Namjeravani učinak djela osvajanja je, prije svega, da se čovjekovo tijelo više ne buni; odnosno, da čovjekov um stekne novu spoznaju o Bogu, da čovjekovo srce bude potpuno poslušno Bogu i da čovjek teži biti za Boga. Ne računa se da su ljudi osvojeni kad im se promjene temperament ili tijelo; kada se promjeni čovjekovo razmišljanje, čovjekova svijest i čovjekov razum, odnosno, kad se potpuno promjeni tvoj način razmišljanja – to će biti trenutak kad te Bog osvojio. Kad odlučite biti poslušni i usvojiti novi način razmišljanja, kad u Božje riječi i djelo više ne budete unosili svoje predodžbe ili namjere i kada vaš mozak bude mogao normalno razmišljati – što će reći, kada se svim svojim srcem budete mogli potruditi za Boga – onda ste vrsta osobe koja je u potpunosti osvojena. U religiji, mnogi ljudi jako pate tijekom svoga života: pokoravaju svoje tijelo i nose svoj križ i nastavljaju patiti i trpjeti čak i kad su na samom rubu smrti! Neki poste čak i u jutro svoje smrti. Cijeli život sebi uskraćuju dobru hranu i odjeću, usredotočujući se isključivo na patnju. U stanju su pokoriti svoje tijelo i odreći se svoje tjelesnosti. Njihov duh za podnošenjem patnje je vrijedan hvale. Ali s njihovim razmišljanjem, njihovim predodžbama, njihovim stavom i, svakako, s njihovom starom prirodom nije bilo obračunavanja. Nedostaje im istinska spoznaja sebe samih. Njihova mentalna slika Bogu je ona tradicionalna slika nejasnog Boga. Njihova odlučnost da trpe za Boga potječe iz njihove revnosti i dobrog karaktera njihove ljudskosti. Iako vjeruju u Boga, niti Ga razumiju niti spoznaju Njegovu volju. Oni samo slijepo rade i trpe za Boga. Ne vrednuju razboritost, nije im pretjerano stalo da njihova služba zaista ispuni Božju volju, a još manje su svjesni kako steći spoznaju Boga. Bog kojem služe nije Bog po Svom suštinskom liku, već Bog kojeg su zamislili, Bog za kojeg su samo čuli ili o kojemu su samo čitali u zapisanim legendama. Oni onda koriste svoju bujnu maštu i pobožnost da trpe za Boga i poduzmu Božje djelo koje Bog želi izvršiti. Njihova služba je previše neprecizna, takva da praktično nitko od njih nije zaista u stanju služiti u skladu s Božjom voljom. Bez obzira na to koliko rado trpe, njihov izvorni pogled na službu i njihova mentalna slika o Bogu ostaju nepromijenjeni, jer nisu prošli Božji sud, grdnju, pročišćenje i usavršavanje, niti ih je itko vodio koristeći se istinom. Čak i ako vjeruju u Isusa Spasitelja, nitko od njih nije nikada vidio Spasitelja. O Njemu znaju samo iz legendi i po čuvenju. Kao ishod toga, njihova služba nije ništa više od nasumičnog služenja zatvorenih očiju, poput slijepca koji služi svog oca. Što se, naposljetku, može postići takvom službom? I tko bi to odobrio? Od početka do kraja, njihova služba sve vrijeme ostaje ista; primaju jedino lekcije koje je stvorio čovjek i svoju službu temelje samo na svojoj prirodnosti i vlastitim sklonostima. Kakvu bi nagradu ovo moglo donijeti? Čak ni Petar, koji je vidio Isusa, nije znao kako služiti u skladu s Božjom voljom; to je spoznao tek na kraju, u svojoj starosti. Što to govori o onim slijepcima koji nisu ni najmanje iskusili da se s njima obračunava niti da bivaju podrezani i koji nisu imali nikoga da ih vodi? Nije li danas služba mnogih među vama poput službe ovih slijepaca? Svi oni koji nisu primili sud, nisu primili podrezivanje i obračunavanje i koji se nisu promijenili – nisu li svi oni nepotpuno osvojeni? Od kakve su koristi takvi ljudi? Ako tvoje razmišljanje, tvoje znanje o životu i tvoje znanje o Bogu ne pokazuje nikakvu novu promjenu i ti zaista ništa ne dobivaš, onda u svojoj službi nećeš nikada postići ništa značajno! Bez vizije i novog znanja o Božjem djelu, ti nisi osvojen. Način na koji slijediš Boga tada će biti kao kod onih koji trpe i poste: male