Što se tiče teme „otpuštanja” u knjizi „Kako težiti istini”, u razgovoru u zajedništvu došli smo do sadržaja koji se odnosi na predodžbe i uobrazilje unutar teme „otpuštanja prepreki između sebe i Boga te vlastitog neprijateljstva prema Bogu”. Posljednjih nekoliko puta razgovarali smo o „otpuštanju predodžbi i uobrazilja o utjelovljenom Bogu”. Danas ćemo nastaviti razgovarati o tome. Što se tiče predodžbi i uobrazilja o utjelovljenom Bogu, razgovarali smo o nekim temama koje se odnose na normalnu ljudskost utjelovljenog Boga, zar ne? O čemu smo onda razgovarali prošli put? Razgovarali smo o nekim konkretnim očitovanjima koja se odnose na proživljavanje i otkrivanja normalne ljudskosti utjelovljenog Boga, kao i o nekim načelima vladanja i postupanja unutar normalne ljudskosti utjelovljenog Boga, a zatim smo razgovarali o tome što utjelovljeni Bog ne čini u pogledu Svoje ljudskosti. Razgovor o ovim aspektima pomaže ljudima da bolje razumiju narav-bit Božjeg utjelovljenog tijela i Njegova načela vladanja i postupanja, kao i neka Njegova konkretna očitovanja i otkrivanja. Kada razgovaramo u zajedništvu o ovim očitovanjima utjelovljenog Boga – bilo u obliku činjenica, primjera ili konkretnih načela postupanja – ona obuhvaćaju svakojake sitnice iz života. Čini se da ne obuhvaćaju nikakve velike, pionirske pothvate ni plemenite postupke vrijedne divljenja koji postoje u ljudskim predodžbama i uobraziljama; sva očitovanja utjelovljenog Boga posve su uobičajena i obična. Upravo zato što utjelovljeni Bog živi među ovim običnim, iskvarenim čovječanstvom, ta Njegova normalna i praktična očitovanja su, s jedne strane, neizbježna očitovanja ljudskosti Božjeg utjelovljenog tijela, a s druge strane, normalna potreba utjelovljenog Boga koji živi među čovječanstvom. Naravno, ta normalna i praktična očitovanja ljudima pružaju i neke informacije ili putove u vezi sa spoznajom Boga. Ona omogućuju ljudima da spoznaju Božju praktičnost i normalnost kroz praktično proživljavanje i praktična načela vladanja utjelovljenog Boga među ljudima, a također i da spoznaju Boga na nebu, omogućujući im da točnije razumiju Boga na nebu i točno razumiju Njegovu bit kao normalne, obične osobe na zemlji.

Neki ljudi kažu: „Sve te stvari i primjeri o kojima govoriš, a koji se odnose na normalnu ljudskost utjelovljenog Boga, vrlo su obični; sve su to vrlo beznačajne i neupadljive stvari iz svakodnevnog života. Možeš li govoriti o nekim činjenicama koje djeluju tajanstveno i nedokučivo ili koje se čine osobito veličanstvenima?” Na to kažem da ih do sada doista nije bilo. Utjelovljeni Bog živi unutar stvarnosti normalne ljudskosti i u konkretnom životnom okruženju, i osim što obavlja djelo Samoga Boga, ostatak Svog vremena provodi unutar okvira života Svoje normalne ljudskosti, u interakciji s braćom i sestrama ili rješavajući neke beznačajne probleme u crkvi. Dakle, osim primjera o kojima smo razgovarali u zajedništvu, a koji se odnose na načela i životna pravila prema kojima se On vlada i postupa, On ne čini nikakve velike, pionirske pothvate ni izvanredna djela kakva vi zamišljate. To ljudima može biti neočekivano i možda nije u skladu s njihovim predodžbama i uobraziljama, ali to je činjenično stanje. Naš razgovor u zajedništvu o temi utjelovljenog Boga uglavnom se ticao nekih očitovanja, proživljavanja i konkretnih načela vladanja i postupanja utjelovljenog Boga u Njegovoj normalnoj ljudskosti. To se razlikuje od načina na koji se u svijetu prepričavaju djela velikih ličnosti i slavnih ljudi. Kada ljudi u svijetu govore o nekoj velikoj, slavnoj ili iznimnoj ličnosti, uvijek govore o tome kako je jedinstvena, izvanredna i velika te govore o njezinoj karizmi, uglavnom se usredotočujući na to kako je uzvišena i veličanstvena. Međutim, ono o čemu mi govorimo kad je riječ o utjelovljenom Bogu upravo je suprotno od onoga što svijet govori o tim iznimnim ličnostima i velikim ljudima. Mi uglavnom govorimo o tome kako je utjelovljeni Bog normalan, praktičan, običan, a ne izvanredan. Govorimo samo o konkretnim primjerima – i to manjim primjerima iz svakodnevnog života – te o tome koja su načela i gledišta prisutna u Njegovom vladanju i postupanju. Sve te misli i gledišta, načela i metode vladanja i postupanja temelje se na savjesti i razumu normalne ljudskosti. Uglavnom govorimo o tome kako se On vlada i kako postupa. Međutim, u svijetu vrlo malo ljudi govori o tome kako se treba vladati. Čak i ako su neki ljudi govorili o ovoj temi, nisu uspjeli navesti mnogo konkretnih primjera, a još manje izraziti ikakva načela vladanja. Oni ne govore o tome koja pozitivna načela, pozitivne metode ili ispravne misli i gledišta slavni ljudi i velike ličnosti imaju u svojem vladanju i postupanju. Govore samo o njihovim postignućima, njihovom talentu i učenosti te o njihovu duhu, a govore i o tome kakav dominantan položaj zbog tih stvari zauzimaju među čovječanstvom. Ono o čemu govore upravo je suprotno od normalne ljudskosti koju posjeduje i nosi utjelovljeni Bog, a o kojoj danas razgovaramo u zajedništvu. Ono što vam Božje utjelovljeno tijelo omogućuje da spoznate i razumijete jesu načela i životna pravila vladanja i postupanja koja se proživljavaju i koja postoje unutar Njegove normalne i praktične ljudskosti. Ta načela i životna pravila vladanja i postupanja savršeno odgovaraju Božjim zahtjevima prema čovječanstvu koje On namjerava spasiti. Božje utjelovljeno tijelo posjeduje takvu ljudskost te unutar te normalne i praktične ljudskosti posjeduje razne misli i gledišta, kao i Svoja načela i životna pravila vladanja i postupanja. Samo zbog toga On može predstavljati Boga u obavljanju djela Samoga Boga i, unutar takve ljudskosti, dovršiti djelo i službu koje bi utjelovljeni Bog trebao dobro obavljati u ovom dobu, te čovječanstvu može u potpunosti obznaniti reprezentativnu narav koju Bog namjerava izraziti u ovom dobu, i – naravno – biti u potpunosti sposoban za djelo izražavanja istine koje Bog namjerava izvršiti u ovoj etapi djela. Kad ljudskost-bit koju Božje utjelovljeno tijelo proživljava, otkriva i posjeduje ne bi bila ova normalnost, praktičnost i običnost o kojima smo razgovarali u zajedništvu, ili kad On ne bi posjedovao ta načela i životna pravila vladanja o kojima smo razgovarali u zajedništvu, nego bi umjesto toga posjedovao ljudskost-bit slavnih ljudi i velikih ličnosti o kojima nevjernici govore i koje štuju, do čega bi to dovelo? (Ne bi nas mogao voditi putem straha od Boga i klonjenja zla.) To bi dovelo do potpuno drugačije situacije. Pretpostavimo da Božje utjelovljeno tijelo posjeduje ljudskost-bit nevjerničke velike ličnosti ili slavne osobe – osobe koja je uzvišena, izvanredna, jedinstvena, tajanstvena i nedokučiva. Takva osoba nema granica u svojem vladanju i postupanju, stalno laže i ne vlada se niti postupa u skladu s pravilima ni kako dolikuje, i ne zna svoje mjesto niti savjesno postupa, a njezine su težnje, misli i gledišta isti kao i kod nevjernika – teži samo uzvišenim i veličanstvenim stvarima, a usredotočuje se na darove, znanje i nadnaravne sposobnosti. Na kakav bi vas put takva osoba odvela? (Ne bi nas mogla odvesti na put spasenja. Naprotiv, oni koji bi je slijedili postajali bi samo sve iskvareniji i opakiji.) Takva osoba nema pozitivna načela vladanja; njezine metode i načela vladanja nisu pozitivni, nego sotonski. Stoga su načela i životna pravila vladanja ove osobe koja je od Sotone vrlo reprezentativna za njezinu ljudskost-bit. Kakve su težnje osobe s takvom ljudskost-biti i kojim putem ona hoda? Potpuno su jednaki Sotoninima. Njezine težnje i put kojim hoda potječu od Sotone i u skladu su sa Sotonom. Ne bi li onda oni koji bi slijedili njezino vodstvo, imali iste težnje kao i ona i hodali istim putem? (Bi.) Ti bi ljudi slijedili njezino vodstvo, oponašali njezina načela vladanja i, poput nje, težili znanju, statusu, nadnaravnosti te uzvišenim i veličanstvenim stvarima, svemu što je izvanredno i svemu što se ljudima čini tajanstvenim i nedokučivim. Nitko ne bi mogao postići spasenje slijedeći takvu osobu; umjesto toga, postajali bi sve izopačeniji. Takva se skupina ne bi mogla nazvati crkvom, ponajprije zato što bi se svi odvojili od Božjeg djela i ne bi imali djelo Duha Svetog. Vođu kojeg bi slijedili ne bi uspostavio Bog, a još manje bi ga Bog poslao. Čak i kad bi se svi nazivali crkvom, to ne bi imalo nikakve koristi; Bog bi ih zanemario. Koliko god se svi oni nazivali crkvom, Bog ih ne bi priznao i Duh Sveti ne bi djelovao na njima. Taj bi vođa učio ljude da rade što god se njemu sviđa; pružao bi ljudima ono što posjeduje u sebi i to je ono što bi ljudi od njega zadobili. On nema istinu i ne bi ljudima mogao pružiti nikakve pozitivne stvari niti ih usmjeriti u ispravnom smjeru, pa bi ljudima bilo nemoguće zadobiti istinu od njega. U najboljem slučaju, ljudi bi od njega mogli samo steći ponešto znanja i naučiti neke stručne vještine iz svijeta nevjernika ili neke sposobnosti u određenom području. Ukratko, netko takav, tko ne posjeduje normalnost i praktičnost niti božansku bit kao svoj život, ne bi se mogao nazvati utjelovljenim Bogom; ne bi mogao dovesti ljude pred Boga niti bi ih mogao povesti na put spasenja. Gledajući te činjenice, postoji li među čovječanstvom itko osim Božjeg utjelovljenog tijela tko može predstavljati Boga u obavljanju Njegova djela? (Ne.) Postoji li itko tko može predstavljati Boga kako bi spasio čovječanstvo od njegovih iskvarenih naravi? (Ne.) Život i ljudskost-bit koje posjeduje svaki pripadnik običnog čovječanstva gotovo su jednaki – takav život i ljudskost-bit iskvario je Sotona; za ljude su iskvarene naravi njihov život. Stoga, bilo da se gleda iz perspektive ljudske ljudskosti ili ljudske život-biti, niti jedna osoba među cijelim čovječanstvom nije sposobna za ovo djelo utjelovljenog Boga, niti ijedno iskvareno ljudsko biće može predstavljati Boga kako bi spasilo iskvareno čovječanstvo od iskvarenosti. Naravno, te činjenice ljudima također govore: nijedno iskvareno ljudsko biće ne može čovječanstvu reći što su pozitivne, a što negativne stvari, i nijedno iskvareno ljudsko biće ne može ljudima reći što je istina ili koje su zapravo Božje nakane. Ono što iskvareni ljudi pružaju drugim ljudima samo je znanje, kao i razne vještine, sposobnosti ili darovi kojima iskvareno čovječanstvo teži te razne taktike vladanja i postupanja, filozofije za ovozemaljsko ophođenje i razne misli i gledišta koja dolaze od Sotone. Ljudska bića svih rasa imaju jednu zajedničku osobinu. Koja je to zajednička osobina? Svi oni relativno pozitivne, ili relativno dobronamjerne, konzervativne i tradicionalne stvari koje postoje među njima smatraju pozitivnim stvarima i njima pokušavaju zamijeniti istinu i Božje nakane. Ljudi vjeruju da su, držeći se tih stvari, zadobili istiniti put i da mogu postići spasenje. Zapravo, te stvari nemaju baš nikakve veze s Božjim zahtjevima prema čovječanstvu. Vidiš, među čovječanstvom, koliko god ljudi bili pronicljivi, koliko god bili veliki njihovi darovi ili koliko god bili talentirani i učeni, ili koliko god njihova ljudskost izvana izgledala dobro i dobrohotno, nijedna osoba ne može razumjeti istinu niti ijedna osoba ne može razlučiti što su pozitivne, a što negativne stvari. Prije nego što je Bog obavio Svoje djelo i prije nego što je Bog izrazio Svoje riječi, gotovo svi su smatrali tradicionalnu kulturu pozitivnom stvari, a neki su tradicionalnu kulturu čak štovali kao istinu. Stoga, kako god na to gledali, kad utjelovljeni Bog ne bi izražavao te istine i obavljao to djelo unutar normalne ljudskosti, nego bi to djelo obavljao bilo koji pripadnik čovječanstva, on bi ljude odveo samo na put koji odstupa od Božjih riječi i nakana.

Pogledajmo jedan jednostavan primjer. Ako se od ljudi zatraži da odaberu kostime za plesni program, kako će ih odabrati? U teoriji svi znaju da, kada vjernici u Boga izvode plesni program, osobito za videozapis koji će biti objavljen na internetu, odjeća koju nose i njihovo držanje predstavljaju Božji narod. Stoga bi odabrani kostimi trebali biti dostojanstveni i pristojni, a ne neobična odjeća. Kada je riječ o dostojanstvenosti i pristojnosti, u to ulazi mnogo toga. Kakva se odjeća, prema ljudskim predodžbama, smatra dostojanstvenom i pristojnom? To je odjeća koju razne etničke skupine najčešće nose, odjeća koja je razmjerno tradicionalna i konzervativna te koja svima izgleda prikladno. Nije neobična ni pretjerano pomodna. To je ono što, prema ljudskim predodžbama, oni smatraju dostojanstvenom i pristojnom odjećom. Kakva su gledišta većine braće i sestara u crkvi u vezi s odabirom kostima za programe? Vidiš, kada se snima film, gledišta osobe zadužene za kostime zapravo predstavljaju gledišta većine ljudi. Svi stilovi odjeće koje biraju oni su koje je većina ljudi obično nosila u osamdesetima i devedesetima. Boje su uglavnom plava, kaki ili siva, samo u različitim svjetlijim ili tamnijim nijansama. Sve u svemu, to su samo te dvije ili tri jednostavne boje. Zašto ne odaberu neke jarke boje? Prema ljudskim predodžbama, svi vjernici u Boga dostojanstveni su i pristojni dobri ljudi, pa bi trebali odabrati ovih nekoliko najčešćih, najobičnijih boja za svoju odjeću. Vidiš, tako jednostavna stvar kao što je odabir stila i boje kostima u potpunosti otkriva predodžbe te pogrešne misli i gledišta o vjerovanju u Boga u srcu ljudi. Drugim riječima, ljudi u sebi gaje vrlo ozbiljnu predodžbu; mnogi ljudi vjeruju da vjerovanje u Boga zahtijeva držanje starih načina i vraćanje tradiciji. Prema njihovim predodžbama, samo su tradicionalne, stare, nazadne i ustajale stvari pozitivne i samo takve stvari ugađaju Bogu. Razmišlja li tako većina ljudi? (Da.) To je ono što je u ljudskim umovima. Svi ljudi te tradicionalne, nazadne, stare i zastarjele stvari određuju kao pozitivne. Stoga ljudi pri izradi programa ne mogu čak ni pravilno odabrati boje i stilove kostima, što je jedna od najjednostavnijih i najosnovnijih stvari. Svi to pitanje procjenjuju prema svojim predodžbama te su osobito konzervativni, kao i osobito glupi i tvrdoglavi. Recite Mi, koliko samo predodžbi ljudi moraju imati o Bogu! Sve stvari koje ljudi definiraju kao pozitivne i stvari za koje ljudi misle da se Bogu sviđaju tradicionalna su kultura kakvu ljudi zamišljaju u svojim predodžbama ili stvari među čovječanstvom koje svjetovni ljudi prihvaćaju i priznaju; one nemaju baš nikakve veze s istinom. Recite Mi onda, jesam li Ja tradicionalist ili modernist? (Bog nije ni tradicionalist ni modernist.) Neki ljudi kažu: „Iz onoga o čemu si besjedio, znamo da ne voliš tradicionalnu kulturu, jer živiš u sadašnjosti. U najmanju ruku, nisi tradicionalan i ne držiš se starih načina.” Vi kažete da nisam tradicionalan, pa jesam li onda modernist? (Nisi.) Kako možete znati da nisam modernist? (Ljudi u današnjem svijetu prilično vole trendove, ali Bog nas uči da budemo dostojanstveni i pristojni, što je u suprotnosti s trendovima.) Nisu samo današnji ljudi ti koji vole trendove; trendove su voljeli i ljudi u drevnim vremenima. Svi nevjernici vole trendove. To što netko voli trendove ne znači da je modernist. Kako bi onda trebalo odgovoriti na ovo pitanje? Razmislite malo o tome. Jesi li Me ikada vidio da nosim drevnu odjeću? Nosim li tradicionalnu odjeću? Nosim modernu odjeću. To se odnosi na normalnu ljudskost utjelovljenog Boga. U kojem god dobu utjelovljeni Bog živio i koju god razinu razvoja ljudi tog doba dosegli u pogledu zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, Njegova normalna ljudskost prirodno za to ima isti pristup kao i ti ljudi; On neće ići unatrag. Nije li to očitovanje normalne ljudskosti? (Jest.) Njegova normalna ljudskost ima razumnost, pa kada je riječ o osnovnim životnim potrebama, On prirodno zna što je prikladno odabrati. To je s jedne strane. S druge strane, bilo da se radi o tradiciji ili modernosti, to nije oblik, nego predstavlja misaoni trend i gledište. Dakle, je li tradicija pozitivna ili je modernost pozitivna? Kako Ja to vidim, ni jedno ni drugo nije pozitivno. Ni jedno ni drugo nema nikakve veze s istinom; oboje je proizvod iskvarenog čovječanstva pod utjecajem Sotone. Bilo da se radi o tradicionalnim mislima i gledištima ili modernim mislima i gledištima, sve što ne potječe od Boga negativna je, a ne pozitivna stvar. Bilo da se radi o tradicionalnim ili modernim osnovnim životnim potrebama, njihova je svrha uvijek zadovoljiti potrebe normalne ljudskosti. U kojem god dobu utjelovljeni Bog bio rođen, On živi unutar normalne i praktične ljudskosti, a Njegova se načela vladanja i postupanja ne mijenjaju. U svemu što čini i u načinu na koji se odnosi prema svemu, On postupa prema načelima Božjih riječi i načelima koja proizlaze iz Njegove unutarnje život-naravi; On ne čuva niti slijedi tradiciju, niti slijedi modernost niti juri za trendovima. Stoga se zahtjevi utjelovljenog Boga prema onima koji Ga slijede ne temelje na tradiciji niti su pod utjecajem modernosti. Razne misli i gledišta ili istine koje On posjeduje i o kojima besjedi potječu od Boga, od Božje božanske biti i Božjeg života; nemaju nikakve veze ni s tradicionalnom kulturom ni s modernim znanjem.

