Namjeravani učinak djela osvajanja prije svega je taj da se čovjekovo tijelo više ne buni; to jest, da čovjekov um zadobije novo znanje o Bogu, da se čovjekovo srce potpuno pokori Bogu i da čovjek ima odlučnost koja je radi Boga. Ljudi se ne smatraju osvojenima kada se promijeni njihova osobnost ili tijelo; kada se promijeni njihov način razmišljanja, njihova svijest i njihov razum, odnosno kada se promijeni cijeli njihov mentalni sklop – tada ih je Bog osvojio. Kada imaš odlučnost da se pokoriš, kada si usvojio novi način razmišljanja, kada više nemaš nikakvih predodžbi o Božjim riječima i djelu niti ikakvih nakana u vezi s tim stvarima, i kada tvoj mozak bude sposoban normalno razmišljati – to jest, kada se možeš dati za Boga svim svojim srcem – tada si ti vrsta osobe koja je potpuno osvojena. U religiji mnogi ljudi jako puno pate tijekom svog života: zauzdavaju svoja tijela i nose svoj križ, pa čak i nastavljaju patiti i trpjeti kada su na samom rubu smrti! Neki još uvijek poste na jutro svoje smrti. Cijeloga života uskraćuju sebi dobru hranu i lijepu odjeću, usredotočujući se samo na patnju. Sposobni su zauzdati svoje tijelo i pobuniti se protiv svoje puti. Njihov duh za podnošenje patnje je za svaku pohvalu. Ali njihov način razmišljanja, njihove predodžbe, njihov mentalni sklop i njihova stara priroda nisu ni najmanje orezani. Nedostaje im bilo kakvo istinsko znanje o sebi. Njihova mentalna slika Boga jeste ona tradicionalna slika neodređenog Boga. Njihova odlučnost da pate za Boga proizlazi iz njihove revnosti i dobre osobnosti njihove ljudskosti. Iako vjeruju u Boga, oni Ga niti razumiju niti poznaju Njegove nakane. Oni samo slijepo rade i pate za Boga. Nimalo ne cijene razlučivanje, malo mare za to kako osigurati da njihovo služenje doista udovoljava Božjim nakanama, a još su manje svjesni kako steći znanje o Bogu. Bog kojem služe nije Bog prema Svom suštinskom liku, već Bog kojeg su zamislili, Bog o kojem su samo slušali ili o kojem su samo čitali u zapisanim predajama. Tada koriste svoju bujnu maštu i pobožnost kako bi patili za Boga i obavljali Božje djelo koje Bog želi izvršiti. Njihovo je služenje previše neprecizno, tako da praktički nitko od njih nije uistinu sposoban služiti u skladu s Božjim nakanama. Bez obzira na to koliko rado pate, njihovo prvobitno gledište o služenju i njihova mentalna slika Boga ostaju nepromijenjeni, jer nisu prošli kroz Božji sud, grdnju, oplemenjivanje i usavršavanje, niti ih je itko vodio koristeći istinu. Iako vjeruju u Isusa Spasitelja, nitko od njih nikada nije vidio Spasitelja. Znaju za Njega samo iz predaja i po čuvenju. Kao rezultat toga, njihovo služenje nije ništa drugo doli nasumično služenje zatvorenih očiju, poput slijepca koji služi vlastitom ocu. Što se, u konačnici, može postići takvim služenjem? I tko bi to odobrio? Od početka do kraja, njihovo služenje ostaje isto cijelo vrijeme; primaju samo lekcije koje je stvorio čovjek i temelje svoje služenje samo na svojoj prirodnosti i vlastitim sklonostima. Kakvu bi to nagradu moglo donijeti? Čak ni Petar, koji je vidio Isusa, nije znao kako služiti u skladu s Božjim nakanama; to je spoznao tek na kraju, u svojoj