada Božje kuće, a još manje održava normalan red crkvenog života za Božje izabranike. Neki od ovdje spomenutih neistomišljenika ljudi su koji teže istini. U to možemo biti sigurni jer su antikristi protiv ljudi koji teže istini, a samo oni koji teže istini mogu razlučiti antikriste.

22. siječnja 2019.