Vjerovanje u Boga i poznavanje Boga odredila su Nebesa i prihvatila zemlja, i danas je – dok traje doba u kojem utjelovljeni Bog osobno obavlja Svoje djelo – pravo vrijeme za spoznaju Boga. Udovoljavanje Bogu postiže se izgradnjom na temelju razumijevanja Božje volje, a da bi se Božja volja razumjela, potrebno je imati neko znanje o Bogu. Ova spoznaja Boga predstavlja viziju koju onaj tko vjeruje u Boga mora imati; to je temelj čovjekove vjere u Boga. U nedostatku ove spoznaje čovjekova vjera u Boga postojala bi u nejasnom stanju, usred prazne teorije. Čak i kad bi odlučili slijediti Boga, takvi ljudi ništa ne bi zadobili. Svi oni koji ne zadobiju ništa u ovom tijeku jesu oni koji će biti izgnani – svi su oni gotovani. Koji god korak Božjeg djela iskusio, trebao bi biti praćen moćnom vizijom. U suprotnom, bilo bi ti teško prihvatiti svaki korak novog djela jer se novo djelo Božje nalazi izvan čovjekove sposobnosti zamišljanja i izvan granica njegova poimanja. Dakle, bez pastira koji će brinuti o čovjeku, bez pastira koji će se uključiti u zajedništvo o viziji, čovjek nije sposoban prihvatiti ovo novo djelo. Ako čovjek ne može primiti vizije, onda ne može primiti ni novo djelo Božje, a ako se čovjek ne može pokoriti Božjem novom djelu, onda neće biti sposoban ni razumjeti Božju volju, pa će njegovo znanje o Bogu biti ravno nuli. Prije nego što čovjek izvrši riječ Božju on mora spoznati riječ Božju; odnosno, on mora razumjeti Božju volju. Samo tako Božja riječ može biti izvršena točno i u skladu s Božjom voljom. To mora posjedovati svatko tko traga za istinom, a to je i proces kroz koji moraju proći svi koji pokušavaju spoznati Boga. Proces spoznaje riječi Božje proces je spoznaje Boga i djela Božjega. Dakle, poznavanje vizija ne odnosi se samo na poznavanje ljudskosti utjelovljenoga Boga, već uključuje i poznavanje riječi i djela Božjeg. Iz riječi Božje ljudi dolaze do razumijevanja Božje volje, a iz djela Božjeg oni dolaze do spoznaje Božje naravi i onog što Bog jest. Vjera u Boga predstavlja prvi korak k spoznaji Boga. Proces napredovanja od ove početne vjere u Boga do najdublje vjere u Njega je proces spoznaje Boga, proces doživljavanja djela Božjega. Ako vjeruješ u Boga samo radi vjerovanja u Boga, a ne kako bi Ga spoznao, onda u tvojoj vjeri nema istine i tvoja vjera ne može postati čista – u to nema sumnje. Ako tijekom procesa u kojem doživljava Božje djelo, čovjek postupno spoznaje Boga, onda će se njegova narav postupno mijenjati i njegova će vjera postajati sve istinitija. Tako će čovjek, kad bude uspješan u svojem vjerovanju u Boga, u potpunosti zadobiti Boga. Bog se toliko potrudio po drugi put utjeloviti i osobno obaviti Svoje djelo da bi Ga čovjek mogao spoznati i vidjeti. Spoznaja Boga^[a] je konačni ishod koji treba postići na završetku Božjeg djela; to je posljednji zahtjev koji Bog postavlja ljudskom rodu. On to čini zbog Njegovog konačnog svjedočanstva; On obavlja ovo djelo kako bi se čovjek konačno i u potpunosti okrenuo Njemu. Čovjek može zavoljeti Boga samo ako spozna Boga, a da bi zavolio Boga, mora Ga spoznati. Bez obzira kako traži ili što želi zadobiti, on mora biti u stanju dosegnuti znanje o Bogu. Samo tako čovjek može udovoljiti Božjem srcu. Samo kroz spoznaju Boga čovjek može imati istinsku vjeru u Boga