Odlomak 1

Neki ljudi počnu vjerovati u Boga kada vide da su riječi koje Bog izražava doista istina. Međutim, kada dođu u Božju kuću i vide da je Bog obična osoba, u njihovom se srcu počnu javljati predodžbe. Njihove riječi i postupci postaju neobuzdani, oni postaju razuzdani i govore neodgovorno, sudeći i klevećući kako god požele. Tako se razotkrivaju takvi zli ljudi. Ta stvorenja bez ljudskosti često čine zlo i ometaju rad crkve, i ništa dobro im se neće dogoditi! Otvoreno se opiru Bogu, otvoreno kleveću Boga, otvoreno sude Bogu i vrijeđaju Boga te otvoreno hule na Njega, dovodeći se u opreku prema Njemu. Takvi ljudi bit će podvrgnuti strogom kažnjavanju. Neki su ljudi lažni starješine, a nakon što budu smijenjeni, neprestano osjećaju ogorčenost prema Bogu. Iskorištavaju priliku na okupljanjima da uporno šire svoje predodžbe i izbacuju svoje pritužbe; ponekad čak i izgovaraju grube riječi ili riječi kojima iskaljuju svoju mržnju. Zar takvi ljudi nisu demoni? Nakon što ih Božja kuća ukloni, osjećaju kajanje, tvrdeći da su rekli nešto krivo u trenutku nepromišljenosti. Neki ih ljudi ne uspijevaju razabrati, pa kažu: „Jadni su, kaju se u srcu. Kažu i da su dužni Bogu i da Ga ne poznaju, pa im valja oprostiti.” No može li se oprost tako olako dati? Čak i ljudi imaju svoje dostojanstvo, a kamoli Bog! Nakon što ti ljudi počine svoju huljenje i klevetu, neki pojedinci, videći da su se pokajali, žele da im se oprosti i kažu da su to učinili u trenutku nepromišljenosti – ali je li to doista bio trenutak nepromišljenosti? Oni uvijek govore s nekom nakanom i usuđuju se čak suditi Bogu. Kada ih Božja kuća smijeni, izgube povlastice statusa i uplaše se da će biti isključeni, pa izgovaraju brojne pritužbe. Kasnije osjećaju kajanje i gorko plaču. Ima li od toga koristi? Jednom kada su tvoje riječi izgovorene, one su poput vode prolivene po tlu, koja se više ne može povratiti. Može li Bog podnositi da Mu se ljudi opiru, sude Mu i hule na Njega kako žele, i da to jednostavno zanemari? Kad bi to učinio, Bog ne bi imao dostojanstva. Neki ljudi, nakon što su se opirali, kažu: „Bože, tvoja dragocjena krv me je otkupila. Ti si nas poučio da opraštamo sedamdeset puta sedam – i ti bi također trebao oprostiti meni!” Kako besramno! Neki šire neutemeljene glasine o Bogu i, nakon što Ga okleveću, osjećaju strah. Boje se kazne, pa brzo kleknu i mole se: „Bože! Ne napuštaj me, ne kažnjavaj me. Priznajem, kajem se, dužan sam ti, pogriješio sam.” Recite Mi, može li se takvim ljudima oprostiti? Ne! Zašto ne? Ono što su učinili vrijeđa Duha Svetoga, a grijeh huljenja na Duha Svetoga nikada neće biti oprošten, ni u ovom životu, ni u budućem svijetu! Bog ostaje vjeran svojim riječima. Posjeduje dostojanstvo, srdžbu i pravednu narav. Misliš li da je Bog isti kao čovjek, da će, ako se netko samo malo ljepše ponaša prema njemu, zažmiriti na njegove prijašnje prijestupe? Ni govora! Hoće li ti biti dobro ako se opireš Bogu? Može ti se oprostiti ako nešto učiniš pogrešno zbog trenutne ludosti ili povremeno pokažeš mrvicu iskvarene naravi. Ali ako se izravno opireš Bogu, buniš se protiv Boga i suprotstavljaš se Bogu, i ako Ga klevećeš, huliš i širiš neutemeljene glasine o Njemu, tada si osuđen do kraja. Takvi se ljudi više nemaju potrebe više moliti; trebaju samo čekati da budu kažnjeni. Nema im oprosta! Kad dođe to vrijeme, nemoj besramno govoriti: „Bože, molim Te, oprosti mi!” Koliko god preklinjao, bojim se da od toga neće biti koristi. Kad ljudi, nakon što su razumjeli nešto istine, svjesno čine grijeh, njima se ne može oprostiti. Nekoć se govorilo da Bog ne pamti čovjekove prijestupe. To se odnosi na manje prijestupe koji ne uključuju Božje upravne odluke i ne vrijeđaju Božju narav. Oni ne predstavljaju hulu ni klevetu protiv Boga. Ali ako huliš, osuđuješ ili klevećeš Boga makar jednom, to će biti trajna mrlja koja se ne može izbrisati. Ljudi čak žele huliti na Boga i pogrdno govoriti o Bogu kako im se prohtije, a zatim Ga iskoristiti da bi zadobili blagoslove. Ništa na svijetu ne dobiva se tako jeftino! Ljudi uvijek misle da je Bog milosrdan i ljubazan, da je dobrostiv, da ima golemo i neizmjerno srce, da se ne sjeća ljudskih prijestupa i da ljudima oprašta njihove prošle prijestupe i djela. Praštanje ranijih prijestupa odnosi se na beznačajna pitanja. Bog nikada neće oprostiti onima koji mu se otvoreno opiru i hule na Njega.