vrijednosti! Upravo zbog činjenice da je malo svjedočanstva u onom što rade, Ja kažem da je njihova služba uzaludna! Cijeli život ti ljudi pate i provode vrijeme u zatvoru; uvijek su strpljivi, puni ljubavi i uvijek nose križ, svijet ih ismijava i odbacuje, proživljavaju sve teškoće i premda su poslušni do samoga kraja i dalje nisu osvojeni i ne mogu posvjedočiti da su osvojeni. Mnogo su propatili, ali u sebi uopće ne spoznaju Boga. Nije bilo obračunavanja ni s čim od njihovog starog razmišljanja, starih predodžbi, religijskih običaja, znanja koje je stvorio čovjek i ljudskih ideja. U njima nema ni trunke novog znanja. Nijedan djelić njihovog znanja o Bogu nije istinit ni točan. Pogrešno su razumjeli Božju volju. Služi li ovo Bogu? Kakvo god bilo tvoje znanje o Bogu u prošlosti, ako ono i danas ostane isto i ako svoje znanje o Bogu nastaviš temeljiti na vlastitim predodžbama i idejama bez obzira na to što Bog radi, odnosno, ako ne posjeduješ novo, istinsko znanje o Bogu i ne uspijevaš spoznati istinski lik i narav Božju, ako je tvoje znanje o Bogu i dalje vođeno feudalnim, praznovjernim razmišljanjem i još uvijek je proizvod ljudske mašte i predodžbi, onda ti nisi osvojen. Sve te mnoge riječi koje ti sada govorim imaju za cilj da ti daju znanje, da te ovo znanje odvede do novijeg, točnog znanja. One također imaju za cilj iskorijeniti stare predodžbe i staro znanje u tebi, kako bi mogao posjedovati novo znanje. Ako uistinu jedeš i piješ Moje riječi, onda će se tvoje znanje značajno promijeniti. Sve dok jedeš i piješ Božje riječi srcem koje je poslušno, tvoje će gledište biti preokrenuto. Sve dok budeš mogao prihvatiti ponovljene grdnje, tvoj će se stari način razmišljanja postupno promijeniti. Sve dok je tvoj stari mentalitet temeljito zamijenjen novim, u skladu s tim će se promijeniti i tvoje praktično djelovanje. Tako će tvoja služba postajati sve usmjerenija k pravom cilju, sve više u stanju ispuniti Božju volju. Ako možeš promijeniti svoj život, svoje znanje o ljudskom životu i svoje brojne predodžbe o Bogu, onda će se tvoja prirodnost postupno smanjivati. Ovo, i ništa manje od ovoga, je učinak kada Bog osvaja ljude, to je promjena koja nastupa u ljudima. Ako, u svojoj vjeri u Boga, sve što znaš je pokoriti svoje tijelo, trpjeti i patiti i ne znaš je li to ispravno ili pogrešno, a još manje zbog koga se to čini, kako onda takvo praktično djelovanje može dovesti do promjene?

Shvatite da od vas ne tražim da svoje tijelo držite u ropstvu niti da svoj mozak sprječavate da slobodno misli. To nije cilj djela niti je djelo koje se treba obaviti sada. U ovom trenutku, vi morate imati znanje temeljeno na pozitivnom aspektu kako biste mogli promijeniti sebe. Najnužniji čin je da se opremite Božjim riječima, u smislu da se potpuno opremite istinom i vizijom sadašnjosti, a zatim ih krenete provoditi u djelo. Ovo je vaša odgovornost. Ne tražim od vas da tražite i postignete još veće osvjetljenje. Trenutno, vi za to jednostavno nemate stas. Ono što se od vas traži je da učinite sve što možete da biste jeli i pili Božje riječi. Morate razumjeti Božje djelo i spoznati svoju prirodu, svoju bit i taj svoj stari život. Konkretno, morate spoznati ta pogrešna i besmislena praktična djelovanja iz prošlosti i te ljudske radnje u koje ste se upustili. Da biste se promijenili, morate krenuti od promjene vlastitog razmišljanja. Prvo, zamijenite svoje staro razmišljanje novim i neka vaše novo razmišljanje upravlja vašim riječima, postupcima i vašim životom. To je ono što se danas traži od svakoga od vas. Nemojte slijepo prakticirati niti slijepo slijediti. Trebate imati temelj i cilj. Nemojte se zavaravati. Trebate znati čemu točno služi vaša vjera u Boga, što bi od nje trebalo dobiti i u što bi upravo sada trebalo zakoračiti. Neophodno je da sve ovo znaš.