starosti. Što to govori o onim slijepim ljudima koji nisu iskusili ni najmanji djelić orezivanja i koje nitko nije vodio? Nije li služenje mnogih među vama danas poput služenja ovih slijepaca? Svi oni koji nisu primili sud, koji nisu primili orezivanje i koji se nisu promijenili – nisu li to sve oni koji nisu u potpunosti osvojeni? Kakve koristi od takvih ljudi? Ako tvoj način razmišljanja, tvoje životno znanje i tvoje znanje o Bogu ne pokazuju nikakvu novu promjenu i ako uistinu ništa ne zadobiješ, onda u svom služenju nikada nećeš postići nikakve rezultate! Bez vizije i novog znanja o Božjem djelu, ti nisi osvojen. Tvoje slijeđenje Boga tada će biti poput slijeđenja onih koji pate i poste: od male vrijednosti! Upravo zato što u onome što čine ima malo svjedočanstva, kažem da je njihovo služenje uzaludno! Ti ljudi tijekom svog života pate i provode vrijeme u zatvoru, uvijek su strpljivi, puni ljubavi, uvijek nose križ, a svijet ih kleveće i odbacuje – doživljavaju svaku teškoću. Iako su poslušni do samog kraja, oni još uvijek nisu osvojeni i ne mogu ponuditi nikakvo svjedočanstvo o tome da su osvojeni. Mnogo su propatili, ali iznutra uopće ne poznaju Boga. Ništa od njihovog starog načina razmišljanja, starih predodžbi, vjerskih praksi, znanja koje je stvorio čovjek i ljudskih misli nije orezano. U njima nema ni trunke novog znanja. Nijedan djelić njihovog znanja o Bogu nije istinit ni točan. Pogrešno su shvatili Božje nakane. Služi li to Bogu? Kakvo god bilo tvoje znanje o Bogu u prošlosti, ako ono danas ostane isto i ako nastaviš temeljiti svoje znanje o Bogu na vlastitim predodžbama i razmišljanju bez obzira na to što Bog čini, odnosno ako ne posjeduješ nikakvo novo, istinsko znanje o Bogu i ako ne uspiješ spoznati Božju suštinsku sliku i narav, ako je tvoje znanje o Bogu još uvijek vođeno feudalnim, praznovjernim razmišljanjem i još uvijek predstavlja ljudske uobrazilje i predodžbe, onda nisi osvojen. Sve ove mnoge riječi koje ti sada govorim namijenjene su tome da znaš, da te to znanje dovede do novijeg, točnog znanja; osim toga, one imaju za cilj orezati stare predodžbe i staro znanje u tebi, kako bi mogao posjedovati novo znanje. Ako doista budeš jeo i pio Moje riječi, tvoje će se znanje znatno promijeniti. Dok god budeš jeo i pio Božje riječi sa srcem koje je pokorno, tvoje će se gledište preokrenuti. Dok god si u stanju prihvatiti ponovljene grdnje, tvoje staro razmišljanje postupno će se promijeniti. Dok god tvoj stari način razmišljanja bude temeljito zamijenjen novim, tvoje će se praktično djelovanje također u skladu s tim promijeniti. Na taj će način tvoje služenje postajati sve više usmjereno na cilj, sve sposobnije udovoljiti Božjim nakanama. Ako možeš promijeniti svoj način života, svoje znanje o ljudskom životu i svoje mnoge predodžbe o Bogu, tada će se tvoja prirodnost postupno smanjivati. Upravo to, i ništa manje od toga, jest učinak kada Bog osvaja ljude, to je promjena koja se događa u ljudima. Ako u svojoj vjeri u Boga znaš samo zauzdavati svoje tijelo te trpjeti i podnositi patnju, a ne znaš je li to ispravno ili pogrešno, a još manje radi koga se to čini, kako onda takva primjena može dovesti do promjene?

