Ljudski rod, tako duboko iskvaren od Sotone, ne zna da postoji Bog i prestao Ga je štovati. U početku, kada su stvoreni Adam i Eva, Jahvina su slava i svjedočanstvo uvijek bili prisutni. Ali nakon što je iskvaren, čovjek je izgubio slavu i svjedočanstvo, jer su se svi pobunili protiv Boga i potpuno Ga se prestali bojati. Današnje djelo osvajanja ima za cilj povratiti sve svjedočanstvo i svu slavu te navesti sve ljude da štuju Boga, kako bi među stvorenim bićima postojalo svjedočanstvo; to je djelo koje treba izvršiti tijekom ove etape. Kako točno ljudski rod treba biti osvojen? Korištenjem djela riječi iz ove etape kako bi se čovjeka u potpunosti uvjerilo; korištenjem razotkrivanja, suda, grdnje i nemilosrdnog prokletstva kako bi ga se do kraja uvjerilo; razotkrivanjem čovjekovog buntovništva i suđenjem njegovu otporu kako bi mogao spoznati nepravednost i prljavštinu ljudskog roda, a sve se to koristi kao kontrast Božjoj pravednoj naravi. Uglavnom putem ovih riječi čovjek biva osvojen i u potpunosti uvjeren. Riječi su sredstvo za konačno osvajanje ljudskog roda, a svi koji prihvaćaju Božje osvajanje moraju prihvatiti udarce i sud Njegovih riječi. Današnji proces govorenja upravo je proces osvajanja. A kako bi točno ljudi trebali surađivati? Tako što će znati kako jesti i piti ove riječi i postići njihovo razumijevanje. Što se tiče toga kako se ljude osvaja, to nije nešto što mogu učiniti sami. Sve što možeš učiniti jest da, jedući i pijući ove riječi, spoznaš svoju iskvarenost i prljavštinu, svoje buntovništvo i svoju nepravednost te padneš ničice pred Bogom. Ako si u stanju praktično djelovati nakon što shvatiš Božje nakane i ako imaš vizije te si u stanju potpuno se pokoriti ovim riječima i ne donositi nikakve izbore samostalno, tada ćeš biti osvojen – i to će biti rezultat ovih riječi. Zašto je ljudski rod izgubio svjedočanstvo? Zato što nitko ne vjeruje u Boga, zato što za Boga nema mjesta u ljudskim srcima. Osvajanje ljudskog roda predstavlja obnovu vjere ljudskog roda. Ljudi uvijek žele hrliti u ovozemaljski svijet, gaje previše nada, žele previše za svoju budućnost i imaju previše neumjerenih zahtjeva. Stalno misle na tijelo, kuju planove za tijelo i ne zanima ih tražiti put vjere u Boga. Njihova je srca ugrabio Sotona, izgubili su svoja bogobojazna srca i zaokupljeni su Sotonom. Ali čovjeka je stvorio Bog. Tako je čovjek izgubio svjedočanstvo, što znači da je izgubio Božju slavu. Svrha osvajanja ljudskog roda jest povratiti slavu čovjekovog straha od Boga. Može se reći ovako: mnogo je ljudi koji ne teže životu; čak i ako ima onih koji teže životu, njih je samo šačica. Ljudi su najviše zabrinuti za svoju budućnost i ne obraćaju nikakvu pozornost na život. Neki se bune protiv Boga i opiru Mu se, sude Mu iza leđa i ne primjenjuju istinu. Na te se ljude zasad ne obraća pozornost; u ovom trenutku, ništa se ne poduzima protiv tih sinova buntovništva, ali u budućnosti ćeš živjeti u tami, plačući i škrgućući zubima. Dok živiš u svjetlu, ne osjećaš njegovu dragocjenost, ali shvatit ćeš tu dragocjenost jednom kada budeš živio u mračnoj noći i tada će ti biti žao. Sada se osjećaš dobro, ali doći će dan kada će ti biti žao. Kada taj dan dođe i tama se spusti, a svjetla više ne bude, bit će prekasno za žaljenje. Upravo zato što još uvijek ne razumiješ današnje djelo, ne cijeniš vrijeme koje sada imaš. Jednom kada započne djelo u cijelom svemiru, što znači kada se ove riječi koje