i samo kroz spoznaju Boga on Ga može istinski poštovati i pokoravati mu se. Oni koji ne spoznaju Boga nikad neće dostići istinsku poslušnost i poštovanje prema Njemu. Spoznaja Boga uključuje poznavanje Njegove naravi, razumijevanje Njegove volje i spoznaju onog što On jest. Pa ipak, koji god vid netko spoznao, svaki od njih zahtijeva da čovjek plati cijenu, a zahtijeva i volju za pokoravanjem bez koje Ga nitko ne bi mogao nastaviti slijediti do kraja. Djelo Božje previše je neusklađeno s ljudskim predodžbama. Božja narav i ono što Bog jest preteški su da ih čovjek spozna i sve što Bog kaže i učini čovjeku je odviše neshvatljivo: ako čovjek želi slijediti Boga, a ipak nije voljan pokoriti mu se, onda ništa neće ni dobiti. Od stvaranja svijeta do danas, Bog je učinio mnogo toga što je čovjeku neshvatljivo i teško prihvatljivo i izrekao je mnogo toga što otežava iscjeljenje ljudskih predodžbi. Ali On nikad nije prekinuo Svoje djelo zato što je čovjek imao previše poteškoća; naprotiv, On je nastavio obavljati djelo i govoriti i unatoč tomu što je veliki broj „ratnika” usput pao, On i dalje obavlja Svoje djelo i nastavlja bez prekida birati jednu za drugom skupinu ljudi koji su voljni pokoriti se Njegovom novom djelu. On ne sažalijeva te pale „heroje” već cijeni one koji prihvaćaju Njegovo novo djelo i riječi. Ali koji je cilj ovakvog Njegovog načina obavljanja djela, korak po korak? Zašto uvijek izgoni neke ljude i bira druge? Zašto On uvijek koristi takvu metodu? Cilj Njegova djela je dopustiti čovjeku da Ga spozna i da tako bude zadobiven od Njega. Načelo Njegova djela je rad na onima koji se mogu pokoriti djelu koje On danas obavlja, a ne na onima koji se pokoravaju djelu koje je On obavljao u prošlosti, dok se protive djelu koje obavlja danas. Ovdje leži razlog zašto je On izgnao toliko ljudi.

Učinci lekcije spoznaje Boga ne mogu se postići za jedan ili dva dana: čovjek mora nakupiti iskustva, iskusiti patnju i postići istinsku pokornost. Prije svega, treba početi od djela i riječi Božjih. Imperativ je razumjeti što znanje o Bogu podrazumijeva, kako se to znanje postiže i kako vidjeti Boga u svojim iskustvima. To je ono što svatko mora učiniti kad tek treba spoznati Boga. Nitko ne može dokučiti djelo i riječi Božje odjednom i nitko ne može za kratko vrijeme postići znanje o cijelosti Božjoj. Postoji neophodan iskustveni proces, bez kojeg nitko ne bi mogao spoznati Boga ili Ga iskreno slijediti. Što više djela Bog obavlja, to Ga više čovjek spoznaje. Što je djelo Božje u većoj suprotnosti s ljudskim predodžbama, to se više čovjekova spoznaja o Njemu obnavlja i produbljuje. Ako bi djelo Božje ostalo zauvijek isto i nepromijenjeno, onda čovjek ne bi imao mnogošta znati o Njemu. Od vremena stvaranja pa do danas, ono što je Bog obavio tijekom Doba zakona, tijekom Doba milosti i ono što obavlja tijekom Doba kraljevstva – te vam vizije moraju biti kristalno jasne. Vi morate poznavati djelo Božje. Tek nakon što je počeo slijediti Isusa, Petar je postupno spoznavao veliki dio djela koje je Duh obavio u Isusu. Rekao je: „Nije dovoljno oslanjati se na čovjekovo iskustvo da bi se postiglo potpuno znanje; mora postojati mnogo novog u djelu Božjem što će nam pomoći da Ga spoznamo.” U početku, Petar je vjerovao da je Bog poslao Isusa kao