Uzdizanje vašeg života i poboljšanje vašeg kova je ono u što bi sada trebali zakoračiti. Osim toga, morate promijeniti ta stara gledišta iz vaše prošlosti, promijeniti svoje razmišljanje i promijeniti svoje predodžbe. Vaš cijeli život treba obnovu. Kada se promijeni tvoje znanje o Božjim djelima, kada budeš imao novo znanje o istinitosti svega što Bog kaže i kada znanje u tebi bude uzdignuto, tada će se tvoj život okrenuti nabolje. Sve stvari koje ljudi sada čine i govore su praktične. To nisu doktrine, već stvari koje su ljudima potrebne za život i ono što trebaju posjedovati. Ovo je promjena koja se događa u ljudima tijekom djela osvajanja, promjena koju ljudi trebaju doživjeti i to je učinak nakon što oni budu osvojeni. Kada budeš promijenio svoje razmišljanje, usvojio nov način razmišljanja, preokrenuo svoje predodžbe i namjere i svoja ranija logička razmišljanja, kada budeš odbacio te duboko ukorijenjene stvari u sebi i stekao novo znanje o vjeri u Boga, tada će svjedočanstva koja daješ biti uzdignuta, a cijelo će tvoje biće biti zaista promijenjeno. Sve su to najpraktičnije, najrealističnije i najtemeljnije stvari – stvari koje ljudi u prošlosti nisu mogli dokučiti i stvari kojima nisu bili sposobni baviti se. One su istinsko djelo Duha. Kako si u prošlosti točno razumio Bibliju? Usporedi ovo danas i znat ćeš. U prošlosti si mentalno uzdizao Mojsija, Petra, Pavla ili sve te biblijske izjave i perspektive i postavio ih na pijedestal. Da se danas od tebe traži da Bibliju staviš na pijedestal, bi li to učinio? Uvidio bi da Biblija sadrži previše zapisa koje je napisao čovjek, te da je Biblija samo čovjekov izvještaj o dvije faze Božjeg djela. To je povijesna knjiga. Ne znači li to da se tvoje znanje o njoj promijenilo? Kada bi danas pogledao Isusov rodoslov naveden u Evanđelju po Mateju, rekao bi: „Isusov rodoslov? Gluposti! Ovo je Josipov rodoslov, a ne Isusov. Isus i Josip nisu ni u kakvom srodstvu.” Kad sada pogledaš Bibliju, tvoje znanje o njoj je drugačije, što znači da ti se gledište promijenilo i da u nju unosiš višu razinu znanja od starijih izučavatelja religije. Kada bi netko rekao da u tom rodoslovu ima nečega, ti bi mu odgovorio: „Što ima u njemu? Izvoli, objasni. Isus i Josip nisu u srodstvu. Zar to ne znaš? Može li Isus imati rodoslov? Kako Isus može imati pretke? Kako On može biti potomak čovjeka? Njegovo je tijelo rođeno od Marije; Njegov Duh je Duh Božji, a ne duh čovjeka. Isus je ljubljeni Sin Božji, pa može li On imati rodoslov? Dok je bio na zemlji, nije bio pripadnik ljudskog roda, pa kako onda može imati rodoslov?” Kada analiziraš rodoslov i jasno objasniš unutarnju istinu, dijeleći s drugima ono što si razumio, ta će osoba ostati bez riječi. Neki ljudi će se pozvati na Bibliju i upitati te: „Isus je imao rodoslov. Ima li tvoj današnji Bog rodoslov?” Ti ćeš im tada govoriti o svojemu znanju, koje je najstvarnije od svih, i tako će tvoje znanje postići učinak. Uistinu, Isus nije bio u srodstvu s Josipom, a još manje s Abrahamom; On je jednostavno rođen u Izraelu. Međutim, Bog nije Izraelac niti je potomak Izraelaca. Činjenica da je rođen u Izraelu ne znači nužno da je Bog samo Bog Izraelaca. On je djelo utjelovljenja izvršio samo radi Svog djela. Bog je Bog svega stvorenog širom svemira. On je jednostavno prvo izvršio dio Svog djela u Izraelu, nakon čega je počeo djelovati među