Ja danas govorim ostvare, mnogi će se ljudi uhvatiti za glavu i liti gorke suze. Neće li pritom pasti u tamu uz plakanje i škrgutanje zubima? Svi koji istinski teže životu i koji su upotpunjeni mogu biti upotrijebljeni, dok će svi sinovi buntovništva koji nisu prikladni za uporabu pasti u tamu. Bit će potpuno lišeni djela Duha Svetog, nesposobni išta dokučiti. Tako će pasti u kaznu i plakati. Ako si dobro opremljen u ovoj fazi djela i ako si napredovao u svom životu, tada si prikladan za uporabu. Ako si loše opremljen, onda čak i ako budeš pozvan za sljedeću fazu djela, bit ćeš neprikladan za uporabu – u tom trenutku nećeš imati drugu priliku čak i ako se budeš želio opremiti. Kada Bog ode, gdje ćeš moći pronaći ovakvu priliku kakvu sada pruža Božje djelo? Gdje ćeš moći primiti obuku koju osobno pruža Bog? Do tada, Bog neće osobno govoriti niti se oglašavati Svojim glasom; ti ćeš samo čitati ono što se danas govori – kako će onda razumijevanje lako doći? Kako bi se život u budućnosti mogao mjeriti s onim kakav je danas? U tom trenutku, dok plačeš i škrgućeš zubima, neće li to biti život u mukama? Sada ti se daju blagoslovi, ali ti ne znaš uživati u njima; živiš u blaženstvu, a ipak toga nisi svjestan. To dokazuje da si osuđen na patnju! Danas se neki ljudi opiru, neki se bune, neki rade ovo ili ono, a Ja to jednostavno ignoriram – ali nemojte misliti da Ja nisam svjestan onoga što smjerate. Zar Ja ne razumijem vašu bit? Zašto Mi se uvijek suprotstavljate? Zar ne vjeruješ u Boga kako bi težio životu i blagoslovima radi sebe samoga? Nemaš li vjeru radi sebe samoga? U ovom trenutku Ja samo obavljam djelo osvajanja govoreći i jednom kada se ovo djelo osvajanja završi, tvoj će ishod biti razotkriven. Moram li ti to izričito reći?

Današnje djelo osvajanja ima za cilj otkriti kakav će biti čovjekov ishod. Zašto se kaže da su današnja grdnja i sud zapravo sud pred velikim bijelim prijestoljem posljednjih dana? Zar to ne vidiš? Zašto je djelo osvajanja posljednja etapa? Nije li to upravo zato da se otkrije s kakvim će se ishodom susresti svaka klasa ljudi? Nije li to zato da se svima omogući da, tijekom djela osvajanja kroz grdnju i sud, pokažu svoje pravo ja i da zatim budu razvrstani prema svojoj vrsti? Umjesto da se kaže da je to osvajanje ljudskog roda, možda bi bilo bolje reći da je to otkrivanje toga kakav će ishod imati svaka klasa ljudi. Ovdje je riječ o tome da se sudi ljudskim grijesima, a zatim razotkrivaju različite klase ljudi, čime se odlučuje jesu li zli ili pravedni. Nakon djela osvajanja, slijedi djelo nagrađivanja dobra i kažnjavanja zla. Ljudi koji se potpuno pokoravaju – što znači oni koji su potpuno osvojeni – bit će stavljeni u sljedeći korak širenja Božjeg djela na cijeli svemir; oni koji nisu osvojeni bit će smješteni u tamu i zadesit će ih nesreća. Tako će ljudi biti razvrstani prema svojoj vrsti: zli će biti pridruženi zlima, tako da više nikada ne vide sunčevu svjetlost, a pravedni će biti pridruženi dobrima, da prime svjetlost i zauvijek žive u svjetlu. Ishodi svega stvorenog su blizu, a ljudima su njihovi ishodi jasno predočeni. Sve stvoreno bit će razvrstano prema svojoj vrsti, pa kako onda ljudi mogu izbjeći patnju razvrstavanja svakoga prema svojoj vrsti? Ishod svake vrste ljudi otkriva se kada se približavaju ishodi svega stvorenog, a to se čini tijekom djela osvajanja cijelog svemira (uključujući sve djelo osvajanja, počevši od sadašnjeg