Odlomak 59

Ono za čime ljudi teže u svojoj vjeri u Boga jest zadobiti blagoslove za budućnost; to je njihov cilj u vjeri. Svi ljudi imaju tu namjeru i nadu, ali iskvarenost u njihovoj prirodi mora biti riješena kroz kušnje i pročišćenje. U kojim god vidovima ljudi nisu oplemenjeni i još uvijek otkrivaju iskvarenost, to su vidovi u kojima moraju proći pročišćenje – to je Božje uređenje. Bog za tebe priređuje okruženja, primoravajući te da u njima prođeš kroz oplemenjivanje kako bi mogao spoznati svoju vlastitu iskvarenost. U konačnici, dostižeš točku u kojoj bi bio voljan odreći se svojih zamisli i želja te se pokoriti Božjoj suverenosti i uređenju, čak i ako bi to značilo umrijeti. Stoga, ako ljudi ne prođu kroz nekoliko godina pročišćenja, ako ne podnesu određenu količinu patnje, neće se u svojim mislima i u svom srcu moći osloboditi sputanosti koju donosi iskvarenost tijela. U kojim god vidovima su ljudi još uvijek podložni ograničenjima svoje sotonske prirode, i u kojim god vidovima još uvijek imaju svoje vlastite želje i svoje vlastite zahtjeve, to su vidovi u kojima trebaju doživjeti patnju. Jedino kroz patnju ljudi mogu naučiti lekcije, što znači oni mogu zadobiti istinu i razumjeti Božje nakane. Zapravo, mnoge se istine razumiju iskustvom patnje i kušnji. Nitko ne može razumjeti Božje nakane, spoznati Božju svemoć i mudrost, ili razumjeti Božju pravednu narav kada je u ugodnom i lagodnom okruženju ili kada su okolnosti povoljne. To bi bilo nemoguće!