Kontrasti su oni koji su osvojeni, a tek kad budu usavršeni, ljudi postaju uzori i primjeri djela posljednjih dana. Prije no što budu upotpunjeni, oni su kontrasti, sredstva, kao i predmeti za obavljanje službe. Oni koje je Bog potpuno osvojio jesu kristalizacija Njegova djela upravljanja, kao i uzori i primjeri. Riječi koje sam upotrijebio kako bih opisao takve ljude mogu biti neupečatljive, ali otkrivaju mnoge zanimljive priče. Vi kod kojih je vjera slaba, uvijek ćete se svađati oko neupečatljivog naziva sve dok se ne zajapurite u licu, a uslijed toga ponekad i veze mogu stradati. Iako je to tek nevažan naziv, u vašoj glavi i po vašem vjerovanju, to ne samo da je mnogo više od nevažnog naziva, već je važno pitanje koje se tiče vaše sudbine. Dakle, oni koji nisu razumni često će pretrpjeti veliki gubitak zbog tako trivijalne stvari kakva je ova – radi se o maloj uštedi i velikom gubitku. Samo zbog nekog beznačajnog naziva, vi ćete pobjeći i nikad se nećete vratiti. To je zato što život vidite kao nevažan i previše vrednujete nazive koji vam se pripisuju. Dakle, u vašim duhovnim životima, pa čak i u vašim praktičnim životima, često ćete razvijati mnoge zamršene i čudne priče zbog svojih predodžbi o statusu. Možda vi to nećete priznati, ali Ja vam kažem da takvi ljudi doista postoje u stvarnom životu, iako vi osobno tomu još niste bili izloženi. Ovakve stvari su se događale u životu svakog od vas. Ako ne vjerujete, pročitajte priču koja slijedi, iz života sestre (ili brata). Moguće je da je ta osoba zapravo ti, ili možda netko s kim si u životu blizak. Ako se ne varam, ova priča opisuje jedno tvoje iskustvo. Opisu ništa ne nedostaje, nijedna misao ni ideja nije izostavljena, već su sve u cijelosti zabilježene u ovoj priči. Ako ne vjeruješ, prvo pročitaj.

Ovo je jedno malo iskustvo „duhovne osobe”.

Osjetila je tjeskobu kad je vidjela da mnoge stvari koje braća i sestre čine u crkvi nisu u skladu s Božjom voljom, pa ih je počela grditi, govoreći: „Jadnici! Zar nemate nimalo savjesti? Zašto uopće činite te beskrupulozne stvari? Zašto ne tražite istinu umjesto što radite što vas je volja?… Vama govorim ove stvari, ali istovremeno sebe mrzim. Vidim da Bog gori od nestrpljenja i osjećam oganj u sebi. Doista sam voljna u potpunosti obaviti posao koji mi je Bog povjerio i doista vam želim služiti. Samo što sam sad vrlo slaba. Bog je potrošio toliko vremena na nas i izgovorio je toliko riječi, a mi smo još uvijek isti. U srcu uvijek osjećam da mnogo dugujem Bogu.” (Počela je plakati, nesposobna nastaviti govoriti.) Onda se počela moliti: „O, Bože! Molim Te da mi daš snagu i ganeš me više no ikad prije i neka Tvoj Duh djeluje u meni. Spremna sam surađivati s Tobom. Dokle god Ti na kraju zadobivaš slavu, ja sam Ti voljna dati cijelu sebe, čak i ako to znači da moram položiti vlastiti život. Želimo uputiti velike hvale kako bi naša braća i sestre mogli pjevati i plesati s radošću hvaleći Tvoje sveto ime, slaveći Te, očitujući Te, kako bi potvrdili da je Tvoje djelo istinito i pružili Ti svu brigu za breme koje nosiš…” Molila se tako i Duh Sveti joj je doista dodijelio breme. U tom razdoblju, bila je izuzetno opterećena i provodila je čitave dane čitajući, pišući i slušajući. Bila je zauzeta najviše što je mogla biti. Njezino duhovno stanje bilo je odlično, a u srcu je uvijek bila poletna i opterećena. S vremena na vrijeme izgubila bi snagu i udarila u zid, ali ubrzo bi se vratila u svoje normalno stanje. Nakon ovakvog razdoblja, njezin je napredak bio brz, uspjela je donekle shvatiti mnoge Božje riječi, a brzo je naučila i himne – sve u svemu, njezino duhovno stanje bilo je odlično. Kad je vidjela da mnoge stvari u crkvi nisu u skladu s Božjom voljom, uznemirila se i prekorila svoju braću i sestre, rekavši: „Je li to posvećenost vašoj dužnosti? Zašto ne možete platiti ni tako malu cijenu? Ako ne želite to učiniti, ja ću…”