djela). Otkrivanje ishoda svih ljudi obavlja se pred prijestoljem suda, tijekom grdnje i tijekom djela osvajanja posljednjih dana. Razvrstavanje ljudi prema njihovoj vrsti ne znači vraćanje ljudi u njihove prvobitne klase, jer kada je čovjek stvoren u vrijeme stvaranja, postojala je samo jedna vrsta čovjeka, a jedina podjela bila je na muško i žensko. Nije bilo mnogo različitih vrsta ljudi. Tek nakon nekoliko tisuća godina iskvarenosti pojavile su se različite klase ljudi, pri čemu su neki pod vlašću nečistih duhova, neki pod vlašću zlih đavola, a neki, oni koji teže putu života, pod vlašću Svemogućeg. Samo na taj način postupno nastaju klase među ljudima i samo se tako ljudi odvajaju u klase unutar velike ljudske obitelji. Svi ljudi na kraju dobivaju različite „očeve”; nije slučaj da su svi u potpunosti pod vlašću Svemogućeg, jer je čovjek previše buntovan. Pravedni sud razotkriva pravo lice svake vrste osobe, ne ostavljajući ništa skriveno. Svatko pokazuje svoje pravo lice na svjetlu. U tom trenutku čovjek više nije onakav kakav je bio prvobitno; prvobitno obličje njegovih predaka odavno je nestalo, jer je nebrojene potomke Adama i Eve odavno zarobio Sotona, da nikada više ne upoznaju nebesko sunce, i zato što su ljudi ispunjeni svakojakim Sotoninim otrovom. Tako ljudi imaju svoja odgovarajuća odredišta. Štoviše, na temelju njihovih različitih otrova oni se razvrstavaju prema svojoj vrsti, što znači da se razvrstavaju prema mjeri u kojoj su danas osvojeni. Čovjekov ishod nije nešto što je unaprijed određeno od stvaranja svijeta. To je zato što je u početku postojala samo jedna klasa, koja se zajednički nazivala „ljudski rod”, i čovjek isprva nije bio iskvaren od Sotone, i svi su ljudi živjeli u Božjem svjetlu, a da ih nije snalazila nikakva tama. Ali nakon što je čovjek iskvaren od Sotone, sve vrste i tipovi ljudi raširili su se po cijeloj zemlji – sve vrste i tipovi ljudi koji su potekli iz obitelji zajednički nazvane „ljudski rod”, sačinjene od muškarca i žene. Sve su ih njihovi preci naveli da odlutaju od svojih najstarijih predaka – ljudskog roda koji se sastojao od muškarca i žene (to jest, u početku od Adama i Eve, njihovih najstarijih predaka). U to vrijeme Izraelci su bili jedini narod čije je živote na zemlji vodio Jahve. Razne vrste ljudi koje su proizašle iz cijelog Izraela (što znači iz prvobitnog obiteljskog klana) tada su izgubile Jahvino vodstvo. Ti prvobitni ljudi, potpuno neupućeni u pitanja ljudskog svijeta, naknadno su pošli sa svojim precima živjeti na područjima koja su prisvojili, što se nastavilo sve do današnjih dana. Tako i dalje ne znaju kako su odlutali od Jahve i do danas su iskvareni svakojakim nečistim i zlim duhovima. Oni koji su do sada duboko iskvareni i zatrovani – oni koji se na kraju ne mogu spasiti – neće imati drugog izbora nego poći sa svojim precima, nečistim duhovima koji su ih iskvarili. Oni koji se na kraju mogu spasiti otići će na odgovarajuće odredište ljudskog roda, što znači da će doživjeti ishod namijenjen spašenima i osvojenima. Učinit će se sve kako bi se spasili svi koji se mogu spasiti – ali za ljude koji su otupjeli do te mjere da su neizlječivi, jedini će izbor biti da slijede svoje pretke u bezdan grdnje. Nemoj misliti da je tvoj ishod od početka bio određen i da je tek sada otkriven. Ako tako razmišljaš, jesi li onda zaboravio da tijekom početnog stvaranja ljudskog roda nije stvorena nikakva zasebna sotonska klasa ljudi, već