Gledajući kostime odabrane za plesne programe koje producira Božja kuća, jeste li uspjeli razlučiti ikakva načela? Zašto su odabrani ti stilovi i te boje? Ako iz toga možete razumjeti načela, onda doista razumijete ponešto od istine i imate duhovno razumijevanje; ako ne možeš razumjeti načela čak ni u tako jednostavnoj stvari, onda si smušena osoba suviše lošeg kova i nisi razumio istinu unatoč tome što si toliko godina slušao propovijedi. Za početak, kada produciramo plesne programe, je li odjeća koju izvođači nose tradicionalna ili moderna? (Moderna je.) Sve je to moderna odjeća – i to obična, svakodnevna odjeća. Neki ljudi to ne razumiju pa kažu: „Naši plesni programi umjetnički su programi, pa zašto izvođači nose samo običnu, svakodnevnu odjeću umjesto scenskih kostima? Odjeća s perlicama i šljokicama osobito je raskošna. Pogledajte odjeću koju na pozornici nose te nacionalne plesne trupe – raskošna je, profinjena i otmjena, a kada je obasjaju svjetla, izgleda blistavo. Kad bi i naši izvođači nosili takvu odjeću kada produciramo programe, ne bi li zbog toga izgledali bolje i više slavili Boga? Ne bi li to bolje očitovalo moć Božje kuće i bolje omogućilo nevjernicima ili religioznim ljudima da vide snagu Božje kuće?” Je li to gledište ispravno? (Nije.) Recite Mi najprije ovo – zašto izvođači nose običnu, svakodnevnu odjeću umjesto raskošnih kostima kada produciramo plesne programe? (Kad bi sva braća i sestre nosila osobito raskošne kostime dok plešu, publika bi se usredotočila na odjeću i izgled izvođača. Ali ako nose običnu odjeću i izgledaju kao dostojanstveni i pristojni ljudi, publiku neće privlačiti te vanjske stvari i svoj će um usredotočiti na Božje riječi.) U jednoj ste stvari u pravu – raskošni se kostimi ne nose kako bi se ljude spriječilo da se usredotoče na formu i vanjski izgled. Postoji još jedna, najvažnija stvar: bilo da se radi o plesu ili pjevanju, koja je svrha kada produciramo programe? (Posvjedočiti o Bogu.) To je jedini cilj. Bilo da se radi o plesu ili pjevanju, sve je to da bi se posvjedočilo o Bogu. Nije to da bi se istaknuo bilo koji pojedinac niti da bi se ikome ugodilo; to je samo da bi se posvjedočilo o Bogu. Stoga je dovoljno da izvođači nose jednostavnu odjeću koja im dobro pristaje, koja je dostojanstvena, pristojna i s ukusom te koja postiže svrhu svjedočenja o Bogu. Po svojoj prirodi programi koje produciramo nisu zabavni programi. Što su zabavni programi? To su programi koje ljudi gledaju radi razonode u svoje slobodno vrijeme; služe samo tome da ugode ljudima. Kada se ljudi odmaraju, gledaju program kako bi se zabavili, opustili, osjećali sretno, zaboravili na svoje brige i oslobodili se stresa. Nakon toga se vraćaju poslu koji trebaju obavljati, ne zadržavajući se na tome niti gajeći ikakve osjećaje u vezi s tim. To su zabavni programi. Što je s programima koje mi radimo? Što se tiče forme, oni su zabava, ali u biti ne služe tome da ugode javnosti niti da pokažu umjetničku vještinu. Cilj programa koje produciramo jest posvjedočiti o Bogu. Na primjer, kada se produciraju programi himni, svrha himni Božjih riječi jest posvjedočiti o istini Božjih riječi i širiti je, omogućujući ljudima da dođu pred Boga; svrha iskustvenih himni jest posvjedočiti o učincima koje je postiglo Božje djelo i rezultatima koje je Božje djelo proizvelo u ljudima. Ukratko, bez obzira na to kakve programe produciramo, oni nisu čisto zabavni programi. Njihova svrha nije privući poglede ljudi niti im pomoći da ubiju vrijeme i zabave se, a još manje pokazati umjetničku vještinu. Postoji samo jedan cilj programa koje produciramo, a to je širiti Božje riječi i posvjedočiti o Božjem djelu, omogućujući većem broju ljudi da sazna da se Bog utjelovio i da provodi novu etapu djela, omogućujući većem broju ljudi da sazna da je Božje djelo već zadobilo skupinu ljudi te da Bog sada djeluje i govori. To je jedina svrha programa koje produciramo. Budući da je to svrha programa koje produciramo, ako ljudi nose raskošnu odjeću, jaku šminku te imaju svakojake oprave, ne kosi li se to s ciljem svjedočenja o Bogu? (Da.) Kosi se. Stoga se ne usredotočujemo na ono što izvođači nose. Na što se jedino usredotočujemo? Usredotočujemo se samo na to može li ono što programi prikazuju – držanje braće i sestara, plesni pokreti i oblik programa – privući pozornost ljudi te ih navesti da im se programi svide i da se za njih zainteresiraju, ostavljajući time na njih dobar dojam i pomažući im da postanu voljni istraživati Božje djelo, prihvatiti Božje riječi te zajedno s braćom i sestrama pjevati himne i štovati Boga – to je cilj koji želimo postići. Da bi se taj cilj postigao, što se tiče odjeće i izgleda izvođača, oni samo trebaju izgledati dostojanstveno i pristojno, čisto i uredno te imati osobito dobro držanje; sve ostalo – raskošni kostimi, jaka šminka i svakojake oprave – ima negativne učinke. Kakve negativne učinke? Kad bi sve sestre koje plešu bile dotjerane poput nebeskih vila, a sva braća poput naočitih mladića ili bogatih nasljednika, kada bi to vidjeli, ljudi bi pomislili: „Vi se razmećete. Ne gajite li loše namjere? Ne zavodite li ljude?” Ako ljudi imaju takve misli, to nije dobro. Braća i sestre odijevaju se dostojanstveno, pristojno, ukusno i prikladno. Iako općenito možda ne izgledaju elegantno, osobito su čisti, uredni, dostojanstveni i ukusno odjeveni. Kada ih ljudi pogledaju, vide da ti ljudi imaju dobro držanje, da su vjernici u Boga i da je program koji produciraju program koji svjedoči o Bogu, a ne nešto nepošteno ili zlo. Vidiš, programi nevjernika svode se na zavodljive poglede, slanje poljubaca ili pokazivanje tijela izvođača. Dok plešu, osim što pokazuju svoje umijeće, izvođači se razmeću i svojim čarima, ne nudeći ni najmanje pozitivno usmjerenje. Nasuprot tome, programi koje mi produciramo prenose potpuno pozitivno usmjerenje. Čak i ako gledatelji žele gajiti neprilične misli, za to ne nalaze ni priliku ni prostor. Ako žele promatrati figuru i crte lica izvođača, ne mogu ih dobro vidjeti; ako žele vidjeti tko se razmeće svojim čarima, ni to ne mogu vidjeti. Vide samo jedan izraz – osmijeh – koji predstavlja potpuno dostojanstveno i pristojno držanje. Što je najvažnije, naši programi ne služe razmetanju ili ugađanju bilo kome, nego svjedočenju o Bogu; to je temeljno načelo. Osim toga, što se tiče stilova odjeće koje smo odabrali za plesnu skupinu – majica kratkih rukava, gornjih i donjih dijelova trenirki – ljudima bi moglo biti prilično ugodno plesati u njima, ali nekim se mladima možda baš i ne sviđaju s obzirom na njihov ukus. Smatraju da su ti stilovi previše obični, da je to samo svakodnevna ležerna odjeća, nešto što se nosi po kući, ali to je upravo ono što je dostojanstvena i pristojna odjeća. Majice kratkih rukava, gornji i donji dijelovi trenirki danas su najčešći stilovi ležerne odjeće. Zašto biramo te stilove? Primijetio sam da je vjerojatno prošlo barem nekoliko desetljeća otkako se ovaj stil ležerne odjeće prvi put pojavio. Danas ga biramo za svoje programe imajući u vidu činjenicu da ni za još nekoliko desetljeća neće izaći iz mode niti zastarjeti. Štoviše, taj je stil prikladan za ljude svih dobnih skupina i svih društvenih slojeva; bili oni obični ljudi ili pripadnici viših slojeva, svi takvu odjeću nose kod kuće u svakodnevnom životu. Nadalje, ta je odjeća široka i udobna za ples. Stoga smo se na kraju odlučili za ovaj stil odjeće za scenske kostime. Bez obzira na to sviđa li se ljudima koji ga nose na pozornici ili ne, taj je stil prikladan za pozornicu; drugim riječima, ni gledatelji ni oni koji ga nose ne mogu naći nikakvu zamjerku takvoj odjeći. Oni koji je nose mogli bi reći: „Ova odjeća koju si odabrao za nas odviše je neukusna; ja takvu odjeću baš nikada ne bih nosio u svakodnevnom životu.” Moj je odgovor na to da se ne miješam u to što nosiš u svakodnevnom životu. Ono što nosiš i što ti se sviđa predstavlja ono što jesi; predstavlja tvoju ljudskost i bit. Ako ne voliš jednostavnu, dostojanstvenu i pristojnu odjeću s ukusom, nego umjesto toga voliš neobičnu odjeću, onda si prilično nekonvencionalan. Ako voliš otkrivati prsa i leđa, nositi raspuštenu kosu i velike sunčane naočale te se uvijek ponašati poput slavne osobe, onda kažem da nisi pripadnik Božje kuće. Ne voliš biti dostojanstven i pristojan; u najmanju ruku u neskladu si sa Mnom. Biti dostojanstven i pristojan, imati ukusa i biti prikladan – to je načelo za odabir stilova odjeće. Kako bi onda trebalo odabrati boje odjeće? Neki ljudi kažu: „Bijela predstavlja svetost, zelena život, crvena svečanost, a žuta prijateljstvo, pa bismo jednostavno trebali odabrati te boje.” Kažem da je to čista besmislica; boje ne predstavljaju ništa. Koje je onda načelo za odabir boja koje treba nositi? Vrlo je jednostavno; postoji samo jedno načelo: na kameri moraju izgledati čisto. Konkretno, neke su boje vrlo zasićene i prilično jarke te ih ljudi možda rijetko nose u svakodnevnom životu, ali mi smo te boje odabrali zbog scenskog i vizualnog učinka koji pružaju. S jedne strane, te su boje razmjerno vrlo zasićene i jarke, pa pružaju dobar scenski učinak. S druge strane, većina tih boja nije jako čudna; nema onih zagasitih niti onih koje odbijaju ljude, pa tako producirani videozapisi imaju dobar učinak.

Ono o čemu sam upravo besjedio bila su načela odabira kostima za plesne programe. Koje ste aspekte toga jasno vidjeli? Recite Mi, jesu li ova načela koja sam razmotrio prikladna? (Jesu.) Uglavnom se vrti oko načela svjedočenja o Bogu, nesramoćenja Boga i postizanja najboljih rezultata, zar ne? (Tako je.) Jesu li neki aspekti toga iskrivljeni ili ekstremni? (Nisu.) Ima li tu ikakvog elementa držanja starih načina? (Nema.) Ni na koji način nije iskrivljeno niti se drži starih načina. Slijede li onda ova naša načela odabira kostima tradiciju ili slijede modernost? (Ne slijede ni tradiciju ni modernost; sve dok programi koje produciramo mogu postići rezultat svjedočenja o Bogu, to je najbolje.) Konačno ste shvatili; svrha ovih programa jest posvjedočiti o Bogu i ništa drugo. Svjedočenje o Bogu zahtijeva da vodimo računa o tome da ne smijemo osramotiti Boga ili učiniti da Božja kuća izgleda loše. Naravno, moramo voditi računa i o tome da tkanina i stil kostima budu udobni za nošenje. Drugim riječima, svaka dostojanstvena i pristojna osoba koja te vidi u toj odjeći smatrala bi je prihvatljivom, vidjela bi da izgledaš kao vjernik u Boga i da možeš predstavljati Božji narod, a ne da ostavljaš dojam nevjernika, neke filmske zvijezde ili pjevača – i na prvi se pogled može reći da si dostojanstvena i pristojna osoba. Sudeći po ovome, mislite li da su Moja gledišta o postupanju prema stvarima i načela koja slijedim unutar Svoje normalne ljudskosti jednaka vašima? (Nisu.) Svakako nisu jednaka. Recite Mi onda, jesu li ova načela koja slijedim uzvišena i veličanstvena? Jesu li izvanredna? Uopće nisu uzvišena ni veličanstvena. Osobito su normalna. Načela koja usvajam i rezultati koje želim postići u Svojem postupanju vrlo su praktični i nikada se ne razmećem. Kad bismo se vodili načinom na koji svi vi gledate na stvari, pri odabiru kostima za programe ili bismo bili tradicionalni i držali se starih načina ili bismo slijedili svjetovne trendove. Neki ljudi kažu: „U svijetu su popularni smokey eye šminka, umjetne trepavice, piercing u nosu i velike naušnice. I mi bismo trebali braću i sestre dotjerati da budu zgodni i lijepi. Ne samo da bi im odjeća trebala biti raskošna, nego bi im i šminka trebala biti zavodljiva. Ne bi smjeli zaostajati za pjevačima i filmskim zvijezdama iz svijeta, nego bi trebali izgledati još otmjenije i raskošnije. Vjernici u Boga trebali bi biti plemenitiji od njih, pa je to smjer kojim bismo trebali ići kada odijevamo izvođače.” Zašto onda ti izvođači na kraju ne izađu na pozornicu ni s jednim raskošnim komadom na sebi? Zato što Ja ovdje sve provjeravam. Bili oni modernisti ili tradicionalisti, svi su gurnuti u stranu – nemaju nikakvu priliku da se razmeću svojim „vještinama”. Ja sam ih obuzdao. Da ste vi ti koji provjeravate, biste li tim ljudima dali priliku da se razmeću svojim „vještinama”? (Ne bismo.) Zašto ne? (Da im se pruži prilika, skrenuli bi s pravog puta. Ne bi slijedili načela koja zahtijeva Božja kuća.) Da im se pruži prilika, dotjerali bi izvođače kao đavle. Producirali bi zabavne programe poput onih popularnih u društvu, pretvarajući programe namijenjene svjedočenju o Bogu u zabavne programe koji ugađaju javnosti, a ljudi koji se u njima pojavljuju izgledali bi poput đavala i duhova. Bi li programi tada još uvijek bili gledljivi? Njihova bi se priroda promijenila; ne bi svjedočili o Bogu, već bi Ga sramotili te bi zaslužili da budu prokleti i zabranjeni. To ne bi bilo vršenje dužnosti, nego činjenje zla. Razumijete li? (Da.) Niste razumjeli čak ni tako sitnu stvar. Sada kada sam to rekao jasnije i jednostavnije, neki su ljudi odjednom shvatili: „Znači tako to ide. Sada znam zašto Božja kuća bira takve kostime za svoje plesne programe.” Bez obzira na to koje je doba, koje bi načelo ljudi trebali slijediti? U svemu uzimati Božju riječ kao načelo. Pri obavljanju bilo kojeg posla ili rješavanju bilo kojeg pitanja, vaš prvi cilj trebao bi biti izgrađivanje ljudi, a drugi bi trebao biti svjedočenje o Božjem djelu. To su dva načela. Dakle, to su dva načela kojih bi se ljudi trebali pridržavati u svim stvarima. Normalnost i praktičnost koje postoje unutar normalne ljudskosti utjelovljenog Boga također se, dakle, sastoje isključivo u slijeđenju tih načela. Načela se ne mijenjaju; utjelovljeni Bog ne slijedi ni tradiciju ni modernost. Načelo kojeg se pridržavam unutar Svoje normalne ljudskosti jest da se vladam i postupam unutar okvira savjesti i razuma. Koja onda načela slijedim pri obavljanju djela Božje kuće? Da u svemu što činim budem na korist ljudima – čineći stvari koje im koriste i koje ih izgrađuju. Osim toga, da obavljam djelo svjedočenja o Bogu, slijedeći načela svjedočenja o Bogu i širenja Božjih riječi. Biste li rekli da je tako? (Da.) Razgovarajući ovako u zajedništvu, razumijete li Me sada bolje? (Da.) Ako o tim stvarima ne govorim podrobno, neće vam biti jasne. Ne možete dokučiti čak ni tako jednostavnu stvar. Zapravo, to uopće nije duboko; sve je to vrlo praktično i obično. Koliko je obično? Uvelike je u skladu s razumnošću normalne ljudskosti. Drugim riječima, ako imaš razumnost normalne ljudskosti, možeš to razumjeti, ali ako nemaš, bit će ti vrlo teško to razumjeti – morat ću ti to jasno i temeljito objasniti, govoreći jednostavno i jasno ti izlažući svaki detalj, prije nego što budeš mogao razumjeti o čemu je riječ. To je tako jednostavna stvar, koja ne doseže čak ni razinu istina-načela, a vi je ipak ne možete jasno objasniti. O čemu se ovdje radi? Je li ta stvar duboka i nedokučiva? (Nije.) Zašto je onda ne možete jasno objasniti? Općenito govoreći, zato što ne razumijete istinu. Na podrobnijoj razini, zato što vašoj normalnoj ljudskosti i razumnosti nedostaju određene stvari i zato što su manjkave. Kada je riječ o tome da budete dostojanstveni i pristojni, držite se tradicije i starih načina. Kada je riječ o normalnoj ljudskosti, mislite da imati normalnu ljudskost znači biti bezazlen poput budale. Ne pokazuje li to da ste doista lošeg kova i da nemate nikakvu sposobnost razumijevanja? (Da.) Upravo je u tome problem. U redu, dosta o tome.

