Tek kada odbaciš svoje iskvarene naravi i počneš proživljavati normalnu ljudskost, bit ćeš usavršen. Iako nećeš moći izricati proročanstva niti ikakva otajstva, proživljavat ćeš i pokazivati obličje čovjeka. Bog je stvorio čovjeka, ali onda je čovjeka iskvario Sotona, tako da su ljudi postali „mrtvi.” Dakle, nakon što se promijeniš, više nećeš biti poput tih mrtvih. Upravo Božje riječi oživljavaju ljudski duh i obnavljaju ga, a kada se čovjekov duh obnovi, tada će on oživjeti. Kada govorim o „mrtvima”, mislim na leševe koji nemaju duha, na ljude u kojima je duh umro. Kada se ljudski duh probudi, tada ljudi ožive. Sveti o kojima se prije govorilo odnose se na ljude koji su oživjeli, one koji su bili pod utjecajem Sotone, ali su ga pobijedili. Izabrani narod Kine pretrpio je okrutno i nehumano progonstvo i obmanu velikog crvenog zmaja, zbog čega su mentalno razoreni i bez imalo hrabrosti za život. Stoga buđenje njihovog duha mora započeti s njihovom biti: malo po malo, u njihovoj se biti mora probuditi njih duh. Kada jednog dana ožive, više neće biti prepreka i sve će teći glatko. Trenutačno je to i dalje neostvarivo. Većina ljudi živi tako da oko sebe šire ozračje smrti; obavijeni su aurom smrti i toliko im toga nedostaje. Riječi nekih ljudi nose smrt, njihovi postupci nose smrt i gotovo sve što proživljavaju sastoji se od smrti. Ako danas ljudi javno svjedoče za Boga, tada neće uspjeti u tom zadatku jer tek trebaju u potpunosti oživjeti, a među vama je previše mrtvih. Danas se neki ljudi pitaju zašto Bog ne pokaže neke znakove i čuda kako bi mogao brzo proširiti Svoje djelo među neznabošcima. Mrtvi ljudi ne mogu svjedočiti za Boga; to je nešto što samo živi mogu učiniti, a ipak je većina ljudi danas mrtva; previše ih živi pod okriljem smrti, pod utjecajem Sotone, i ne mogu to nadvladati. Budući da je tako, kako bi mogli svjedočiti za Boga? Kako bi mogli širiti rad na evanđelju?

Svi oni koji žive pod utjecajem tame jesu oni koji žive usred smrti, oni koji su opsjednuti Sotonom. Ako ih Bog ne spasi, ne osudi i ne izgrdi, ljudi ne mogu pobjeći od utjecaja smrti; ne mogu postati živi. Takvi mrtvi ljudi ne mogu svjedočiti za Boga niti ih Bog može upotrijebiti, a još manje mogu ući u kraljevstvo. Bog želi svjedočanstvo živih, a ne mrtvih te traži da živi, a ne mrtvi, rade za Njega. „Mrtvi” su oni koji se opiru Bogu i bune se protiv Njega; to su oni čiji je duh otupio i ne razumiju Božje riječi; to su oni koji ne provode istinu u djelo i nisu ni najmanje odani Bogu te oni koji žive pod vlašću Sotone i koje Sotona iskorištava. Oni koji su mrtvi očituju se tako što se protive istini, bune se protiv Boga te su podli, prezira vrijedni, nemilosrdni, nadmeni, lukavi i podmukli. Čak i ako takvi ljudi jedu i piju riječi Božje, oni nisu u stanju proživljavati riječi Božje; iako su živi, oni su samo hodajući leševi, mrtvaci koji dišu. Mrtvi su potpuno nesposobni udovoljiti Bogu, a još manje biti Mu potpuno pokorni. Oni Ga mogu samo obmanjivati, bogohuliti i izdati Ga, a ono što proživljavaju u potpunosti su otkrivenja Sotonine prirode. Ako ljudi žele postati živa bića i svjedočiti za Boga te da ih Bog smatra dostojnima, onda moraju prihvatiti Božje spasenje; moraju se rado pokoriti Njegovom sudu i grdnji te moraju rado prihvatiti Božje orezivanje. Tek će tada moći provesti u djelo sve istine koje Bog zahtijeva i tek će tada primiti Božju spasonosnu milost i istinski postati živa bića. Živi su oni koje je Bog spasio; njima Bog sudi i grdi ih, voljni su posvetiti se i dragovoljno polažu svoje živote za Boga te bi rado dali cijeli svoj život za Boga. Sotona može biti posramljen samo kada živi svjedoče za Boga; samo živi mogu širiti Božji rad na evanđelju, samo su živi u skladu s Božjim nakanama i samo su živi stvarni ljudi. Izvorno je čovjek kojeg je Bog stvorio bio živ, ali zbog Sotonine iskvarenosti čovjek živi usred smrti i živi pod utjecajem Sotone i tako su, na taj način, ljudi postali mrtvi bez duha, postali su neprijatelji koji se opiru Bogu, postali su Sotonina oruđa i postali su Sotonini zarobljenici. Živi ljudi koje je Bog stvorio