samo jedan ljudski rod sačinjen od Adama i Eve (što znači samo muškarac i žena)? Pretpostavimo da si u početku bio Sotonin potomak, bi li Jahve u Svoje stvaranje uključio sotonsku klasu ljudi? Bi li On učinio tako nešto? On je stvorio čovjeka radi Svog svjedočanstva; stvorio je čovjeka radi Svoje slave. Bi li namjerno stvorio klasu Sotoninog potomstva da Mu se namjerno opiru? Kako bi Jahve bio mogao učiniti takvo što? Da jest, tko bi rekao da je On pravedan Bog? Kada sada kažem da će neki od vas na kraju biti predani Sotoni, to ne znači da si od početka pripadao Sotoni; to prije znači da si pao tako nisko da, čak i ako te Bog pokušao spasiti, ti i dalje nisi uspio primiti tu spasonosnu milost. Nema drugog izbora nego da te se razvrsta sa Sotonom. To je samo zato što si izvan dosega spasenja, a ne zato što je Bog nepravedan prema tebi i što te namjerno predodredio da budeš utjelovljenje Sotone, a zatim te predaje Sotoni i namjerno želi da patiš. To nije prava priča o djelu osvajanja. Ako je to ono u što vjeruješ, onda je tvoje razumijevanje vrlo jednostrano! Osvajanje posljednje etape ima za cilj spasiti ljude, a također i otkriti njihove ishode. Ono služi tome da putem suda razotkrije ljudsku izopačenost, navodeći ih time da se pokaju, da ustanu te da teže životu i pravom putu u životu. Ono služi tome da probudi srca otupjelih i ograničenih ljudi te da putem suda razotkrije čovjekovo unutarnje buntovništvo. Međutim, ako se ljudi i dalje ne mogu pokajati, ako i dalje ne mogu težiti pravom putu u životu i ne mogu odbaciti te iskvarenosti, tada će biti predmeti Sotoninog proždiranja, oni koji su izvan dosega spasenja. U tome je značaj osvajanja: spasiti ljude, a također i otkriti njihove ishode. Dobri ishodi, loši ishodi – svi se otkrivaju djelom osvajanja. Hoće li ljudi biti spašeni ili prokleti, sve se to otkriva tijekom djela osvajanja.

Posljednji dani su oni kada će sve stvoreno putem osvajanja biti razvrstano prema svojoj vrsti. Osvajanje je djelo posljednjih dana; drugim riječima, suđenje svakoj osobi zbog grijeha djelo je posljednjih dana. U suprotnom, kako bi ljudi mogli biti razvrstani prema svojoj vrsti? Djelo razvrstavanja svakog prema svojoj vrsti koje se obavlja među vama početak je takvog djela u cijelom svemiru. Nakon toga će ljudi svih zemalja i svih naroda također morati primiti djelo osvajanja. To znači da će svaka osoba u Božjem stvorenju morati biti razvrstana prema svojoj vrsti i predati se pred prijestoljem suda da joj se sudi. Nijedna osoba i nijedna stvar ne mogu izbjeći bol ove grdnje i suda, niti će biti ijedne osobe ili stvari koja nije razvrstana prema svojoj vrsti; svaka će osoba biti razvrstana jer se bliže ishodi svemu stvorenom, a cijelo nebo i zemlja su došli do svog završetka. Kako bi čovjek mogao izbjeći dan kada se ljudsko postojanje okončava? Pa, stoga, koliko još može trajati vaše buntovništvo? Nije li vaš konačan dan već sada pred vama? Kako oni koji se boje Boga i čeznu za Njegovom pojavom mogu ne vidjeti dan pojave Božje pravednosti? Kako da ne dobiju konačnu nagradu za dobrotu? Jesi li ti onaj koji čini dobro ili onaj koji čini zlo? Jesi li onaj koji prihvaća pravedan sud i zatim se pokorava ili si onaj koji prihvaća pravedan sud i zatim biva proklet? Živiš li u svjetlu pred prijestoljem suda ili živiš u hadu usred tame? Nisi li ti sâm onaj koji upravo najjasnije zna hoće li tvoj ishod biti nagrada ili kazna? Nisi li ti onaj koji