apostola, nije vidio Isusa kao Krista. U to vrijeme, kad je počeo slijediti Isusa, Isus ga je upitao: „Šimune, sine Jonin, hoćeš li Me slijediti?” Petar je rekao: „Moram slijediti onog kojeg je poslao Otac nebeski. Moram priznati onog kojeg je izabrao Duh Sveti. Ja ću Te slijediti.” Iz tih riječi može se vidjeti da Petar naprosto nije imao nikakvog znanja o Isusu; iskusio je riječi Božje, obračunavao se sa samim sobom i pretrpio teškoće zbog Boga, ali nije znao za djelo Božje. Nakon stjecanja iskustva, Petar je u Isusu vidio mnoga Božja djela, vidio je Božju divotu i vidio je mnogo od Božjeg bića u Isusu. Također je uvidio da riječi koje je Isus izgovarao čovjek nije mogao izgovoriti i da djelo koje je Isus obavio čovjek nije mogao obaviti. U Isusovim riječima i postupcima, povrh toga, Petar je vidio mnogo Božje mudrosti i mnogo djela božanske prirode. Tijekom svojih iskustava, on nije samo uspio upoznati sebe, već je obraćao i posebnu pozornost na svaki Isusov postupak, iz čega je otkrio mnogo novih stvari, naime, da su postojali mnogi izrazi praktičnog Boga u djelu koje je Bog obavljao kroz Isusa, kao i da se Isus razlikovao od običnog čovjeka i po riječima koje je izgovarao i po postupcima koje je poduzimao, kao i po načinu na koji je On vodio crkve i djelu koje je obavljao. Dakle, Petar je od Isusa naučio mnoge lekcije koje je trebao naučiti, i do trenutka kad je Isus trebao biti pribijen na križ, stekao je određenu razinu znanja o Isusu – znanja koje je postalo temelj njegove doživotne odanosti Isusu i njegovog naopakog raspeća na križu koje je pretrpio za dobrobit Gospodina. Premda je posjedovao neke predodžbe i u početku nije imao jasnu predodžbu o Isusu, takve stvari predstavljaju neizbježan dio iskvarena čovjeka. Kad je došlo vrijeme Isusova odlaska, On je rekao Petru da Njegovo raspeće predstavlja djelo koje je On došao obaviti: da Ga se to doba treba odreći i da Ga to nečisto i zastarjelo doba treba pribiti na križ; On je došao dovršiti djelo iskupljenja čijim će se završetkom i Njegova služba privesti kraju. Kad je to čuo, Petra je obuzela tuga i još više se vezao za Isusa. Kad je Isus pribijen na križ Petar je nasamo gorko plakao. Prije toga pitao je Isusa: „Gospodine moj! Kažeš da ćeš biti razapet. Nakon što odeš, kad ćemo Te opet vidjeti?” Zar nije bilo elemenata prijetvornosti u riječima koje je izgovorio? Zar nije bilo predodžbi pomiješanih u njima? U svojem srcu on je znao da je Isus došao dovršiti dio Božjeg djela i da ga, kad Isus bude otišao, Duh neće napustiti; iako će On biti pribijen na križ i uzaći na nebo, Duh Božji ga ni tad neće napustiti. U to vrijeme, Petar je znao ponešto o Isusu: znao je da je Isusa poslao Duh Božji, da je Duh Božji u Njemu i da je Isus Sâm Bog, da je On Krist. Upravo je zbog te svoje ljubavi prema Isusu i svoje ljudske slabosti, Petar izgovorio takve riječi. Ako netko u svakom koraku Božjeg djela može promatrati i mukotrpno iskusiti, onda će moći postupno otkrivati i Božju divotu. A što je Pavao uzeo kao svoju viziju? Kad mu se javio Isus, Pavao reče: „Tko si, Gospodine?” Isus reče: „Ja sam Isus kojega ti progoniš.” To je bila Pavlova vizija. Petar je za svoju viziju uzeo Isusovo uskrsnuće, Njegovo pojavljivanje tijekom 40 dana, kao i učenja iz Isusova života, sve do kraja svog puta.