Dok je bila opterećena, osjećala se jačom u svojoj vjeri, jer je Duh Sveti sve više djelovao. Povremeno bi nailazila na neke poteškoće i postajala negativna, ali uspela ih je nadići. To jest, nakon što je doživjela djelo Duha Svetoga, čak i kad je njezino stanje bilo divno, i dalje nije mogla izbjeći određene poteškoće ili izvjestan gubitak snage. Takve stvari se neizbježno događaju, ali ubrzo je uspjela izaći iz tih stanja. Kad je iskusila slabost, molila bi se i osjećala da je njen vlastiti rast doista nedostatan, ali bila je spremna surađivati s Bogom. Bez obzira na to što bi Bog učinio, bila je voljna ispuniti Njegovu volju i pokoriti se svim Njegovim planovima. Bilo je nekih ljudi koji su imali određena mišljenja i predrasude o njoj, ali ona je bila u stanju sebe ostaviti po strani i samoinicijativno se angažirati u zajedništvu s njima. Takva su stanja ljudi kad Duh Sveti obavlja Svoje uobičajeno djelo. Nakon određenog vremena, Božje djelo počelo se mijenjati i svi su ljudi zakoračili u drugi korak djela, u kojem je Bog imao drukčije zahtjeve od njih. Dakle, izgovorene su nove riječi koje su ljudima postavile nove zahtjeve: „… Prema vama gajim samo mržnju, nikad blagoslove. Nikad mi nije palo na pamet blagosloviti vas niti upotpuniti vas, jer ste previše buntovni. Zato što ste pokvareni i lažljivi i zato što niste dovoljno dobrog kova i zato što ste niskog statusa, nikad niste bili u Mojem vidokrugu ni u Mojemu srcu. Jedina namjera Moga djela je osuditi vas; Moja ruka nikad nije bila daleko od vas, kao ni Moja grdnja. Nastavio sam vam suditi i proklinjati vas. Zato što nemate razumijevanja za Mene, Moj gnjev je uvijek bio na vama. Iako sam uvijek djelovao među vama, trebate znati Moj stav prema vama. On nije ništa drugo do li gađenje – nema drugog stava ni mišljenja. Samo želim da služite kao kontrasti za Moju mudrost i za Moju veliku moć. Vi niste ništa drugo do li Moji kontrasti jer se moja pravednost otkriva kroz vašu buntovnost. Služite Mi kao kontrasti za Moje djelo, da budete dodaci Mojem djelu…” Čim je vidjela riječi „dodaci” i „kontrasti” počela je razmišljati: „Kako bih trebala slijediti, u svjetlu ovih riječi? Platila sam toliku cijenu, a još uvijek sam kontrast. Nije li kontrast samo služitelj? Ranije je bilo rečeno da nećemo biti služitelji, da ćemo biti Božji narod, ali zar nismo i danas ovdje još uvijek u ulozi služitelja? Zar služiteljima ne nedostaje život? Koliko god trpjela, Bog me za to neće pohvaliti! Dok ja prestanem biti kontrast, neće li tada doći kraj?…” Što je više razmišljala o tome, osjećala se sve potištenijom. Osjećala se još gore kad je došla u crkvu i vidjela stanje svoje braće i sestara: „Vi niste dobro! Ja nisam dobro! Postala sam negativna. Ah! Što nam je činiti? Bog nas i dalje ne želi. Kad provodi ovakvo djelo, nema načina da nas ne učini negativnim. Ne znam što nije u redu sa mnom. Ne želim se čak ni moliti. U svakom slučaju, trenutačno nisam dobro i stvarno ne mogu prikupiti unutarnju snagu. Molila sam se mnogo puta, ali još uvijek ne mogu i nisam spremna nastaviti. Ja to tako vidim. Bog kaže da smo mi kontrasti, pa zar kontrasti nisu samo služitelji? Bog kaže da smo mi kontrasti, a ne Njegovi sinovi, a nismo ni Njegov narod. Mi nismo Njegovi sinovi, a kamoli Njegovi prvorođeni sinovi. Mi smo ništa, samo kontrasti. Ako smo takvi, možemo li ikako imati povoljan ishod? Kontrasti nemaju nadu jer nemaju život. Da smo Njegovi sinovi, Njegov narod, onda bi u tome bilo nade – mogli bismo biti upotpunjeni. Mogu li kontrasti imati Božji život? Može li Bog usaditi život u one koji Mu služe? Oni koje On voli su oni koji imaju Njegov život, a samo oni koji imaju Njegov život su Njegovi sinovi, Njegov narod. Iako sam negativna i slaba, nadam se da nitko od vas nije negativan. Znam da ovakvo nazadovanje i negativnost ne mogu zadovoljiti Božju volju, ali nisam voljna biti kontrast. Bojim se biti kontrast. U svakom slučaju, više nemam dovoljno energije, i ne mogu nastaviti dalje. Nadam se da nitko od vas neće učiniti ono što sam ja učinila, već da će moći zadobiti određenu mjeru nadahnuća od mene. Osjećam se kao da mogu i umrijeti! Reći ću vam još nešto za kraj, prije no što odem ususret smrti – nadam se da ćete moći poslužiti kao kontrasti do kraja; možda će na kraju Bog pohvaliti kontraste…” Kad su braća i sestre to vidjeli, zapitali su se: „Kako može biti tako negativna? Zar nije bila sasvim dobro posljednjih par dana? Zašto je odjednom izgubila svu snagu? Zašto nije normalna?” Rekla je: „Ne govorite da nisam normalna. U stvari, u srcu mi je sve jasno. Znam da nisam ispunila Božju volju, ali zar to nije samo zato što nisam voljna biti Njegov kontrast? Nisam učinila ništa loše. Možda će jednog dana Bog promijeniti naziv ‚kontrasti’ u ‚stvorenja’, i ne samo to, u Njegova stvorenja koja On koristi na važne načine. Zar nema malo nade u ovome? Nadam se da nećete biti negativni ili obeshrabreni, da ćete nastaviti slijediti Boga i da ćete dati sve od sebe i služiti kao kontrasti. Bilo kako bilo, ja ne mogu nastaviti. Ne dopustite da vas moji postupci ograničavaju.” Ostali su to čuli i rekli: „Čak i ako Ga prestaneš slijediti, mi ćemo nastaviti, jer Bog nikad nije bio nepravedan prema nama. Nećemo biti sputani tvojom negativnošću.”