najjasnije zna i najdublje razumije da je Bog pravedan? Dakle, kakvi su tvoje vladanje i srce? Dok te danas osvajam, moram li ti zaista do detalja objašnjavati je li tvoje ponašanje dobro ili loše? Koliko si se toga odrekao zbog Mene? Koliko duboko Me štuješ? Zar ti sâm najjasnije ne znaš kako se ponašaš prema Meni? Trebao bi upravo znati bolje od bilo koga kakav ćeš ishod naposljetku dobiti! Zaista ti kažem: Ja sam samo stvorio ljudski rod i stvorio sam tebe, ali vas nisam predao Sotoni; niti sam vas namjerno natjerao buniti se protiv Mene ili Mi se opirati pa da vas stoga kažnjavam. Nisu li sve ove nesreće i nevolje ono što dobivate zato što vam je srce previše nepopustljivo, a vaše vladanje vrijedno prezira? Pa zar ne možete i sami odrediti ishod koji vas čeka? Zar u svom srcu ne znate bolje od svih kakav će vam biti ishod? Ljude osvajam upravo zbog toga da ih otkrijem i, još bolje, da ti donesem spasenje. To nije da te natjeram činiti zlo niti da te namjerno natjeram zakoračiti u pakao uništenja. Kada dođe vrijeme, tvoja velika patnja, tvoje plakanje i škrgutanje zubima – neće li sve to biti zbog tvojih grijeha? Dakle, nije li tvoja vlastita dobrota ili tvoje vlastito zlo najbolji sud o tebi? Nije li to najbolji dokaz koji najbolje može otkriti kakav će biti tvoj ishod?

Danas djelujem na Božjem izabranom narodu u Kini kako bih otkrio sve njihove buntovne naravi i razotkrio svu njihovu ružnoću te iskoristio ovaj kontekst da kažem sve što trebam kazati. Zatim ću provesti sljedeći korak u Svom djelu osvajanja cijelog svemira. Iskoristit ću Svoj sud nad vama da sudim nepravednosti svih u cijelom svemiru, jer ste vi predstavnici buntovnih među ljudskim rodom. Oni koji ne mogu iskoračiti postat će samo kontrasti i predmeti služenja, dok će oni koji mogu iskoračiti biti upotrijebljeni. Zašto kažem da će oni koji ne mogu iskoračiti služiti samo kao kontrasti? Zato što su Moje sadašnje riječi i djelo usmjereni na vašu pozadinu i zato što ste vi postali predstavnici i utjelovljenje buntovnih među cijelim ljudskim rodom. Kasnije ću ove riječi koje vas osvajaju odnijeti u strane zemlje i njima osvojiti tamošnje ljude, a ti ih ipak nećeš zadobiti. Ne bi li te to učinilo kontrastom? Iskvarene naravi cijelog ljudskog roda, čovjekova buntovna djela te ružne slike i lica čovjeka – sve je to danas zabilježeno u riječima koje se koriste da vas se osvoji. Zatim ću iskoristiti te riječi da osvojim ljude svake nacije i svake vjeroispovijedi, jer ste vi arhetip, presedan. Međutim, nisam vas planirao namjerno napustiti; ako ne budeš dobro radio u svojoj težnji i stoga se pokažeš neizlječivim, ne bi li jednostavno bio predmet služenja i kontrast? Jednom sam rekao da se Moja mudrost provodi na temelju Sotoninih spletki. Zašto sam to rekao? Nije li to prava pozadina onoga što upravo sada govorim i činim? Ako ne možeš iskoračiti, ako nisi usavršen nego si umjesto toga kažnjen, ne bi li postao kontrast? Možda si do današnjeg dana pretrpio dosta toga, ali i dalje ništa ne razumiješ; neuk si u svemu što se tiče života. Iako si prošao kroz grnju i sud, nimalo se nisi promijenio, i duboko u sebi, nisi zadobio život. Kada dođe vrijeme da se ispita tvoj rad, doživjet ćeš kušnju poput vatre i još veću nevolju. Kada te ova vatra zadesi, cijelo tvoje biće pretvorit će se u pepeo. Ne posjeduješ život, nemaš ni trunke čistog zlata u sebi, još uvijek si zaglavio sa starom iskvarenom naravi i ne možeš biti čak ni