Iako većina ljudi u crkvi uistinu vjeruje u Boga, nemaju bogobojazno srce. To pokazuje da većina ljudi ne poznaje istinski Božju narav, pa im je teško bojati se Boga i kloniti se zla. U svojoj vjeri u Boga, ljudi se ne boje Boga niti ga se plaše; čim Božje djelo utječe na njihove interese, govore što god požele. Kad završe govoriti, je li to kraj priče? Zatim moraju platiti cijenu za ono što su rekli, a to nije mala stvar! Kad neki ljudi hule na Boga, kad sude Bogu, znaju li u svom srcu što govore? Svi koji izgovaraju te riječi znaju u svom srcu što govore. Osim onih koji su opsjednuti zlim duhovima i kojima je razum poremećen, normalni ljudi znaju u svom srcu što govore. Ako kažu da ne znaju, to znači da lažu. Kad govore, misle: „Znam da si ti bog. Kažem da ono što činiš nije ispravno – što mi možeš učiniti? Što ćeš učiniti kad završim govoriti?” To čine donekle namjerno – svjesno ometaju druge, privlače ih na svoju stranu i navode druge da govore i postupaju na isti način. Znaju da ono što govore predstavlja otvoreno suprotstavljanje Bogu, da se protive Bogu i hule na Boga. Nakon što sve to preispitaju, shvate da nešto nije u redu: „Što sam to govorio? Bio je to trenutak naglosti i stvarno mi je žao!” Njihovo kajanje dokazuje da su dobro znali što su tada činili; nije da nisu znali. Ako misliš da su u tom trenutku bili samo na trenutak nepromišljeni i zbunjeni, da nisu jasno vidjeli stvari, to nije posve točno. Čak i ako ljudi nisu sve jasno vidjeli, ako vjeruju u Boga, tada moraju imati barem minimum zdravog razuma. Ljudi koji vjeruju u Boga trebaju Ga se bojati i poštovati Ga. Ne smiju huliti protiv Boga, niti Mu suditi ili Ga klevetati kako im se sviđa. Znaš li što znači „suditi”, „huliti” i „klevetati”? Zar ne znaš jesu li riječi koje izgovaraš suđenje Bogu? Neki ljudi stalno govore o tome kako su ugostili Boga, i često viđaju Boga, i slušali su Božju besjedu licem u lice. O tim stvarima govore sa svakim koga sretnu, neprestano ponavljajući samo ono vanjsko; uopće nemaju istinsko znanje. Možda nemaju lošu namjeru kad to govore. Možda im je namjera dobra prema braći i sestrama i žele potaknuti sve. Ali zašto baš te teme biraju kao ono o čemu će govoriti? Ako sve to sami od sebe spominju, onda uistinu imaju određenu namjeru: ponajprije, da se razmeću i da ih drugi poštuju. Kad bi oni željeli da ljudi imaju vjeru i da ih potaknu u vjeri u Boga, mogli bi im čitati više Njegovih riječi, koje su istina. Zašto onda ustrajno govore o takvim vanjskim stvarima? Izvor toga što govore leži u tome što nemaju bogobojazno srce. Ne boje se Boga. Kako se ljudi mogu tako ponašati i govoriti pred Bogom? Bog ima dostojanstvo! Kad bi to shvaćali, bi li i dalje govorili takve stvari? Ljudi nemaju bogobojazno srce. Samovoljno govore kakav je Bog i što je Bog, prema svojim pobudama, da bi postigli osobni cilj, a to je da ih drugi cijene. To je suđenje Bogu i huljenje na Boga. Takvi ljudi nemaju ni trunku bogobojaznog srca. Svi su oni ljudi koji se opiru Bogu i hule na Boga. Svi su oni zli duhovi i demoni. Neki ljudi vjeruju u Boga nekoliko godina, ali nakon što ih zarobi veliki crveni zmaj, postaju Jude te čak slijede velikog crvenog zmaja u huljenju protiv Boga. Dok propovijedaju evanđelje, neki ponavljaju riječi vjerskih ljudi i govore stvari koje sude Božjem djelu i osuđuju Boga. Dobro znaju da su te riječi opiranje Bogu i huljenje na Boga, ali ih to ne zabrinjava. Te su riječi neprikladne, bez obzira na tvoje pobude. Zar ne bi mogao reći nešto drugo? Zašto baš moraš govoriti takve stvari? Zar to nije huljenje protiv Boga? Ako takve riječi izlaze iz tvojih usta, tada huliš na Boga. Bezbožno je da govoriš takve stvari, bilo da to činiš namjerno ili ne. Nemaš nimalo bogobojaznog srca. Slažeš se s drugima i izgovaraš hule da bi im se dodvorio i pridobio ih. Kako si bezbožan! Valjaš se u prljavštini s tim đavlima! Smiješ li se poigravati s Bogom, suditi Mu, ograničavati Ga i huliti na Njega samovoljno? Činiti to je strašno! Ako kažeš nešto pogrešno i time uvrijediš Božju narav, tada si osuđen na propast. To je kobno! Neki ljudi misle: „Ljudi u vjeri zavedeni su od pastora i starješina, a većina njih je govorila riječi koje hule na Boga te sude Njegovom djelu i osuđuju ga. Neki od njih prihvatili su Božje djelo posljednjih dana i pokajali se. Hoće li Bog onda doista spasiti te ljude? Ako bi ih sve Bog odbacio, bilo bi premalo onih koji bi bili spašeni; gotovo nitko ne bi bio spašen.” Zar ovo ne vidiš jasno? Božja je narav pravednost i On je pravedan prema svima. U Noinim danima samo je osmero ljudi ušlo u arku i bilo spašeno; ostali su bili uništeni. Usudiš li se reći da Bog nije pravedan? Čovječanstvo je duboko iskvareno. Svi su oni od Sotone; svi se opiru Bogu i svi su niskog i bezvrijednog karaktera. Ako ne mogu prihvatiti Božje djelo, bit će također uništeni. Neki ljudi možda pomisle u sebi: „Ako nitko od nas ne može biti spašen od Boga, ne bi li Božje djelo onda bilo uzaludno? Po mom mišljenju, Bog ne može bez ljudi u svom djelu spasenja čovječanstva; bez čovjeka, Božje upravljanje bi nestalo.” Griješiš. Čak i bez ijednog čovjeka, Bog će i dalje nastaviti svoj plan upravljanja. Ljudi precjenjuju sami sebe. Bez bogobojaznog srca, ljudi nisu nimalo pobožni pred Bogom i ne ponašaju se primjereno. Budući da ljudi žive pod vlašću Sotone i pripadaju Sotoni, skloni su suditi Bogu i huliti na Boga bilo kada i bilo gdje. To je strašna stvar – uvreda Božjoj naravi!