Budući da je ovo njezino iskustvo potrajalo još neko vrijeme, ona je i dalje bila negativna po pitanju uloge kontrasta, pa sam joj rekao: „Ti nemaš razumijevanja za Moje djelo. Ti ne razumiješ unutarnju istinu, bit i planirane ishode Mojih riječi. Ti ne znaš ciljeve Mojeg djela ni njegovu mudrost. Ti ne razumiješ Moju volju. Ti samo umiješ povući se zato što si kontrast – previše se baviš statusom! Kakva si ti budala! Toliko sam ti toga rekao u prošlosti. Rekao sam da ću te usavršiti, zar si zaboravila? Zar nisam govorio o usavršavanju prije no što sam ikad progovorio o kontrastima?” „Čekaj da se prisjetim. Da, tako je! Ti jesi rekao sve to prije no što si ikad govorio o kontrastima!” „Kad sam govorio o usavršavanju, nisam li rekao da će ljudi biti usavršeni tek nakon što budu osvojeni?” „Da!” „Zar Moje riječi nisu bile iskrene? Zar one nisu izrečene u dobroj namjeri?” „Jesu! Ti si Bog koji nikad nije rekao ništa nepošteno – nitko se ne usuđuje to poreći. Ali Ti govoriš na toliko različitih načina.” „Zar se Moj način govora ne mijenja u skladu s različitim koracima djela? Zar se stvari koje kažem ne rade i ne govore na temelju tvojih potreba?” „Ti djeluješ u skladu s potrebama ljudi i opskrbljuješ ih onim što im je potrebno. To nije netočno!” „Zar ti onda riječi koje sam ti rekao nisu bile od koristi? Zar moja grdnja nije izvršena radi tebe?” „Kako još uvijek možeš govoriti da je to za moje dobro! Grdio si me gotovo do smrti – ne želim više živjeti. Danas kažeš ovo, sutra ono. Znam da me usavršavaš radi mene same, ali me nisi usavršio – učinio si me kontrastom i nastavljaš me grditi. Mrziš me, zar ne? Nitko se ne usuđuje vjerovati Tvojim riječima i tek sad sam jasno vidjela da Tvoja grdnja samo služi da razriješiš mržnju u Svojemu srcu, a ne da me spasiš. I prije si krio istinu od mene; rekao si da ćeš me usavršiti i da me grdnja usavršava. Zato sam se uvijek pokoravala Tvojoj grdnji; nikad nisam mogla pomisliti da ću danas nositi naziv kontrasta. Bože, zar ne bi bilo bolje natjerati me da budem bilo što drugo? Moraš li me tjerati da budem kontrast? Čak bih prihvatila biti vratarica kraljevstva. Trčala sam uokolo i trošila se, ali na kraju ostadoh praznih ruku – ostala sam bez prebijenog novčića. A sad mi još kažeš i da od mene želiš da budem Tvoj kontrast. Kako uopće mogu izaći pred svijet?” „O čemu to pričaš? U prošlosti sam obavio tolika djela suda i tebi to nije jasno? Razumiješ li doista sebe? Zar nije i naziv ‚kontrast’ sud riječima? Misliš li da su sve Moje priče o kontrastima također metoda, način suđenja? Kako bi Me onda slijedila?” „Još uvijek nemam plan kako Te slijediti. Prvo moram znati: jesam li kontrast ili nisam? Mogu li se i kontrasti usavršiti? Može li se promijeniti naziv ‚kontrast’? Mogu li odlučno svjedočiti kroz to što sam kontrast i onda postati netko tko je usavršen, tko je primjer ljubavi prema Bogu i tko je Božji pouzdanik? Mogu li biti upotpunjena? Reci mi istinu!” „Zar nisi svjesna da se stvari stalno razvijaju i mijenjaju? Dokle god si sad voljna biti poslušna u svojoj ulozi kontrasta, moći ćeš se promijeniti. Bez obzira na to jesi li kontrast ili ne, to nema nikakve veze s tvojom sudbinom. Ključna stvar je možeš li ti ili ne možeš biti netko tko doživljava promjenu u svojoj životnoj dispoziciji.” „Možeš li mi reći možeš li me usavršiti ili ne?” „Dokle god budeš slijedila i bila poslušna do kraja, jamčim ti da ću te usavršiti.” „A kroz kakvu patnju ću morati proći?” „Doživjet ćeš nevolje, kao i sud i grdnju riječima, posebno grdnju riječima, što je isto kao i grdnja ulogom kontrasta!” „Ista