Vjerovati u Boga i spoznavati Boga potpuno je prirodno i opravdano, a danas – u doba kada utjelovljeni Bog osobno obavlja Svoje djelo – osobito je dobro vrijeme za spoznaju Boga. Udovoljavanje Bogu postiže se gradnjom na temelju razumijevanja Božjih namjera, a da bi se Božje namjere razumjele, potrebno je imati spoznaju Boga. Ta je spoznaja Boga vizija koju mora imati onaj tko vjeruje u Boga; ona je temelj čovjekove vjere u Boga. Bez te spoznaje čovjekova bi vjera u Boga postojala u nejasnom stanju, usred praznih doktrina. Čak i ako su takvi ljudi odlučni slijediti Boga, neće ništa zadobiti. Svi oni koji u ovom toku ništa ne zadobiju bit će eliminirani – svi su oni gotovani. Koji god korak Božjeg djela doživljavao, trebala bi te pratiti velika vizija. U protivnom bi ti bilo teško prihvatiti svaki korak novog djela, jer novo Božje djelo nadilazi čovjekovu sposobnost zamišljanja i izvan je granica njegova razmišljanja. Stoga, bez pastira koji bi brinuo o čovjeku, bez pastira koji bi razgovarao u zajedništvu o vizijama, čovjek nije sposoban prihvatiti to novo djelo. Ako čovjek ne može shvatiti vizije, onda ne može shvatiti novo Božje djelo, a ako se čovjek ne može pokoriti novom Božjem djelu, onda neće moći razumjeti Božje namjere, pa će njegova spoznaja Boga biti ravna nuli. Prije nego što čovjek Božju riječ provede u djelo, mora je poznavati; to jest, mora razumjeti Božje namjere. Samo se tako Božja riječ može provoditi u djelo točno i u skladu s Božjim namjerama. To mora posjedovati svatko tko traga za istinom, a to je i proces koji mora proći svatko tko nastoji spoznati Boga. Proces spoznavanja Božje riječi proces je spoznavanja Boga. To je i proces spoznavanja Božjeg djela. Stoga spoznavanje vizija ne odnosi se samo na spoznavanje ljudskosti utjelovljenog Boga, već obuhvaća i spoznavanje Božje riječi i djela. Putem Božje riječi ljudi dolaze do razumijevanja Božjih namjera, a putem Božjeg djela dolaze do spoznaje Božje naravi i onoga što Bog jest. Vjera u Boga prvi je korak prema spoznaji Boga. Proces napredovanja od te početne pa do najdublje vjere u Boga proces je spoznavanja Boga, proces doživljavanja Božjeg djela. Ako vjeruješ u Boga samo radi vjerovanja u Boga, a ne radi toga da Ga spoznaš, onda u tvojoj vjeri nema stvarnosti i ona ne može postati čista – u to nema sumnje. Ako, doživljavajući Božje djelo, čovjek postupno spoznaje Boga, tada će se njegova narav postupno mijenjati, a njegova će vjera postajati sve istinitija. Tako će čovjek, kada postigne uspjeh u svojoj vjeri u Boga, u potpunosti zadobiti Boga. Razlog zbog kojega Bog ulaže toliko svog srca da bi se po drugi put utjelovio i osobno obavio Svoje djelo jest taj da Ga čovjek može spoznati i vidjeti. Spoznaja Boga^[a] konačni je učinak koji se treba postići po završetku Božjeg djela; to je posljednji zahtjev koji Bog postavlja čovječanstvu. Razlog zbog kojega On to čini jest radi Njegova konačnog svjedočanstva; On to djelo obavlja kako bi se čovjek konačno i u potpunosti okrenuo Njemu. Čovjek može zavoljeti Boga samo spoznajom Boga, a da bi volio Boga, mora Ga spoznati. Bez obzira na to kako teži ili što se nada zadobiti svojom težnjom, čovjek mora biti u stanju postići spoznaju Boga. Samo tako čovjek može udovoljiti Božjem srcu. Samo spoznavanjem Boga čovjek