Čovjek doživljava Božje djelo, upoznaje sebe, pročišćava svoju iskvarenu narav i teži životnom napretku, sve radi spoznaje Boga. Ako samo nastojiš upoznati sebe i nositi se s vlastitom iskvarenom naravi, ali ne znaš ništa o Božjem djelu na čovjeku, koliko je veliko Njegovo spasenje ili kako ti doživljavaš Božje djelo i svjedočiš Njegovim djelima, onda je to tvoje iskustvo besmisleno. Ako misliš da je nečiji život dosegnuo zrelost samo zato što je netko sposoban provesti istinu u djelo i ustrajati, to znači da ti još uvijek nisi shvatio pravi smisao života ni Božju svrhu u usavršavanju čovjeka. Jednog dana, kad budeš u nekoj od crkava, među članovima Crkve pokajanja ili Crkve života, susrest ćeš mnogo pobožnih ljudi čije molitve sadrže „vizije” i koji se, u svojoj potrazi za životom, osjećaju dirnuti i vođeni riječima. Osim toga, oni su u stanju ustrajati u mnogim stvarima, zaboraviti na sebe i ne voditi se tijelom. U tom trenutku nećeš vidjeti razliku: vjerovat ćeš da je sve što oni rade ispravno, da je to prirodni izraz života i da je velika šteta to što je ime u koje vjeruju pogrešno. Nisu li takvi pogledi glupi? Zašto se kaže da mnogi ljudi nemaju život? Zato što ne poznaju Boga, zato se i kaže da nemaju Boga u svojim srcima i da nemaju život. Ako je tvoja vjera u Boga dosegnula točku u kojoj si u stanju temeljito poznavati djela Božja, stvarnost Božju i svaku fazu Božjeg djela, ti onda posjeduješ istinu. Ako ne poznaješ djelo i narav Božju, onda još uvijek nešto nedostaje u tvojem iskustvu. Kako je Isus proveo onu fazu Svog djela, kako se ova faza provodi, kako je Bog obavio Svoje djelo u Dobu milosti i koliko toga je obavio, koje se djelo obavlja u ovoj fazi – ako nemaš podrobno znanje o ovim stvarima, onda nikad nećeš imati samopouzdanje i sigurnost. Ako si nakon određenog iskustva u stanju spoznati djelo koje je Bog obavio, kao i svaki korak tog djela i ako si zadobio podrobno znanje o tome koji su Božji ciljevi izgovaranja Njegovih riječi i zašto se mnogo riječi koje je on izgovorio nije ispunilo, onda možeš hrabro i bez suzdržavanja ići dalje, bez briga i pročišćenja. Trebali biste vidjeti na koji je način Bog postigao tolika Svoja djela. On koristi riječi koje izgovara, pročišćavajući tako čovjeka i preoblikujući njegove predodžbe pomoću mnogo različitih vrsta riječi. Sve patnje koje ste pretrpjeli, sve pročišćenje kroz koje ste prošli, obračunavanje koje ste prihvatili u sebi, prosvjetljenje koje ste iskusili – sve je to postignuto riječima koje je Bog izgovorio. Zbog čega čovjek slijedi Boga? On Ga slijedi zbog riječi Božjih! Riječi Božje su vrlo tajnovite i mogu, štoviše, pokrenuti čovjekovo srce, razotkriti stvari zakopane duboko u njemu, učiniti da spozna stvari koje su se dogodile u prošlosti i dopustiti mu da prodre u budućnost. Dakle, čovjek trpi patnju zbog Božjih riječi, a isto tako se i usavršava zbog Božjih riječi: samo tada čovjek slijedi Boga. Ono što čovjek treba učiniti u ovoj fazi je prihvatiti riječi Božje i, bez obzira usavršava li se ili je podvrgnut pročišćenju, riječi Božje su ono što je ključno. To je djelo Božje, a ujedno i vizija koju čovjek treba danas spoznati.