grdnja kao i uloga kontrasta? Pa, ako me Ti možeš usavršiti kroz nedaće, ako postoji nada, onda je to u redu. Čak i ako je to samo tračak nade, bolje je i to nego biti kontrast. Taj naziv, ‚kontrast’, zvuči užasno. Ne želim biti kontrast!” „Što je toliko strašno u vezi s kontrastom? Nisu li kontrasti sami po sebi savršeno dobri? Jesu li kontrasti nedostojni uživanja u blagoslovima? Ako kažem da kontrasti mogu uživati u blagoslovima, onda ćeš i ti moći uživati u blagoslovima. Zar nije istina da se nazivi ljudi mijenjaju zbog Mojeg djela? A tebe ipak jedan obični naziv toliko muči? Činjenica da si ta vrsta kontrasta više je nego zaslužena. Jesi li spremna slijediti Me ili ne?” „A možeš li me Ti upotpuniti ili ne? Možeš li mi dopustiti da uživam u Tvojim blagoslovima?” „Jesi li voljna slijediti do kraja ili ne? Jesi li se voljna predati?” „Pusti me da razmislim. I kontrast može uživati u Tvojim blagoslovima i može biti upotpunjen. Kad budem upotpunjena, bit ću Tvoja pouzdanica, razumjet ću Tvoju volju u cijelosti i posjedovat ću ono što Ti posjeduješ. Moći ću uživati u onome u čemu Ti uživaš i znat ću ono što Ti znaš. Kad prođem kroz nedaće i budem usavršena, moći ću uživati u blagoslovima. U kakvim ću blagoslovima doista moći uživati?” „Ne brini o tome u kakvim blagoslovima ćeš uživati. Čak i da ti kažem, tvoja mašta dotle ne doseže. Kad budeš dobar kontrast, bit ćeš osvojena i bit ćeš uspješan kontrast. To je uzor i primjer onog tko je osvojen, a ti, naravno, možeš postati uzor i primjer tek nakon što budeš osvojena.” „Što je uzor i primjer?” „To je uzor i primjer svim neznabošcima, to jest onima koji nisu osvojeni.” „Koliko ljudi je uključeno u to?” „Mnogo ljudi. Ne radi se samo o četiri ili pet tisuća vas – svi oni koji prihvate ovaj naziv širom svijeta moraju biti osvojeni.” „Dakle, ne radi se samo o pet ili deset gradova!” „Ne brini sad o tome i nemoj se time previše zaokupljati. Samo se usredotoči na to kako ćeš odmah zadobiti ulazak! Jamčim ti da ćeš biti upotpunjena.” „Do koje mjere? I u kojim blagoslovima mogu uživati?” „Zašto toliko brineš? Jamčim ti da možeš biti upotpunjena. Zar si zaboravila da sam pouzdan?” „Istina je da si pouzdan, ali neki Tvoji načini govora se stalno mijenjaju. Danas kažeš da jamčiš kako mogu biti upotpunjena, a sutra možeš reći da je to neizvjesno. Nekim ljudima kažeš: ‚Jamčim da netko poput tebe ne može biti upotpunjen.’ Ne znam što se zbiva s Tvojim riječima. Jednostavno se ne usuđujem povjerovati.” „Možeš li se predati ili ne?” „Predati što?” „Predati svoju budućnost i svoje nade.” „Lako se toga odreći! Glavno pitanje je naziv ‚kontrast’ – to stvarno ne želim. Ako me oslobodiš tog naziva, bit ću otvorena za bilo što, sposobna učiniti bilo što. Zar to nije samo sitnica? Bi li mogao ukloniti tu oznaku?” „To bi bilo lako, zar ne? Ako ti mogu dati taj naziv, sigurno ga mogu i ukloniti. Ali sad nije vrijeme za to. Prvo moraš upotpuniti svoje iskustvo ovog koraka djela i tek tad možeš dobiti novi naziv. Što je netko više nalik tebi, to više trebaš biti kontrast. Što se više bojiš biti kontrast, to ću te više označavati kao takvu. Osoba poput tebe mora biti strogo ispravljena i s njom se treba obračunati. Što je netko buntovniji, to će više biti služitelj, i na kraju neće dobiti ništa.” „Kad već tako marljivo tragam, zašto ne mogu odbaciti naziv ‚kontrast’? Slijedili smo Te sve ove godine i propatili nemalo. Učinili smo mnogo stvari za Tebe. Prošli smo kroz sito i rešeto, približavamo se kraju naše mladosti. Nismo se ni vjenčali niti zasnovali obitelji, a oni od nas koji su