Odlomak 5

Što se tiče ovih riječi izgovorenih od Boga, kad slušate, uspoređujete li ih sa sobom samima, ili ih samo slušate kao doktrinu, jednom ponovite u glavi kako biste razumjeli što one znače, i to je sve? Kakav stav i namjere imate dok slušate? Ako zaista razumijete što je Bog rekao – da će oni koji ne primjenjuju istinu biti eliminirani; da oni koji ne primjenjuju istinu nisu dobre, već zle osobe u očima Boga – onda trebate razmišljati o sebi i uvidjeti koji od vaših postupaka nisu primjenavanje istine te koje od vaših postupaka i stavova Bog vidi kao očitovanja neprimjenjivanja istine. Jeste li ikad pokušali duboko promišljati o ovim pitanjima? Jeste li razmišljali o sebi? Nije dovoljno samo pročitati riječi Božje površnim pogledom; treba znati kako duboko promišljati o njima te promišljati o sebi, uspoređujući svoje misli i postupke s Božjim riječima razotkrivanja te postižući samospoznaju – samo na ovaj način možete imati iskreno pokajanje i promjenu. Ako čitate Božje riječi, ali ne znate kako duboko promišljati o njima ili kako razmišljati o sebi te se umjesto toga samo usredotočujute na razumijevanje doktrine, onda nećete imati ulazak u život kroz svoje vjerovanje u Boga, niti ćete se proći kroz ikakvu pravu preobrazbu. Zbog toga je od najveće važnosti znati kako duboko promišljati, tragati za istinom te razmišljati o sebi pri čitanju Božjih riječi. Što su Božje riječi? One su stvarnost svega pozitivnog, one su istina, one su put, one su život koji je Bog darovao ljudima. Riječi Božje nisu doktrina, one nisu slogani, one nisu neka vrsta teorije ili podučavanja, niti su one filozofsko znanje; umjesto toga, one su istina koju ljudi moraju razumjeti i zadobiti te život koji moraju zadobiti. Zbog toga su Božje riječi blisko povezane sa životima ljudi, njihovim životom, putem kojim trebaju hodati te njihovim ishodom i odredištem. Ako netko zaista razumije istinu i zadobio je istinu, sve će se u njemu promijeniti u skladu s tim. Ako netko nikako ne može razumjeti istinu ili živjeti prema Božjim riječima, on nikako ne može postići iskrenu promjenu ili zadobiti Božje odobravanje. Ishod i odredište za tu osobu mogu biti jedino da doživi propast i bude uništena. Ovoliko su važne riječi Božje i istina koju On izražava ljudima. Ako čitaš riječi Božje, ali ne znaš kako o njima duboko promišljati, razmišljati o sebi ili ih povezati s vlastitim stvarnim problemima i teškoćama, onda je sve što možeš razumjeti vrlo površno, pa nikako nije moguće razumjeti istinu ili dokučiti Božje namjere. Zbog toga moraš naučiti kako duboko promišljati o Božjim riječima da bi razumio istinu. Ovo je ključno. Mnogo je načina na koje se može duboko promišljati o Božjim riječima: mogu se čitati u sebi i moliti se u srcu, tražeći prosvjetljenje i osvjetljenje od Duha Svetog; može se i voditi prisan razgovor te molitveno čitati u društvu onih koji teže istini; i, naravno, možete integrirati prisne razgovore i propovijedi u svoje duboko promišljanje da produbite svoje razumijevanje i shvaćanje Božjih riječi. Načini su mnogi i raznoliki. Ukratko, ako pri čitanju Božjih riječi želite postići njihovo razumijevanje, onda je ključno duboko promišljati i molitveno čitati Božje riječi. Svrha molitvenog čitanja Božjih riječi nije da ih možete recitirati ili naučiti napamet; umjesto toga, to se radi da zadobijete točno razumijevanje ovih riječi nakon što ste ih molitveno čitali i duboko o njima promišljali, te kako biste spoznali značenje ovih riječi izgovorenih od Boga, kao i Njegovih namjera. To se radi da u njima možete pronaći put primjene i izbjeći skretanje na svoj vlastiti put. Uz to, tako možete razlučiti sve različite vrste stanja i tipove ljudi razotkrivenih u Božjim riječima, te se prema svakom tipu osobe odnositi na temelju načela, dok istovremeno izbjegavate skretanje s puta. Tek kad naučiš kako molitveno čitati i duboko promišljati o Božjim riječima, te to radiš često, Božje riječi mogu se ukorijeniti u tvom srcu i postati tvoj život.

Odlomak 6

U posljednjim je danima Stvoritelj javno izgovorio toliko mnogo riječi i time otkrio sve vrste ljudi. Sada, dok se različite vrste ljudi suočavaju s istinom, istinitim putem i Stvoriteljevim izjavama, otkrivaju se svakojaki glasovi i stavovi. Ima onih čije su misli i stavovi iskrivljeni, onih koji su samopravedni i oholi te onih koji su konzervativni, koji se drže tradicionalne kulture i koji su zatucani. Također ima mnogo onih koji su budalasti i neuki. Postoje čak i neki ljudi koji mrze istinu i neprijateljski su nastrojeni prema njoj, koji bjesne poput pomahnitalih pasa, površno prosuđujući i bezobzirno osuđujući istinu i pozitivne stvari. Oni samovoljno prosuđuju i osuđuju svaku pozitivnu stvar i izraz istine i ne trude se razlučiti je li nešto ispravno ili pogrešno, ili sadrži li istinu. Ti su ljudi zvijeri i đavli. Kada se ljudi suoče s istinom i istinitim putem, imaju mnogo različitih stavova koji otkrivaju i razotkrivaju sotonsku ružnoću njihove uskogrudnosti, tvrdoglavosti, nepopustljivosti i oholosti. Morate naučiti razlučivati i pokušati iz ovoga steći uvid, a istovremeno kroz to tražiti i ponešto istine. Ako se te stvari otkrivaju u onima koji ne vjeruju i koji nisu prihvatili Božje djelo posljednjih dana, pokazujete li ih onda i vi sami? Ponekad je način na koji ih pokazujete drugačiji i stvari koje govorite drugačije su, ali vi zapravo otkrivate iste naravi kao i oni. To je slično kao kad neki ljudi prihvate Gospodina Isusa pa vjeruju da je svatko pod suncem tko ne prihvaća Gospodina Isusa niže biće. Vjeruju da su, zato što su prihvatili spasenje s križa Gospodina Isusa, superiorne osobe i s visoka gledaju na sve. Kakva je to narav? Nedostaje im uvid; previše su ograničeni i osobito su oholi i samopravedni. Vide da drugi otkrivaju iskvarene