Što znači biti usavršen? Što znači biti osvojen? Koji kriteriji ljudi moraju biti ispunjeni kako bi ljudi bili osvojeni? A koji kriteriji moraju biti ispunjeni da bi bili usavršeni? I osvajanje i usavršavanje imaju za cilj upotpuniti čovjeka kako bi mu se moglo vratiti njegovo prvobitno obličje i kako bi bio oslobođen svojih sotonskih iskvarenih naravi i utjecaja Sotone. Ovo osvajanje dolazi rano u procesu rada na čovjeku; to je prvi korak djela. Usavršavanje je drugi korak i to je završno djelo. Svi ljudi moraju proći kroz proces osvajanja. U protivnom ne bi mogli spoznati Boga niti bi bili svjesni da Bog postoji, to jest, bilo bi im nemoguće priznati Boga. A ako ljudi ne priznaju Boga, također je nemoguće da ih Bog upotpuni, jer ne ispunjavaju kriterije za to upotpunjenje. Ako čak ni ne priznaješ Boga, kako Ga onda možeš spoznati? Kako Mu možeš težiti? Nećeš moći ni svjedočiti o Njemu, a još manje ćeš imati vjere da Mu udovoljiš. Dakle, za svakoga tko želi biti upotpunjen, prvi korak mora biti prolazak kroz djelo osvajanja. To je prvi uvjet. Ali i osvajanje i usavršavanje služe tome da se radi na ljudima i da ih se promijeni, i oba su sastavni dio upravljanja čovjekom. To su dva koraka za pretvaranje nekoga u savršenu osobu i oba su neizostavna. Istina je da „biti osvojen” ne zvuči baš lijepo, ali zapravo, proces osvajanja nekoga jest proces njegove promjene. Kada budeš osvojen, tvoje iskvarene naravi možda neće biti potpuno odbačene, ali ćeš ih spoznati. Kroz djelo osvajanja upoznat ćeš svoju nisku ljudskost, kao i velik dio vlastitog buntovništva. Iako to nećeš moći odbaciti ili promijeniti unutar kratkog razdoblja djela osvajanja, spoznat ćeš ih, a to će položiti temelj za tvoje usavršavanje. Stoga se i osvajanje i usavršavanje provode kako bi se ljudi promijenili, kako bi ih se oslobodilo njihovih sotonskih iskvarenih naravi tako da se mogu u potpunosti predati Bogu. Samo što je biti osvojen prvi korak u mijenjanju ljudskih naravi, kao i prvi korak u tome da se ljudi u potpunosti predaju Bogu, i to je niži stupanj od usavršavanja. Život-narav osvojene osobe mijenja se puno manje nego ona kod usavršene osobe. „Biti osvojen” i „biti usavršen” nazivaju se drugačije jer su to različite faze djela i zato što pred ljude postavljaju različite zahtijevane standarde; osvajanje pred ljude postavlja niže, dok usavršavanje pred njih postavlja više standarde. Usavršeni su pravedni ljudi, oni su posvećeni; oni su kristalizacija djela upravljanja čovječanstvom ili konačni proizvodi. Iako nisu savršeni ljudi, oni su ljudi koji teže živjeti smislene živote. Osvojeni, u međuvremenu, samo verbalno priznaju Božje postojanje i samo priznaju da se Bog utjelovio, da se Riječ pojavila u tijelu i da je Bog došao na zemlju obaviti djelo suda i grdnje. Osim toga, oni priznaju da su Božji sud i grdnja, te Njegovo udaranje i oplemenjivanje, korisni za čovjeka. Oni su tek počeli poprimati donekle ljudsko obličje. Imaju neke uvide u čovjekov život, ali on im je i dalje maglovit. Drugim riječima, tek počinju posjedovati malo ljudskosti. Takvi su učinci osvajanja. Kada ljudi stupe na put prema usavršavanju, njihove stare naravi sposobne su za promjenu. Nadalje, njihovi životi nastavljaju rasti i oni postupno ulaze dublje u istinu. U stanju su prezirati svijet i sve one koji ne teže istini. Konkretno, ne samo da preziru sebe, već više od toga, oni jasno spoznaju sebe. Voljni su