to učinili već su otišli. Školovala sam se do kraja srednje škole, ali čim sam čula da si došao, odustala sam od prilike da studiram. A Ti kažeš da smo kontrasti! Izgubili smo toliko toga! Radimo sve to, a sad se ispostavlja da smo samo Tvoji kontrasti. Što li će zbog toga moji bivši školski drugovi i moji vršnjaci misliti o meni? Kad me vide i pitaju za moj položaj i status, kako da se ne stidim kazati im? U početku sam plaćala svaku cijenu zbog vjere u Tebe, a drugi su me ismijavali kao idiota. Ali, ipak sam slijedila i čeznula za vremenom kad će doći moj dan, kad ću moći pokazati svima onima koji nisu vjerovali. Umjesto toga, danas mi kažeš da sam kontrast. Ako bi mi dao najniži naziv, ako bi mi dopustio da budem jedna od ljudi kraljevstva, to bi bilo u redu! Čak i da ne mogu biti Tvoja učenica ili Tvoja pouzdanica, bilo bi mi u redu biti samo Tvoja sljedbenica! Slijedili smo Te sve ove godine, odrekli se svojih obitelji i bilo je vrlo teško nastaviti traganje sve do sada i sve što imamo pokazati je naziv ‚kontrast’! Sve sam ostavila zbog Tebe; odrekla sam se sveg zemaljskog bogatstva. Svojevremeno me je netko upoznao s mogućim partnerom. Bio je stvarno zgodan i fino odjeven; bio je sin visokog vladinog dužnosnika. U to sam vrijeme bila zainteresirana za njega. Ali, čim sam čula da se Bog pojavio i obavlja svoje djelo, da ćeš nas odvesti u kraljevstvo i usavršiti nas, i da si nas zamolio da budemo odlučni i da ne gubimo vrijeme ostavljajući sve iza sebe, kad sam to čula, shvatila sam da nemam nimalo odlučnosti. Onda sam se odvažila i odbila tu priliku. Nakon toga je više puta slao poklone mojoj obitelji, ali nisam ih ni pogledala. Što misliš, je li me to uzrujalo? Bilo je to nešto tako dobro, a na kraju se izjalovilo. Kako se ne bih uzrujala? Zbog toga sam nekoliko dana bila uzrujana, do te mjere da nisam mogla noću spavati, ali na kraju sam ipak to nadišla. Svaki put kad sam se molila, Duh Sveti bi me ganuo i rekao: ‚Jesi li spremna žrtvovati sve za Mene? Jesi li spremna trošiti se za Mene?’ Kad god bih se sjetila tih Tvojih riječi, plakala bih. Bila sam dirnuta i plakala od tuge bezbroj puta. Godinu poslije čula sam da se taj čovjek oženio. Naravno da sam bila očajna, ali sam se toga ipak odrekla radi Tebe. A da ne spominjem kako su moja hrana i odjeća loši – odrekla sam se tog braka, odrekla sam se svega toga, tako da me ne bi trebao tjerati da budem kontrast! Odrekla sam se braka, najvažnijeg događaja u mojemu životu, sve zbog toga da bih se predala Tebi. Čitav život jedne osobe svodi se na pronalaženje dobrog partnera i zasnivanje sretne obitelji. Odrekla sam se toga, najboljeg od svega i sada nemam ništa i posve sam sama. Kamo želiš da odem? Patim otkad sam Te počela slijediti. Nisam imala lijep život. Odrekla sam se obitelji i karijere, kao i svih tjelesnih užitaka i ova žrtva koju smo svi mi podnijeli još uvijek nije dovoljna za uživanje u Tvojim blagoslovima? Znači sad smo dogurali do tog ‚kontrasta’. Bože, pretjerao si! Pogledaj nas – nemamo se na što osloniti na ovom svijetu. Neki od nas su se odrekli svoje djece, neki su se odrekli svojega posla, svojih supružnika,^[a] i tako dalje; odrekli smo se svih tjelesnih zadovoljstava. Čemu se još možemo nadati? Kako možemo i dalje živjeti u svijetu? Zar ove žrtve koje smo podnijeli ne vrijede ni prebijenog novčića? Zar ništa od toga ne vidiš? Naš status je nizak i nismo dobrog kova – to prihvaćamo, ali kad mi to nismo pridavali važnost onome što si želio da učinimo? Sad nas nemilosrdno napuštaš i ‚plaćaš’ nam nazivom ‚kontrasta’? Je li to sve što nam je