naravi, ali ne vide da i oni otkrivaju iste iskvarene naravi. Dakle, pokazujete li vi te stvari? Svakako da pokazujete. Sve čovjekove iskvarene naravi potpuno su iste, i samo zbog Božjeg djela i spasenja, zbog potreba Njegova djela ili Njegova određenja postoji razlika u prirodi i biti, težnjama i čežnjama svih vrsta ljudi. Neki ljudi nemaju ni srca ni duha. Oni su mrtvi ljudi i zvijeri koji ne razumiju vjeru. Ti su ljudi na najnižem stupnju od cijelog čovječanstva i ne mogu se ni smatrati ljudima. Oni koji prihvaćaju Božje novo djelo razumiju više istine, njihov uvid i njihovo razumijevanje Boga veći su, a njihove teorije i stavovi na višoj su razini. Baš kao što oni koji vjeruju u kršćanstvo imaju veće razumijevanje Boga i veći uvid u stvaranje i djelo Stvoritelja od vjernika u Jahvu koji se pridržavaju zakona, tako i oni koji prihvaćaju treću fazu djela imaju veće razumijevanje Boga od vjernika u kršćanstvo. Budući da je svaka faza Božjeg djela viša od prethodne, naravno da slijedi da će i razumijevanje ljudi zasigurno postajati sve veće i veće. Ali, ako na to gledate na drugi način, iskvarene naravi koje otkrivate nakon što prihvatite ovu fazu djela u biti su iste kao i iskvarene naravi koje otkrivaju religiozni ljudi. Jedina je razlika u tome što ste vi već prihvatili ovu fazu djela, slušali mnoge propovijedi, razumjeli mnoge istine, stekli istinsko razumijevanje svoje prirode i biti i uistinu se na neki način promijenili prihvaćanjem i primjenom istine. Stoga, kad ponovno pogledate ponašanje koje pokazuju religiozni ljudi, vi mislite da su oni iskvareniji od vas. Ali zapravo, da ste stavljeni jedni pored drugih, vaši stavovi prema Bogu i istini bili bi isti kao i njihovi. Svi vi djelujete u skladu s predodžbama i zamislima te prema svojim sklonostima, a vaše su iskvarene naravi iste. Da su oni prihvatili ovu fazu djela, slušali ove propovijedi i razumjeli ove istine, tada ne bi bilo velike razlike između vas i njih. Što možete vidjeti iz toga? Možete vidjeti da istina mijenja ljude, da su ove riječi koje Bog govori i ove propovijedi koje On drži spasenje za cijelo čovječanstvo i da su to stvari koje cijelo čovječanstvo treba. One nisu namijenjene da zadovolje samo ljude određene skupine, etničke pripadnosti, kategorije ili boje kože. Cijelo čovječanstvo iskvario je Sotona i ono ima sotonske naravi. Nema velike razlike u pogledu njihovih iskvarenih biti; samo što njihova boja kože, etnička pripadnost te okruženje i društveni sustav u kojem su odrasli nisu isti, ili što postoje neznatne razlike u njihovoj tradicionalnoj kulturi, pozadini i obrazovanju koje su primili. Ali to su samo vanjske pojave – cijelo čovječanstvo iskvario je jedan Sotona, a njihova su iskvarena priroda i bit iste. Stoga, ove riječi koje Bog govori i ovo djelo koje On čini nisu usmjereni na ljude iz određene etničke skupine ili zemlje, već na cijelo čovječanstvo. Čak i kad postoje razlike u kulturi i pozadini različitih etničkih skupina, ili razlike u obrazovanju koje su primili, njihove iskvarene naravi u Božjim su očima potpuno iste. Dakle, iako se jedna faza Njegova djela najprije obavlja samo na jednom mjestu, kao model za širenje Njegova djela na druga mjesta, ona je primjenjiva na cijelo čovječanstvo i može spasiti i opskrbiti cijelo čovječanstvo. Neki ljudi kažu: „Europljani i ljudi iz drugih zemalja nisu potomci velikog crvenog zmaja, pa zar nije neprikladno da Bog kaže da je cijelo čovječanstvo duboko iskvareno?” Jesu li te riječi ispravne? (Ne, nisu. Cijelo čovječanstvo ima istu prirodu i bit koju je iskvario Sotona.) Točno – „potomci velikog crvenog zmaja” samo je naziv za ljude jedne etničke pripadnosti; to ne znači da ljudi koji imaju taj naziv i ljudi koji nemaju taj naziv imaju različite biti. Zapravo, njihove su biti i dalje iste. Cijelo čovječanstvo leži pod rukom zloga; sve ih je iskvario Sotona, a njihove iskvarene prirode i biti potpuno su iste. Kad Kinezi čuju ove riječi koje Bog govori, bune se i opiru te imaju predodžbe i zamisli; to su stvari koje oni pokazuju. Kad se te riječi ponove ljudima druge etničke pripadnosti, oni također pokazuju zamisli, predodžbe, buntovništvo, oholost, samopravednost, pa čak i otpor – to je potpuno isto. Cijelo čovječanstvo, bez obzira na etničku pripadnost i kulturnu pozadinu, ne pokazuje ništa drugo doli očitovanja iskvarenih ljudi koje Bog razotkriva.

Iskvarene naravi zajedničke su cijelom čovječanstvu; sve su iste, s više sličnosti nego razlika i bez očitih razlika. Ove riječi koje Bog govori i istine koje On izražava ne spašavaju samo jednu etničku skupinu, jednu zemlju ili jednu grupu ljudi – Bog spašava cijelo čovječanstvo. Što vam to pokazuje? Postoji li itko u ljudskoj rasi tko nije prošao kroz Sotoninu iskvarenost i pripada drugačijoj kategoriji ili klasi ljudi? Postoji li itko tko nije predmet Božje suverenosti? (Ne postoji.) Koje je značenje ovih riječi koje govorim? Bog ima suverenost nad cijelim čovječanstvom, a cijelo čovječanstvo stvorio je jedan Bog. Bez obzira na etničku pripadnost, vrstu ljudi ili razinu sposobnosti, sve ih je stvorio Bog. U očima čovjeka, neki se ljudi razlikuju od drugih i superiorniji su, ali u Božjim očima svi su isti; svaki je čovjek isti u Božjim očima. Gdje to vidite? Razlike u boji kože i jeziku samo su vanjske pojave, ali iskvarene naravi ljudi i njihova priroda i bit iste su; to je prava istina. Božje riječi mogu postići rezultate kod svih ljudi koji imaju iskvarene sotonske naravi; Njegove su riječi usmjerene na njihove iskvarene naravi i mogu riješiti sve njihove iskvarene naravi. To pokazuje da su sve Božje riječi istina, da mogu opskrbiti, očistiti i spasiti čovječanstvo; to je neosporno. Sada su se riječi koje Bog izražava u posljednjim danima već proširile po svim zemljama i etničkim