dobar kontrast, pa kako onda ne bi bio eliminiran? Može li se osoba koja vrijedi manje od novčića i koja ne posjeduje život upotrijebiti u djelu osvajanja? Kada to vrijeme dođe, vaši će dani biti teži od dana Noe i Sodome! Koliko god se molio, tada ti to neće biti od koristi. Hoćeš li se moći vratiti i početi se iznova kajati, kada se djelo spasenja već završi? Jednom kada se izvrši sve djelo spasenja, više ga neće biti; ono što će uslijediti bit će početak djela kažnjavanja zlih ljudi. Ti se opireš, ti se buniš i ti svjesno činiš zlo. Nisi li ti meta stroge kazne? Danas ti to jasno iznosim. Ako odlučiš ne slušati, onda kada te kasnije zadesi nesreća, neće li biti prekasno ako tek tada počneš osjećati žaljenje i počneš vjerovati? Danas ti dajem priliku da se pokaješ, ali ti to ne činiš. Koliko dugo želiš čekati? Do dana grdnje? Danas se ne sjećam tvojih prošlih prijestupa; opraštam ti iznova i iznova, skrećem pogled s tvoje negativne strane da bih gledao samo tvoju pozitivnu stranu, jer sve Moje sadašnje riječi i djelo imaju za cilj spasiti te i nemam nikakvu lošu namjeru prema tebi. Ti ipak odbijaš ući; ne znaš razlikovati dobro od lošeg i ne znaš cijeniti dobrotu. Ne čekaju li takvi ljudi samo dolazak kazne i pravedne odmazde?

Kada je Mojsije udario u kamen i kada je voda koju je podario Jahve pokuljala, to se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je David svirao harfu i liru u slavu Meni, Jahvi – sa srcem ispunjenim radošću – to se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je Job izgubio svoju stoku koja je prekrivala planine i ostao bez svog neslućenog bogatstva, a njegovo tijelo prekrili bolni čirevi, to se dogodilo zbog njegove vjere. Kada je začuo Moj glas, glas Jahve, i vidio Moju slavu, slavu Jahvinu, to se dogodilo zbog njegove vjere. To što je Petar mogao slijediti Isusa Krista, dogodilo se zahvaljujući njegovoj vjeri. To što je mogao biti prikovan za križ Mene radi i slavno svjedočiti, također se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je Ivan vidio slavni lik Sina čovječjeg, to se dogodilo zbog njegove vjere. Kada je imao viziju posljednjih dana, to se posebno dogodilo zbog njegove vjere. Razlog zbog kojega je takozvano mnoštvo neznabožačkih naroda primilo Moje otkrivenje i tako spoznalo da sam se vratio u tijelu da izvršavam Svoje djelo među ljudima, također leži u njihovoj vjeri. Svi oni koje su Moje oštre riječi pogodile, a ipak u tome nalaze utjehu i bivaju spašeni – zar se i njima to nije dogodilo zbog njihove vjere? Ljudi su zbog svoje vjere primili toliko toga, ali to nisu nužno bili blagoslovi. Možda neće primiti onu vrstu sreće i radosti koju je osjećao David, ili dobiti vodu koju je podario Jahve kao što je to dobio Mojsije. Primjerice, Job je zbog svoje vjere bio blagoslovljen od Jahve, ali je također doživio nevolje. Bilo da primaš blagoslove ili doživljavaš nevolje, i jedno i drugo su blagoslovljeni događaji. Da nije tvoje vjere, ne bi mogao primiti ovo djelo osvajanja, a još manje bi danas mogao vidjeti Jahvina djela koja se prikazuju pred tvojim očima – ne bi to mogao vidjeti, a još manje bi to mogao zadobiti. Da te nisu snašle ove nevolje, ove nesreće i svi sudovi, bi li danas mogao vidjeti Jahvina djela? Danas ti upravo vjera omogućuje da budeš osvojen, a to što si osvojen omogućuje ti da vjeruješ u svako Jahvino djelo. Samo zbog vjere primaš takvu grdnju i sud. Putem ove grdnje i suda, ti si osvojen i