naša žrtva donijela? Na kraju, ako me ljudi pitaju što sam dobila vjerujući u Boga, mogu li im uistinu dopustiti da vide ovu riječ, ‚kontrast’? Kako da otvorim usta i izgovorim da sam kontrast? Ne mogu to objasniti roditeljima, a ne mogu ni bivšem mogućem partneru. Platila sam tako veliku cijenu, a zauzvrat sam dobila da budem kontrast! Jadna li sam! Tako sam tužna!” (Počela je udarati šakama po bedrima i plakati.) „Ako bih sad rekao da ti neću dati naziv kontrasta, već ću te učiniti jednom od Mojih ljudi i uputiti te da kreneš širiti evanđelje, ako bih ti dao status za obavljanje djela, bi li mogla to činiti? Što si zapravo zadobila sa svakim korakom ovog djela? Pa ipak, evo tebe, častiš Me svojom pričom – nemaš srama! Kažeš da si platila cijenu, a nisi ništa dobila. Je li moguće da sam zaboravio reći ti kakvi su Moji uvjeti za onome? Za koga je Moje djelo? Znaš li? Eto tebe kako proživljavaš stare muke! Računaš li se ti uopće još uvijek u ljudska bića? Zar se nisi svakoj patnji koju si doživjela podvrgla svojom voljom? I nije li tvoja patnja potaknuta ne bi li se dobili blagoslovi? Jesi li ispunila Moje zahtjeve? Sve što želiš je zadobiti blagoslov. Nemaš srama! Jesu li Moji zahtjevi prema tebi ikad bili obavezni? Ako si Me voljna slijediti, moraš Mi se u svemu pokoravati. Ne pokušavaj pregovarati o uvjetima. Na kraju krajeva, rekao sam ti unaprijed da ovaj put jest put patnje. Prepun je mračnih mogućnosti, s malo povoljnosti. Zar si zaboravila? Rekao sam to mnogo puta. Ako si voljna patiti, onda Me slijedi. Ako nisi voljna patiti, onda prestani. Ne prisiljavam te – slobodna si doći ili otići! Međutim, ovako se obavlja Moje djelo i ne mogu odgoditi čitavo svoje djelo zbog tvoje pojedinačne buntovnosti. Možda nisi voljna pokoriti se, ali ima onih koji jesu. Svi ste vi očajni ljudi! Ti se ničeg ne bojiš! Pregovaraš o uvjetima sa Mnom – želiš li nastaviti živjeti ili ne? Ti praviš svoje planove i boriš se za vlastitu slavu i korist. Zar nije čitavo Moje djelo za tebe? Zar si slijepa? Prije nego što sam se utjelovio, nisi Me mogla vidjeti i riječi koje si tad izgovorila bile bi oproštene, ali sad sam se Ja utjelovio i djelujem među vama, a ti to još uvijek ne shvaćaš? Što ti nije jasno? Kažeš da si pretrpjela gubitak; zato sam se utjelovio spasiti vas očajne ljude i obavio sam toliko posla, a ti se i danas ipak žališ – zar ne bi rekla da sam Ja pretrpio gubitak? Zar sve to što sam učinio nije bilo za vas? Ja primjenjujem taj naziv na ljude na osnovu njihovog sadašnjeg rasta. Ako vas nazovem ‚kontrastom’, to odmah i postanete. Isto tako, ako te nazovem ‚jednom od Božjih ljudi’, onda ćeš to odmah postati. Kako god da te nazovem, to ćeš biti ti. Nije li tek nekoliko riječi s Mojih usana postiglo sve ovo? I tih nekoliko Mojih riječi su te tako razbjesnile? Oprosti, molim te! Ako se sad ne pokoriš, na kraju ćeš biti prokleta – hoćeš li onda biti sretna? Ti ne obraćaš pažnju na način života, već si usmjerena samo na svoj status i naziv; kakav ti je život? Ne poričem da si platila veliku cijenu, ali pogledaj vlastiti rast i primjenu – pa čak i sad pokušavaš pregovarati o uvjetima. Je li to rast koji si zadobila svojom odlučnošću? Imaš li još imalo čestitosti? Imaš li savjest? Jesam li Ja učinio nešto loše? Jesam li pogriješio što sam ti postavljao zahtjeve? Pa, što je onda u pitanju? Htio sam da budeš kontrast nekoliko dana, a ti ipak nisi voljna to učiniti. Kakva je to odlučnost? Svi vi imate slabu volju, vi ste kukavice! Kažnjavanje ljudi poput tebe sad se podrazumijeva!” Kad sam to rekao, više nije izgovorila ni riječi.