skupinama svijeta – to je činjenica! A kakva je bila reakcija čovječanstva? (Bilo je svakojakih reakcija.) A na što sve te vrste reakcija ukazuju ili što odražavaju o biti današnjeg čovječanstva? Pokazuju da su priroda i bit čovječanstva iste, da su reakcije današnjih ljudi iste kao i reakcije farizeja i Židova kad je Gospodin Isus došao obaviti djelo, te da čovječanstvo osjeća odbojnost prema istini, da je puno zamisli i predodžbi o Bogu i vjeruje u Njega dok živi unutar iluzornih zamisli i predodžbi. Čovječanstvo u cjelini ne poznaje Boga i opire Mu se. Kad čuju Božje riječi, njihova prva reakcija, ili stvari u njihovoj prirodi i biti koje prirodno otkrivaju, jesu otpor i neprijateljstvo prema Bogu; to im je svima zajedničko. Svi njihovi negativni glasovi i stavovi kada se suoče s istinama koje Bog izražava rađaju se iz prirode i biti iskvarenog čovječanstva i predstavljaju ovu ljudsku rasu. Njihove predodžbe i zamisli iste su kao predodžbe i zamisli koje su veliki svećenici, pismoznanci i farizeji imali o Bogu kad je stigao Gospodin Isus; nisu se promijenile. Religiozni ljudi nose križ 2000 godina, ali su i dalje isti takvi, nimalo se nisu promijenili. Kad ljudi nisu zadobili istinu, to su stvari koje prirodno otkrivaju i koje proizlaze iz njihove prirode, i to je njihov stav prema Bogu. Dakle, ako osoba vjeruje u Boga, ali ne teži istini, može li se njezina iskvarena narav riješiti? (Ne, ne može.) Bez obzira na to koliko dugo vjeruju, neće moći riješiti problem svoje iskvarene naravi ako ne teže istini. Prije dvije tisuće godina farizeji su se mahnito opirali i osuđivali Gospodina Isusa te Ga pribili na križ. Sada se svećenici, starješine, oci i biskupi u religijskom svijetu i dalje mahnito opiru utjelovljenom Bogu i osuđuju Ga, baš kao što su to činili farizeji. Kad bi tko otišao među njih i svjedočio da je Bog utjelovljen, mogli bi ga uhvatiti i usmrtiti, a kad bi utjelovljeni Bog otišao u bogomolje svake veće religije propovijedati, oni bi Ga zasigurno i dalje pribili na križ ili Ga predali onima na vlasti. Nikako ne bi bili blagi prema Njemu jer su prirode i biti iskvarenih ljudi sve iste. Imate li vi ikakvu reakciju u sebi kad čujete ove riječi? Mislite li da su oni koji su vjerovali u Boga dugi niz godina, ali nimalo nisu težili istini, doista zastrašujući? (Donekle.) To je vrlo zastrašujuća stvar! Držati Bibliju i križ, oslanjati se na zakon, nositi odjeću farizeja ili halje svećenika te se javno opirati Bogu i osuđivati Ga u hramovima – nisu li sve to stvari koje vjernici u Boga čine usred bijela dana? Gdje su ljudi koji osuđuju Boga i opiru Mu se? Ne treba gledati daleko. Svatko među Njegovim vjernicima tko ne prihvaća istinu i osjeća odbojnost prema istini jest protivnik Božji, antikrist i farizej.

Ako ljudi ne teže istini i ne mogu je zadobiti, nikada neće spoznati Boga. Kad ljudi ne poznaju Boga, uvijek će ostati neprijateljski raspoloženi prema Njemu i nije moguće da budu u skladu s Njim. Bez obzira na to koliko tvoje srce subjektivno želi ljubiti Boga i ne želi Mu se opirati, to je beskorisno. Beskorisno je samo imati želju ili se htjeti obuzdati. To je jače od tebe; o tome odlučuje čovjekova priroda. Dakle, moraš težiti tome da postaneš osoba koja ima istinu, težiti primjeni istine, odbaciti svoju iskvarenu narav, ući u istina-stvarnost i postići sklad s Bogom; to je ispravan put. Morate u svojim srcima znati da je najvažniji dio vjerovanja u Boga težnja istini. Morate biti u stanju shvatiti praktične stvari u područjima kao što su: s kojim aspektima trebate započeti i što trebate činiti kada težite istini, kako pristupiti svojim dužnostima, kako pristupiti svakoj vrsti osobe oko sebe, kako pristupiti stvarima svake vrste, koji stav trebate usvojiti kada im pristupate i koji je pristup u skladu s načelima istine. Ako ne tražiš istinu ili ne razumiješ načela istine, i sposoban si samo primjenjivati pravila i određivati stvari u skladu s njima, kao i u skladu s logikom, predodžbama i zamislima, tada je tvoj način primjene pogrešan i to dokazuje da si u svojim godinama vjerovanja u Boga samo slijedio pravila do u slovo, ali nisi dokučio istinu i nemaš stvarnost. Slijediti pravila i živjeti u skladu s predodžbama i zamislima za tebe je iscrpljujuće i naporno, ali sve je to uzaludan trud i Bog to uopće neće odobriti. Čak i ako umreš od iscrpljenosti, zaslužio si! Ako imaš duhovno razumijevanje i imaš čisto shvaćanje kada čitaš Božje riječi ili slušaš propovijedi i zajedništvo, tada što više budeš iskusio, to ćeš više razumjeti i zadobiti, a stvari koje shvatiš bit će sve praktične i u skladu s istinom. Tada ćeš zadobiti istinu i zadobiti život. Ako su stvari koje si zadobio i shvatio nakon dugogodišnjeg vjerovanja u Boga i dalje stvari doktrine i pravila, i dalje stvari predodžbi i zamisli te pravila i propisi koji te vežu, tada si potpuno gotov. To dokazuje da nisi zadobio istinu i da nemaš život. Bez obzira na to koliko godina vjeruješ u Boga i bez obzira na to koliko riječi i doktrina možeš propovijedati, ti si i dalje nakarada i smetenjak. Iako ne zvuči lijepo to tako reći, to je činjenica. Mnogo je ljudi koji godinama vjeruju u Boga, ali ne vide da istina i Krist imaju moć u Božjoj kući i da Duh Sveti ima suverenost nad svime. Takvi ljudi uopće nemaju sposobnost shvaćanja stvari; oni su naprosto slijepi. Neki vide da Bog sudi i grdi ljude, usavršava jednu grupu ljudi, ali eliminira mnoge druge, pa sumnjaju u Božju ljubav, čak i u Njegovu pravednost. Imaju li takvi ljudi sposobnost razumijevanja? Imaju li ikakvu sposobnost shvaćanja stvari? Može se reći da su oni apsurdni ljudi koji uopće nemaju sposobnost shvaćanja stvari. Apsurdni ljudi uvijek gledaju na stvari apsurdno; samo oni koji razumiju istinu mogu gledati na stvari točno i u skladu s činjenicama.