usavršen. Da nije današnje grdnje i suda, tvoja bi vjera bila uzaludna, jer ne bi poznavao Boga; koliko god vjerovao u Njega, tvoja bi vjera bila samo prazne riječi i ne bi imala nikakvu stvarnost. Tek nakon što primiš ovo djelo osvajanja, koje te čini potpuno pokornim, tvoja vjera postaje istinita i pouzdana, a tvoje se srce okreće prema Bogu. Čak i ako si umnogome podvrgnut sudu ili mnogim prokletstvima zbog riječi „vjera”, ti ipak imaš pravu vjeru i zadobio si najistinitiju, najstvarniju i najdragocjeniju stvar. To je zato što jedino tijekom suda vidiš odredište stvorenih bića; upravo u ovom sudu vidiš divotu Stvoritelja; upravo u takvom djelu osvajanja vidiš ruku Božju; upravo u ovom osvajanju potpuno razumijevaš ljudski život; upravo u ovom osvajanju zadobivaš pravi put u životu i shvaćaš pravo značenje riječi „čovjek”; samo u ovom osvajanju vidiš pravednu narav Svemogućeg i Njegovo divno, slavno lice; upravo u ovom djelu osvajanja saznaješ o podrijetlu čovjeka i shvaćaš „besmrtnu povijest” cijelog ljudskog roda; upravo u ovom osvajanju saznaješ o precima ljudskog roda i podrijetlu iskvarenosti ljudskog roda; upravo u ovom osvajanju primaš radost i utjehu, kao i beskrajno prekoravanje, disciplinu i Stvoriteljeve riječi prijekora upućene ljudskom rodu koji je stvorio; upravo u ovom djelu osvajanja primaš blagoslove, kao i nedaće koje čovjeka sljeduju… Nije li sve ovo zbog malo tvoje vjere? I zar tvoja vjera ne raste od toga što si ove stvari zadobio? Nisi li zadobio toliko toga? Ne samo da si čuo Božju riječ i vidio Božju mudrost, već si i osobno iskusio svaki korak Njegovog djela. Možda bi rekao da nisi imao vjere, ne bi trpio ovu vrstu grdnje ili ovu vrstu suda. Ali trebaš znati da bez vjere, ne samo da ne bi mogao primiti ovu vrstu grdnje ili primiti ovu vrstu brige od Svemogućeg nego bi i zauvijek izgubio priliku da se susretneš sa Stvoriteljem. Nikad ne bi spoznao podrijetlo ljudskog roda i nikada ne bi razumio značaj ljudskog života. Čak i da tvoje tijelo propadne i tvoja duša ode i dalje ne bi razumio sva Stvoriteljeva djela, a još manje bi znao da je Stvoritelj obavio tako veliko djelo na zemlji nakon što je stvorio ljudski rod. Kao pripadnik ovog ljudskog roda koji je On stvorio, jesi li spreman nesvjesno pasti u tamu na ovaj način i trpjeti vječnu kaznu? Ako se odvojiš od današnje grdnje i suda, s čime ćeš se susresti? Misliš li da ćeš, jednom kada se odvojiš od sadašnjeg suda, moći pobjeći iz ovog života patnje? Nije li istina da će te, ako napustiš „ovo mjesto”, zadesiti bolne muke ili teška šteta koje nanose đavli? Bi li te mogli zadesiti nepodnošljivi dani i noći? Misliš li da izbjegavanjem ovog suda danas možeš zauvijek izbjeći tu buduću tjeskobu? Što će te snaći? Hoće li to biti Shangri-La kojoj se nadaš? Misliš li da možeš izbjeći tu buduću vječnu grdnju jednostavnim bijegom od stvarnosti kao što sada činiš? Nakon današnjeg dana, hoćeš li ikad više moći pronaći ovakvu priliku i ovakav blagoslov? Hoćeš li ih moći pronaći kada te zadesi nesreća? Hoćeš li ih moći pronaći kada čitav ljudski rod uđe u počinak? Tvoj sadašnji sretni život i ta tvoja skladna malena obitelj – mogu li oni zamijeniti tvoje buduće vječno odredište? Ako imaš istinsku vjeru i ako zadobivaš mnogo zbog svoje vjere, onda je sve to ono što ti – stvoreno biće – trebaš dobiti i također ono što si na prvom mjestu i trebao imati. Za tvoju vjeru i život, ništa nije korisnije od takvog osvajanja.