može imati istinsku vjeru u Boga, a samo se spoznavanjem Boga može istinski bojati Boga i pokoriti Mu se. Oni koji ne poznaju Boga nikada neće doći do istinske pokornosti i istinskog straha od Boga. Spoznaja Boga uključuje spoznaju Njegove naravi, razumijevanje Njegovih namjera i spoznaju onoga što On jest. Ipak, koji god aspekt netko spoznao, svaki od njih zahtijeva od čovjeka da plati cijenu i zahtijeva odlučnost da se pokori; bez toga nitko ne bi mogao nastaviti slijediti do kraja. Božje je djelo suviše neusklađeno s čovjekovim predodžbama. Čovjeku je preteško spoznati Božju narav i ono što Bog jest, a svaka Božja riječ i djelo, svaki Njegov potez čovjeku su suviše neshvatljivi. Ako čovjek želi slijediti Boga, a ipak Mu se ne želi pokoriti, onda neće zadobiti ništa. Od stvaranja svijeta pa sve do danas, Bog je učinio mnogo djela koja su čovjeku neshvatljiva i koja je čovjek teško prihvaćao te je izgovorio mnogo toga zbog čega je čovjekove predodžbe teško iscijeliti. Ali On nikada nije prekinuo Svoje djelo zbog toga što čovjek ima previše poteškoća; naprotiv, nastavio je djelovati i govoriti. Iako je velik broj „ratnika” pao usput, On i dalje obavlja Svoje djelo i neprekidno nastavlja birati skupinu za skupinom ljudi koji su se voljni pokoriti Njegovom novom djelu. On nema samilosti prema tim palim „junacima”, nego cijeni one koji prihvaćaju Njegovo novo djelo i riječi. Ali s kojim ciljem tako provodi korak za korakom djela? Zašto stalno eliminira neke ljude, a bira druge? Zašto stalno primjenjuje takvu metodu? Cilj Njegova djela jest omogućiti čovjeku da Ga spozna i da tako bude zadobiven od Njega. Načelo Njegova djela jest djelovati na onima koji se mogu pokoriti djelu koje On danas obavlja, a ne na onima koji se pokoravaju djelu koje je obavio u prošlosti, dok se protive djelu koje obavlja danas. To je razlog zbog kojega je eliminirao toliko ljudi.

Lekcija spoznavanja Boga ne može se naučiti u dan ili dva: čovjek mora proći iskustva, proći patnju i istinski se pokoriti. Prije svega, počni od Božjeg djela i Božjih riječi. Nužno je da razumiješ što spoznaja Boga obuhvaća, kako postići tu spoznaju i kako u svojim iskustvima vidjeti Boga. To svatko mora učiniti dok još nije spoznao Boga. Nitko ne može u jednom potezu dokučiti Božje djelo i riječi niti itko može u kratkom vremenu postići spoznaju Božje sveukupnosti. Postoji nužan proces iskustva, bez kojeg nitko ne bi mogao spoznati Boga niti Ga iskreno slijediti. Što više djela Bog obavlja, to Ga čovjek više spoznaje. Što je Božje djelo više neusklađeno s čovjekovim predodžbama, to se čovjekova spoznaja Njega više obnavlja i produbljuje. Kad bi Božje djelo ostalo zauvijek stalno i nepromjenjivo, čovjekova spoznaja o Njemu tada ne bi bila velika. Morate kristalno jasno razumjeti ove vizije – od vremena stvaranja do danas, što je Bog učinio tijekom Doba zakona, što je učinio tijekom Doba milosti i što čini tijekom Doba kraljevstva. Morate poznavati Božje djelo. Tek nakon što je počeo slijediti Isusa, Petar je postupno upoznavao velik dio djela koje je Duh obavio u Isusu. Rekao je: „Oslanjanje na čovjekova iskustva nije dovoljno za postizanje potpune spoznaje; u Božjem djelu mora biti mnogo novih stvari koje će nam pomoći da Ga spoznamo.” Petar je u početku vjerovao da je Isus onaj