neznabožačkim narodima. Međutim, ljudi su Isusa smatrali Bogom Izraelaca i nadalje Ga smještali među Izraelce i među Davidove potomke. Biblija kaže da će Jahvino ime na kraju danâ biti veliko među neznabožačkim narodima, što znači da će Bog djelovati među neznabožačkim narodima tijekom posljednjih dana. Činjenica da se Bog utjelovio u Judeji ne znači da Bog voli samo Židove. To se dogodilo samo zato što je to djelo zahtijevalo; nije riječ o tome da se Bog mogao utjeloviti samo u Izraelu (jer su Izraelci bili Njegov izabrani narod). Zar se Božji izabrani narod ne nalazi i među neznabožačkim narodima? Tek nakon što je Isus dovršio djelo u Judeji, to se djelo proširilo među neznabožačke narode. (Izraelci su sve narode osim Izraela nazivali „neznabožačkim narodima”.) U stvari, i među tim neznabožačkim narodima je postojao Božji izabrani narod; samo što se u to vrijeme tamo još uvijek nije obavljalo djelo. Ljudi su toliko isticali Izrael zato što su se prve dvije faze djela odvijale u Izraelu, dok se među neznabožačkim narodima nije djelovalo. Djelo među neznabožačkim narodima započinje tek danas, pa ga je zato ljudima tako teško prihvatiti. Ako sve ovo možeš jasno razumjeti, ako si u stanju to usvojiti i ispravno promatrati, onda ćeš imati točno znanje o Bogu današnjice i o Bogu prošlosti, a to novo znanje bit će veće od znanja o Bogu koje su kroz povijest imali svi sveci. Ako doživljavaš današnje djelo i čuješ današnje Božje osobne izjave, a ipak ne spoznaješ Božju cjelovitost i tvoja težnja ostaje onakva kakva je oduvijek i bila i nije zamijenjena ničim novim, posebno ako doživljavaš ovo cjelokupno djelo osvajanja, ali se na kraju u tebi ne vidi nikakva promjena, nije li onda tvoja vjera kao kod onih koji traže samo kruh da utole glad? U tom slučaju, djelo osvajanja neće postići nikakav učinak u tebi. Zar ti onda nećeš postati jedan od onih koji će biti izgnani?

Kada se cjelokupno djelo osvajanja privede kraju, nužno je da svi vi razumijete da Bog nije samo Bog Izraelaca, već Bog svega stvorenog. On je stvorio čitav ljudski rod, a ne samo Izraelce. Ako kažeš da je Bog samo Bog Izraelaca ili da je nemoguće da se Bog utjelovi u bilo kojem narodu izvan Izraela, onda tek trebaš steći bilo kakvo znanje tijekom djela osvajanja i ni u najmanjoj mjeri ne priznaješ da je Bog tvoj Bog; ti samo priznaješ da se Bog iz Izraela preselio u Kinu i da je primoran biti tvoj Bog. Ako na stvari i dalje gledaš ovako, onda je Moje djelo u tebi bilo uzaludno, a ti nisi razumio ni riječ od onoga što sam rekao. Ako, naposljetku, budeš ispisao još jedan rodoslov za Mene kao što je uradio Matej, uspijevajući naći prikladnog pretka za Mene i pronaći Mog pravog praoca – tako da Bog ima dva rodoslova za Svoja dva utjelovljenja – ne bi li to bila najveća šala na svijetu? Ne bi li ti, ta „dobronamjerna osoba” koja Mi je pronašla rodoslov, postao netko tko je podijelio Boga? Jesi li u stanju preuzeti breme ovog grijeha? Ako, nakon ovog cjelokupnog djela osvajanja i dalje ne vjeruješ da Bog jest Bog svega stvorenog, ako i dalje misliš da je Bog samo Bog Izraelaca, nisi li netko tko se otvoreno opire Bogu? Svrha današnjeg osvajanja je u tome da te navede priznati da je Bog tvoj Bog, a i Bog drugih i, što je najvažnije, Bog svih onih koji Ga ljube i Bog svega stvorenog. On je Bog Izraelaca i Bog naroda Egipta. On je Bog Britanaca i Bog