Prošli smo put razgovarali u zajedništvu o temi „nespletkarenja” utjelovljenog Boga unutar teme „neizjednačavanja utjelovljenog Boga s iskvarenim čovječanstvom”. Danas ćemo u zajedništvu razgovarati o temi „nenapadanja drugih”. Nenapadanje drugih dio je biti i onoga što proživljava normalna ljudskost utjelovljenog Boga i jedno je od načela kojih se savjest i razum normalne ljudskosti pridržavaju u ophođenju s ljudima. Drugim riječima, utjelovljeni Bog se, u najmanju ruku, može mirno slagati s tobom. Bez obzira na to kakva si osoba, jesi li netko boljeg ili lošijeg kova, ili netko s boljom ili lošijom ljudskošću, utjelovljeni se Bog može ispravno odnositi prema tebi i prijateljski se slagati s tobom. Ako otkrijem da imaš neki nedostatak ili manu, ili čak da u svojoj ljudskosti imaš neku lošu bit, ili da si počinio neko zlo djelo, iskreno ću razgovarati s tobom u zajedništvu ako se za to ukaže prilika ili ako okolnosti to dopuste. Ako to možeš prihvatiti, otvoreno ću razotkriti tvoje probleme i ukazati ti na put za njihovo rješavanje. No ako to ne možeš prihvatiti, možda ću u prikladnom trenutku iskoristiti problem iz stvarnog života koji sam otkrio kako bih te podsjetio, razotkrio i upozorio, dajući ti do znanja u čemu je tvoj problem – bilo da se radi o problemu s tvojom ljudskošću, tvojim kovom ili tvojom iskvarenom naravi. Ovisno o tome kakav problem imaš, podsjetit ću te i opomenuti, dajući ti do znanja koji su tvoji nedostaci ili gdje leži tvoj problem, a zatim ću ti reći u čemu je bit takve vrste problema i kakav je Božji stav prema ljudima koji imaju taj problem. Ako si to voljan prihvatiti i možeš se pobuniti protiv tijela i primjenjivati istinu, ukazat ću ti na put primjene i reći ti kako se odnositi prema takvoj vrsti problema i riješiti ga. Neću se uhvatiti za tvoje probleme i mane kao za nešto čime bih te držao u šaci niti kao slabe točke koje bih iskoristio, a zatim ti se s vremena na vrijeme rugati, ismijavati te ili davati zlobne primjedbe o njima. Neću to učiniti; prema tebi i tvojim postojećim problemima odnosit ću se pravedno i objektivno. Ako te na nešto podsjetim, a ti nisi svjestan toga i ne smatraš da ono što sam rekao ima ikakve veze s tobom, ili ako ti kažem da je priroda tvog problema ozbiljna, a ti to ne prihvaćaš, nego odbacuješ, opireš se, pa čak i smišljaš izgovore kako bi se raspravljao i opravdao, tada ću procijeniti stvari prema situaciji. Ako je rad koji obavljaš vrlo važan i tvoj je problem utjecao na crkveni rad, tada ću razmotriti jesi li prikladan za tu dužnost. Ali ako si samo običan vjernik, a dužnost koju obavljaš i tvoja očitovanja nemaju velik utjecaj na rad crkve ni na Božji izabrani narod, a to je samo tvoj osobni problem, onda ću ti iz dobre namjere ponuditi podsjetnike i pomoć. Ako to ne shvatiš ozbiljno, neću ti zamjeriti niti ću, naravno, pokušavati na sve moguće načine prisiliti te da to prihvatiš. Prema tom ću se pitanju odnositi vrlo racionalno i nastavit ću ti iz dobre namjere nuditi podsjetnike i pomoć. Ako vidim da će bit tvog problema dovesti do negativnih posljedica za tebe ili druge, tada ću ti, potaknut Svojom savješću, iz dobre namjere ponuditi podsjetnike i pomoć, umjesto da samo gledam kako od sebe praviš budalu. Također te neću olako okarakterizirati riječima: „Za tebe nema nade, Bog osjeća gađenje prema tebi i ti si onaj koji će propasti”, a još manje ću jednostavno otvoriti Svoja usta i prokleti te govoreći: „Ti đavle, ti Sotonin potomče, ti koji se opireš Bogu.” To nipošto neću učiniti. Budući da je Moj identitet poseban, često se vrlo racionalno obuzdavam: način na koji se odnosim prema nekome i način na koji razgovaram s njim mora ovisiti o tome tko je on – to je jedan aspekt. Osim toga, nikoga ne smijem olako okarakterizirati. I još nešto, Svojim tonom glasa, izborom riječi ili načinom izražavanja moram navesti drugu osobu da osjeti da ono što govorim i radim proizlazi iz dobre namjere i da u tome nema zlobe. Što se tiče Mog motiva, iskreno ti pokušavam pomoći; ne želim gledati kako ideš zaobilaznim putovima niti želim vidjeti da postaješ slab, neodlučan ili da čak izgubiš smjer ili zastraniš kada ti se nešto dogodi. Umjesto toga, nadam se da ćeš, nakon što sam s tobom razgovarao u zajedništvu i pomogao ti, moći ispravno sagledati sebe, izbjeći upadanje u negativnost, točno razumjeti svoje iskvarene naravi i probleme koje imaš te se ispravno odnositi prema sebi, a zatim u Božjim riječima tražiti put primjene i, u skladu s Božjim riječima, malo-pomalo rješavati svoje iskvarene naravi i svoje probleme, dok se istovremeno prijateljski slažeš s drugima i pomažeš im. Drugim riječima, nastojim osigurati da ono što govorim i radim u interakciji s ljudima njima omogući da razumiju Božje nakane, da znaju koja načela Bog zahtijeva od ljudi, kakvi su Božji stavovi i gledišta prema raznim problemima koje ljudi imaju, kako bi ljudi trebali rješavati te probleme da bi ispunili Božje zahtjeve i udovoljili Bogu te kako bi trebali tragati za istinom da bi riješili svoje probleme. Moj je cilj pomoći ljudima da se ispravno odnose prema tim problemima i riješe ih kada imaju posla sa svim vrstama ljudi, događaja i stvari i onda kada se razotkriju njihove iskvarene naravi, pri čemu je konačni rezultat da se pokore istini i Bogu. Naravno, na temelju različitih ljudi s kojima sam tijekom ovih godina rada i govorenja dolazio u dodir, spoznao sam jednu činjenicu: koliko god smireno govorio i razgovarao s ljudima, koliko god dobre namjere imao ili s kakvim god stavom želio pomoći bilo kome, vrlo malo ljudi može osjetiti ili razumjeti što govorim i razlog zbog kojeg to govorim, a zatim, putem riječi koje sam izgovorio i sadržaja o kojem sam s njima razgovarao u zajedništvu, napredovati ili dobiti stvarnu, praktičnu pomoć u svojem stvarnom životu. No bez obzira na to koliko ljudi na kraju požanje i zadobije komunicirajući i stupajući u interakciju sa Mnom, Moja se načela interakcije s ljudima ne mijenjaju. Neki ljudi kažu: „Zašto onda ne promijeniš Svoju metodu?” Recite Mi, zašto ne mijenjam Svoju metodu? Trebam li je promijeniti? Kada govorim ljudima, trebam li govoriti s uzvišenog položaja, kao da Mojsiju proglašavam Deset zapovijedi? Treba li Moj glas biti poput grmljavine na nebu ili trebam li poprimiti nekakav ton, tako da se ljudi uplaše, lako zapamte što govorim te budu voljni praktično djelovati i sposobni pokoriti se? Ili, kada komuniciram s ljudima, ako im uvijek govorim tonom proklinjanja i okarakteriziranja, hoće li ljudi tada naučiti lekciju? Hoće li tada moći to prihvatiti? (Ne.) Znate li zašto ne? Kada je Jahve preko Mojsija izdao Deset zapovijedi, Izraelci su čuli grmljavinu na nebu i vidjeli munje – je li ih to spriječilo da se pobune protiv Jahve i da Mu sude? Bez obzira na metodu kojom se koristiš pri govoru, sadržaj tvojih riječi ili tvoj motiv za govor, što se tiče slušatelja, ako on subjektivno ima volju i potrebu prihvatiti istinu i voljeti pozitivne stvari – ako u svom srcu ima tu potrebu – onda će on, bez obzira na metodu kojom se služiš dok govoriš, moći to prihvatiti i lako će to zapamtiti. Međutim, ako tu potrebu nema u svom srcu, onda čak i ako zna što su pozitivne, a što negativne stvari, ipak neće prihvatiti ništa što kažeš niti će to uzeti k srcu, ma koliko to bilo ispravno ili ma koliko izvor i motiv toga bili ispravni. Stoga, iz Moje perspektive, Moje načelo za činjenje tih stvari jest da normalno razgovaram u zajedništvu sa svakim. Što se tiče toga što netko može zadobiti i požnjeti od Mene te može li zadobiti istinu, ključno je to voli li istinu, kao i to ima li potrebe normalne ljudskosti. Ako po prirodi voli pozitivne stvari, onda će, kad s njim ovako normalno stupam u interakciju i razgovaram, moći promišljati o onome što sam rekao, o tome koja načela stoje iza tih riječi i o tome što sam mu naložio da čini; poslije će o tome promišljati, imati to na umu, a zatim će praktično djelovati prema tim riječima. Ako ta osoba nema potrebu za pozitivnim stvarima u svojoj ljudskosti, onda je sve što kažem uzalud. Čak i ako je orežem, discipliniram ili čak prekorim, time se ništa ne postiže. Nakon što je se prekori, izvana bi se mogla ponašati pristojno i poslušno, ali budući da u svom srcu nema potrebu za pozitivnim stvarima, čim to prođe, brzo će se vratiti na staro, bez ikakva traga pozitivnih riječi, pozitivnih stvari ili istina-načela u svom srcu. Stoga, koliko god takvim ljudima govorio, ne možeš ih promijeniti tako da razviju potrebe normalne ljudskosti. To je jedan aspekt. Osim toga, nenapadanje drugih u osnovi je jedno od Mojih načela za način na koji se odnosim prema vama. Bez obzira na to kakva si osoba, težiš li istini ili ne, čak i ako razotkrijem određeni tvoj problem, to činim samo zato da raščlanim bit tog problema kako bi ga ti mogao temeljito razumjeti i spoznati, ubuduće napredovati tijekom vršenja svoje dužnosti, prestati činiti iste pogreške te prestati ometati ili potkopavati crkveni rad – činim to da bih ti pomogao, a ne da bih ti stvarao nevolje ili pronašao nešto što bih iskoristio protiv tebe. Dakle, čak i ako spomenem nešto što se dogodilo u prošlosti, ne činim to da bih umanjio tvoj entuzijazam ili te povrijedio, nego kako bih ti omogućio da spoznaš bit svojih problema, temeljito razumiješ određeni aspekt istine, stekneš razumijevanje samoga sebe, znaš kako postupati u skladu s Božjim nakanama te na kraju točno praktično djeluješ u skladu s načelima Božjih riječi. Imate li ikakvo razumijevanje činjenice da utjelovljeni Bog nikada ne napada druge? (Imamo donekle.)

Osim što ne napada druge, utjelovljeni Bog s vremena na vrijeme također ohrabruje ljude. Neki ljudi imaju nezreo rast i krhki su; nisu toliko snažni u pogledu svoje ljudskosti, nedostaje im ustrajnosti u onome što rade ili su često sputani svakojakim stvarima, ne znaju kako tragati za istinom i ne mogu normalno vršiti svoje dužnosti. U takvim okolnostima dat ću im malo ohrabrenja kako bi vidjeli put pred sobom, tako da se više ne nađu zarobljeni u nekoj stvari i sputani njome. Kada čuješ te riječi ohrabrenja, možda ćeš osjećati da je ono o čemu govorim izvan tvog dosega, ali Moj je cilj pomoći ti da otpustiš teret koji donose tvoje misli i predodžbe, da više ne budeš sputan tim stvarima i da ih ostaviš iza sebe, a zatim uložiš svu svoju snagu u svoju dužnost kako bi udovoljio Božjim nakanama. Neki su ljudi prije išli putovima neuspjeha ili su činili stvari koje krše načela Božje kuće ili su pokazivali neka očita buntovna ponašanja, a neki su ljudi svojim postupcima čak izazvali prekide i ometanja, nanoseći crkvenom radu određene gubitke. Ako povremeno spomenem te stvari u Svojoj besjedi, Moj cilj nije umanjiti tvoj entuzijazam niti ti zamjeram; naprotiv, Moj je cilj poslužiti se činjenicama iz tvog slučaja kao primjerom kako bih podsjetio druge da ne čine iste pogreške – cilj Mi je jasno besjediti o jednom aspektu istine, kako bih omogućio većem broju ljudi da iz toga vide da je put kojim si išao pogrešan i na koji je način pogrešan, kako bi iz toga mogli izvući pouke, a zatim upozoriti više ljudi da ne idu istim putem te ih podsjetiti kojih bi se načela trebali pridržavati u onome što rade. Osobito kada besjedim o raznim iskvarenim naravima ljudi i razotkrivam ih, primjeri koje dajem ili konkretno stanje o kojem besjedim mogu uključivati mnoge ljude ili neke konkretne ljude i stvari. Svrha besjede o tim stvarima nije pronaći priliku da vas ogolim i osramotim; što se tiče činjenica koje iznosim ili stanja koja razotkrivam, ona se odnose samo na temu i aspekt istine o kojem razgovaramo u zajedništvu. Možda te ne poznajem osobno i ne znam da ti se takvo što dogodilo, ali primjer koji sam naveo ili stanje koje sam razotkrio slučajno postoji kod tebe, pa se prepoznaješ u tome. Kada se prepoznaju u takvim stvarima, neki ljudi pomisle: „Je li me netko odao? Kako znaš da mi se to dogodilo, da sam imao taj problem i bio u takvu stanju?” Kažem ti da doista ne znam da se takvo što dogodilo konkretnoj osobi ili da je ona bila u takvom stanju, ali istine o kojima besjedim uključuju – ili problemi koje razotkrivam obuhvaćaju – takvo stanje, takvu vrstu problema ili takvu konkretnu vrstu primjera. Budući da su takvo stanje i takvi konkretni primjeri reprezentativni i mogu ljudima dovoljno jasno omogućiti da upoznaju određene vrste ljudi, događaja i stvari te da spoznaju bit određene vrste osobe, kada navodim primjere ne mogu izbjeći spominjanje nekih konkretnih događaja koji su se dogodili u crkvi ili razgovor o određenim konkretnim stanjima. Stoga je neizbježno da neki ljudi, događaji i stvari budu uključeni. Ali nemam ni najmanju namjeru napadati određene ljude; Moj je cilj samo podsjetiti i potaknuti ljude, omogućujući većini Božjeg izabranog naroda da ima od toga koristi. Kada tijekom propovijedi i besjede navodim neke primjere, to uopće nije usmjereno ni na jednu konkretnu osobu; to je jednostavno zato da bih besjedio o istini i razotkrio bit određenog problema, kako bi vam bit problema bila jasnija i kako biste je bolje razumjeli. Razumijevanjem biti problema, bilo da prepoznajete da sami imate taj problem ili da prozirete ljude, događaje i stvari koji su s njime povezani, možete početi praktično djelovati prema odgovarajućim istina-načelima, tim načelima riješiti probleme u sebi i postići ulazak u istina-stvarnost. O kakvom god problemu besjedio, bilo da se radi o problemu koji postoji u tebi ili problemu koji postoji u drugima, činim to samo kako bih besjedio o istini i pomogao vam da bolje razumijete bit i stvarnost određene vrste problema; to nije usmjereno ni na jednog konkretnog pojedinca niti na bilo koju konkretnu vrstu osobe. Naravno, također je moguće da se arhetipni događaj na kojem se temelji primjer koji navodim dok besjedim o nekom problemu nešto što se dogodilo tebi te da sam to iskoristio kao primjer. Ali navodeći taj primjer, ne razotkrivam problem koji je samo tvoj; umjesto toga, tvoj je problem reprezentativan za probleme koji se nalaze u svima – u cijelom čovječanstvu. Naravno, cilj razotkrivanja problema samo je riješiti problem, a ne napasti te. Dakle, kada se susretneš s takvom situacijom, trebao bi se prema njoj ispravno odnositi; to je Moj posao. Moj je posao, s jedne strane, opskrbiti vas svim istinama, svim aspektima istine, a s druge strane razotkriti probleme u vama, razna stanja iskvarenog čovječanstva i sve iskvarene naravi u njemu, kao i probleme povezane s iskvarenim naravima. To je Moj posao. Budući da Moj posao, osim opskrbljivanja istinom, uključuje i razotkrivanje stvarnosti iskvarenosti iskvarenog čovječanstva, kada se radi o ovom djelu, Moji su motivi dobri. Želim vam pomoći i podržati vas, podsjetiti vas i opskrbiti vas, kako biste mogli jasno vidjeti bit problema i postati sposobni pobuniti se protiv svojih iskvarenih naravi, tako da više ne živite unutar svojih iskvarenih naravi, već da možete promijeniti svoj smjer, otpustiti zlo u svojim rukama, pokajati se Bogu i praktično djelovati prema načelima koja Bog zahtijeva, postižući pokornost istini i pokornost Bogu.