Sa sadašnjim iskustvom ovakve vrste djela, vi ste sigurno donekle dokučili korake Božjeg djela i Njegove metode preobražavanja ljudi. To je jedini način postizanja rezultata u preobražavanju. U svojemu traganju imate previše osobnih predodžbi, nada i budućnosti. Sadašnje je djelo obračun s vašom željom za statusom i vašim ekstravagantnim željama. Nade, status i predodžbe klasični su prikazi sotonske naravi. Razlog što ove stvari postoje u srcima ljudi u potpunosti je u tome što Sotonin otrov uvijek kvari ljudske misli, a ljudi nikad nisu sposobni otarasiti se ovih Sotoninih iskušenja. Oni žive u grijehu, ali ne vjeruju da je to grijeh i još uvijek misle: „Mi vjerujemo u Boga, tako da nam On mora podariti blagoslove i urediti sve za nas kako doliči. Mi vjerujemo u Boga, tako da smo svakako superiorniji od drugih i svakako imamo viši status i bolju budućnost od bilo kog drugog. Budući da vjerujemo u Boga, On nam mora dati neizmjerne blagoslove. U suprotnom, to se ne bi zvalo vjerovanje u Boga.” Tijekom mnogih godina, misli na koje su se ljudi oslanjali kako bi opstali kvare njihova srca do te mjere da su postali varljivi, kukavice i prezira vrijedni. Ne samo da im nedostaje snaga volje i odlučnost, već su postali i pohlepni, oholi i samovoljni. Njima nedostaje bilo kakva odlučnost koja nadilazi sebe, i povrh toga, oni nemaju nimalo hrabrosti otarasiti se ograničenja ovih mračnih utjecaja. Misli i životi ljudi su toliko truli da su njihova gledišta o vjerovanju u Boga još uvijek nepodnošljivo odvratna, pa čak i kad ljudi govore o svojim pogledima na vjerovanje u Boga, naprosto ih je nepodnošljivo slušati. Svi ljudi su kukavice, nesposobni su, prezira su vrijedni i krhki. Oni ne osjećaju gađenje prema silama tame i ne osjećaju ljubav prema svjetlosti i istini; umjesto toga, oni čine sve da ih prognaju. Nisu li vaše sadašnje misli i pogledi baš takvi? „Budući da vjerujem u Boga, trebao bih biti obasut blagoslovima i dobiti jamstva da se moj status nikada neće uzdrmati, već će ostati iznad statusa nevjernika.” Takvo ste mišljenje gajili u sebi ne samo tijekom jedne ili dvije godine, već dugi niz godina. Vaš trgovački način razmišljanja je prerazvijen. Iako ste danas došli do ovog koraka, još uvijek se niste odrekli statusa, već se uporno raspitujete o njemu i svakodnevno ga preispitujete, s velikim strahom da ćete ga jednog dana izgubiti i da će vaše ime biti uništeno. Ljudi nikada nisu ostavili po strani svoju želju za lagodom. Dakle, dok vam danas ovako sudim, koliki stupanj razumijevanja ćete imati na kraju? Vi ćete reći da ste, iako vaš status nije visok, ipak uživali u uzdizanju Boga. Pošto ste skromnog porijekla, nemate status, ali zadobivate status jer vas Bog uzdiže – to je nešto što vam je On podario. Danas ste sposobni osobno primiti Božju obuku, Njegovu grdnju i Njegov sud. To je, prije svega, Njegovo uzdignuće. Sposobni ste osobno primiti Njegovo očišćenje i spaljivanje. To je velika Božja ljubav. Kroz vjekove nije bilo nijedne osobe koja je primila Njegovo očišćenje i spaljivanje i nijedna osoba nije mogla biti usavršena Njegovim riječima. Bog vam se sad obraća licem u lice, čisti vas, otkriva vašu unutrašnju buntovnost – to je doista Njegovo uzdizanje. Kakve sposobnosti ljudi imaju? Bilo da su sinovi Davidovi ili potomci Moabovi, sve u svemu, ljudi su stvorena bića koja nemaju ništa što je vrijedno hvale. Budući da ste Božja stvorenja, morate izvršavati dužnost stvorenja. Ne postavljaju vam se drugi zahtjevi. Ovako se trebate moliti: „O, Bože! Bez obzira imam li status ili ne, sad razumijem sebe. Ako je moj status visok, to je zbog Tvojeg uzdizanja, a ako je nizak, to je zbog Tvojih odredbi. Sve je u Tvojim rukama. Nemam nikakvog izbora ni ikakvih žalbi. Ti si odredio da ću se roditi u ovoj zemlji i u ovom narodu i sve što trebam činiti je biti potpuno poslušan pod Tvojom vlašću, jer sve je u onome što si Ti odredio. Ja ne razmišljam o statusu; na kraju krajeva, ja sam samo stvorenje. Ako me smjestiš u bezdan, u ognjeno i sumporno jezero, ja nisam ništa drugo do li stvorenje. Ako me koristiš, ja