Amerikanaca. Nije samo Bog Adama i Eve, već i Bog svih njihovih potomaka. On je Bog svega na nebesima i svega na zemlji. Sve obitelji, bilo da su izraelske ili neznabožačke, sve su one u rukama jednog Boga. Ne samo da je nekoliko tisuća godina obavljao djelo u Izraelu i nekada bio rođen u Judeji, nego danas silazi u Kinu, to mjesto gdje veliki crveni zmaj leži sklupčan. Ako Ga to što je rođen u Judeji čini Kraljem Židova, zar Ga onda i to što danas silazi među sve vas ne čini Bogom svih vas? Predvodio je Izraelce i rođen je u Judeji, a također je rođen i u neznabožačkoj zemlji. Nije li Njegovo cjelokupno djelo učinjeno za čitav ljudski rod koji je stvorio? Voli li On Izraelce stostruko i prezire li neznabožce tisuću puta više? Nije li to vaša predodžba? Nije riječ o tome da Bog nikada nije bio vaš Bog, već samo da Ga vi ne priznajete; nije riječ o tome da Bog nije spreman biti vaš Bog, već samo da Ga vi odbacujete. Tko od stvorenih nije u rukama Svemogućeg? Zar cilj osvajanja vas nije da vas navede da priznate da Bog nije nitko drugi do vaš Bog? Ako i dalje tvrdite da je Bog samo Bog Izraelaca i još uvijek tvrdite da je kuća Davidova u Izraelu mjesto Božjeg rođenja, te da nijedan narod osim izraelskog nije prikladan „proizvesti” Boga, a još manje da je neka neznabožačka obitelj sposobna osobno primiti Jahvino djelo – ako još uvijek tako razmišljaš, ne čini li te to tvrdoglavim protivnikom? Nemoj se uvijek opsesivno držati Izraela. Bog je danas ovdje među vama. Ne trebaš ni sve vrijeme gledati prema nebu. Prestani žudjeti za svojim Bogom na nebu! Bog je došao među vas, kako onda može biti na nebu? Jako dugo nisi vjerovao u Boga, a ipak o Njemu imaš mnogo predodžbi, do te mjere da se ni na sekundu ne usuđuješ pomisliti da bi vas Bog Izraelaca mogao udostojiti Svojega prisustva. Još manje se usuđujete razmišljati o tome kako biste mogli vidjeti da se Bog osobno pojavljuje, s obzirom na to koliko ste nepodnošljivo prljavi. Niti ste ikada razmišljali o tome kako bi Bog mogao osobno sići u zemlju neznabožaca. Trebao bi sići na goru Sinaj ili na Maslinsku goru i pojaviti se Izraelcima. Nisu li svi neznabošci (odnosno, narod izvan Izraela) predmet Njegova prezira? Kako bi On mogao osobno djelovati među njima? Sve su ovo duboko ukorijenjene predodžbe koje ste razvili tijekom mnogih godina. Svrha današnjeg osvajanja vas je razbijanje tih vaših predodžbi. Vi tako vidite osobnu Božju pojavu među vama – ne na gori Sinaj ili na Maslinskoj gori, već među ljudima koje nikada ranije nije vodio. Nakon što je dvije faze Svog djela Bog obavio u Izraelu, Izraelci i svi neznabošci počeli su razvijati predodžbu o tome da je Bog, iako je točno da je On stvorio sve stvari, voljan biti samo Bog Izraelaca, a ne i Bog neznabožaca. Izraelci vjeruju sljedeće: Bog može biti samo naš Bog, a ne i Bog vas neznabožaca i budući da se vi ne bojite Jahve, stoga vas Jahve – naš Bog – prezire. Taj židovski narod također vjeruje sljedeće: Gospodin Isus je preuzeo je lik nas Židova i On je Bog koji nosi žig židovskoga naroda. Bog djeluje među nama. Božji lik i naš lik su slični; naš je lik blizak Božjem. Gospodin Isus je Kralj nas Židova; neznabošci nisu prikladni primiti tako veliko spasenje. Gospodin Isus je žrtva za grijeh za nas Židove. Samo na temelju te dvije faze djela, Izraelci i židovski narod su formirali sve ove predodžbe. Oni nadmeno