kojega je Bog poslao, poput apostola, i Isusa nije vidio kao Krista. U to vrijeme, kada je počeo slijediti Isusa, Isus ga je upitao: „Šimune, sine Jonin, hoćeš li Me slijediti?” Petar je rekao: „Moram slijediti onoga kojega je poslao nebeski Otac. Moram priznati onoga kojega je izabrao Duh Sveti. Slijedit ću Te.” Iz njegovih se riječi može vidjeti da Petar jednostavno nije imao spoznaju Isusa; iskusio je Božje riječi, orezivao je samoga sebe i trpio poteškoće za Boga, ali nije imao spoznaju Božjeg djela. Nakon što je neko vrijeme stjecao iskustvo, Petar je u Isusu vidio mnoga Božja djela, vidio je Božju divotu i u Isusu je vidio mnogo od Božjeg bića. Vidio je i da riječi koje je Isus izgovorio nije mogao izgovoriti čovjek te da djelo koje je Isus obavio nije mogao obaviti čovjek. Nadalje, u Isusovim riječima i postupcima Petar je vidio mnogo Božje mudrosti i mnogo djela božanstva. Tijekom svojih iskustava nije nastojao samo spoznati sebe, nego je i pomno obraćao pažnju na svaki Isusov postupak, zahvaljujući čemu je otkrio mnoge nove stvari, naime, da je u djelu koje je Bog obavio u Isusu bilo mnogo izraza praktičnog Boga te da se Isus razlikovao od obične osobe po riječima koje je izgovarao i postupcima koje je činio, kao i po načinu na koji je pastirski vodio crkve i po djelu koje je provodio. Tako je Petar od Isusa naučio mnoge lekcije koje je trebao naučiti, a do trenutka kada je Isus trebao biti pribijen na križ, zadobio je nešto spoznaje o Isusu – to je postalo temelj njegove doživotne odanosti Isusu i njegova raspeća naglavačke koje je pretrpio radi Gospodina. Iako je imao neke predodžbe i u početku nije imao jasnu spoznaju Isusa, takve su stvari neizbježno dio iskvarenog čovjeka. Kad je Isus trebao otići, rekao je Petru da je Njegovo raspeće djelo koje je došao obaviti, da je neizbježno da će Ga to doba napustiti i da će Ga ovo prljavo, staro doba pribiti na križ. Rekao je Petru da je došao dovršiti djelo otkupljenja i da će, nakon što to djelo dovrši, Njegovoj službi doći kraj. Čuvši to, Petar je bio shrvan tugom i još se više vezao za Isusa. Kad je Isus bio pribijen na križ, Petar je nasamo gorko plakao. Prije toga upitao je Isusa: „Gospodine moj! Kažeš da ćeš biti razapet. Kada ćemo Te ponovno vidjeti nakon što odeš?” Je li u riječima koje je izgovorio bilo neke primjese? Jesu li u te riječi bile umiješane predodžbe? U svojem je srcu znao da je Isus došao dovršiti dio Božjeg djela, da će nakon Isusova odlaska Duh biti s njim i da će, iako će On biti pribijen na križ i uzaći na nebo, ipak Duh Božji biti s njim. U to je vrijeme Petar imao određeno znanje o Isusu: znao je da je Isusa poslao Duh Božji, da je Duh Božji bio u Njemu te da je Isus bio Sam Bog, da je On bio Krist. Ipak, Petar je izgovorio takve riječi zbog svoje ljubavi prema Isusu i zbog svoje ljudske slabosti. Ako u svakom koraku Božjeg djela čovjek može promatrati i pomno stjecati iskustvo, tada će moći postupno otkrivati Božju divotu. A što je Pavao uzeo kao svoju viziju? Kad mu se Isus ukazao, Pavao je rekao: „Tko si, Gospodine?” Isus je rekao: „Ja sam Isus kojega ti progoniš.” To je bila Pavlova vizija. Petar je kao svoju viziju uzeo Isusovo ukazanje tijekom 40 dana nakon Njegova uskrsnuća i Isusova učenja za Njegova života sve do kraja svog putovanja.