Bez obzira na to koje vaše probleme razotkrivam i bez obzira na to kojom se metodom ili tonom glasa služim kada razotkrivam te probleme, činim to na temelju načela i s namjerom da vam pomognem i podržim vas da krenete putem spasenja. Ne gajim nikakvu zlobu – to je u potpunosti iz dobre namjere. Čak i ako riječi koje ponekad koristim kada razotkrivam bit problema određenog pojedinca ili određene vrste ljudi nisu osobito uglađene, Moj cilj nije nikoga napadati ni ugnjetavati, već raščlaniti bit problema kako bi ljudi mogli razlučivati i odbaciti svoje iskvarene naravi. U tome nema spletki, nema namjere da te napadnem ili ugnjetavam niti ima namjere da iznosim tvoje prljavo rublje u javnost ili da te osramotim. Čak i ako, kada besjedim o nekim problemima, okarakteriziram ponašanje ili narav i bit određene vrste ljudi, ta je karakterizacija u potpunosti usklađena s objektivnim činjenicama. Na primjer, ako si ohol i samopravedan, uvijek postupaš diktatorski i činio si stvari koje uzrokuju prekidanja i ometanja, a Ja ti kažem: „Ako nastaviš to činiti i odbijaš se pokajati bez obzira na sve, onda je to tvoja bit, a Božji je stav prema tebi takav da te ostavi po strani ili odbaci s prezirom”, jesu li te riječi napad na tebe? Ne. Iako su te stvari izrečene u određenom kontekstu i sročene na ovaj način, opskrba i pomoć koje ti pružam, kao i Moja očekivanja od tebe, ne mijenjaju se; i dalje ti se pruža prilika da se pokaješ. Ako osjetiš kajanje, preokreneš se i promijeniš, Božja kuća će te i dalje promaknuti na bilo koju dužnost za koju si prikladan; Ja tome nikada neću stati na put. Svatko napravi neke pogreške kada tek počne vjerovati u Boga i ne razumije istinu, ali neki se ljudi mogu pokajati te su učinili neke dobre stvari i izvršili neka dobra djela. Pretpostavimo da ih braća i sestre preporuče, govoreći: „Ta se osoba doista pokajala i više nije kao prije. Prije je bila ohola i razuzdana, lišena obličja čovjeka; činila je neke zle stvari, čime je prekidala i ometala crkveni rad te nanijela gubitke Božjim prinosima, pa ju je crkva uklonila. Ali nakon što je bila uklonjena, osjetila je duboko kajanje i sada se pokajala. Čak je samoinicijativno nadoknadila gubitke, zamolila crkvu da je ponovno prihvati, obećala da više nikada neće činiti zlo te je spremna biti najmanja u crkvi i pokoriti se svemu što Božja kuća od nje traži.” Ako je ljudi koji su joj relativno bliski, nakon što su je temeljito upoznali, žele preporučiti, kažem da, ako se doista pokajala i sada je potrebna za rad Božje kuće, ponovno može biti upotrijebljena; Ja tome neću stati na put. Čak i ako su neki pojedinci činili stvari koje nisu bile osobito prijateljske prema Meni osobno, ako ispunjavaju uvjete za promaknuće, ni tada im neću stati na put; dat ću im priliku. Stoga, bilo u propovijedima ili u stvarnom životu, i bez obzira na okruženje ili kontekst, odnosit ću se prema tebi pošteno i pravedno. U kontekstima u kojima okruženje to dopušta, pomoći ću vam iz dobre namjere ili ću vas pitati kako vam ide u vršenju u svojih dužnosti. Ako se radi o posebnom radnom okruženju, također ću dati sve od Sebe da vam pomognem i podržim vas, pružajući vam poduku, usmjeravanje ili pomoć u nekom stručnom radu. Ponekad s vama razmjenjujem iskustva i ideje. Čak i ako ponekad kažem: „Posao koji si obavio nije prihvatljiv”, samo govorim istinu i izravan sam. Ne govorim takve stvari da bih vas ugnjetavao, nego da bih s vama razmijenio ideje ili iskustva. Dajem sve od Sebe da vam pružim prilike da govorite i primijenite svoje sposobnosti, kako bi se vaš kov, talenti, znanje koje ste stekli, opće znanje koje imate ili iskustvo koje ste prikupili mogli u potpunosti iskoristiti. Ako rezultati nisu dobri, jednostavno kažem: „Posao koji si obavio i nije tako sjajan. Promišljaj i traži više te vidi možeš li ga obaviti bolje.” Uvijek vam pružam najveću podršku, opskrbu i pomoć kako biste, kada komunicirate i stupate u interakciju sa Mnom, mogli imati koristi, bilo u životu ili tijekom vršenja svoje dužnosti. To je Moje načelo u radu, a isto je i u Mom svakodnevnom životu. Ponekad, kada stupam u interakciju i komuniciram s ljudima, neizbježno ćemo razgovarati o nekim sitnicama iz svakodnevnog života, koje se odnose na vanjske stvari poput osnovnih životnih potreba, očuvanja zdravlja, lijekova i tako dalje, a neki ljudi spominju neka gledišta, izreke ili opće znanje u vezi sa sitnicama u životu. Što se tiče svih aspekata općeg znanja, Ja samo izražavam Svoja osobna gledišta. Ako smatraš da je ono što govorim ispravno, možeš to prihvatiti; ako smatraš da je ono što govorim pogrešno, neću iskoristiti Svoj identitet i status da bih te ugnjetavao govoreći ti: „Sve što kažem ispravno je. Bez obzira na to kojim tonom govorim ili sviđa li ti se ono što govorim, zar bih li Ja mogao nauditi ili ti učiniti nažao? Moraš to prihvatiti!” Ja to neću učiniti; pustit ću da stvari idu svojim prirodnim tijekom. Na primjer, stavljaš previše soli u jelo, a Ja kažem da je previše soli štetno je za tvoje zdravlje. Neki ljudi to ne prihvaćaju; smatraju da će, ako stave manje soli, hrana biti bljutava i bez okusa. Inzistiraju na tome da jedu prema vlastitu ukusu. Ja kažem da si slobodan to činiti i neću se miješati. Premda tvrdnja „previše soli loše je za tvoje zdravlje” ne doseže razinu istine, ona je dio općeg znanja u životu. Kad je riječ o ovom fizičkom tijelu koje je Bog stvorio za ljude, postoji određena količina soli koja mu je potrebna svakoga dana; prekoračenje te količine štetit će tijelu i dovesti do posljedica. Ima i ljudi koji uvijek osjećaju da im nedostaje hranjivih tvari pa stalno jedu obilnu i hranjivu hranu. Na kraju njihov prekomjerni unos hranjivih tvari dovodi do zdravstvenih problema i moraju nešto prilagoditi. Količina hranjivih tvari koja je potrebna ovom fizičkom tijelu koje je Bog stvorio povezana je s omjerima žitarica, povrća, voća i mesa koje je Bog stvorio za čovječanstvo. Ako jedeš prema tim omjerima, možeš održavati osnovno zdravlje; ako zanemariš te omjere i jedeš nepromišljeno i bez ikakva reda prema svojim sklonostima, razvit ćeš zdravstvene probleme. Govorim ti te činjenice, ali ih ti ne prihvaćaš. Misliš: „Propovijedanje i razgovaranje u zajedništvu o istini Tvoja su jača strana, ali Ti ne razumiješ ove stvari iz svakodnevnog života. Ne moram Te slušati jer se to ne tiče istine.” Ja kažem da možeš odlučiti da to ne prihvatiš i možeš živjeti prema vlastitim sklonostima, ali moraš znati da ćeš, ako ne možeš prihvatiti Moje riječi, prije ili kasnije razviti zdravstvene probleme. Platit ćeš cijenu za svoj izbor. Ja samo izražavam Svoja gledišta; neću iskoristiti Svoj status da bih te ugnjetavao. Osim toga, ako ne prihvaćaš Moja gledišta, neću te prisiljavati niti ću reći da si previše glup i tvrdoglav zato što ne prihvaćaš pozitivne stvari. Zapravo, ti doista jesi takav, ali Ja to nikada ne govorim. Neću dizati veliku galamu oko nečeg beznačajnog u svakodnevnom životu, a zatim ti držati prodike i pametovati. To ne bih učinio jer to nije Moja odgovornost. Ni ne želim to učiniti. Već sam ispunio Svoju odgovornost besjedeći i propovijedajući; to je u okviru Moje službe. Što se tiče onoga što jedeš svaki dan, to rješavaš sam. Što je Bog stvorio za čovječanstvo i u kojim količinama, te koja se hrana i specijaliteti proizvode u svakom godišnjem dobu – kako ćeš sve to koristiti, tvoja je stvar; možeš ih sam rasporediti. Ako su savjest i razum tvoje ljudskosti normalni i zdravi, koristit ćeš ih i raspoređivati umjereno. Ako tvoj razum nije zdrav, koristit ćeš ih ili raspoređivati pretjerano, i sam ćeš snositi sve posljedice koje to na kraju donese tvom fizičkom tijelu. Stoga sam vrlo racionalan kada se radi o ovom pitanju; samo ti iznosim Svoja gledišta i neću te prisiljavati da ih prihvatiš. Ponekad, kada vidim da imate neke loše životne navike, također vas neću prisiljavati da ih promijenite; jednostavno ću vas podsjetiti. Ako to ne prihvatite niti se ne promijenite, više neću ništa reći. Životne je navike zapravo vrlo lako ispraviti. Pogrešne ili nepoželjne životne navike treba ispraviti; to je stav prihvaćanja pozitivnih stvari. Imati stav i volju za prihvaćanjem pozitivnih stvari dio je osnovne razumnosti koja bi trebala biti prisutna u normalnoj ljudskosti. Neki ljudi puštaju da im pozitivne stvari uđu na jedno uho, a izađu na drugo. Ne shvaćaju ih ozbiljno, i čak ustraju u svojim pogrešnim načinima primjene i pogrešnim načinima postupanja. Neki čak kažu: „Toliko godina živim ovako i nije bilo nikakvih posljedica.” To je problem naravi. Kakva je to narav? To je tvrdoglava i nepopustljiva narav, narav koja ne prihvaća ispravna gledišta ni pozitivne stvari. Kažem ti, to ukazuje na iskvarenu narav i moraš je promijeniti i odbaciti. Tvoji pogrešni načini primjene i taj tvoj nepopustljivi stav moraju se preokrenuti; tek tada se možeš istinski promijeniti.

Neki ljudi vole napadati druge; to nije dobro. Ako vidim da činite nešto pogrešno, razumno ću izraziti Svoja gledišta i podsjetiti vas iz dobre namjere. Tako Ja postupam. Osim toga, ako određeni problemi zahtijevaju razotkrivanje vaših iskvarenih naravi, tada ću ih bez ustručavanja razotkriti; to znači biti odgovoran prema ljudima. Kada razotkrivam probleme ljudi, razotkrivam bit problema i pokazujem kakvi oni zapravo jesu; ne primjenjujem propise niti preuveličavam stvari. To činim zato što je to u okviru Mog djela, razotkrivam ono što treba razotkriti i ne kažem ni riječ manje nego što treba reći. Stoga imam načela u postupanju. S jedne strane, u svakodnevnom životu prema tim se pitanjima odnosim na temelju načela razumnosti, dajući ti do znanja koja su Moja gledišta. Ako obratiš pozornost, uzmeš to k srcu i imaš razumnost normalne ljudskosti, prihvatit ćeš te misli i gledišta ili ćeš im ispravno pristupiti, a da Ja o tome ne moram držati propovijed. S druge strane, u radu neću izbjegavati vaše probleme niti ću se, iz straha da vas ne osramotim, suzdržavati od govorenja. Razotkrit ću vaše probleme i vaše iskvarene naravi kako biste mogli spoznati probleme u tom pogledu i odbaciti svoje iskvarene naravi. Moj je cilj omogućiti vam da krenete ispravnim putem. Bilo da imate problem u životu ili u radu, ako se on tiče iskvarenih naravi ili istine, neću ga izbjegavati; jasno ću s vama o njemu razgovarati u zajedništvu. Bez obzira na to kako razgovaram u zajedništvu ili kako se odnosim prema problemu, imam Svoje metode i načela. Kada dođe vrijeme da ispunim Svoju odgovornost, preuzimam je na Sebe. Ne bojim se da ću vas osramotiti; razotkrit ću vaše probleme i iskvarene naravi kako biste ih mogli spoznati. To je Moja odgovornost. Ako se vaši problemi ne tiču iskvarenih naravi ili istina-načela, imate slobodu i pravo donositi odluke i praktično postupati kako želite; neću se miješati. Stoga, bez obzira na to razotkrivam li vaše probleme ili ne, to ne znači da vas napadam, sputavam ili ugnjetavam. U svakodnevnom životu, kada je riječ o stvarima koje se ne tiču načela, kao što su osnovne životne potrebe, dajem vam dovoljno slobode da sami birate. Međutim, ako se radi o pitanju načela – to jest, ako se tiče iskvarenih naravi ili vašeg stava prema radu, vršenju vaše dužnosti, Bogu ili istini – tada o tome trebam besjediti. Vidiš, bez obzira na to kako nešto činim, Ja o tome promišljam, zar ne? Imam načela. U sve ono što se ne tiče istine, vašeg stava prema Bogu ili istini, ili vašeg stava prema crkvenom radu i vršenju vaše dužnosti, ne miješam; gledam Svoja posla. Osobito kada je riječ o pitanjima osobnog izbora i osobnih sklonosti, nikada se ne miješam. Na primjer, neke sestre vole nositi dugu kosu, plesti je u pletenice ili je podići, a neka braća vole imati kratku kosu ili brijati glavu; imate slobodu to činiti, a Ja se nikada ne miješam. Neka su braća i sestre izbirljivi u jelu i osobito vole jesti određenu vrstu hrane ili imaju određenu lošu životnu naviku; ni u to se nikada ne miješam. Ako ta loša životna navika utječe na njihovo zdravlje, njihovo vršenje dužnosti ili crkveni rad, moram ih podsjetiti i pomoći im ili zamoliti braću i sestre da im pomognu. Međutim, neki ljudi ne prihvaćaju kada im braća i sestre pomažu, pa čak kažu da se osjećaju sputano i pod pritiskom; na kraju tiho napuste crkvu, a da nikome ne kažu, i sva se braća i sestre osjećaju obeshrabreno. Ja kažem: „Pogrešno je da se osjećaš obeshrabreno. Mi se ne miješamo u slobodu ljudi. Ako žele otići, neka odu; to je njihov izbor. Ja se uopće ne osjećam obeshrabreno.” Zašto se ne osjećam obeshrabreno? Zato što smatram da je pomagati im Moja obveza, nešto što bih trebao činiti u Svojoj ljudskosti. Pomoć koju im pružam nije nekakva usluga ili milostinja; jednostavno, kada čujem za njihovu situaciju, dužan sam povjeriti vam da im pomognete. Oni u crkvi svoju dužnost vrše puno radno vrijeme. Ako njihova loša životna navika utječe na njihovo zdravlje i razviju zdravstvene probleme, ne bi li im braća i sestre trebali pomoći iz ljubavi? To je osnovni društveni moral ljudskih bića. Ali ako ne prihvaćaju takvu pomoć i u srcu osjećaju odbojnost ili pritisak, nećemo ih prisiljavati niti ćemo se miješati u njihovu slobodu. Zašto se onda neki osjećaju obeshrabreno kada takvi ljudi napuste crkvu? Osjećaš se obeshrabreno jer smatraš da je ispunjavanje tvoje odgovornosti i obveze prema njima neka vrsta usluge koju im činiš. Oni to nisu cijenili, nisu prihvatili tu uslugu i nisu postupili onako kako si želio, pa su povrijedili tvoje osjećaje i tvoj ponos. Kako se kaže, odbacili su tvoju dobru namjeru, pa se osjećaš obeshrabreno. Ja se uopće ne osjećam obeshrabreno. Ja to shvaćam drukčije od vas. Kažem da iz toga moram izvući pouku i ubuduće više ne činiti takvu glupost. Svatko ima vlastite težnje. Ne možeš ljude držati pod svojom kontrolom i pritom očekivati da budu sretni i pjevaju ti hvalospjeve, zar ne? To bi bilo potpuno smiješno. Moraš ljudima dati slobodu i pustiti ih da slobodno biraju. Ako smatraju da je ono što govoriš ispravno, mogu odlučiti to prihvatiti i primjenjivati u skladu s tim riječima; ako smatraju da je ono što govoriš pogrešno, također mogu odlučiti da to ne prihvate. Imaju pravo izbora. Ne bi ih trebao prisiljavati da prihvate tvoju dobru namjeru. Hoće li je prihvatiti ili ne, stvar je stava; imaju slobodu to učiniti. Najviše što možeš učiniti jest razgovarati u zajedništvu o problemima koje ljudi poput njih imaju te možeš razgovarati u zajedništvu o poukama koje si izvukao iz takvih osoba i o biti problema koje si kod njih uočio, što ti pomaže da naučiš kako razlučivati ljude, kako gledati na ljude i kako se prema takvim ljudima odnositi u skladu s načelima Božjih riječi te kako više ne činiti gluposti. U čemu onda griješite? Bez obzira na to kome pomažete, postupate na temelju osjećaja, pa čak i mislite: „Pogledajte koliko ljubavi imam i kako sam pun ljubavi.” To nije postupanje u skladu s načelima, nego odnošenje prema ljudima na temelju vlastite volje i sklonosti; to je postupanje na temelju osjećaja. Bez obzira na to s kim razgovaram ili s kim imam posla, govorim i djelujem na temelju načela; u tome nema osjećaja. U govoru i djelovanju postupam u potpunosti po savjesti i iz dobre namjere, i to je pristup koji bih trebao imati prema svima. Osobito prema braći i sestrama koji normalno vrše svoju dužnost, upravo bih tako trebao postupati. To je Moja obveza i odgovornost. Sve dok ispunjavam tu odgovornost, to je dovoljno. Oni mogu odlučiti prihvatiti ili mogu odlučiti odbiti; Ja ljude ne prisiljavam. Ako prihvate, sretan sam; ako ne prihvate, ne rastužujem se. Sve što sam činio bilo je ono što sam trebao činiti u skladu s načelima; samo sam ispunjavao Svoju odgovornost. Razumijete li? (Da.)

