Bog je praktičan Bog: svekoliko Njegovo djelo je praktično, sve riječi koje On izgovara su praktične i sve istine koje On izražava su praktične. Sve ono što nije On rekao je prazno, nepostojeće i nepouzdano. Danas, Duh Sveti treba uvoditi ljude u riječi Božje. Ako ljudi žele težiti ulasku u stvarnost, onda moraju tražiti stvarnost i spoznati je, nakon čega moraju iskusiti stvarnost i proživjeti stvarnost. Što više ljudi spoznaju stvarnost, to su sposobniji razlučiti jesu li riječi drugih stvarne; što više ljudi spoznaju stvarnost, to imaju manje predodžbi; što više ljudi doživljavaju stvarnost, to više spoznaju djela praktičnog Boga i lakše im je osloboditi se svojih iskvarenih, sotonskih naravi; i što ljudi imaju više stvarnosti, to više spoznaju Boga i više preziru tjelesnost i ljube istinu; i što ljudi imaju više stvarnosti, to su bliže standardima Božjih zahtjeva. Ljudi koje je Bog zadobio su oni koji posjeduju stvarnost, koji poznaju stvarnost i koji su kroz iskustvo stvarnosti spoznali praktična Božja djela. Što više surađuješ s Bogom na praktičan način i discipliniraš svoje tijelo, više ćeš steći djelo Duha Svetoga, više ćeš zadobiti stvarnost i više ćeš biti prosvijetljen od Boga, a samim time će veće postati i tvoje znanje o praktičnim djelima Božjim. Ako si sposoban živjeti u sadašnjoj svjetlosti Duha Svetoga, onda će ti sadašnji put k praksi postati jasniji i bit ćeš sposobniji odvojiti se od religioznih predodžbi i starih postupaka iz prošlosti. Danas je stvarnost u središtu: što ljudi imaju više stvarnosti, to je jasnije njihovo poznavanje istine i bolje razumijevanje Božjih namjera. Stvarnost može nadvladati sve riječi i doktrine, može nadvladati svaku teoriju i stručnost i što se ljudi više usredotočuju na stvarnost, to više istinski vole Boga i gladniji su i žedniji Njegovih riječi. Ako se uvijek usredotočuješ na stvarnost, onda će tvoja filozofija za ovozemaljsko ophođenje, religiozne predodžbe i urođeni karakter prirodno biti izbrisani nakon Božjeg djela. Oni koji ne teže stvarnosti i nemaju znanja o stvarnosti, skloni su težiti onom što je nadnaravno i lako će ih biti obmanuti. Duh Sveti nema načina djelovanja u takvim ljudima, pa se zato oni osjećaju prazno i kao da im životi nemaju smisla.

Duh Sveti može djelovati u tebi samo kad se praktično obučavaš, praktično tragaš, praktično se moliš i spreman si patiti radi potrage za istinom. Oni koji ne tragaju za istinom nemaju ništa osim riječi, doktrina i prazne teorije, a oni koji su bez istine prirodno imaju mnogo predodžbi o Bogu. Ovakvi ljudi čeznu samo za tim da Bog njihovo fizičko tijelo pretvori u duhovno kako bi se mogli uznijeti na treće nebo. Kako su ovi ljudi budalasti! Svi koji govore takve stvari nemaju znanja ni o Bogu ni o stvarnosti; ovakvi ljudi nikako ne mogu surađivati s Bogom i mogu samo pasivno čekati. Ako ljudi žele razumjeti istinu i jasno je shvatiti, i ako, osim toga, žele ući u istinu i provesti je u djelo, onda se oni moraju doista obučavati, tragati i osjećati glad i žeđ. Kad si gladan i žedan i kad zaista surađuješ s Bogom, Božji Duh će te sigurno dotaknuti i djelovati u tebi, što će ti donijeti više prosvjetljenja i dati više znanja o stvarnosti i biti od veće pomoći tvojemu životu.

Ako ljudi žele spoznati Boga, prvo moraju znati da je Bog praktičan Bog i moraju poznavati Božje riječi, Božje praktično pojavljivanje u tijelu i Božje praktično djelo. Tek nakon što saznaš da je svo Božje djelo praktično, bit ćeš sposoban zbilja surađivati s Bogom i samo tim putem moći ćeš postići rast u svojemu životu. Svi oni koji nisu spoznali stvarnost nemaju načina doživjeti Božje riječi, zarobljeni su u svojim predodžbama, žive u uobraziljama pa stoga nemaju ni znanje o Božjim riječima. Što je veće tvoje znanje o stvarnosti, to si bliži Bogu i prisniji si s Njime; što više tražiš nejasnoću, apstrakciju i doktrinu, to ćeš se više udaljavati od Boga i tako ćeš više osjećati da je doživljavanje Božjih riječi naporno i teško i da nisi sposoban za ulazak. Ako želiš ući u stvarnost Božjih riječi i stupiti na pravi put svog duhovnog života, moraš prvo spoznati stvarnost i odvojiti se od nejasnih i nadnaravnih stvari, što znači da prvo moraš razumjeti kako te Duh Sveti prosvjetljava i praktično te vodi. Na ovaj način, ako doista možeš dokučiti praktično djelo Duha Svetoga u čovjeku, stupit ćeš na pravi put usavršavanja od Boga.