Čovjek doživljava Božje djelo, spoznaje samoga sebe, odbacuje svoju iskvarenu narav i teži rastu u životu, a sve to radi spoznavanja Boga. Ako nastojiš samo spoznati samoga sebe i orezati vlastitu iskvarenu narav, ali nemaš spoznaju o tome kakvo djelo Bog obavlja na čovjeku, o tome koliko je veliko Njegovo spasenje ili o tome kako ti doživljavaš Božje djelo i svjedočiš o Njegovim djelima, onda je to tvoje iskustvo blesavo. Ako misliš da je čovjekov život sazrio samo zato što je u stanju provesti istinu u djelo i biti strpljiv, to znači da još uvijek nisi dokučio pravo značenje života ili Božji cilj u usavršavanju čovjeka. Jednog dana, kada budeš u vjerskim crkvama, među članovima Crkve pokajanja ili Crkve života, naići ćeš na mnoge pobožne ljude čije molitve sadrže „vizije” i koji su u svojoj težnji životu ganuti i vođeni riječima. Nadalje, oni u mnogočemu mogu pokazati strpljenje, otpustiti sebe i ne biti vođeni tijelom. Tada ih nećeš moći razlučiti: vjerovat ćeš da je sve što čine ispravno, da je to prirodno otkrivenje života te da je šteta što je ime u koje vjeruju pogrešno. Nisu li takvi pogledi glupi? Zašto se kaže da mnogi ljudi nemaju život? Zato što ne poznaju Boga, pa se zato kaže da u svojem srcu nemaju Boga i nemaju život. Ako si u svojoj vjeri u Boga došao do toga da možeš temeljito spoznati Božja djela, Božju praktičnost i svaku etapu Božjeg djela, onda posjeduješ istinu. Ako ne poznaješ Božje djelo ni Božju narav, onda tvoje iskustvo još uvijek nije dostatno. Kako je Isus proveo tu etapu Svojeg djela, kako se ova etapa provodi, kako je Bog obavio Svoje djelo u Dobu milosti i koje je djelo obavljeno, koje se djelo obavlja u ovoj etapi – ako nemaš temeljitu spoznaju o tome, onda nikada nećeš osjećati sigurnost i uvijek ćeš se osjećati nestabilno. Ako nakon nekog razdoblja doživljavanja budeš u stanju spoznati djelo koje je Bog obavio i svaki korak Njegova djela te ako si zadobio temeljitu spoznaju toga s kojim ciljevima Bog izgovara Svoje riječi i zašto se tolike riječi koje je izgovorio nisu ispunile, onda možeš hrabro i bez suzdržavanja težiti putem koji je pred tobom, bez brige i oplemenjivanja. Trebali biste vidjeti na koje načine Bog postiže toliko Svog djela. Služi se riječima koje izgovara, oplemenjujući čovjeka i preobražavajući njegove predodžbe mnogim različitim vrstama riječi. Sva patnja koju ste pretrpjeli, sve oplemenjivanje kojem ste bili podvrgnuti, orezivanje koje ste u sebi prihvatili i prosvjetljenje koje ste iskusili – sve je to postignuto riječima koje je Bog izgovorio. Zbog čega čovjek slijedi Boga? Slijedi Ga zbog Božjih riječi! Božje su riječi duboko tajanstvene, a osim toga mogu ganuti čovjekovo srce, razotkriti ono što je duboko u njemu skriveno, omogućiti mu da spozna ono što se dogodilo u prošlosti i dopustiti mu da prodre u budućnost. Tako čovjek podnosi patnju zbog Božjih riječi, a zbog Božjih riječi biva i usavršen: tek od tada nadalje čovjek slijedi Boga. U ovoj etapi čovjek prihvaća Božje riječi i, bez obzira na to je li usavršen ili podvrgnut oplemenjivanju, Božje su riječi ključne. To je Božje djelo, a ujedno je i vizija koju bi čovjek danas trebao spoznati.