Bez obzira na to kakvo je okruženje, kada stupam u interakciju s ljudima, mogu se odnositi prema svakojakim ljudima i svakojakim stvarima u skladu s načelima. Čak i ako u životu ljudima pružim pomoć ili kažem nešto što izgrađuje ljude, i to je dio postupanja u skladu s načelima; to nije djelovanje iz osjećaja. Što se tiče besjede o istini, kao što je razotkrivanje ljudske priroda-biti, razotkrivanje ljudskih iskvarenih naravi i razotkrivanje raznih ljudskih otkrivanja iskvarenosti i iskvarenih stanja u konkretnim stvarima, kao i biti raznih problema, i tu djelujem u skladu s načelima; ne djelujem iz osjećaja niti djelujem ljudskom voljom. Kada ljudi nešto rade, uvijek postupaju na temelju toga s kim imaju posla te prema vlastitom raspoloženju i sklonostima. Pokazuju određenu naklonost onima koji im se sviđaju i s kojima se slažu te im pružaju određene pogodnosti, dok napadaju i isključuju one koji im se ne sviđaju i s kojima se ne mogu slagati; ne mogu se pošteno odnositi prema ljudima. Ili postupaju na temelju osjećaja ili čine zla djela; ukratko, stvari ne čine u skladu s načelima. Kada se družim s braćom i sestrama u crkvi, bez obzira na to tko su, mogu se prema njima odnositi u skladu s načelima. Slično tome, kada stupam u interakciju i družim se s nevjernicima, također imam načela i granice. Čak i ako izgovore neke konfrontirajuće riječi ili riječi koje su nepristojne, neotesane ili bez poštovanja, neću im uzvratiti istom mjerom. Ako moram stupiti u interakciju s njima kako bih nešto obavio, onda ću stupiti u interakciju s njima; ako ništa ne trebam obaviti, odlučit ću ih izbjegavati i odbiti. Ako je osoba lošeg karaktera, uvijek želi iskoristiti druge i zahtijevati pogodnosti te, čak i ako joj pomognem, i dalje se ne može ispravno odnositi prema tome niti se promijeniti – što znači da joj je ljudskost loša – onda se jednostavno držim podalje od nje. Ukratko, bilo da stupam u interakciju s braćom i sestrama ili s nevjernicima, mogu djelovati u skladu s načelima; u najmanju ruku, stupam u interakciju s ljudima prema granicama savjesti i razuma ljudskosti. Možete li vi to postići? (Ne.) Bez obzira na to s kim iskvareni ljudi stupaju u interakciju, uvijek štite vlastite interese ili se prema ljudima odnose na temelju osjećaja i sklonosti, bez načela. Ako se radi o bratu ili sestri s kojima se, po njihovu mišljenju, dobro slažu i imaju dobar odnos, onda im mogu pomoći, pokazati im ljubav, dati im stvari i blisko se družiti s njima. Ali ako ta osoba učini nešto što povrijedi njihove osjećaje, kažu: „Nikada je više neću vidjeti i nikada više neću stupiti u interakciju s njom. Stvarno žalim zbog toga! Prije sam bio tako dobar prema njoj i toliko joj pomogao, a ona se ipak i dalje ovako odnosi prema meni. Ona je nezahvalnica, nezahvalna jadnica!” Ne mogu postupati u skladu s načelima kako bi se pošteno odnosili prema ljudima. Kada su prema nekome dobri, čine to iz osjećaja, a ako su prema nekome loši, to je zbog njihove osobne sklonosti; sve što čine samo je radi zadovoljavanja svojih osjećaja. Stoga, ako nekome pomognu i donesu mu korist, ali ta osoba ne samo da je nezahvalna, nego i povrijedi njihove osjećaje, bit će vrlo tužni i povrijeđeni te će se žaliti, smatrajući da je njihov trud bio uzaludan. Neće to htjeti prihvatiti i nikada više to neće učiniti. Recite Mi, kada bih se Ja susreo s takvom situacijom, kako bih joj pristupio? Prvo, to pitanje ne možeš procjenjivati iz perspektive uzajamnog činjenja usluga među ljudima; o takvoj situaciji ne možeš suditi na temelju osjećaja. Moraš razlučivati takve ljude na temelju Božjih riječi i istina-načela; moraš razlučivati njihovu ljudskost i put kojim hode, kao i njihov stav prema Bogu, prema istini i prema njihovoj dužnosti, umjesto da ih razlučuješ i gledaš na njih na temelju osjećaja. Gledanje na nekoga na ovaj način mnogo je točnije. To nije procjenjivanje osobe ili stvari na temelju osjećaja ili tvojih osobnih dobitaka i gubitaka, nego njihovo procjenjivanje na temelju Božjih riječi i istina-načela. Gledanje na osobu ili stvar na ovaj način točno je i u skladu s načelima. Kada tako gledaš na ljude i stvari, nećeš biti tužan i povrijeđen jer je netko kome si jednom pomogao nezahvalan niti ćeš osjećati duboku zahvalnost prema nekome jer ti je jednom učinio uslugu; umjesto toga, moći ćeš se prema njima ispravno odnositi u skladu s načelima. Postoji jedna izreka: „I najmanju dobrotu treba uzvratiti višestruko.” Obični ljudi i dalje žive prema logici takvih misli i gledišta tradicionalne kulture. Ne gledaju na stvari ili ljude na temelju Božjih riječi ili istine niti se prema ljudima odnose u skladu s načelima. Vjeruju da, kada se radi o tome kako se odnosiš prema ljudima, osim što ih ne varaš, ne nanosiš im štetu, ne udaraš ih, ne psuješ ih ili im ne činiš zlo, moraš također biti dobar prema njima. Osobito ako ti je netko učinio uslugu, trebao bi mu uzvratiti dvostruko; inače si nezahvalan. Znači li takav odnos prema ljudima da si dobar prema njima? (Ne.) Što onda znači biti istinski dobar prema ljudima? To nije voljeti nekoga, brinuti se o njemu i paziti na njega na temelju ljudskih osjećaja, nego postupati na temelju načela u skladu s Božjim riječima. Većina ljudi ne može postupati na temelju načela; postupaju samo na temelju osjećaja, a ne na temelju načela. Postupanje na temelju osjećaja i postupanje na temelju načela uvelike se razlikuju; to su dva različita puta. Postupanje na temelju osjećaja ima primjese ljudske volje – kada nekome pomažeš, to činiš da bi zadovoljio potrebe vlastitih osjećaja; to nije nepristrano rješavanje stvari. Ako ta osoba prema tebi osjeća duboku zahvalnost, nastavit ćeš biti dobar prema njoj; ako to ne cijeni i rani tvoje srce te povrijedi tvoje osjećaje, više joj nećeš pomagati. Zar onda ne postupaš bez načela? (Da.) To je postupanje bez načela. Što je onda postupanje u skladu s načelima? To je ispunjavanje tvoje odgovornosti kao osobe, pomaganje drugima prema potrebi i puštanje da to shvate kako god žele. Ako su voljni prihvatiti tvoju pomoć, to je sjajno; ako je nisu voljni prihvatiti, ne bi trebao govoriti da nisu blagoslovljeni niti bi trebao biti uzrujan, tužan ili razočaran, nego bi se i dalje trebao ispravno odnositi prema njima. To je postupanje u skladu s načelima. Jeste li razumjeli ovo načelo „nenapadanja drugih”? (Da.)

Jedno od načela utjelovljenog Božjeg tijela, dok živi među ljudima te se ophodi i komunicira s njima, jest da ih ne napada. Nenapadanje drugih uključuje načela odnošenja prema ljudima i razgovaranja u zajedništvu o istini. Osim nenapadanja drugih, utjelovljeni Bog ima još jedno načelo odnošenja prema ljudima, a to je da se ne osvećuje. Kako ljudi gledaju na pitanje osvećivanja? Ako nekoga zlostavljaju ili povrijede, a on zatim opravdano uzvrati ili se brani, smatraju li ljudi to prihvatljivim? (Da.) Ali je li za Boga to načelo odnošenja prema ljudima? (Nije.) Među ljudima se svatko može osvetiti i svatko je sposoban za to; svatko ima nagon za osvetom, kao i namjeru i želju da se osveti. Ako te je netko riječima uvrijedio ili povrijedio, čak i ako mu se sada ne možeš osvetiti, ipak ćeš tražiti priliku da to učiniš, da mu pokažeš da imaš dostojanstvo, da nisi netko koga se može gaziti ili s kime se može poigravati, da nisi budala i da imaš razum normalne ljudskosti te da možeš opažati stvari i donositi sudove. Kako onda nastaju te misli o osvećivanju ljudima? Dolaze li one iz savjesti i razuma normalne ljudskosti ili iz naglosti sotonskih iskvarenih naravi? (Iz naglosti sotonskih iskvarenih naravi.) To je očito. Ako nekoga drugi zlostavljaju, iskorištavaju ili obmanjuju, kada nema nikakav status, neće imati priliku osvetiti se i njegove okolnosti to neće dopustiti, pa će sve to zakopati u svom srcu, gdje će se pretvoriti u neku vrstu mržnje. Zbog te mržnje i zato što je prema njemu nepravedno postupano, može postati neprijateljski nastrojen prema društvu, prema čovječanstvu i prema svima koje smatra neprijateljima. Kada bilo tko ima status, kada mu okolnosti to dopuštaju i ukaže mu se prilika za to, sposoban je počiniti činove osvete, tjerajući one koji su ga nekoć povrijedili ili gledali svisoka da pretrpe njegovu odmazdu i dobiju ono što zaslužuju. Smatra da takav život znači imati kičmu i da se napokon oslobodio te zamjerke. Među ljudima, ni društvo ni njegova savjest neće osuditi nikoga tko to čini. Dakle, ljudi smatraju da osveta nije nešto neprimjereno ni sramotno niti je smatraju nečim pozitivnim ili negativnim. Međutim, od Dobu milosti do ove etape djela, među svim riječima koje je Bog izgovorio ne možeš pronaći nijednu rečenicu kojom ljudima govori da se osvećuju drugima. Bog nikada nije rekao ljudima: „Ako te netko povrijedi ili ako te netko prevari, moraš se osvetiti, moraš mu vratiti, oko za oko, zub za zub.” Je li osvećivanje jedno od načela odnošenja prema ljudima koje ti je Bog rekao? (Nije.) Što je Bog u Dobu milosti rekao ljudima o tome kako se odnositi prema drugima? Sa strpljenjem, tolerancijom i ljubavlju. Što još? (Ljubite svoje neprijatelje, a ako vas netko udari po lijevom obrazu, okrenite mu i desni.) Što još? Oprostite drugima sedamdeset puta sedam. Broj „sedamdeset puta sedam” samo je simboličan; ne znači doista toliko puta. Bog to govori kako bi ti oprostio svima koji su ti učinili nešto nažao, kako bi im oprostio beskonačan broj puta; to je načelo. Strpljenje, tolerancija, poštovanje, ljubav prema neprijateljima, okretanje desnog obraza kada vas udare po lijevom i opraštanje drugima sedamdeset puta sedam – o tome se često govorilo u Dobu milosti. Mogu li se onda iz ovih riječi izvesti načela odnošenja prema ljudima? Koja načela Bog zahtijeva od ljudi da slijede u odnošenju prema drugima? Uključuju li ona oko za oko, zub za zub? (Ne.) Uključuju li ona vraćanje drugima milo za drago? (Ne.) Uključuju li ona osvećivanje? (Ne.) Ništa od toga nije uključeno. Iako je svaka od ovih stvari koje je Bog rekao u Dobu milosti konkretna vrsta ponašanja i primjene, sve su to načela odnošenja prema drugima koja Bog daje ljudima. Što onda u ovoj etapi djela u posljednjim danima Bog govori ljudima o tome kako se odnositi prema drugima? Da se prema ljudima odnose pravedno, da gledaju na njihove jake strane i vrline, a ne na njihove nedostatke i slabosti. Što još konkretno? Da ne obmanjuju druge, ne raspravljaju se s njima i ne napadaju ih te da skladno surađuju s drugima. Jesu li sve to konkretna načela odnošenja prema ljudima? (Jesu.) Bez obzira na doba, nijedno od konkretnih načela koja Bog daje za odnošenje prema drugima ne govori ljudima da se osvećuju. Nijedno ne kaže: „Ako te netko povrijedi, povrijedi ti i njega; ako te netko udari, moraš mu uzvratiti udarac; ako te udari šakom, udari i ti njega; ako te proklinje, proklinji i ti njega.” Bog nikada nije rekao nijednu takvu riječ. Bog traži od tebe da skladno surađuješ s drugima i da se prema ljudima odnosiš pravedno. Druga osoba može biti netko na koga gledaš svisoka, netko tko te nekoć povrijedio ili prevario, ili netko tko te napadao ili ti sudio. Ali dokle god je riječ o nekome tko istinski vjeruje u Boga, trebao bi se prema njemu odnositi pravedno i skladno surađivati s njim. To je načelo i to je načelo koje bi osoba s normalnom ljudskošću trebala posjedovati i kojeg bi se trebala pridržavati u načinu na koji se odnosi prema drugima. Ljudi sa savješću i razumnošću normalne ljudskosti prihvatit će ova istina-načela i primjenjivati pravedno odnošenje prema drugima. Oni koji ne posjeduju savjest i razumnost normalne ljudskosti, kada čuju ove riječi, odnosit će se prema njima kao prema nekoj vrsti doktrine ili vjerskog učenja. Ako netko povrijedi interese, ponos, status ili dostojanstvo ljudi koji ne mogu prihvatiti istinu, oni će razotkriti vlastitu naglost. Ne samo da će se osvetiti i zahtijevati od druge strane da im za to plati, nego će joj čak uzvratiti dvostrukom mjerom, još više pojačavajući svoju odmazdu. Ako ih je netko povrijedio, uvrijedio, ponizio ih iskazujući im nepoštovanje ili se s njima verbalno ili čak fizički sukobio, oni će se osvetiti i vratiti mu dvostruko. Oni se jednostavno ne mogu pridržavati načela odnošenja prema ljudima koja Bog zahtijeva.