Danas sve počinje od stvarnosti. Božje djelo je najpraktičnije i ljudi ga mogu osjetiti; to je nešto što ljudi mogu iskusiti i postići. U ljudima ima mnogo toga što je nejasno i nadnaravno, što ih sprječava da spoznaju sadašnje Božje djelo. Tako u svojim iskustvima oni uvijek odstupaju i uvijek osjećaju da su stvari teške, a sve je to posljedica njihovih predodžbi. Ljudi nisu sposobni shvatiti načela djelovanja Duha Svetoga, ne poznaju stvarnost, pa su uvijek negativni na svom putu k ulasku. Oni gledaju na Božje zahtjeve iz daljine, nesposobni ostvariti ih; oni samo vide da su Božje riječi doista dobre, ali ne mogu pronaći put do ulaska. Duh Sveti djeluje po ovom načelu: kroz suradnju ljudi, kroz njihovu aktivnu molitvu, traganje i približavanje Bogu, mogu se ostvariti rezultati i oni mogu biti prosvijetljeni i osvijetljeni Duhom Svetim. Ne događa se da Duh Sveti djeluje samostalno ili da čovjek djeluje samostalno. I jedno i drugo je neophodno, i što više ljudi surađuju i što više teže dostizanju standarda koje Bog zahtijeva, to je veće djelo Duha Svetoga. Samo praktična suradnja ljudi, pridodana djelu Duha Svetoga, može proizvesti praktična iskustva, kao i poznavanje biti Božjih riječi. Postupno, kroz takvo doživljavanje, u konačnici se stvara usavršena osoba. Bog ne čini nadnaravne stvari; u ljudskim predodžbama Bog je svemoguć i Bog sve čini – tako da ljudi pasivno čekaju, ne čitaju riječi Božje i ne mole se, već samo čekaju dodir Duha Svetoga. Oni s ispravnim razumijevanjem, međutim, vjeruju u ovo: Božji postupci mogu ići samo dotle dokle surađujem, a učinak koji Božje djelo ima na mene ovisi o tome kako surađujem. Kad Bog govori, trebam činiti sve što mogu kako bih tražio i težio Božjim riječima; to je ono što trebam postići.

Na primjerima Petra i Pavla možete jasno vidjeti da je Petar onaj koji je najviše pažnje posvetio stvarnosti. Iz onog kroz što je Petar prošao, može se vidjeti da su njegova iskustva sažetak pouka onih koji nisu uspjeli u prošlosti i da je upijao snage drevnih svetaca. Iz ovog se može vidjeti koliko su bila praktična Petrova iskustva, da su ljudi sposobni doprijeti do ovih iskustava i osjetiti ih, pa i postići ih. Pavao je, međutim, bio drukčiji: sve o čemu je govorio bilo je nejasno i nevidljivo, stvari poput odlaska na treće nebo, uzdizanja na prijestolje i krune pravednosti. Usredotočio se na ono što je vanjsko: na status i držanje predavanja, na razmetanje svojim stažom, na dodir Duha Svetoga, i tako dalje. Ništa za čime je težio nije bilo stvarno i veći dio toga je bila fantazija, pa se stoga može vidjeti da je sve to nadnaravno, poput toga koliko Duh Sveti dotiče ljude, velika radost u kojoj ljudi uživaju, odlazak na treće nebo ili u kojoj mjeri uživaju u redovnoj obuci, u kojoj mjeri uživaju u čitanju Božjih riječi – ništa od ovoga nije realistično. Svekoliko djelo Duha Svetoga je normalno i vrlo realistično. Kad čitaš Božje riječi i moliš se, bistar si i postojan, vanjski svijet te ne može ometati; iznutra, voljan si voljeti Boga, baviti se pozitivnim stvarima i prezireš zao svijet. Ovo znači živjeti u Bogu. To ne znači, kako ljudi kažu, doživjeti silno uživanje – takav razgovor nije realističan. Danas sve treba početi od stvarnosti. Sve što Bog čini je praktično i u svojim iskustvima ti se trebaš usredotočiti na to da spoznaješ Boga na praktičan način, tragaš za stopama Božjeg djela i načinima pomoću kojih Duh Sveti dotiče i prosvjetljuje ljude. Ako jedeš i piješ riječi Božje i ako se moliš i surađuješ na praktičniji način, prihvaćajući ono što je bilo dobro iz prošlih vremena, a odbacujući ono što je bilo loše, onako kako je to Petar činio, ako slušaš svojim ušima i promatraš svojim očima i često se moliš i razmišljaš iz srca i činiš sve što možeš da surađuješ s Božjim djelom, onda će te Bog sigurno voditi.