Kako Bog usavršava čovjeka, kakva je Božja narav, što Njegova narav sadrži – ako čovjek sve to može jasno objasniti, onda naviješta Božje ime, svjedoči za Boga i uzvisuje Boga. Na temelju spoznaje Boga čovjek će naposljetku biti preobražen u svojoj život-naravi. Što čovjek prolazi više orezivanja i oplemenjivanja, to je osnaženiji; što su koraci Božjeg djela brojniji, to je čovjek usavršeniji. Danas se u čovjekovu iskustvu svaki pojedini korak Božjeg djela suprotstavlja njegovim predodžbama, i sve nadilazi čovjekovo razmišljanje i izvan je njegovih očekivanja. Bog čovjeka opskrbljuje svime što mu je potrebno, a to ni u jednom pogledu nije usklađeno s čovjekovim predodžbama, a kada si slab, On izgovara Svoje riječi. Samo na taj način može opskrbiti tvoj život. Suprotstavljajući se tvojim predodžbama, On te navodi da prihvatiš Božje orezivanje; samo tako možeš odbaciti svoju iskvarenost. Danas utjelovljeni Bog djeluje, s jedne strane, u Svojem božanstvu, a s druge strane u Svojoj normalnoj ljudskosti. Kada ne poričeš nijedno Božje djelo, kada si u stanju pokoriti se bez obzira na to što Bog kaže ili čini u Svojoj normalnoj ljudskosti, kada se možeš pokoriti i razumjeti bez obzira na to koliko je On normalan te kada stekneš praktično iskustvo, tek tada možeš biti siguran da je On Bog, tek ćeš tada prestati stvarati predodžbe i tek ćeš Ga tada moći slijediti do kraja. U Božjem djelu postoji mudrost i On zna kako čovjek može ostati postojan u svjedočanstvu za Njega. On zna gdje je čovjekova kobna mana, a riječi koje izgovara mogu pogoditi tvoju kobnu manu, ali On se također služi Svojim veličanstvenim i mudrim riječima kako bi te naveo da ostaneš postojan u svjedočanstvu za Njega. Takva su čudesna Božja djela. Djelo koje Bog obavlja nezamislivo je ljudskom mišljenju. Budući da je od tijela, kakve sve iskvarenosti čovjek posjeduje i što čini čovjekovu suštinu – sve se to razotkriva Božjim sudom, tako da se čovjek nema kamo sakriti od srama.

Bog obavlja djelo suda i grdnje kako bi omogućio čovjeku da zadobije spoznaju o Njemu i radi Njegova svjedočanstva. Bez Njegova suda o čovjekovoj iskvarenoj naravi čovjek nikako ne bi mogao spoznati Njegovu pravednu narav, koja se ne smije uvrijediti, niti bi čovjek mogao svoju staru spoznaju o Bogu pretvoriti u novu. Radi Njegova svjedočanstva i radi Njegova upravljanja, On javno objavljuje Sebe u cijelosti, omogućujući tako čovjeku da kroz Njegovo javno pojavljivanje dođe do spoznaje o Bogu, preobrazi se u svojoj naravi i snažno svjedoči za Njega. Preobrazba čovjekove naravi postiže se kroz mnogo različitih vrsta Božjeg djela; bez takvih promjena u njegovoj naravi, čovjek ne bi bio u stanju posvjedočiti o Bogu i biti u skladu s Božjim namjerama. Preobražavanje čovjekove naravi znači da je čovjek oslobođen Sotonina ropstva i utjecaja tame te da je uistinu postao uzor i uzorak Božjeg djela, svjedok Božji i onaj koji je u skladu s Božjim namjerama. Danas je utjelovljeni Bog došao na zemlju obaviti Svoje djelo i On zahtijeva od čovjeka da stekne znanje o Njemu, pokornost Njemu, svjedočenje o Njemu – čovjek treba poznavati Njegovo praktično i normalno djelo, treba se pokoravati svim Njegovim riječima i djelu koji se ne slažu s ljudskim predodžbama te posvjedočiti o cjelokupnom djelu koje On obavlja kako bi spasio čovjeka, kao i o svim Njegovim djelima osvajanja čovjeka. Oni koji su svjedoci o Bogu moraju imati znanje o Bogu; samo je takvo svjedočanstvo točno i praktično i samo takvo svjedočanstvo može osramotiti Sotonu. Bog koristi one koji su Ga spoznali kroz iskustvo Njegova suda, grdnje i orezivanja kako bi svjedočili za Njega. On koristi one koje je Sotona iskvario da posvjedoče o Njemu. On koristi one čija se narav promijenila i koji su time zadobili Njegove blagoslove da posvjedoče o Njemu. Njemu ne treba čovjek da Ga hvali riječima niti Mu treba pohvala i svjedočanstvo onih Sotonine sorte, koje On nije spasio. Samo oni koji su spoznali Boga imaju pravo biti Njegovi svjedoci i samo oni koji su preobraženi u svojoj naravi imaju pravo biti Njegovi svjedoci. Bog neće čovjeku dopustiti da namjerno osramoti Njegovo ime.

Fusnota:

a. Izvorni tekst glasi: „Djelo spoznaje Boga”.