Postoje i mnogi stvarni primjeri povezani s temom da se utjelovljeni Bog ne osvećuje ljudima. Božji zahtjev prema ljudima u pogledu odnošenja prema drugima jest da bi se trebali pridržavati načela neosvećivanja, jer utjelovljeni Bog u Svojem stvarnom životu i radnom okruženju posjeduje takvu normalnu ljudskost i takvu ljudskost-bit. Što znači da On posjeduje takvu ljudskost-bit? To znači da se On u načinu na koji se odnosi prema ljudima može strogo pridržavati takvog načela vladanja i da se tog načela vladanja može strogo pridržavati u načinu na koji živi među čovječanstvom i među skupinama ljudi. To je zato što On ima takvu život-bit, i upravo zato što ima takvu život-bit, On ima takvu stvarnost u Svojem proživljavanju. Utjelovljeni Bog praktično živi među ljudima; vodi stvaran život u kojem se ophodi s ljudima i komunicira s njima – ne živi u vakuumu. Živeći u tijelu, neizbježno dolazi u doticaj, komunicira i ophodi se s ljudima. U interakciji i ophođenju s iskvarenim čovječanstvom, neizbježno će doživjeti nepravedno odnošenje, nepoštovanje, diskriminaciju, prevaru, zlostavljanje i suđenje koji su u suprotnosti sa stvarnošću. Kako Ja pristupam takvom nepravednom odnošenju? Tijekom svih ovih godina života među ljudima, a da ne spominjem razne oblike nepravednog odnosa kojima sam bio izložen među nevjernicima, recite Mi, samo u smislu obiteljskog okruženja, lokalne crkve i svih viših vođa i djelatnika te obične braće i sestara s kojima sam mogao doći u doticaj, jesu li se svi prema Meni mogli odnositi pravedno? (Nisu.) Zasigurno ne. Ja sam isti kao i vi – bio sam običan vjernik, a bio sam i član jedne obitelji. Dok sam bio član obitelji, bio sam izložen raznim vrstama nepravednog odnošenja. U obitelji, među braćom i sestrama, onaj tko je najnametljiviji ima posljednju riječ, a onoga tko je prostodušan i razuman uvijek zlostavljaju i prema njemu se odnose nepravedno. U obiteljskom okruženju sjećam se nekoliko konkretnih situacija. U tim situacijama, ako si bio dominantan, nerazuman i dizao galamu, ne bi te maltretirali niti bi se prema tebi odnosili nepravedno. Ali ako si bio razuman i racionalno se odnosio prema tim situacijama, zlostavljali bi te. Ako bi drugi dizali galamu i bili nerazumni, silom bi te iskorištavali i ponašali se besramno. Ja se ne znam ponašati besramno; znam samo biti razuman i racionalno se odnositi prema takvim stvarima, ali biti razuman značilo je da ću biti zlostavljan. Pogledaj ovaj svijet: o kojoj god skupini ljudi se radilo, pravednost i pravda nemaju moć. Onaj tko se može ponašati besramno, dizati galamu i silom nametati nerazumne argumente, zadobiva prednost. Što si razumniji i što više cijeniš pravednost, savjest i razumnost, to će ti biti teže steći uporište i to ćeš više biti zlostavljan. Tako je bilo i sa Mnom u obitelji; zlostavljali su Me drugi članovi obitelji. U lokalnoj crkvi također je bilo ljudi koji su Me stalno diskriminirali. Nisam ih uvrijedio niti povrijedio. Samo zato što sam tada bio mlad, ponašao se pomalo proaktivno i entuzijastično te sam htio prisustvovati okupljanjima i sudjelovati u raznim aktivnostima, neki su Me ljudi stalno gledali s predrasudama i upućivali Mi zlonamjerne poglede. Štoviše, proklinjali su Me i sudili Mi iza leđa, govoreći svakojake ružne stvari. Kasnije, kada sam išao u crkve u drugim mjestima i živio zajedno s tamošnjom braćom i sestrama, bilo je isto. Što god učinio, neki bi ljudi razvili predodžbe, a neki su Mi se čak rugali, omalovažavali Me i sudili Mi iza leđa. Bez obzira na to kakvom sam nepravednom odnosu bio izložen, tijekom svih ovih godina nikada se nisam osvetio nikome tko Me je nekoć povrijedio. Iako su Me neki ljudi možda proklinjali ili Mi sudili, ili čak govorili vrlo ružne stvari o Meni, nikada im se nisam osvetio. Što znači ne osvetiti se? Koji oblici ponašanja predstavljaju osvećivanje? Postoje mnogi oblici osvetničkog ponašanja. Jedna vrsta osvete bila bi da ljudima predbacujem njihova prošla nedjela, dajući im do znanja da sada imam status, kako sam se osjećao kada su Me u prošlosti proklinjali i sudili Mi te da bi sada, kada imam status, bilo isuviše lako kada bih se htio obračunati s njima i osvetiti im se. Ali to nikada nisam učinio niti ću učiniti. Zašto to neću učiniti? U Svom srcu imam načela odnošenja prema svim vrstama ljudi. Ako je nečija ljudskost loša i ta je osoba zla, nije velika stvar ako Me povrijedi. Ali ako ometa crkvu, šteti interesima Božje kuće, krši upravne odluke crkve, krši crkvena načela ili postupa protivno radnim aranžmanima, budući da Božja kuća ima upravne odluke, ona će se prirodno pozabaviti njome. Ako su braća i sestre slijepi i nemaju sposobnost razlučivanja te tu osobu žele izabrati za vođu, razgovarat ću s njima u zajedništvu o načelima Božje kuće za izbor vođa. Ako braća i sestre imaju sposobnost razlučivanja kada se radi o ovoj osobi, mogu tražiti od nje da odustane od izbora; ako nemaju sposobnost razlučivanja i izaberu je, onda neka pokuša biti vođa. Kada braća i sestre dovoljno pretrpe, prirodno će je moći razlučiti i uklonit će je. S jedne strane, to omogućuje braći i sestrama da nauče lekciju; mogu naučiti kako razlučivati i upoznavati ljude. S druge strane, time se strogo pridržavaju upravnih odluka Božje kuće i načela Božje kuće za postupanje prema svim vrstama ljudi. A tu je nešto što je još važnije: Božja kuća, crkva, mjesto je gdje djeluje Duh Sveti, gdje Bog drži vlast; to je Božja kuća. Što znači da je to Božja kuća? To znači da istina drži vlast, što pak znači da istina ondje ima posljednju riječ. Svatko tko dođe u crkvu ima prikladan ishod i odredište. Hoće li netko biti zadržan, hoće li otići ili ostati, u kakvom će se okruženju netko naći i kako će Božja kuća postupati s njim – Bog za sve to ima Svoje vrijeme. Činjenica da Me je netko povrijedio, uvrijedio, proklinjao ili Mi smjestio i sudio Mi iza leđa, u Mojim se očima ne računa kao kršenje načela. Što je onda kršenje načela? To je nanošenje štete interesima Božje kuće i kršenje upravnih odluka. Istina drži vlast u Božjoj kući. Prije ili kasnije, zlim ljudima slijedi odmazda; svatko će, prema svojim postupcima, dobiti kaznu koju zaslužuje. Postupanje sa svim vrstama ljudi posao je crkve i rad koji bi vođe i djelatnici trebali obavljati; nema potrebe da Ja to izravno činim. To je Moje načelo odnošenja prema takvim stvarima. Bez obzira na to što Mi je netko učinio ili rekao u prošlosti, bilo to s poštovanjem ili uvredljivo, bilo to prikladno ili neprikladno, Ja se prema njemu mogu odnositi pravedno. Dokle god živiš crkvenim životom u Božjoj kući ili ako tek kratko vjeruješ u Boga i ne razumiješ istinu, a djelo Duha Svetog nije napredovalo do te faze, možeš ostati u Božjoj kući. Prije nego što dođe vrijeme da se konačno objave ishodi ljudi, Ja mogu čekati. Neću tvoj stav prema Meni sam po sebi uzeti kao dovoljan dokaz za određivanje tvojeg ishoda. Stoga se neću osvetiti nikome tko Me je ikada povrijedio; prema njemu ću se odnositi prema načelima.

U crkvi sam dolazio u doticaj s nekim ljudima; neki od njih razgovaraju sa Mnom prilično nepristojno i bez poštovanja. Vidjevši da prema Meni imaju takav stav, ignorirao sam ih. Recite Mi, znači li to da sam imao loš stav prema njima? (Ne.) Jesam li ih onda trebao orezati i disciplinirati zbog njihova stava? Zapravo nikada nisam učinio takvo što. Na kraju se dogodilo to da neka braća i sestre to više nisu mogli podnijeti. Zauzeli su se za Mene govoreći: „Kako ta osoba može imati takav stav dok razgovara s Bogom? Očistite je!” Braća i sestre bili su vrlo ogorčeni. Na temelju dosljednog ponašanja te osobe, očistili su je u skladu s načelima. Vidjevši da su je braća i sestre očistili, u Svom sam srcu znao: „Čini se da uobičajena očitovanja ljudskosti ove osobe nisu tako sjajna. Braća i sestre ne bi se njom pozabavili samo zato što je imala loš stav prema Meni; vjerojatno se ta osoba loše ponaša u većini stvari.” Crkva je postupanju s njom djelovala u skladu s načelima; o tome nisam imao što reći. Poštujem način na koji su se braća i sestre odlučili pozabaviti s tim i poštujem njihovu odluku. Ali to poštovanje nije zato što ste se pozabavili nekim tko je bio nepristojan prema Meni – ono što poštujem jesu crkvena načela za postupanje s ljudima. Recite Mi, je li ovo načelo prema kojem se odnosim prema ljudima ispravno? (Jest.) Kada je riječ o odnošenju prema ljudima, nikada nisam rekao vođama lokalnih crkava da se pozabave onima koji su Mi u prošlosti sudili ili Me riječima vrijeđali. Naprotiv, ako lokalna crkva neke od njih promakne i izabere za rukovoditelje za evanđelje ili vođe i djelatnike, Ja im ne stojim na putu; dajem im priliku. To osobito vrijedi za ljude u crkvi u Mojem rodnom gradu – oni jednostavno vrše dužnosti koje bi trebali vršiti. Nikoga nisam ovlastio da se osveti onima koji su Me nekoć povrijedili ili uvrijedili; nikada nisam učinio ništa takvo. Kako na to gledam u Svom srcu? Ako takvi ljudi istinski teže istini i njihove se naravi promijene, postoji nada da će postići spasenje. Sve ružne stvari koje su Mi prije govorili bile su problemi njihove ljudskosti, prouzročeni njihovim iskvarenim naravima. U to vrijeme nisu razumjeli istinu i svi su imali zlobne naravi. Bilo je neizbježno da će govoriti neke ružne stvari i činiti neke neprimjerene stvari onima na koje su gledali svisoka. Osobito kada bi bili promaknuti oni na koje su bili ljubomorni ili na koje su gledali svisoka, u njihovom bi se srcu pojavili zavist, ljubomora i mržnja. Tada bi njihove iskvarene naravi zavladale njima i tjerale ih na djelovanje, te bi govorili đavolje riječi. To je bilo prouzročeno njihovim iskvarenim naravima te njihovim ambicijama i željama. A budući da uz to ni najmanje nisu imali bogobojazno srce, mogli su izreći bilo kakvu ružnu stvar; govorili bi što god im je pomagalo da izbace svoju ljutnju, što god im je omogućavalo da ublaže svoju mržnju i što god im je omogućavalo da ostvare svoje ciljeve. Bez obzira na to kakve su ružne stvari ljudi govorili ili kakve su loše stvari činili Meni iza leđa, ako to spada u opseg normalnog razotkrivanja iskvarenih naravi i nešto je što Bog može oprostiti, onda će im, budući da Bog ima suverenost nad svim stvarima, Bog dati prilike, omogućujući im da budu promaknuti, odgajani i korišteni, a neki čak mogu biti i usavršeni. Međutim, ako ta razotkrivanja premašuju opseg iskvarenih naravi normalne ljudskosti i Bog ih osudi, onda, budući da Bog sve to ispituje, ono što će Bog učiniti tim ljudima ili što će za njih urediti i kako će se pozabaviti njima ovisi o Bogu. Ne trebam se brinuti o tome niti se trebam miješati. Stoga, kada sam izložen nekom nepravednom tretmanu ili čujem riječi kojima Me se napada i osuđuje, u Svom srcu osjećam nešto žalosti ili tuge, ali neću prekršiti načela da bih nešto učinio. Ne samo da pamtim te stvari nego i dublje sagledavam ljudskost-bit tih ljudi koja se razotkriva njihovim ponašanjem. Međutim, što se tiče toga kakva će se presuda na kraju donijeti o svim tim njihovim ponašanjima i razotkrivanjima, njihovoj ljudskosti i njihovoj narav-biti te kakav će biti njihov konačni ishod, postupam samo na jedan način: sve prepuštam Bogu. To je zato što Bog ima suverenost nad svim stvarima, sudbina svakog čovjeka u Božjim je rukama i Bog ima suverenost nad sudbinama svih ljudi. Ja ne određujem ishod nikoga od vas. Iako sve to mogu prozreti, u Svom srcu definirati i donositi sud o tome te imati mišljenje o tebi u Svom srcu, nikada te javno ne karakteriziram; to ne činim. Ako se crkva želi pozabaviti tobom, mogu ponuditi Svoje mišljenje, ali se ne miješam niti stojim na putu tome kako crkva postupa s tobom. Istovremeno se ne miješam u to da Božji Duh ostvaruje Svoju suverenost nad tobom. Prema ljudima se odnosim na temelju ovih načela, tako da nepravedne stvari koje su Mi učinili i ružne stvari koje su Mi rekli oni koji su sa Mnom stupili u interakciju staju kod Mene – i ne idu ni korak dalje. Što znači da ne idu ni korak dalje? To znači da, bez obzira na to tko je o Meni govorio ružne stvari, zlostavljao Me, vrijeđao Me ili Me povrijedio, nikada to nisam nikome spomenuo, a kamoli mu se osvetio. Neki ljudi kažu: „Prošlo je mnogo godina od tada – jesi li zaboravio na te ljude?” U čovjekovu životu uvijek će biti nekih stvari koje ostavljaju dubok dojam i koje se nikada ne mogu zaboraviti. Nije da sam zaboravio te stvari niti da ih ne mogu osjetiti, a još manje da ih ne razumijem. U stanju sam ne gajiti ogorčenost i ne osvećivati se zato što u Mojem srcu nema takvih stvari kao što su ogorčenost i osveta; to je postalo Moje načelo odnošenja prema ljudima. Jedan aspekt ovog načela jest pravedan odnos prema svima. Sudbina svih ljudi u Božjim je rukama. Ishod i odredište svakog čovjeka povezani su s onim što je učinio, njegovim očitovanjima, njegovim stavom prema istini i prema Bogu te putem kojim ide; određeni su tim čimbenicima. Ono što je bilo tko učinio Meni nije mjerilo niti čimbenik za procjenjivanje njegova ishoda i odredišta. Stoga, kada se radi o neosvećivanju, najvažnije je to što imam Svoja načela odnošenje prema svim vrstama ljudi. Ako si Me povrijedio, naštetio Mi, prevario Me ili Me čak uvrijedio ili prokleo, neću ti se osvetiti, jer osvećivanje nije Moje načelo za to kako se odnosim prema ljudima niti je to načelo kojem Bog poučava ljude o tome kako se odnositi prema drugima. Stoga, prije nego što Bog ljudima kaže načela o tome kako se odnositi prema drugima, Bog također ima Svoja načela odnošenja prema ljudima. U Božjim riječima i u svim načelima kojima Bog poučava ljude ne postoji načelo osvećivanja drugima. Biste li rekli da je to tako? (Da.) Jesu li načela prema kojima postupam sa svim vrstama stvari i odnosim se prema svim vrstama ljudi u sukobu s istina-načelima o kojima sam ovih godina besjedio? (Nisu.)