živjeti po istini, težnju istini postavljaju kao svoj cilj i ne žele živjeti unutar misli koje stvara njihov vlastiti um. Osjećaju prijezir prema ljudskoj samopravednosti, oholosti i samoljublju, govore sa snažnim osjećajem za pristojnost, imaju sposobnost razlučivanja i mudrost kada se susreću sa situacijama te su odani i pokorni Bogu. Ako dožive grdnju i sud, ne samo da ne postaju negativni ili slabi, već su zahvalni na toj Božjoj grdnji i sudu, vjerujući da ne mogu biti bez Božje grdnje i suda, da ih to štiti. Oni ne teže vjeri mira i radosti te traženju da se nasite kruhom. Niti teže privremenim tjelesnim užicima. To je ono što posjeduju oni koji su usavršeni. Nakon što su ljudi osvojeni, oni priznaju da Bog postoji, ali to se priznanje u njima očituje na ograničen broj načina. Što zapravo znači to da se Riječ pojavljuje u tijelu? Što znači utjelovljenje? Što je utjelovljeni Bog učinio? Koji je cilj i značaj Njegovog djela? Nakon što si iskusio toliko Njegovog djela, nakon što si iskusio Njegova djela u tijelu, što si zadobio? Tek nakon što shvatiš sve te stvari, bit ćeš netko tko je osvojen. Ako samo kažeš da priznaješ da Bog postoji, ali ne ostaviš ono što bi trebao ostaviti i ne odrekneš se tjelesnih užitaka kada je vrijeme da ih se odrekneš, već umjesto toga nastaviš žudjeti za tjelesnim udobnostima kao što si uvijek činio, i ako se nisi u stanju osloboditi bilo kakvih predrasuda prema braći i sestrama i ne platiš nikakvu cijenu da bi mnoge jednostavne stvari proveo u djelo, onda to dokazuje da još nisi osvojen. U tom slučaju, čak i ako mnogo toga što razumiješ, sve će to biti uzalud. Osvojeni su ljudi koji su postigli neke početne promjene i početni ulazak. Iskustvo Božjeg suda i grdnje daje ljudima početnu spoznaju Boga i početno shvaćanje istine. Možda nisi u stanju u potpunosti ući u stvarnost mnogih dubljih, detaljnijih istina, ali si u stanju provesti u djelo mnoge osnovne istine, poput onih koje se odnose na tvoje tjelesne užitke ili tvoj osobni status u tvom stvarnom životu. Sve je to, naravno, učinak postignut u ljudima tijekom procesa osvajanja. Promjene u naravi također se mogu vidjeti kod osvojenih; na primjer, način na koji se oblače i dotjeruju, te kako žive – sve se to može promijeniti. Njihovo gledište o vjerovanju u Boga se mijenja, jasni su im ciljevi njihove težnje i imaju veću odlučnost. Tijekom djela osvajanja, odgovarajuće promjene također se događaju u njihovoj život-naravi. Promjena ima, ali one su plitke, preliminarne i daleko manje u odnosu na promjene u naravi i ciljevima težnje onih koji su usavršeni. Ako se, u tijeku osvajanja, narav osobe uopće ne promijeni i ona ne zadobije nikakvu istinu, onda je ta osoba smeće i potpuno beskorisna! Ljudi koji nisu osvojeni ne mogu biti usavršeni! Ako osoba samo traži da bude osvojena, onda ne može biti u potpunosti upotpunjena, čak i ako njezine naravi pokazuju određene odgovarajuće promjene tijekom djela osvajanja. Također će izgubiti početne istine koje je zadobila. Postoji ogromna razlika između promjene u naravima kod onih koji su osvojeni i onih koji su usavršeni. Ali biti osvojen prvi je korak u promjeni; to je temelj. Izostanak te početne promjene dokaz je da osoba zapravo uopće ne poznaje Boga, budući da ta spoznaja dolazi od suda, a takav je sud glavni dio djela osvajanja. Stoga, svi koji su usavršeni moraju prvo biti osvojeni; ako ne, nema načina da budu usavršeni.