Danas trebaš razumjeti što Bog traži od onih koji su osvojeni, kakav je Njegov stav prema onima koji su usavršeni i u što bi sada trebao ući. Neke stvari trebaš samo malo razumjeti. Ne moraš proučavati neke riječi otajstva; one nisu od velike pomoći za život i dovoljno ih je samo nakratko pogledati. Na primjer, kada se radi o otajstvima kao što je otajstvo o Adamu i Evi, potrebno ih je pogledati i vidjeti o čemu se tu radilo s Adamom i Evom u to vrijeme i koje djelo Bog želi obaviti danas. Trebaš razumjeti da u osvajanju i usavršavanju čovjeka Bog želi vratiti čovjeka u stanje u kakvom su bili Adam i Eva. U svom srcu trebao bi imati jasnu predodžbu o razini savršenstva koja se mora dostići kako bi se ispunili standardi koje Bog zahtijeva, a zatim moraš biti voljan težiti da to postigneš. To se odnosi na tvoju primjenu i to je nešto što bi trebao razumjeti. Dovoljno je da prema Božjim riječima o tim stvarima težiš ulasku. Kada pročitaš: „Ljudskom je rodu bilo potrebno desetine tisuća godina povijesti da bi dospio do trenutka u kojem se sad nalazi”, postaneš znatiželjan, pa počneš istraživati s braćom i sestrama. „Bog kaže da razvoj ljudskog roda seže šest tisuća godina unatrag, zar ne? O čemu se onda radi s tim desetinama tisuća godina?” Kakva ti je korist od istraživanja toga? Bilo da Sâm Bog djeluje desetinama tisuća godina ili stotinama milijuna godina – treba li Mu doista da ti to istražuješ? To nije nešto što ti, kao stvoreno biće, trebaš znati. Sve što trebaš učiniti s ovakvim riječima jest da ih nakratko pročitaš – ne pokušavaj ih razumjeti kao da su vizije. Trebaš biti svjestan u što bi trebao ući i što bi trebao razumjeti danas, a zatim trebaš o tome promišljati kako bi to jasno razumio. Tek tada ćeš biti osvojen. Nakon čitanja navedenog, u tebi bi trebala postojati normalna reakcija: Bog je iznimno tjeskoban, On nas želi osvojiti i zadobiti slavu i svjedočanstvo, pa kako bismo trebali surađivati s Njim? Što moramo učiniti da bismo bili potpuno osvojeni od Njega i postali Njegovo svjedočanstvo? Što moramo učiniti kako bismo omogućili Bogu da zadobije slavu? Što moramo učiniti kako bismo si omogućili da živimo pod Božjom vlašću, a ne pod Sotoninom vlašću? To je ono o čemu bi ljudi trebali razmišljati. Svatko od vas trebao bi razumjeti značaj Božjeg osvajanja. To je vaša odgovornost. Tek nakon što zadobijete ovo razumijevanje, ući ćete, poznavat ćete ovu fazu djela i postat ćete potpuno pokorni. U suprotnom, nećete postići istinsku pokornost.