Utjelovljeni Bog u stanju je ne osvećivati se u Svojoj normalnoj ljudskosti – je li iskvarenim ljudima lako učiniti isto? (Nije.) Zašto nije lako? (U interakciji s drugim ljudima, iskvareni se ljudi uglavnom oslanjaju na svoje iskvarene naravi i naglost, pa su prilično skloni osvećivanju drugima.) Iskvareni ljudi imaju zlobnu narav, pa se ne mogu suzdržati od osvećivanja. Znaju koja načela Bog daje ljudima za odnošenje prema drugima, ali ih se ne mogu pridržavati, jer imaju zlobnu narav. Čak i ako ih nemaš namjeru povrijediti dok govoriš, ako nisi oprezan i kažeš samo jednu stvar koja ih povrijedi, razbjesnit će se od poniženja i htjet će ti se osvetiti. Također će pokušati od toga napraviti veliki problem kako bi te napali; iza leđa će te blatiti i klevetati te će drugima govoriti loše o tebi, tvrdeći kako si ambiciozan i podmukao, iako to zapravo uopće nije tako. Samo si nenamjerno rekao nešto što ih je povrijedilo; nisi imao nikakvu zlu namjeru, a ipak ti se mogu osvetiti. Vidiš, nije li zlobna narav takvih ljudi zastrašujuća? (Jest.) Neki ljudi, kako bi se osvetili drugima, mogu biti nerazumni, ponašati se besramno, pa čak i imati izljeve bijesa i dizati galamu; to nije u skladu s načelima. Iskvareni ljudi često tako postupaju, zar ne? Kako postupam kada se nađem pred mogućnošću da se osvetim? Kako god se drugi odnosili prema Meni, Ja im se ne osvećujem niti se ponašam besramno. Bez obzira na okolnosti, Moja se načela vladanja ne mogu promijeniti. Moram biti razuman i moram se vladati i djelovati unutar opsega razumnosti ljudskosti. Ne mogu pribjeći metodama koje su lišene ljudskosti kako bih ti se osvetio samo zato što si ti iracionalan i nemaš ljudskosti; to bi bilo neprikladno. Moram se čvrsto držati Svojeg posla i čvrsto se držati Svojih načela vladanja. Neću napustiti Svoja načela vladanja samo zato što ti nemaš ljudskosti i ne ponašaš se onako kako bi se čovjek trebao ponašati. I dalje ću se vladati onako kako bih trebao; Moja načela vladanja ostaju nepromijenjena. Upravo sam tako postupao kod kuće. Kada se radilo o stvarima poput pranja posuđa, pospremanja kuće i čišćenja, bez obzira na to koliko su drugi dizali galamu ili koliko su bili nerazumni, Ja sam i dalje radio ono što sam trebao raditi i nikada se nisam nikome osvetio zato što se prema Meni nepravedno postupalo. Na kraju, kako su Me roditelji nazvali? Rekli su da sam plemenit. Do danas se jasno sjećam ovih riječi. To je Moje načelo odnošenja prema ljudima i ono je do danas ostalo nepromijenjeno. Ne samo da sam tako postupao kod kuće, nego se to načelo nije promijenilo ni poslije, kada sam išao u razne crkve i dolazio u doticaj s braćom i sestrama. Recite Mi, je li to određeno ljudskost-biti? (Jest.) Možete li vi to postići? (Ne možemo.) Teško je, zar ne? Ne bi to mogao postići čak ni kad bi se iscrpio pokušavajući. Ljudi se samo žele boriti za svoj ponos i dokazivati svoje, a zaboravljaju granice i načela vladanja. Nitko se nikada nije pridržavao granica i načela vladanja. Zašto ih se nitko ne pridržava? Zato što je život u ljudima lišen normalne ljudskosti i načela. Život ljudi njihove su iskvarene naravi koje potječu od Sotone. Što god radio, načelo koje upravlja tvojim ponašanjem i usmjerava ga uvijek potječe od iskvarenih naravi. Bez obzira na to kakvim se rasuđivanjem služiš ili na čemu temeljiš svoje postupke, sve to potječe od iskvarenih naravi. Stoga je iskvarenim ljudima preteško stupati u interakciju s ljudima u skladu s načelima. Vidiš, ne zvuče li ove stvari iz života o kojima govorim vrlo obično? Ali u iskvarenom čovječanstvu takvo se postupanje karakterizira kao plemenitost. Takvu osobinu plemenitosti većina ljudi čak i nema niti je može postići, a kamoli da može pokazati ikakvo poštovanje. Daleko su od toga da budu sposobni za interakciju s drugima u skladu s načelima, jer te stvari jednostavno ne postoje u iskvarenoj ljudskosti. Nije da se ljudi ne mogu čvrsto držati načela, već da nemaju načela. Što god rekao ili učinio ili s čime god se susreo, tvoje se iskvarene naravi razotkrivaju. Tvoje osobne sklonosti, osjećaji, interesi, taština i ponos, čežnja za slavom, dobitkom i statusom, tvoje ambicije i želje, pa čak i tvoja želja da se osvetiš i progoniš ljude, sve se to pokazuje. Te stvari preuzimaju kontrolu i upravljaju onim što govoriš i radiš, što pokazuje da je tvoje srce u potpunosti zaokupljeno tim iskvarenim naravima. Stoga, kada pretrpiš gubitak, ne možeš progutati svoju ljutnju; inzistiraš na borbi kako bi vidio tko će izaći kao pobjednik prije nego što odustaneš. Što se na kraju dogodi? Kako bi povratio svoj ponos, vratio svoje dostojanstvo i zaštitio vlastite interese, probit ćeš granice savjesti i mahnito se nadmetati i boriti s drugom stranom, pa ćeš se čak i beskrupulozno osvetiti, ne prezajući ni od čega. A kada se osvećuješ, proklinješ ih dok ti se ne smrači pred očima. Što ih više proklinješ, to manje osjećaš da ti mržnja popušta; što ih više proklinješ, sve si ljući; što ih više proklinješ, mržnja ti postaje dublja, a onda dolazi do fizičkog obračuna. Kada izbije fizički sukob, rađa se neprijateljstvo; situacija postaje nepopravljiva, bez mogućnosti povratka. Dakle, osvećivanje je u osnovi isključivo svojstveno iskvarenom čovječanstvu. Činjenica da se možeš osvetiti dokazuje da tvoja savjest i razum nemaju kontrolu nad tobom. Štoviše, neki od vas jednostavno ne posjeduju savjest i razum. Stoga, kada se susretneš s nekom situacijom, čim druga strana našteti tvojim interesima ili povrijedi tvoj ponos, ne samo da se ne možeš odnositi prema njoj u skladu s načelima, nego se i beskrupulozno osvećuješ, probijajući pritom granice savjesti i morala, čak misleći da je tvoja osveta osobito opravdana. Neprestano zamjenjuješ istina-načela i načela vladanja zlim djelima. Ono što proživljavaš jest lice i obličje đavla, a ipak i dalje smatraš da si pobijedio i stekao prednost. Kako Bog zapravo gleda na to? Kakvo su ponašanje i kakav način vladanja pozitivne stvari u Božjim očima i koje Bog priznaje? To je najpresudnije i najvažnije. Izvana gledano, budući da su neki ljudi vrlo proračunati, rječiti, znaju zaštititi svoju taštinu i ponos, znaju pronaći prilike da se osvete ljudima i znaju dizati galamu i ponašati se besramno, oni nikada ne trpe gubitke, bez obzira na to s čime se susretnu, i mogu uživati u udobnosti i lakoći bez ikakve patnje. Mogu uzvratiti svakome tko ih isprovocira ili povrijedi, stječući i vanjski ugled i stvarne koristi, nikada ne dopuštajući da njihov ponos pretrpi udarac. Međutim, oni nikada neće prihvatiti istinu niti se odnositi prema ljudima u skladu s načelima, a mogu čak i činiti stvari kojima probijaju granice savjesti i morala. Osvetiti se i povrijediti ljude radi zaštite vlastitog ponosa i interesa – sve su to u Božjim očima zla djela. Možda si zaštitio svoju taštinu i ponos te sačuvao svoje tjelesne interese, ali nikada se nisi vladao niti se odnosio prema ljudima u skladu s načelima kojima Bog poučava. Kako onda Bog gleda na to? Pred Njim nikada nisi zadobio Božje odobravanje. Previše si proračunat i prevelik si spletkaroš. Nadmećeš se za vanjski ugled, stvarne koristi i osobne interese te se boriš za svoj ponos. Radi zaštite svoje taštine i ponosa nikada ne uzimaš srcu načela vladanja kojima te Bog poučava niti ih se ikada pridržavaš. Stoga, iako se čini da tjelesni interesi nekih ljudi uopće nisu pretrpjeli nikakav gubitak i čini se da vode osobito uspješan, divan i ugledan život, oni nemaju ni najmanji djelić istine Božjih riječi koja daje život; nisu je zadobili. Također nemaju sposobnost shvaćanja stvari; ne mogu ih dokučiti niti ih razumiju. Nije li to gubitak u pogledu čovjekova života? (Jest.) Nisu zadobili istinu, njihov je život pretrpio gubitak i Bog ih ne blagoslivlja, no oni ipak smatraju da su prilično pametni i da nisu pretrpjeli nikakav gubitak. Takvi su ljudi najgluplji!

Na osnovu načela po kojima se utjelovljeni Bog odnosi prema ljudima, razumijete li malo bolje način na koji se Ja vladam u svakodnevnom životu? (Da.) Je li vam onda i malo jasnije kojih biste se načela trebali pridržavati u odnosu prema ljudima? (Da.) Čak i ako neki ljudi misle da si slab, kukavica i da se tobom lako poigravati, a možeš osjetiti da oni tako misle – a tako se i odnose prema tebi – ipak bi se trebao pridržavati načela pravednog odnošenja prema ljudima. Ako im možeš pomoći, trebao bi razgovarati u zajedništvu o istini kako bi im pomogao; ako oni nisu ljudi koji prihvaćaju istinu ili ljudi koji vole pozitivne stvari, ipak bi se trebao ispravno odnositi prema njima u skladu s načelima. Gledano općenitije, u svakom trenutku čvrsto vjerujem da Bog ima suverenost nad svime i nad sudbinama svih ljudi. U Svom sam srcu siguran da su sudbina čovječanstva, sudbina svake pojedine osobe, u Božjim rukama, da nitko ne može izbjeći Božju suverenost i orkestraciju te da nitko ne može izbjeći ispitivanju Božjih očiju. Gledajući na to sa sažetijeg stajališta, Božja kuća mjesto je gdje Božje riječi imaju moć i gdje istina ima moć. Točnije, Božja kuća ima upravne odluke, crkva ima propise i u svakom razdoblju postoje radni aranžmani. Kada se radi o tome kako se Božja kuća odnosi prema svim vrstama ljudi, ona će se, u najvećoj mogućoj mjeri, pozabaviti njima u skladu s istina-načelima, ne dopuštajući da se provuče ijedna osoba koju bi trebalo ukloniti ili s kojom bi trebalo pozabaviti. Antikristi, zli ljudi i bezvjernici, kao i oni koji ne vole istinu, svi oni s lošom ljudskošću i oni koji ne teže istini, u Božjim su očima mete za isključivanje. Prije ili kasnije ti će ljudi biti isključeni i uklonjeni, dok će oni koji istinski teže istini ili koji su barem voljni službovati za Boga i imaju prihvatljivu ljudskost, nastaviti vršiti dužnost stvorenih bića u Božjoj kući. Što se tiče ljudskog svijeta, on podliježe Božjoj suverenosti; što se tiče crkve, Božja kuća ima upravne propise i istina-načela. Dakle, u smislu toga kako bi se trebalo odnositi prema drugim ljudima, to su dva načela kojih se treba pridržavati. Je li vam jasan ovaj aspekt? (Da.) Što se tiče stupanja u kontakt i interakcije s određenim ljudima u životu, ako se nađem u nekim neugodnim situacijama ili ako netko kaže nešto što nije u skladu s Mojim gledištima, i prema tome ću se postaviti ispravno. Ako nakon toga razmislim, promislim i provjerim ono što si rekao te utvrdim da je to ispravno, onda ću to prihvatiti; ako je ono što si rekao pogrešno, i dalje ću se prema tebi odnositi u skladu s načelima. Ako tijekom interakcije s tobom dođe do trvenja, sukoba ili neugodnosti, a to uključuje istinu, crkveni rad ili tvoje iskvarene naravi, ako se za to ukaže prilika, razgovarat ću s tobom u zajedništvu kako bi mogao razumjeti istinu i jasno vidjeti probleme koji postoje u tebi. Ako se takva prilika nikada ne ukaže ili nema potrebe s tobom razgovarati u zajedništvu o tome, možeš tragati sam, budeš li to želio. Ako je tvoja narav prilično ohola ili ako Mi drsko govoriš u lice i nanosiš Mi tešku uvredu, budi uvjeren, odnosit ću se prema tebi u skladu s načelima. Nipošto te neću orezati samo zato što Mi nanosiš tešku uvredu ili si Mi nanio tešku uvredu u prošlosti; ne bih učinio takvo što. Ako si Mi nanio tešku uvredu, moram vidjeti je li to bilo namjerno ili nenamjerno. Ako je bilo nenamjerno, odnosit ću se prema tome kao da se nikada nije dogodilo. Jednostavno ću pretpostaviti da si bio budalast, da ti je nedostajalo razumnosti i da si govorio bez razmišljanja – kad što si to izgovorio, nisi znao kakva je priroda tvojih riječi niti si znao što govoriš; bila je to samo hrpa besmislica. Međutim, ako je to bilo namjerno, onda moram razgovarati u zajedništvu i raspraviti to pitanje sa svima kako bih vidio misliš li i postupaš tako samo prema Meni ili si neprijateljski nastrojen prema mnogim ljudima, prema crkvi i prema Božjoj kući; moram razumjeti kakva je konkretna situacija. Ako si neprijateljski nastrojen samo prema Meni, onda ću te promatrati; najprije ću ti dati priliku da se pokaješ, a također ću pogledati kakva si zapravo osoba. Ako si, osim što si neprijateljski nastrojen prema Meni, neprijateljski nastrojen i prema Božjoj kući, crkvi i svoj braći i sestrama, uvijek želeći da Božja kuća postane predmetom podsmijeha i uvijek želeći da Ja postanem predmetom podsmijeha; ako plješćeš i navijaš kada veliki crveni zmaj i vjerski svijet izmišljaju neosnovane glasine o Meni, pa ih čak i širiš među braćom i sestrama, namjerno Me klevećući i zaluđujući braću i sestre, tada ću također djelovati prema načelima. Neću ti se osvetiti; pozabavit ću se tobom prema upravnim odlukama Božje kuće, što je pravedno i razumno. Naložit ću vođama i djelatnicima da potraže upravne odluke, naložit ću čovjeku kojeg koristi Duh Sveti da razluči i riješi to pitanje, a način na koji će se to na kraju riješiti prepustit ću crkvi i Božjoj kući. Činim stvari u skladu s načelima; budi uvjeren, prema ljudima se odnosim s krajnjom pravednošću. Ako je netko dobra osoba koja istinski vjeruje u Boga i teži istini, zasigurno će ostati u Božjoj kući. Ali ako je netko zla osoba koja je neprijateljski nastrojena prema Božjoj kući i prema Bogu, koja je od Sotone i koja je zli đavao, Božja kuća nipošto neće pustiti nijednoj takvoj osobi da se izvuče. Razumijete li? (Da.) Ako spadaš u kategoriju antikrista, zlih ljudi, zlih đavala ili Sotoninih slugu, i onda ću se odnositi prema tebi u skladu s načelima; neću ti nanijeti nepravdu. Moram razumjeti jesi li Mi nenamjerno nanio tešku uvredu ili samo imaš negativna mišljenja i gledišta o Meni osobno – gledaš li Me svisoka i opetovano Mi nanosiš tešku uvredu, govoreći stvari bez poštovanja, zato što izgledam neugledno, imam običnu i normalnu vanjštinu, nisam stasit, nemam prestižno podrijetlo, potječem iz skromne sredine i obična sam osoba, ili gajiš loše misli i neprijateljstvo prema cijeloj crkvi i Božjoj kući. Moram saznati kakav si. Nakon što Mi naneseš tešku uvredu, moram vidjeti kakav je tvoj stav iza kulisa prema crkvi, prema braći i sestrama, prema tvojoj dužnosti i prema raznim stavkama rada Božje kuće. Nakon što te točno shvatim, pozabavit ću tobom u skladu s načelima. Nipošto ti neću nanijeti nepravdu; čak i ako budeš uklonjen, time ti nije nanesena nepravda. Božja kuća će se sa potpunom točnošću pozabaviti tobom. Ali prije nego što se pozabavim tobom, nipošto neću subjektivno i samovoljno reći: „Počistite ga iz crkve!” To nipošto neću učiniti. Slijedim procedure Božje kuće kako bih saznao više o tom pitanju, istražio ga, pozabavio se njim i riješio ga, u konačnici navodeći sve da priznaju da se tim pitanjem pozabavilo u skladu s načelima. Možete pogledati one koji su smijenjeni sa svojih dužnosti, kojima se pozabavilo i koji su uklonjeni, pa vidjeti ima li način na koji se Božja kuća pozabavila njima ikakve veze s njihovim stavom prema Meni. Osim toga, neki ljudi već nekoliko godina vjeruju u Boga, a ipak Mi se i dalje obraćaju poput nevjernika. Osjećam odbojnost u Svom srcu kada to čujem, ali nisam ih orezao u lice niti sam se ikada okomio na njih. Ima i nekih ljudi koji su mladi i plahoviti te se svima u razgovoru obraćaju s „hej ti”, koji nemaju osjećaj za pristojnost, ostavljajući dojam ljudi koji nikada nisu naučili lijepo se ponašati. Nisam orezivao ni takve ljude; nikada nisam učinio takvo što. Ukratko, bez obzira na to koliko dugo vjerujete u Boga, imate li ikakav temelj, kakva je vaša ljudskost, koju dužnost vršite ili jesam li vas sreo samo jednom ili sam mnogo puta stupio u interakciju s vama, Ja manje-više shvaćam vašu priroda-biti i imam određeno mišljenje o njoj, a za određene pojedince imam čak i karakterizaciju. To što shvaćam nečiju priroda-bit i imam određeno mišljenje o njoj nema veze s ishodom te osobe, ali njezina karakterizacija ima. Ona ima takva očitovanja i razotkrivanja, pa imam načela po kojima se odnosim prema njoj i njezinu karakterizaciju. Iako imam načela za ljude i karakteriziram ih, jesi li vidio da sam se ikim pozabavio? Nikada se nikim nisam pozabavio. Čekam Božju suverenost i Njegove aranžmane. Također, ta pitanja prepuštam crkvi; crkva će se pozabaviti njima u skladu s načelima. Što mislite o Mojem načelu odnošenja prema ljudima? (Ono je usklađeno s istina-načelima; to jest, Bog ima suverenost nad svime i uređuje sve.) Tako je, Bog ima suverenost nad svime i uređuje sve; sve bi trebalo prepustiti Božjoj suverenosti i aranžmanima. Ta načela također uključuju pokoravanje istini i pokoravanje Božjim orkestracijama i aranžmanima. Ne samo da morate toga biti svjesni i imati taj stav, nego morate i postupati i praktično djelovati na taj način.