Kažeš da priznaješ Božje utjelovljenje i da priznaješ pojavu Riječi u tijelu, a ipak radiš određene stvari Njemu iza leđa, stvari koje se protive onome što On traži, i u svom srcu Ga se ne plašiš. Je li to priznavanje Boga? Priznaješ ono što On kaže, ali ne provodiš u djelo ono što možeš niti se pridržavaš Njegove Riječi. Je li to priznavanje Boga? I iako Ga priznaješ, gajiš srce puno opreza prema Njemu, a nikada srce puno straha. Ako si vidio i priznao Njegovo djelo i znaš da je ta osoba Bog, a ipak ostaješ mlak i potpuno nepromijenjen, onda si ti ona vrsta osobe koja još uvijek nije osvojena. Oni koji su osvojeni moraju učiniti sve što mogu, i iako nisu u stanju ući u više istine, pri čemu su im te istine nedokučive, takvi su ljudi u svojim srcima voljni to postići. Upravo zato što postoje granice onoga što mogu shvatiti, postoje okviri i granice onoga što su u stanju provesti u djelo. Međutim, oni u najmanju ruku moraju učiniti sve što mogu. Ako to možeš postići, to je učinak koji je ostvaren zahvaljujući djelu osvajanja. Pretpostavimo da kažeš: „S obzirom na to da On može izgovoriti toliko riječi koje čovjek ne može, ako On nije Bog, tko jest?” Imati takvo razumijevanje ne znači da priznaješ Boga. Ako priznaješ Boga, moraš to pokazati kroz svoje stvarne postupke. Ako vodiš crkvu, a pravednost ipak ne provodiš u djelo, ako žudiš za novcem i bogatstvom i uvijek za sebe prisvajaš crkvena sredstva, je li to priznavanje da Bog postoji? Bog je svemoguć i On je dostojan toga da Ga se bojiš. Kako se možeš ne bojati ako istinski priznaješ da Bog postoji? Ako si sposoban počiniti takva prezira vrijedna djela, priznaješ li Ga istinski? Je li Bog taj u kojeg vjeruješ? Ono u što vjeruješ jest nejasan bog; zato se ne bojiš! Svi oni koji istinski priznaju i poznaju Boga boje Ga se i ne usuđuju se učiniti ništa što Mu se protivi ili što krši njihovu savjest; osobito se boje učiniti bilo što za što znaju da nije u skladu s Božjim nakanama. Samo se to može smatrati priznavanjem Božjeg postojanja. Što bi trebao učiniti kada te tvoji roditelji pokušaju spriječiti da vjeruješ u Boga? Kako bi trebao ljubiti Boga kada je tvoj muž koji nije vjernik dobar prema tebi? I kako bi trebao ljubiti Boga kada te braća i sestre preziru? Ako Ga priznaješ, onda ćeš u tim pitanjima postupiti prikladno i proživjeti stvarnost. Ako ne poduzmeš konkretne radnje, već samo kažeš da priznaješ Božje postojanje, onda si samo jak na riječima! Kažeš da vjeruješ u Njega i da Ga priznaješ, ali na koji Ga način priznaješ? Na koji način vjeruješ u Njega? Plašiš li Ga se u svom srcu? Bojiš li Ga se? Posjeduješ li duboko u sebi srce koje Ga ljubi? Kada si u nevolji i nemaš se na koga osloniti, osjećaš divotu Božju, ali poslije na to potpuno zaboraviš. To nije ljubav prema Bogu niti je to vjera u Boga! Što, u konačnici, Bog želi da čovjek postigne? Sva stanja koja sam spomenuo, kao što su osjećaj velike zadivljenosti vlastitom važnošću, osjećaj da brzo shvaćaš stvari, sputavanje drugih, gledanje na druge svisoka, suđenje ljudima po njihovom izgledu, maltretiranje krotkih ljudi, žudnja za crkvenim novcem i tako dalje – tek kada sve te sotonske iskvarene naravi budu djelomično uklonjene iz tebe, to da si osvojen bit će očitovano.