Odlomak 8

Kakva je priroda problema iskrivljavanja Božjih riječi? Ako mijenjaš Božje izjave i iskrivljuješ Njegove riječi, to predstavlja najozbiljnije protivljenje Bogu i bogohuljenje. Samo su oni Sotonina soja sposobni za takvo zlo djelo i isti su kao arhanđeo. Arhanđeo je rekao: „Bože, ti možeš stvoriti nebo i zemlju i sve stvoreno i činiti znakove i čudesa – i ja to mogu. Ti si uzašao na prijestolje, pa ću tako i ja. Ti vladaš nad bezbrojnim narodima, pa tako i ja. Ti si stvorio ljude, a ja njima upravljam!” Eto koliko je arhanđeo ohol; uopće nema razuma. Priroda iskrivljavanja Božjih riječi ista je kao i priroda arhanđelovih djelâ, stoga je iskrivljavanje Božjih riječi izravno protivljenje Bogu i bogohuljenje. Ljudi koji iskrivljuju Božje riječi oni su koji Mu se najviše protive i izravno vrijeđaju Njegovu narav. Bog nikoga ne mrzi više od onih koji iskrivljuju Njegove riječi. Može se reći da je iskrivljavanje Božjih riječi huljenje na Boga i na Duha Svetoga i neoprostiv grijeh. Osim toga što ljudi iskrivljuju Božje riječi, postoji još nešto što vrijeđa Božju narav, a to je kad se ljudi usuđuju olako mijenjati radne aranžmane, a zatim ih prosljeđivati crkvi kako bi Božji izabrani narod naveli na pogrešan put, prekidajući i ometajući rad crkve. I to je očitovanje izravnog protivljenja Bogu i nešto što vrijeđa Božju narav. Neki ljudi uopće nemaju bogobojazna srca. Vjeruju da su radne aranžmane napisali ljudi, da oni potječu od ljudi, i kad god se ne slažu s njihovim predodžbama, mijenjaju ih po svojoj volji. Znate li koju Božju upravnu odluku time krše? (7. „U crkvenom poslu i crkvenim pitanjima, osim pokoravanja Bogu, u svemu slijedi upute čovjeka kojeg koristi Duh Sveti. Neprihvatljiv je i najmanji prekršaj. U potpunosti ispunjavaj svoje obveze i ne analiziraj što je ispravno, a što pogrešno; ono što je ispravno ili pogrešno nema nikakve veze s tobom. Tvoje je pobrinuti se jedino za potpunu pokornost” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Deset upravnih odluka kojih se Božji izabrani narod mora pridržavati u Doba kraljevstva.).) Kršenje upravnih odluka vrijeđa Božju narav. Zar to ne vidite jasno? Neki su ljudi iznimno drski u svojim stavovima prema radnim aranžmanima Višnjeg. Oni vjeruju: „Višnji donosi radne aranžmane, a mi obavljamo posao u crkvi. Neke se riječi i poslovi mogu provoditi fleksibilno. Na nama je kako će se to konkretno obaviti. Višnji samo govori i donosi radne aranžmane; mi smo ti koji poduzimamo praktične radnje. Dakle, nakon što nam Višnji dodijeli posao, možemo ga raditi kako nam se prohtije. U redu je kako god da se obavi. Nitko se nema pravo miješati.” Načela su po kojima djeluju su sljedeća: slušaju ono što smatraju ispravnim, a ignoriraju ono što smatraju pogrešnim, svoja uvjerenja smatraju istinom i načelima, opiru se svemu što se ne slaže s njihovom voljom i izrazito su neprijateljski raspoloženi prema tebi u vezi s time. Kad se riječi Višnjeg ne slažu s njihovom voljom, oni ih izmijene i prosljeđuju ih tek nakon što ih oni sami odobre. Bez njihove suglasnosti nitko ih ne smije proslijediti. Dok se u drugim područjima radni aranžmani Višnjeg prosljeđuju onakvi kakvi jesu, ti ljudi prosljeđuju svoje izmijenjene verzije radnih aranžmana crkvama pod njihovom nadležnošću. Takvi ljudi uvijek žele staviti Boga po strani; žarko žele da svi vjeruju u njih, da ih svi slijede i pokoravaju im se. U njihovim mislima postoje neki aspekti u kojima im Bog nije ravan, oni bi sami trebali biti bog, a drugi bi trebali vjerovati u njih. To je priroda stvari. Kad biste ovo razumjeli, biste li i dalje plakali kad ih se otpusti? Biste li ih i dalje žalili? Biste li i dalje mislili: „Višnji je postupio neprimjereno. Nepravedno postupa s ljudima. Kako je mogao otpustiti nekoga tko je toliko patio?” Oni koji to govore nerazboriti su. Za koga oni pate? Za Boga? Za rad crkve? Oni podnose patnju kako bi učvrstili svoj položaj; podnose patnju kako bi uspostavili neovisna kraljevstva. Služe li Bogu? Obavljaju li svoje dužnosti? Jesu li odani i pokorni Bogu? Oni su čiste Sotonine sluge, a kad oni rade, đavli vladaju. Oni štete Božjem planu upravljanja i ometaju Božje djelo. Oni su istinski antikristi! Neki kažu: „Pretrpjeli su veliku patnju. Potrebno je dosta truda da se napišu sve te stvari koje prosljeđuju crkvama.” Onda dopustite da vas pitam, jesu li stvari koje pišu poučne za ljude? Koji je točno cilj koji žele postići? Možeš li razlučiti te stvari? Kakve će biti posljedice ako te oni navedu na pogrešan put? Jesi li razmišljao o tome? Neki žale ovakve ljude, govoreći: „Puno su patili i nije lako napisati sve te stvari, pa bi im Božja kuća trebala oprostiti ako u onome što su napisali ima nekih odstupanja ili iskrivljenih stvari.” U čemu je problem s tim što govore? Može li se doista zadobiti Božje odobrenje samo podnošenjem velike patnje? Za koga ti ljudi pate? Ako ne pate da bi udovoljili Bogu i donijeli slavu Bogu, već da bi stekli položaj, ima li onda, bez obzira na to koliko pate, ikakvog značaja ili vrijednosti u tome? Ovakva je patnja sebična i podla, opaka i besramna! Kakve će biti posljedice ako se ovakav antikrist ne otpusti? Ljudi će ometati rad crkve kako im se prohtije i postat će protivnici Boga, a da toga neće ni biti svjesni. Ne prekida li se i ne ometa li se time Božje djelo? Ti ljudi podnose određenu patnju u svom radu kako bi postigli vlastite ciljeve, ali