postali su mrtvi i tako je Bog izgubio Svoje svjedočanstvo i izgubio je čovječanstvo koje je On stvorio i koje je jedino što ima Njegov dah. Ako Bog želi vratiti Svoje svjedočanstvo i vratiti one koji su stvoreni Njegovom vlastitom rukom, ali koje je Sotona zarobio, onda ih On mora uskrsnuti kako bi postali živa bića i mora ih sve povratiti kako bi živjeli u Njegovom svjetlu. Mrtvi su oni koji nemaju duha, koji su krajnje otupjeli, koji se opiru Bogu i, još više, koji ne poznaju Boga. Ti ljudi nemaju ni najmanju namjeru pokoriti se Bogu; oni se samo bune protiv Njega i opiru Mu se te nisu nimalo odani. Živi su oni čiji je duh obnovljen, koji se znaju pokoriti Bogu, koji su odani Bogu i koji posjeduju istinu i svjedočanstvo – samo su ti ljudi ugodni Bogu u Njegovoj kući. Bog spašava one koji mogu oživjeti, koji mogu vidjeti Božju spasonosnu milost, koji mogu biti odani Bogu, koji su voljni tražiti Boga, koji vjeruju u Božje utjelovljenje i koji vjeruju u Njegovu pojavu. Neki ljudi mogu oživjeti, a neki ne mogu; to ovisi o tome može li se njihova priroda spasiti ili ne. Mnogi su ljudi čuli puno Božjih riječi, a ipak ne razumiju Božje nakane i još ih uvijek nisu sposobni provesti u djelo. Takvi ljudi nisu sposobni proživljavati nikakvu istinu te ujedno namjerno ometaju Božje djelo. Oni nisu sposobni obavljati nikakav posao za Boga i ne mogu se dati za Njega – naprotiv, oni potajno troše crkveni novac i žive na račun kuće Božje. To su mrtvi ljudi koji ne mogu biti spašeni. Bog spašava sve one koji su usred Njegovog djela, ali postoji dio ljudi koji ne mogu primiti Njegovu spasonosnu milost; samo mali broj može primiti Njegovu spasonosnu milost. To je zato što je većina ljudi preduboko iskvarena i postali su mrtvi te ne mogu biti spašeni; Sotona ih je u potpunosti iskoristio i njihova je priroda previše zlonamjerna. Ta manjina također se ne može u potpunosti pokoriti Bogu. To nisu oni koji su otpočetka bili potpuno odani Bogu ili koji su otpočetka gajili najveću ljubav prema Bogu; umjesto toga, oni su se pokorili Bogu zbog Njegovog djela osvajanja, oni vide Boga zbog Njegove vrhunske ljubavi, oni postižu promjenu naravi zbog Božje pravedne naravi i oni upoznaju Boga zbog Njegovog djela, Njegovog djela koje je i praktično i normalno. Bez tog Božjeg djela, bez obzira na to koliko su ti ljudi dobri, oni bi i dalje pripadali Sotoni, i dalje bi pripadali smrti te bi i dalje bili mrtvi. Činjenica da ti ljudi danas mogu primiti Božju spasonosnu milost isključivo je posljedica toga što su voljni surađivati s Bogom.

Zbog odanosti Bogu, On će zadobiti žive i živjet će usred Njegovih obećanja, a zbog opiranja Bogu, On će odbaciti mrtve s prezirom i živjet će usred Njegove kazne i prokletstava. Takva je pravedna narav Boga, koju nijedan čovjek ne može promijeniti. Zbog vlastitog traženja, ljudi dobivaju Božje odobrenje i žive u svjetlu; zbog spletki Bog proklinje ljude i bivaju kažnjeni; zbog zlih djela Bog kažnjava ljude, a zbog svoje čežnje i odanosti ljudi primaju Božje blagoslove. Bog je pravedan: On blagoslivlja žive, a proklinje mrtve tako da su uvijek usred smrti i nikada neće živjeti u Božjem svjetlu. Bog će uzeti žive u Svoje kraljevstvo i u Svoje blagoslove, da postoje s Njim za sva vremena. Ali što se tiče mrtvih, On će ih prepustiti vječnoj smrti; oni su oni koji će propasti i koji će uvijek pripadati Sotoni. Bog nikako ni prema kome neće postupati nepravedno. Svi oni koji istinski traže Boga sigurno će ostati u kući Božjoj, a svi oni koji su buntovni prema Bogu i u neskladu s Njim sigurno će živjeti usred Njegove kazne. Možda si nesiguran u pogledu djela koje obavlja Božje utjelovljeno tijelo – ali jednog dana Božje tijelo neće izravno uređivati čovjekov ishod; umjesto toga, Njegov će Duh urediti čovjekovo odredište i u to će vrijeme ljudi znati da su Božje tijelo i Njegov Duh jedno, da Njegovo tijelo ne čini pogreške, a još manje Njegov Duh. Konačno, On će sigurno povesti one koji su oživjeli u Svoje kraljevstvo; ni jednog više ni jednog manje. Što se tiče mrtvih, koji nisu oživjeli, oni će sigurno biti bačeni u Sotoninu jazbinu.