prisvajaju Boga i ne daju reći da je Bog također Bog neznabožaca. Time je Bog postao praznina u srcima neznabožaca. Razlog za to je što su svi počeli vjerovati da Bog ne želi biti Bog neznabožaca i da On ljubi samo Izraelce – Njegov izabrani narod – i židovski narod, posebno učenike koji su Ga slijedili. Zar ne znaš da je djelo koje su Jahve i Isus obavili bilo radi opstanka cijelog ljudskog roda? Priznaješ li sada da Bog jest Bog svih vas rođenih izvan Izraela? Nije li Bog upravo ovdje među vama danas? Ovo ne može biti san, zar ne? Zar ne prihvaćate ovu stvarnost? Ne usuđujete se povjerovati u to niti o tome razmišljati. Bez obzira na to kako vi to gledate, nije li Bog upravo ovdje među vama? Bojite li se još uvijek povjerovati u ove riječi? Od danas pa nadalje, nisu li svi osvojeni ljudi i svi oni koji žele biti Božji sljedbenici – izabrani narod Božji? Niste li svi vi, koji ste danas sljedbenici, izabrani narod izvan Izraela? Zar nemate isti status kao i Izraelci? Nije li sve ovo upravo ono što trebate prepoznati? Nije li to cilj djela osvajanja vas? Budući da možete vidjeti Boga, On će biti vaš Bog zauvijek, od početka i u budućnosti. On vas neće napustiti, sve dok ste svi vi voljni slijediti Ga i biti Njegova odana, poslušna stvorenja.

Bez obzira na to koliko ljudi teže ljubiti Boga, uglavnom su bili poslušni u tome da Ga slijede sve do danas. Tek će se na samom kraju, kad ova faza djela završi, oni temeljito pokajati. Tada će ljudi uistinu biti osvojeni. Sada su tek u procesu osvajanja. Onog trena kad se djelo završi, oni će biti potpuno osvojeni, ali to sada nije slučaj! Čak i ako svi budu uvjereni, to ne znači da su potpuno osvojeni. To je zato što su ljudi danas vidjeli samo riječi, a ne i stvarne događaje, pa ostaju nesigurni, ma koliko duboko vjerovali. Zato će tek tim posljednjim činjeničnim događajem, kad riječi postanu stvarnost, ljudi biti potpuno osvojeni. Upravo sada, ovi su ljudi osvojeni jer čuju mnoga otajstva za koja nikada ranije nisu čuli. Međutim svatko od njih unutar sebe i dalje gleda i čeka neke činjenične događaje koji će im omogućiti da vidje kako se svaka riječ Božja ostvaruje. Tek tada će se u potpunosti uvjeriti. Tek na kraju, kad svi budu vidjeli ove realizirane činjenične stvarnosti i kad te stvarnosti izazovu osjećaj sigurnosti, oni će očitovati uvjerenje u svojim srcima, u svojemu govoru i u svojim očima i bit će potpuno uvjereni iz dubine svojega srca. Takva je priroda čovjeka: morate vidjeti kako se sve riječi ostvaruju, morate vidjeti da se odvijaju neki stvarni događaji i vidjeti kako nesreća pogađa pojedine ljude i tada ćete duboko u sebi biti potpuno uvjereni. Kao Židovi, zaokupljeni ste time da vidite znamenja i čuda. Ipak, uporno ne uspijevate vidjeti da znamenja i čuda postoje i da se događaju stvarnosti koje bi vam uvelike trebale otvoriti oči. Bilo da se netko spušta s neba ili da vam se obraća stub oblaka ili da Ja izvodim egzorcizam nad jednim od vas ili da Moj glas među vama odjekuje poput groma, oduvijek ste željeli i uvijek ćete željeti vidjeti takav događaj. Može se reći da je u vjeri u Boga vaša najveća želja vidjeti Boga kako dolazi i osobno vam prikazuje znamenja. Tada ćete biti zadovoljni. Da bih vas osvojio, moram izvršiti djelo slično stvaranju neba i zemlje, a zatim vam dodatno prikazati svojevrsno znamenje. Tada će vaša srca biti potpuno osvojena.