daje li im to pravo da se protive Bogu? Trebaju li Mu se onda protiviti i buniti se protiv Njega? Trebaju li biti samovoljni i nepromišljeni i odbijati Mu se pokoriti? Mogu li jednostavno raditi što god žele? Ne posjeduju istinu, a ipak se ne pokoravaju Bogu i samo žele raditi naslijepo, misleći da je sve što rade razumno i ispravno. Oni su čisti đavli i doista su Sotonine sluge koje dolaze prekidati i ometati rad crkve! Ako ne samo da ne možeš razlučiti ovakve ljude već i suosjećaš s njima, liješ suze za njima i braniš ih, onda si i ti niškoristi, smetena osoba i smušenjak. Možda misliš: „Višnji ne uzima u obzir njihove osjećaje. Toliko su patili, a Višnji ih je samo tako otpustio.” Ako to kažeš, onda si i ti Sotonin sluga i đavao. Mnogi ljudi žive prema sotonskim filozofijama, nikada ne razotkrivaju niti prijavljuju lažne starješine i antikriste, sve dok jednog dana neki antikrist ne učini nešto katastrofalno i oni konačno shvate da je to doista bio slučaj antikrista koji je navodio ljude na pogrešan put. Neki čak imaju predodžbe o tome, misleći: „Bog je svemoguć, pa bi utjelovljeni Bog trebao znati koliko antikrista ima u crkvi. Ima li potrebe da ih mi prijavljujemo?” Zar ljudi koji to govore nisu potpuno apsurdni? Upravo sada Bog djeluje u čovječanstvu, a čovjek kojeg Bog koristi normalan je čovjek, pa kako bi mogao znati za te stvari ako nije došao u izravan doticaj s pitanjima crkve? Mnogo puta kad je bilo incidenata s antikristima, problemi su riješeni tek nakon što su ih neki ljudi prijavili i razotkrili, a Višnji je naredio istragu. Božje djelo i usmjeravanje ljudi u normalnom čovječanstvu nimalo nije nadnaravno – iznimno je praktično – ali On pobjeđuje, poražava i ponižava Sotonu. Samo se na taj način mogu otkriti Njegova svemogućnost i mudrost. Eto koliko je praktično Božje djelo; On uređuje sve te ljude, događaje i stvari kako bi Njegovi izabranici mogli naučiti lekcije i steći sposobnost razlučivanja i uvid. Jednom kad Njegovi izabranici steknu sposobnost razlučivanja, lažni starješine, antikristi i zli ljudi neće moći izbjeći rucipravde. Bog će koristiti činjenice da ih razotkrije i omogući svim Svojim izabranicima da jasno vide i razumiju. Nisu li u prošlosti mnogi zli ljudi i antikristi bili otkriveni i eliminirani? Zar još ne možete jasno vidjeti ovu stvar? Onda ste previše smušeni!

Iako neki ljudi ne razumiju neke dijelove radnih aranžmana Božje kuće, ipak se mogu pokoriti, govoreći: „Sve što Bog čini ispravno je i ima smisla. Ako ne razumijemo u potpunosti radne aranžmane, trebamo im se najprije pokoriti. Ne možemo osuđivati Boga! I dalje trebamo biti poslušni radnim aranžmanima, čak i ako nisu u skladu s našim predodžbama, jer mi smo ljudi, a što ljudski um može shvatiti? Trebamo se samo pokoriti Božjim aranžmanima; doći će dan kad ćemo ih razumjeti. Čak i ako ih, kad dođe taj dan, i dalje ne možemo u potpunosti razumjeti, svejedno bismo se trebali dragovoljno pokoriti. Mi smo ljudi, stoga bismo se trebali pokoriti Bogu. To je ono što bismo trebali činiti.” Ali neki su ljudi drugačiji i kad vide radne aranžmane Božje kuće, najprije će ih proučiti, govoreći: „Ovo je ono što bog kaže i ovo su njegovi zahtjevi. Prva stavka izgleda u redu, ali druga nije baš prikladna. Ja ću to sad promijeniti.” Imaju li takvi ljudi bogobojazna srca? Mijenjaš radne aranžmane kako ti se prohtije, pa kakva je priroda tog problema? Ne prekida li se i ne ometa time rad Božje kuće? Jesu li stvari koje posjeduješ istina? Ako doista imaš istinu, zašto je onda ne izražavaš? Zašto mijenjaš Božje riječi? Kakvu narav otkrivaš čineći to? To je oholost i samopravednost i odbijanje pokoriti se bilo kome. Čak se usuđuješ birati i probirati kad su u pitanju Božji aranžmani. To pokazuje da postoji ozbiljan problem s tvojim načinom razmišljanja i tvojom naravi. Božji izabranici trebali bi znati razlučivati ovakve ljude. Prvo, takvi ljudi ne mogu u zajedništvu razgovarati o istini kako bi riješili probleme, a ipak vjeruju da razumiju istinu i nikome se neće pokoriti. Drugo, kad imaju predodžbe o radnim aranžmanima, ne spominju ih Božjoj kući, već ih samo šire uokolo. Treće, kad imaju predodžbe o Bogu i radu Božje kuće, ne samo da ih ne rješavaju, već pokušavaju i poticati Božje izabranike da razviju predodžbe o Njemu i da ustanu i bore se protiv Njega kako bi Ga prisilili da djeluje u skladu s njihovim željama i na kraju Ga natjerali da popusti. Na temelju ova tri ponašanja možemo biti sigurni kakva su stvorenja ti ljudi. Jesu li oni ljudi koji tragaju za istinom i pokoravaju se Bogu? Nikako. Oni ni najmanje ne tragaju za istinom, a osjećaju i ogorčenost prema Bogu. Imaju predodžbe o Bogu i šire te predodžbe, navodeći sve da razviju predodžbe o Njemu i da ustanu kako bi se borili protiv Njega i protivili Mu se. Na temelju toga mogu se okarakterizirati kao istinski, potpuni antikristi. Kako bi se trebalo postupati s takvim ljudima? Treba li im se pomoći iz ljubavi? To je beskorisno jer ne prihvaćaju istinu. Kako bi bilo da ih se oreže? I to je beskorisno jer ne prihvaćaju istinu. Ako oni koji vjeruju u Boga ne mogu prihvatiti istinu, to je ozbiljan problem i strašna stvar! Ako na ovu stvar gledaš previše pojednostavljeno i vjeruješ da to nije velika stvar, onda će doći dan kad ćeš uvrijediti Boga. Vidio sam neke takve ljude i, čak i ako još nisu uklonjeni, njihov je ishod zapravo već određen: bit će eliminirani.