Utjelovljeni Bog ima Božji život i ima božansku bit kao Svoj život. Prije svega ostalog, načela, gledišta i metode koje On ima u svemu što On Sâm čini ne mogu kršiti istina-načela. Bez obzira na to kakvi su osobnost i način izražavanja Njegove normalne ljudskosti ili među kakvim ljudima živi, prije svega, načela koja On slijedi ne mogu kršiti istina-načela; ona su u skladu s Božjim životom i Božjom biti. Budući da vas utjelovljeni Bog uči kako se vladati, On Sâm prije svega mora biti takva osoba – upravo zato što ima takvo proživljavanje i takvu bit, On vas može poučavati da budete takva osoba. Već samo u tom pogledu Božje utjelovljeno tijelo ima dovoljno sposobnosti i uvjeta da vas povede na pravi put ljudskog života, da vas povede na put spasenja i da vas dovede pred Boga, omogućujući vam da imate stav i srce pokornosti Bogu. Ako možete primjenjivati i zadobiti ove riječi koje sam izgovorio i ove propovijedi koje sam održao, onda vam ove riječi mogu u dovoljnoj mjeri omogućiti da odbacite svoje iskvarene naravi i postanete ljudi koji se boje Boga i klone zla. Božje utjelovljeno tijelo živi u normalnoj ljudskosti i u stvarnom životu i, iako ovaj način življenja i oblik postojanja omogućuju samo ograničen kontakt s ljudima, razna načela koja On slijedi u odnošenju prema ljudima dok stupa u interakciju s ograničenim brojem ljudi ne proturječe načelima vladanja kojima Bog uči čovjeka niti su u sukobu s njima, nego su u skladu s njima. Stoga, kada se radi o razotkrivanjima normalne ljudskosti ili razotkrivanjima iskvarenih naravi svih vrsta ljudi, bez obzira na to predstavljaju li ona tešku uvredu ili drskost prema Meni osobno te bez obzira na to odgovaraju li Mojoj vlastitoj osobnosti, sklonostima ili osjećajima u to vrijeme, Ja se prema svima mogu odnositi ispravno. Ako uvijek sumnjaš u Mene, oprezan si prema Meni i spletkariš protiv Mene ili uvijek misliš da Ja spletkarim protiv tebe, i dalje se mogu ispravno odnositi prema tebi. Bez obzira na to kakve iskvarene naravi razotkrivaš, bilo da lažeš, sumnjaš u Mene, nagađaš o Meni, oprezan si prema Meni i uvijek Me želiš izbjeći ili u svom srcu spletkariš protiv Mene, mogu se ispravno odnositi prema tebi. Nipošto se neću služiti tvojim metodama da ti se osvetim – neću uzvratiti oko za oko i zub za zub. Čak i ako znam što misliš i znam kako želiš spletkariti protiv Mene i odnositi se prema Meni, pa čak i ako vidim da Me gledaš vrlo neprijateljski, i dalje se mogu ispravno odnositi prema tebi. Budi uvjeren, nipošto ti se neću osvetiti. Možda smatraš da, time što ti se ne osvećujem, zapravo tražim priliku da te iskoristim i da spletkarim protiv tebe. U krivu si ako tako misliš; ti nagađaš o Meni. Već sam vam rekao Svoja načela za odnošenje prema ljudima. Razumijete li Me sada? (Da.) Dakle, je li se sa Mnom vrlo lako slagati? Smatraju li ljudi da je lako imati posla sa Mnom? (Bog se prema nama odnosi iskreno, pa bismo trebali biti otvoreni i pošteni prema Bogu.) To je načelo ispravno. Ali ako ne možeš biti otvoren i pošten, reci Mi, hoću li te orezati i razotkriti bilo kakve neugodne stvari koje si učinio u prošlosti? (Ne.) Imat ću loš dojam o tebi u Svom srcu, misleći u Sebi da je ova osoba vrlo proračunata, da govori s oklijevanjem, kao da svaku riječ treba izvući iz nje te da nije izravna s ljudima. Ali čak i ako u Svom srcu imam loš dojam o tebi, neću se okomiti na tebe. Ako većina ljudi izvijesti da svoju dužnost u Božjoj kući vršiš prihvatljivo, ali ti je narav pomalo prijetvorna, nisi izravan sa Mnom i preda Mnom se uvijek praviš važan i razmećeš se, Ja ću se i dalje moći ispravno odnositi prema tebi i dati ti prilike da se s vremenom promijeniš. Nipošto neću gledati kakve iskvarene naravi razotkrivate, a zatim reći: „Ne mogu tolerirati ni najmanju pogrešku. Na prvi pogled mogu prozreti svaku iskvarenu narav koju imaš. Ako Mi ne vjeruješ, razotkrit ću ono što misliš u svom srcu, pa ćeš vidjeti jesam li u pravu.” Takve stvari ne činim. Ispravno se odnosim prema raznim očitovanjima ljudskih iskvarenih naravi – uključujući i ona razotkrivena u njihovu govoru, njihovu ponašanju te u njihovim mislima i gledištima. Ako si netko tko teži istini i voli pozitivne stvari, postupno ćeš promijeniti te svoje iskvarene naravi i stanja u skladu s istina-načelima. Ako nisi netko tko teži istini, bilo bi beskorisno čak i silom te zalijevati; nećeš se promijeniti. Koliko god bio pristojan i uljudan prema Meni u Mojoj prisutnosti, to ničemu ne služi – to nije zamjena za tvoje primjenjivanje istine ili pokoravanje istini. Bez obzira na to jesi li pristojan ili nepristojan Meni u lice, ispravno ću se odnositi prema tebi. U prošlosti je bilo nekih ljudi koji su zbog svojeg malog rasta i nerazumijevanja istine razotkrili mnoge iskvarene naravi dok su bili u interakciji i komunicirali sa Mnom, a pokazali su i mnogo buntovništva i otpora. Ali nakon toga su osjetili kajanje i popravili se, a nekoliko godina kasnije shvatili su neke istine i promijenili se. Igrom slučaja Božja ih je kuća ponovno promaknula. Kada sam čuo da su promaknuti, u srcu sam bio prilično sretan. Vidiš, Ja ne zamjeram, zar ne? (Ne zamjeraš.) I dalje se mogu ispravno odnositi prema njima. Ne kažem: „Prije nisi imao poštovanja prema Meni, nisi slušao ništa što sam govorio i učinio si toliko toga što je povrijedilo Moje osjećaje. Sada si ponovno promaknut. Moram ti dati do znanja da znam sve te stvari koje si prije učinio; nemoj misliti da sam ih zaboravio.” Takve stvari ne činim. Umjesto toga, tješim ih govoreći: „Težite usrdno. Nemojte nositi nikakav psihički teret.” Kada ljudi imaju mali rast i ne razumiju istinu, svi će razotkrivati buntovništvo, jer ljudi žive pod kontrolom iskvarenih naravi, a oni u čijim srcima istina nema moć ne mogu preuzeti kontrolu nad sobom, govoreći i radeći stvari protiv svoje volje. Takvi su ljudi koji žive prema iskvarenim naravima. Stoga u svojoj težnji istini nemojte nositi nikakav psihički teret. Nipošto ni na jednu osobu niti na bilo koju rasu ljudi neću gledati kroz obojene naočale. Ne gledam na tvoju razinu obrazovanja niti na tvoju prošlost. Gledam samo na tvoju ljudskost-bit i tvoju težnju, kao i na tvoj stav prema istini, tvoj stav prema Bogu i tvoj stav prema svojoj dužnosti. Ako si nekada bio površan u vršenju svoje dužnosti i prouzročio neke gubitke Božjoj kući ili čak počinio zla djela koja su prouzročila prekide i ometanja dok si vršio svoju dužnost, iako su te stvari žive u Mojem umu i utisnute u Moje sjećanje, te stvari neće utjecati na Mene niti Me navesti na pogrešan put u tome kako gledam na tebe. Sagledat ću te sveobuhvatno; gledat ću na tebe u skladu s istina-načelima, gledajući kako sada vršiš svoju dužnost i odnosiš se prema svojoj dužnosti te jesi li i dalje površan kao prije. U prošlosti nisi mogao štititi interese Božje kuće, ponašao si se pretjerano oprezno i pokušavao biti osoba koja ugađa drugima. Jesi li se sada preokrenuo i promijenio? Možeš li neke istine primijeniti u skladu s istina-načelima? Nekada si uvijek priželjkivao tjelesnu udobnost; možeš li sada podnositi teškoće? Jesi li se iskreno davao? Možeš li tragati za istinom tijekom vršenja svoje dužnosti? Imaš li imalo odanosti i iskrenosti? Jesi li napredovao i promijenio se u usporedbi s prije? To su stvari na koje gledam. Ako si u prošlosti uvijek bio površan, prepuštao se udobnosti i nisi štitio interese Božje kuće, a i sada si još uvijek takav, onda u Svom srcu neću imati nikakve naklonosti prema tebi. Ako si u prošlosti bio takav, iako sam imao loš dojam o tebi, sada kada si se promijenio, prilično sam sretan. Čak ću te i utješiti govoreći: „Od sada nadalje ovako teži. U prošlosti je tvoj rast bio premali, bio si mlad i nezreo te si samo divljao čineći loše stvari; sve su to lekcije za tebe. Trebao bi težiti istini kako bi riješio svoju površnost i svoja zla djela, i tada ćeš se istinski promijeniti.” Utješit ću te i ohrabriti. Da su u pitanju oni zli ljudi, kad bi vidjeli da si se promijenio, bili bi ljubomorni na tebe i mrzili bi te. Ne bi bili pristojni prema tebi, nego bi rekli: „Moram razotkriti neugodne stvari koje si učinio u prošlosti i pokazati ljudima koliko si prije bio odvratan. Nemoj pretpostavljati da ne znam za sve to!” Vidiš, iskvareni ljudi samo se vole praviti pametni, izvoditi sitne trikove, skretati pozornost na sebe, razotkrivati tuđe nedostatke i iskapati neugodnu prošlost ljudi. Zaista nikada ne činim takve stvari. Nikada ljudima ne govorim takve stvari. Jednostavno ih pokušavam ohrabriti i umiriti kako bi u svojem srcu osjetili mir i osjetili da je dobro težiti istini. Kada vidim da su se malo promijenili, moram ih ohrabriti, dajući im do znanja da su napredovali i pružajući im malo motivacije i samopouzdanja. Reci Mi, odnoseći se prema ljudima na ovaj način, djelujem li u skladu s načelima? (Da.) Djelujem li iz prirodnosti ili iz naglosti? (Ne.) Neki ljudi kažu: „Je li to zato što imaš loše pamćenje? Možda Ti nije stalo do tih stvari? Ili si po prirodi širokogrudan?” Reci Mi, ima li to ikakve veze s osobnošću, širokogrudnošću ili pamćenjem? (Nema.) Čak i ako je osoba po prirodi širokogrudna i ima dobru osobnost, ako živi pod kontrolom iskvarenih naravi, ipak se ne može odnositi prema ljudima u skladu s načelima niti im pružiti prilike da krenu ispravnim putem; ne bi to mogla postići. U najboljem slučaju iskvareni će ljudi reći: „Neću razotkriti tvoje nedostatke; inače bi mi se ljudi smijali.” Oni to čine radi ponosa i zbog pritiska javnog mnijenja u svijetu, brinući se da bi zbog takvog vladanja izgledali sitničavo i lišeni velikodušnosti. Samo zato da bi zaštitili vlastiti ponos suzdržavaju se od razotkrivanja tuđih nedostataka, ali mogu li ljudima ukazati na neke ispravne putove? (Ne.) Za većinu ljudi već je prilično dobro ako se mogu suzdržati od osvećivanja – tražiti od njih da pomognu drugim ljudima ili im žele dobro nadilazi njihove mogućnosti. U najboljem slučaju smatraju: „Ide li tebi dobro ili ne, nema nikakve veze sa mnom.” Neki ljudi proglašavaju: „Ja sam skromna osoba puna vrlina; ne mogu se osvećivati ljudima”, ali u svojem srcu misle: „Kamo sreće da ti stvari krenu po zlu. Ako ti bude dobro, u sebi ću se osjećati nelagodno. Bit ću sretan kada konačno dođe dan da umreš!” Njihove su riječi pune dobronamjernosti, pravednosti i morala, ali srca su im zlokobna i pakosna. Govore samo riječi koje lijepo zvuče, dok im je srce zlonamjernije od bilo čijeg. To znači imati med na jeziku, a žuč u srcu; to znači biti licemjer. Vidiš, mogu li se iskvareni ljudi odnositi prema drugim ljudima na temelju istina-načela? Iskvareni ljudi misle jedno, a rade drugo. Izvana, kako bi izgledali ugledno, profinjeno i plemenito, govore neke riječi koje lijepo zvuče, ali u srcu ne misle tako i potajno rade stvari kako bi podmetnuli drugima. Stoga, kad je riječ o tome kako se nevjernici odnose prema ljudima, čak i ako ti se ne osvete, neće ti ni željeti dobro. Način na koji se odnose prema ljudima nije u skladu s istina-načelima. Kada vide da ti ide dobro, u srcu osjećaju nelagodu i ljubomoru; kada vide da ti ide loše, ako im se ukaže prilika, utrljat će ti sol u ranu ili će te čak nekoliko puta udariti, i tek tada će osjetiti da im je mržnja popustila. Dovoljno im je teško suzdržati se od osvećivanja – još im je teže uspjeti biti principijelni prema ljudima; oni ne posjeduju takvu ljudskost.

Utjelovljeni Bog postao je obična osoba. U Njegovu svakodnevnom životu način na koji se odnosi prema ljudima u najmanju je ruku unutar granica savjesti i razuma; nipošto neće pasti ispod tog standarda, a može biti samo iznad njega. Podrazumijeva se da se utjelovljeni Bog odnosi prema ljudima u skladu s istina-načelima. Budući da ima božansku bit, još je sposobniji odnositi se prema tebi u skladu s istina-načelima i nipošto se neće okomiti na tebe. Baš kao i način na koji se Božja kuća odnosi prema svim vrstama ljudi – smjenjivanje vođa i djelatnika na svim razinama, izmjena dodijeljenih dužnosti ljudi ili njihovo smjenjivanje, pročišćavanje svih vrsta ljudi i tako dalje, sve se to provodi u skladu s načelima, a ne odlučuje se na temelju ičijih sklonosti; te odluke dogovara većina ljudi u crkvi. Dakle, istina apsolutno ima moć u Božjoj kući; to je činjenica. Čak i ljudi s normalnom ljudskošću mogu činiti stvari na način koji je u skladu sa standardom savjesti koji posjeduju normalni ljudi, a kada su uključena istina-načela, oni se i dalje mogu pridržavati standarda savjesti i razuma normalnih ljudi – koliko to tek više vrijedi za normalnu ljudskost koju je odjenuo utjelovljeni Bog. Što se tiče pitanja koja uključuju rad crkve, dužnosti koje vršite i vaše iskvarene naravi, On se tim više može odnositi prema vama u skladu s načelima. Kada se radi o tome kako Ja, ova obična i normalna osoba, stupam u interakciju i kontakt s vama, bez obzira na to kako besjedim o istini ili kakve probleme rješavam, recite Mi, je li ova Moja normalna ljudskost vrijedna vašeg povjerenja? (Jest.) Trebate li izgraditi liniju obrane kako biste bili oprezni prema Meni? (Ne.) Zato vam kažem ovo: kada razgovaraš i stupaš u interakciju sa Mnom, samo trebaš biti otvoren i pošten. Bez obzira na to koliko znam o tebi ili što znam o tebi, odnosit ću se prema tebi u skladu s načelima. Bez obzira na to kakav stav imaš prema Meni, i dalje ću se odnositi prema tebi u skladu s načelima. Možeš biti siguran; nema potrebe biti oprezan prema Meni. Ako ostavimo po strani Moju božansku bit i božanski život, već je i sama ljudskost-bit koju posjeduje ova Moja normalna i praktična strana, ova obična osoba, nešto čemu možete vjerovati. Bez obzira na to o čemu razgovaramo, ne bi trebao imati složen način razmišljanja. Samo trebaš biti jednostavan i otvoren. Ako se suočavaš s bilo kakvim poteškoćama, samo izravno razgovaraj o njima. Nema potrebe da si oprezan prema Meni kao što bi bio oprezan prema strancu. Ako si uvijek oprezan prema Meni, onda ću ti reći: previše si glup i slijep si! Zar ne znaš kakvo djelo činim? Što si oprezniji prema Meni, to ćeš na kraju biti manje sposoban zadobiti istinu. Zar time ne sputavaš i ne upropaštavaš samoga sebe? Ako uvijek sumnjaš u Božje utjelovljeno tijelo i oprezan si prema Njemu, i bez obzira na to kako On govori i besjedi o istini, uvijek zadržavaš stav ispitivanja, ne prihvaćajući ono što On govori čak i ako priznaješ da je to istina, onda ne samo da te Duh Sveti neće prosvijetliti niti blagosloviti, već će, naprotiv, Bog sakriti Svoje lice od tebe i ignorirati te. Ako Mi ne vjeruješ, samo pokušaj i vidi je li to tako. Ako nemaš načela kada stupaš u interakciju sa Mnom, ovom običnom osobom s normalnom ljudskošću, ne znaš kako stupiti u interakciju sa Mnom i ne znaš kako se odnositi prema Meni u skladu s načelima kojima te Bog uči, zar se onda ne bi na isti način odnosio i prema Bogu na nebu? (Da.) Ako na isti način stupaš u interakciju s Bogom na nebu, kakve će biti posljedice? (Bit ćemo osuđeni i oboreni.) Opet griješiš. Bog ne obara ljude proizvoljno. Međutim, nikada nećeš imati priliku vidjeti Božje pravo obličje niti ćeš ikada biti podoban za to; to je činjenica. Nikada nećeš biti podoban vidjeti Božje pravo obličje – nećeš moći vidjeti čak ni Božja leđa. Što to znači? To znači da te Bog nikada neće priznati kao Svoje stvoreno biće. Što je značilo to što je Job vidio Jahvina leđa? Što je značilo to što je Abraham čuo kako mu govori Božji vlastiti glas? (Bog ih je odobrio.) To je značilo da su bili podobni razgovarati s Bogom, razgovarati s Bogom na nebu, s Njegovim pravim obličjem, s Duhom Božjim. Bog ih je priznao i prihvatio kao stvorena bića. Bog ih je priznao kao stvorena bića. Bog ih je zadobio. Značaj toga tako je dubok! Bog ih je bio voljan vidjeti i voljan razgovarati s njima. Bog im je bio voljan dopustiti da čuju zvuk Njegova glasa kako govori s neba. Bog im je bio voljan dopustiti da vide Njegovo duhovno tijelo, da im ga očituje. Kakav je to veliki blagoslov za ljudska bića! To je golema čast! Tragate li za tim? Možda se ne usuđujete tragati za tim, ali morate imati tu želju. Kako biste onda trebali praktično djelovati da biste ostvarili tu želju? Najprije počnite praktično djelovati od načina na koji se odnosite prema utjelovljenom Bogu, ovoj običnoj i normalnoj osobi. Kako bi trebao stupati u interakciju s Njim i odnositi se prema Njemu? Kada Ga vidiš u Njegovom opipljivom obliku, ako možeš normalno stupati u interakciju s Njim, prihvatiti sve u vezi s Njim, biti otvoren i pošten prema Njemu te u interakciji i druženju s Njim nemati nikakvih prepreka ili poteškoća, onda ću pred Bogom – barem u Mojim očima – biti voljan stupati u interakciju s tobom; neću osjećati odbojnost prema tebi. Tada bi mogao imati priliku i postati podoban čuti Božji glas, čuti Božji vlastiti glas kako govori s neba i vidjeti Božji lik. Naravno, trenutačno ste još uvijek daleko od tog cilja; samo vam pokazujem put. Ako ne možete prijeći čak ni ovu prepreku koju Ja, ova obična osoba, predstavljam, a ipak želiš vidjeti Boga na nebu, moram ti reći: nema šanse! To su doista puste želje!

U redu, završimo naše zajedništvo ovdje za danas. Doviđenja!

14. rujna 2024.