sam stvorenje. Ako me usavršiš, još uvijek sam stvorenje. Ako me ne usavršiš, i dalje ću Te voljeti, jer nisam ništa drugo do li stvorenje. Ja nisam ništa više no majušno stvorenje koje je Gospodin stvaranja stvorio, samo jedno među svim stvorenim ljudskim bićima. Ti si me stvorio i Ti si me još jednom uzeo u Svoje ruke i sa mnom postupaš prema Svojoj volji. Voljan sam biti Tvoje sredstvo i Tvoj kontrast, jer sve je onako kako si Ti odredio. Nitko to ne može promijeniti. Sve stvari i svi događaji u Tvojim su rukama.” Kad dođe vrijeme u kojem više nećeš razmišljati o statusu, onda ćeš ga se osloboditi. Tek tad ćeš moći pouzdano i hrabro tragati, tek tad će tvoje srce biti oslobođeno bilo kakvih ograničenja. Jednom kad se ljudi otrgnu od takvih stvari, onda više neće imati briga. Koje brige sad najviše muče većinu vas? Uvijek ste ograničeni statusom i stalno ste zabrinuti za vlastite izglede. Stalno listate stranice Božjih izjava, u želji da pročitate izreke koje se tiču odredišta čovječanstva i u želji da saznate kakvi su vam izgledi i koje će biti vaše odredište. Pitate se: „Imam li doista bilo kakvih izgleda? Je li ih Bog oduzeo? Bog samo kaže da sam kontrast; kakvi su, onda, moji izgledi?” Vama je teško ostaviti po strani svoje izglede i sudbinu. Vi ste sad sljedbenici i stekli ste netko razumijevanje ove etape djela. Međutim, još uvijek niste ostavili po strani svoju želju za statusom. Kad vam je status visok, vi dobro tragate, ali kad vam je status nizak, prestajete tragati. Blagoslovi statusa su vam uvijek na umu. Zašto se većina ljudi ne može odvojiti od negativnosti? Zar odgovor nije uvijek zbog loših izgleda? Čim se Božje izjave objave, vi žurite vidjeti kakav je doista vaš status i identitet. Dajete prednost statusu i identitetu, a viziju gurate na drugo mjesto. Na trećem je nešto u što trebate ući, a na četvrtom mjestu je sadašnja Božja volja. Prvo pogledate je li se Božji naziv „kontrasti” za vas promijenio ili nije. Neumorno čitate i kad vidite da je naziv „kontrasti” uklonjen, sretni ste i obilato zahvaljujete Bogu i hvalite Njegovu veliku moć. Ali ako vidite da ste još uvijek kontrasti, uznemirite se i nagon u vašem srcu se odmah rasprši. Što više ovako tragate, manje ćete plodova žeti. Što je veća želja osobe za statusom, to će ozbiljniji biti obračun s njom i više će se morati podvrgnuti velikom pročišćenju. Takvi ljudi su bezvrijedni! S njima se na primjeren način mora obračunati i na isti im način suditi, kako bi se uistinu odrekli tih stvari. Ako nastavite ovim putem do kraja, nećete ništa požeti. Oni koji ne tragaju za životom ne mogu se preobraziti, a oni koji nisu žedni istine ne mogu zadobiti istinu. Ti se ne usredotočuješ na osobni preobražaj i ulazak, već se umjesto toga usredotočuješ na ekstravagantne želje, na stvari koje ograničavaju tvoju ljubav prema Bogu i sprečavaju te približiti Mu se. Mogu li te stvari preobraziti tebe? Mogu li te one uvesti u kraljevstvo? Ako predmet tvoje potrage nije traženje istine, onda možeš i iskoristiti tu priliku i vratiti se u svijet kako bi je iskoristio. Doista ne vrijedi ovako gubiti vrijeme – zašto bi mučio sebe? Zar nije istina da si mogao uživati u raznoraznim stvarima u prelijepom svijetu? Novac, lijepe žene, status, taština, obitelj, djeca i tako dalje – zar nisu ovi proizvodi svijeta najbolje stvari u kojima bi mogao uživati? Kakva je korist lutati ovuda tražeći mjesto gdje možeš biti sretan? Sin Čovječji nema gdje glavu Svoju spustiti, pa kako bi ti imao mjesto spokoja? Kako je On mogao stvoriti za tebe lijepo mjesto spokoja? Je li to moguće? Osim Mojeg suda, danas možeš primiti samo učenja o istini. Od Mene ne možeš dobiti utjehu i ne možeš dobiti lagodan život za kojim čezneš noću i danju. Neću ti darovati bogatstva ovog svijeta. Ako iskreno tragaš, onda sam ti voljan dati cjelokupan način života, da bi bio kao riba koja se vratila u vodu. Ako ne budeš iskreno tragao, sve ću uzeti natrag. Nisam voljan darivati riječi iz Svojih usta onima koji su gladni udobnosti, koji su baš kao svinje i psi!

Fusnota:

a. Izvorni tekst glasi „supruge”.