Oni koji vjeruju u Boga u najmanju ruku moraju imati bogobojazna srca. A što znači bojati se Boga? Ljudi se moraju bojati Boga, moraju sve činiti s oprezom i pažnjom, ostavljajući si prostora za manevar, a ne samo raditi što god žele. Na primjer, kad Božja kuća smijeni neke lažne starješine, neki ljudi kažu: „Nisam siguran u vezi s tim. Ne znamo točno što su učinili, a čak i da znamo, ne bismo mogli temeljito razumjeti prirodu onoga što su učinili. Sve što Bog čini jest ispravno i doći će dan kad će On razjasniti stvari i dopustiti nam da razumijemo Njegovu namjeru.” Ako ne razumiješ zašto Božja kuća postupa na ovaj način, ali se i dalje možeš pokoriti, onda si prilično pobožna osoba i može se reći da imaš donekle bogobojazno srce. Ako ne razumiješ, pa se čak i postaviš protiv Boga i ometaš rad crkve, onda si u nevolji. Kad god crkva smijeni neke lažne starješine i izbaci neke antikriste, uvijek se nađu neki njihovi okorjeli sljedbenici koji ustanu i stanu u njihovu obranu, javno osuđujući Boga zbog toga, govoreći da je nepravedan i tražeći od Duha Svetoga da otkrije činjenice. Za takve ljude, bez obzira na to koliko je velik njihovi doprinos u propovijedanju evanđelja i obavljanju svojih dužnosti, sve je to beskorisno. Jedna izdaja zauvijek će odrediti tvoju sudbinu. Moraš jasno vidjeti bit izdaje; nemoj misliti da to nije velika stvar. Može se reći da ste se svi vi protivili Bogu, da ste svi počinili prijestup. Međutim, priroda stvari o kojoj sam upravo govorio drugačija je. Vrlo je ozbiljna i predstavlja javnu osudu Boga i protivljenje Njemu. Neki ljudi uvijek vole pisati stvari i pisma i nepromišljeno ih prosljeđivati po crkvi. Je li to u skladu s načelima? Jesu li stvari koje pišu istinsko svjedočanstvo? Jesu li životno iskustvo? Jesu li poučni za Božje izabranike? Ako nisu, a ti ih ljudi i dalje nepromišljeno prosljeđuju po crkvi, onda oni navode ljude na pogrešan put, šire hereze i zablude, iskrivljuju činjenice, pretvaraju crno u bijelo i govore hrpu potpunih besmislica. Neki čak žele napisati vlastitu knjigu, zatim je poslati crkvi i postati slavni. Nisu li ljudi naučili duboku lekciju iz Pavlova primjera? I dalje želiš napisati knjigu, napisati „autobiografiju slavne osobe” i sastaviti „Sažetak istine”. Uopće nemaš razuma! Ako si sposoban, napiši nekoliko tekstova iskustvenog svjedočanstva. Nisi li prošao dovoljno suda i patnje u nekoliko godina koliko vjeruješ u Boga? Zar još ne možeš jasno vidjeti ovu stvar? Što ljudi razumiju? Riječi i doktrine koje govoriš ne mogu riješiti ni tvoje vlastite probleme, a ipak i dalje želiš opskrbljivati druge. Uopće nemaš samosvijesti! Zašto Božja kuća na ujednačen način tiska i šalje knjige? Zato što su većina tih knjiga knjige Božjih riječi, a ostatak su knjige istinskih iskustvenih svjedočanstava Božjih izabranika. Sve su to pozitivne stvari koje Božji izabranici trebaju, stoga su knjige koje Božja kuća izdaje na ujednačen način sve potrebne za rad crkve i za ulazak u život Božjih izabranika. To se također čini pod vodstvom Duha Svetoga. Svi vi možete jasno vidjeti da su knjige koje na ujednačen način izdaje Božja kuća od najveće vrijednosti i nužnosti. Vrlo dobro znate i koje koristi možete dobiti od slušanja propovijedi. Dakle, ako imate sposobnost razlučivanja stvari koje šire lažni starješine i antikristi, doista ćete moći razlučiti lažne starješine i antikriste. Ali s vašim trenutnim rastom razumijete samo mnoge doktrine o vjeri u Boga, a istina vam još nije jasna. Postoje neke važne stvari koje još ne možete u potpunosti razumjeti, koje vam se čine nejasnima i mutnima. Dakle, još nemate nikakve istina-stvarnosti i još niste previše razboriti. Bez obzira na to kako se tko u crkvi ponaša ili govori, vama nedostaje jasno razlučivanje toga. Neki ljudi vjeruju da, sve dok netko govori rječito, može svjedočiti o Bogu, a da oni koji ne govore rječito ne mogu govoriti o iskustvenom svjedočanstvu, čak i ako ga imaju. Jesu li u pravu u vezi s tim? U velikoj su zabludi. Ako netko ima iskustveno svjedočanstvo, onda je sve što kaže praktično, a ako netko nema iskustveno svjedočanstvo, onda ono što kaže nije praktično, bez obzira na to koliko dobro može govoriti doktrine. Zašto je to tako? Govorenje riječi i doktrina ne znači da osoba posjeduje istina-stvarnost, a čak i ako razumije malo istine, to je razumijevanje još prilično plitko i ograničeno i uopće ne može napisati iskustveno svjedočanstvo. Ako netko nema iskustveno svjedočanstvo, a ipak i dalje drsko govori riječi i doktrine te drži predavanja ljudima, onda je postao licemjerni farizej. Može samo izmišljati lažno svjedočanstvo kako bi naveo ljude na pogrešan put. To je prokleto od Boga. Može li netko dati istinsko svjedočanstvo ili ne, ne ovisi o tome je li rječit. Pogledajte koliko je Petar imao iskustvenog svjedočanstva, a koliko je pisama napisao? Koliko je članaka svjedočanstva napisao? Možda samo nekoliko, ali Bog je odobrio Petra kao osobu koja Ga je najbolje poznavala i kao nekoga tko Ga je istinski volio. Ako doista imaš iskustveno svjedočanstvo, onda si se definitivno promijenio i postao si mnogo pristojniji. Više nećeš raditi one entuzijastične stvari, one stvari za koje si mislio da su dobre. Kad prepoznaš koliko je čovjek beznačajan, osiromašen i jadan, nećeš se usuditi djelovati samovoljno niti pisati knjigu ili autobiografiju. Svi oni koji žele pisati knjige ili autobiografije, ili graditi svoj ugled na temelju nekakvog doprinosa, oholi su, uobraženi i ambiciozni ljudi koji precjenjuju vlastite sposobnosti. Oni ne posjeduju bogobojazna srca i vole slijediti vlastitu volju u svojim postupcima. Svi ljudi koji istinski teže istini pridaju važnost dobrom izvršavanju svojih dužnosti, razumijevanju istine i postupanju u skladu s načelima. Oni misle da su dobro izvršavanje dužnosti, promjena naravi, ulazak u istina-stvarnost i posjedovanje istinskog iskustvenog svjedočanstva važniji od svega ostalog. Oni koji mogu težiti na ovaj način najpametniji su i najrazumniji ljudi.