Djelo osvajanja koje se izvršava na vama ljudima od najvećeg je značaja: s jedne strane, svrha ovog djela je usavršiti grupu ljudi, odnosno, usavršiti grupu ljudi kako bi mogli postati grupa pobjednika – odnosno prva grupa ljudi koja je upotpunjena; to jest prvina. S druge strane, svrha je stvorenim bićima dopustiti da uživaju u Božjoj ljubavi, da prime Božje najveće spasenje i Njegovu potpunu milost spasenja, omogućiti čovjeku da uživa ne samo u milosrđu i dobroti, već, što je još važnije, u grdnji i sudu. Od stvaranja svijeta sve do sada, sve što je Bog učinio u Svom djelu jest ljubav, bez ikakve mržnje prema čovjeku. Čak i grdnja i sud koje si vidio su također ljubav, iskrenija i stvarnija ljubav, ljubav koja ljude vodi na pravi put ljudskog života. U jednom pogledu, to je svjedočenje pred Sotonom. A u drugom, to je postavljanje temelja za širenje budućeg djela evanđelja. Cjelokupno djelo koje je izvršio ima za cilj izvesti ljude na pravi put ljudskog života, kako bi mogli živjeti normalan ljudski život, jer ljudi ne znaju kako živjeti, a bez ovog usmjeravanja živjet ćeš samo ispraznim životom; život će ti biti lišen vrijednosti ili smisla, i bit ćeš potpuno nesposoban biti normalna osoba. To je najveći značaj osvajanja čovjeka. Svi ste vi potomci Moaba; to što se u vama provodi djelo osvajanja, vaše je veliko spasenje. Svi vi živite u zemlji grijeha i raskalašenosti, i svi ste raskalašeni i grešni. Danas ne samo da možete vidjeti Boga, već ste, što je još važnije, primili grdnju i sud, primili ste to najdublje spasenje, što će reći, primili ste najveću Božju ljubav. Sve što Bog čini jest istinska ljubav prema vama. On nema zlu namjeru. Sudi vam zbog vaših grijeha kako biste promislili o sebi i primili ovo ogromno spasenje. Sve ovo djelo obavlja se u svrhu upotpunjenja čovjeka. Od početka do kraja, Bog čini sve što može da spasi čovjeka i On jednostavno nema želju potpuno uništiti čovjeka kojeg je stvorio vlastitim rukama. Danas je On među vas došao djelovati; nije li to tim više spasenje? Da vas mrzi, bi li i dalje obavljao djelo takvih razmjera kako bi vas osobno usmjeravao? Zašto bi toliko patio? Bog vas ne mrzi niti ima zle namjere prema vama. Trebate znati da je Božja ljubav najstvarnija. Samo zato što je čovjek buntovan, Bog ga mora spašavati kroz sud; inače bi ga i dalje bilo nemoguće spasiti. Budući da ne znate kako živjeti svoj život i niste svjesni kako živjeti, i budući da živite u ovoj raskalašenoj i grešnoj zemlji, a i sami ste raskalašeni i prljavi demoni, On ne može podnijeti da vam dopusti tonuti sve niže, ne može podnijeti gledati vas kako živite u ovoj nečistoj zemlji onako kako sada živite, da vas Sotona gazi kako mu volja, i ne može podnijeti da vas pusti da upadnete u podzemlje. On samo želi zadobiti ovu grupu ljudi i potpuno vas spasiti. Ovo je glavna svrha obavljanja djela osvajanja na vama – to je radi spasenja. Ako ne vidiš da je sve što se na tebi čini ljubav i spasenje, ako misliš da je to samo metoda, način da se čovjeka muči i nešto nepouzdano, onda se slobodno možeš vratiti u svoj svijet u kojem trpiš bol i nedaće! Ako si spreman, unutar ovog toka, uživati u ovom sudu i ovoj ogromnoj milosti spasenja, uživati u svim ovim blagoslovima, blagoslovima koji se nigdje u ljudskom svijetu ne mogu pronaći, i uživati u ovoj ljubavi, onda budi dobar: ostani u ovom toku kako bi prihvatio djelo osvajanja i mogao biti usavršen. Danas trpiš malo boli i pročišćenja zbog Božjeg suda, ali postoji vrijednost i smisao u podnošenju ove boli. Iako su za čovjeka Božja grdnja i sud oplemenjivanje, nemilosrdno razotkrivanje i stvari koje se provode s ciljem kažnjavanja čovjeka za njegove grijehe i kažnjavanja njegova tijela, ništa od tog djela nije namijenjeno tome da osudi njegovo tijelo i uništi ga. Strogo razotkrivanje riječju u potpunosti ima za cilj izvesti te na pravi put. Osobno ste iskusili toliko ovoga djela i ono vas, očito, nije odvelo na zli put! Sve ovo je s ciljem da te navede da proživiš normalnu ljudskost, a sve se to može postići tvojom normalnom ljudskošću. Svaki korak Božjeg djela utemeljen je na tvojim potrebama, prema tvojim slabostima i prema tvom stvarnom rastu, i nikakav nepodnošljiv teret vam se ne nameće. Danas ti ovo nije jasno, osjećaš se kao da sam grub prema tebi i uvijek vjeruješ da te svakodnevno grdim, sudim ti i prekoravam te jer te mrzim. Međutim, iako su grdnja i sud ono što primaš, to je zapravo ljubav prema tebi i to je najveća zaštita. Ako ne možeš shvatiti dublje značenje ovog djela, bit će ti nemoguće nastaviti doživljavati. Iz ovog spasenja trebaš zadobiti utjehu utjehu. Ne odbijaj urazumiti se. Budući da si stigao ovako daleko, značaj djela osvajanja bi ti trebao biti jasan i ne bi ga trebao ni na koji način dalje analizirati!