Kako Bog usavršava čovjeka? Kakva je Božja narav? Što je sadržano u Njegovoj naravi? Da razjasnimo sve ove stvari: netko ovo naziva širenjem Božjeg imena, netko svjedočenjem o Bogu, a netko veličanjem Boga. Čovjek će se, na temelju spoznaje Boga, konačno preobraziti u svojoj životnoj dispoziciji. Što se više čovjek izlaže obračunavanju i pročišćenju, to se više osnažuje; što je više koraka Božjeg djela, to se čovjek više usavršava. Sad, na temelju čovjekovog iskustva, svaki pojedinačni korak Božjeg djela uzvraća udarac njegovim predodžbama i sve se nalazi izvan ljudskog intelekta i izvan njegovih očekivanja. Bog osigurava sve što je čovjeku potrebno, a to je u svakom pogledu u suprotnosti s njegovim predodžbama. Bog izgovara Svoje riječi u trenucima tvoje slabosti; i samo tako On može opskrbiti tvoj život. Uzvraćajući udarce tvojim predodžbama, On te tjera da prihvatiš Božji obračun; samo se tako možeš osloboditi svoje iskvarenosti. Utjelovljeni Bog danas djeluje unutar božanskog stanja u jednom pogledu, dok u drugom djeluje u stanju normalne ljudskosti. Kad više ne budeš mogao poreći nijedno djelo Božje, kad se budeš mogao pokoriti neovisno o tomu što Bog kaže ili čini u okviru stanja normalne ljudskosti, kad budeš mogao pokoriti se i razumjeti svaku vrstu normalnosti koju On očituje i kad budeš zadobio pravo iskustvo, tek tada ćeš biti siguran da je On Bog, tek ćeš tada prestati stvarati predodžbe i tek ćeš Ga tada moći slijediti do kraja. Božje djelo je mudro i On zna koliko čovjek može biti postojan u svjedočenju o Njemu. On zna gdje je čovjekova slaba točka i može je gađati riječima koje izgovara, dok koristi Svoje veličanstvene i mudre riječi kako bi te natjerao da budeš postojan u svjedočenju o Njemu. Takva su čudesna djela Božja. Djelo koje Bog obavlja nezamislivo je ljudskom intelektu. Koje sve vrste iskvarenosti, budući da je tjelesan, čovjek posjeduje i što čini čovjekovu suštinu – sve se to razotkriva kroz Božji sud koji čovjeku uskraćuje mjesto na kojem bi se sakrio od svoje sramote.

Bog obavlja djelo suda i grdnje kako bi omogućio čovjeku da zadobije znanje o Njemu i kako bi svjedočio o Njemu. Bez Njegova suda o čovjekovoj iskvarenoj naravi čovjek nikako ne bi mogao spoznati Njegovu pravednu narav, koja ne trpi uvredu, niti bi čovjek mogao svoje staro znanje o Bogu pretvoriti u novo. Radi Njegova svjedočenja i radi Njegova upravljanja, On se u javnosti pojavljuje u Svojoj cijelosti, omogućujući tako čovjeku da kroz Njegovo javno pojavljivanje dođe do spoznaje o Bogu, preobrazi se u svojoj naravi i odlučno posvjedoči o Njemu. Preobrazba čovjekove naravi postiže se kroz mnogo različitih vrsta Božjeg djela; bez takvih promjena u njegovoj naravi, čovjek ne bi bio u stanju svjedočiti o Bogu i biti po Božjem srcu. Preobražavanje čovjekove naravi znači da se čovjek oslobodio Sotonina ropstva i utjecaja tame te da je uistinu postao uzor i primjer Božjeg djela, svjedok Božji i onaj koji je po Božjemu srcu. Danas je utjelovljeni Bog došao obaviti Svoje djelo na zemlji i On zahtijeva od čovjeka da stekne znanje o Njemu, poslušnost Njemu, svjedočenje o Njemu, poznavanje Njegovog praktičnog i normalnog djela, pokoravanje svim Njegovim riječima i djelu koji se ne slažu s ljudskim predodžbama te svjedočenje o cjelokupnom djelu koje On obavlja kako bi spasio čovjeka, kao i o svim djelima koje čini kako bi osvojio čovjeka. Oni koji svjedoče o Bogu moraju imati znanje o Bogu; samo je takvo svjedočanstvo točno i istinito i samo takvo svjedočanstvo može osramotiti Sotonu. Bog pomoću Svojeg suda i grdnje, obračunavanja i podrezivanja, one koji su Ga spoznali koristi za svjedočenje o Njemu. On koristi one koje je Sotona iskvario da svjedoče o Njemu, kao i one čija se narav promijenila i koji su time zadobili Njegove blagoslove da svjedoče o Njemu. Njemu ne treba čovjek da Ga hvali riječima niti Mu treba pohvala i svjedočanstvo sljedbenika Sotone, koje On nije spasio. Samo oni koji su spoznali Boga imaju pravo svjedočiti o Njemu i samo oni koji su preobraženi u svojoj naravi imaju pravo svjedočiti o Njemu. Bog neće čovjeku dopustiti da namjerno osramoti Njegovo ime.

Fusnota:

a. Izvorni tekst glasi: „Djelo spoznaje Boga”.