Shvatite da od vas ne tražim da svoje tijelo držite u ropstvu niti da svoj mozak sprječavate da slobodno misli. To nije cilj djela niti je djelo koje se treba obaviti sada. U ovom trenutku, vi morate imati znanje temeljeno na pozitivnom aspektu kako biste mogli promijeniti sebe. Najnužniji čin je da se opremite Božjim riječima, u smislu da se potpuno opremite istinom i vizijom sadašnjosti, a zatim krenete primjenjivati istinu. Ovo je vaša odgovornost. Ne tražim od vas da tražite i postignete još veće osvjetljenje. Trenutno, vi za to jednostavno nemate stas. Ono što se od vas traži je da učinite sve što možete da biste jeli i pili Božje riječi. Morate razumjeti Božje djelo i spoznati svoju prirodu, svoju bit i taj svoj stari život. Konkretno, morate spoznati ta lažna praktična djelovanja iz prošlosti i te ljudske radnje u koje ste se upustili. Da biste se promijenili, morate krenuti od promjene vlastitog načina razmišljanja. Prvo, zamijenite svoj stari način razmišljanja novim i neka vaš novi način razmišljanja upravlja vašim riječima, postupcima i vašim životima. To je ono što se danas traži od svakoga od vas. Nemojte slijepo prakticirati niti slijepo slijediti. Trebate imati osnovu i cilj. Nemojte se zavaravati. Trebate znati čemu točno služi vaša vjera u Boga, što bi od nje trebalo dobiti i kako trebate ući upravo sada. Neophodno je da sve ovo znaš.

Ono u što sada trebate ući jest uzdizanje vaših života i podizanje vašeg kova. Osim toga, trebate promijeniti ta stara gledišta iz vaše prošlosti, promijeniti svoje razmišljanje i promijeniti svoje predodžbe. Cijeli vaš život treba obnovu. Kada se tvoje znanje o Božjim djelima promijeni, kada zadobiješ novo znanje o istini svega što Bog kaže i kada se znanje u tebi uzdigne, tada će tvoj život krenuti nabolje. Sve stvari koje ljudi sada čine i govore su praktične. To nisu doktrine, već stvari koje su ljudima potrebne za njihov život i ono što bi trebali posjedovati. To je promjena koja se događa u ljudima tijekom djela osvajanja, promjena koju bi ljudi trebali iskusiti i to je učinak nakon što budu osvojeni. Kada budeš promijenio svoj način razmišljanja, usvojio novi mentalni sklop, preokreneš svoje predodžbe i nakane te svoja prošla logična rasuđivanja, kada budeš odbacio te duboko ukorijenjene stvari u sebi i zadobio novo znanje o vjeri u Boga, tada će svjedočanstva koja daješ biti uzdignuta, a cijelo tvoje biće uistinu će biti promijenjeno. Sve su to najrealističnije, najpraktičnije i najosnovnije stvari – stvari koje ljudi u prošlosti nisu mogli dokučiti i stvari kojima nisu bili sposobni pristupiti. One su istinsko djelo Duha. Znat ćeš kako si u prošlosti razumio Bibliju tako što ćeš to danas usporediti. U prošlosti je tvoj stav prema Mojsiju, Petru, Pavlu ili svim tim biblijskim izjavama i gledištima bio stav uzdizanja. Sada, kada bi se od tebe tražilo da uzdižeš Bibliju, bi li to učinio? Uvidio bi da Biblija sadrži previše zapisa koje je napisao čovjek i da je Biblija samo čovjekov izvještaj o dvije faze Božjeg djela. Ona je povijesna knjiga. Ne znači li to da se tvoje znanje o njoj promijenilo? Kada bi danas pogledao Isusov rodoslov naveden u Evanđelju po Mateju, rekao bi: „Isusov rodoslov? Besmislica! To je Josipov rodoslov, a ne Isusov. Nema nikakvog srodstva između Isusa i Josipa.” Kada sada gledaš Bibliju, tvoje je znanje o njoj drugačije, što znači da se tvoje gledište promijenilo i da imaš višu razinu znanja od starijih vjerskih ličnosti. Kada bi netko rekao da ima nečega u tom rodoslovu, ti bi odgovorio: „Čega ima u tome? Samo izvoli i objasni. Isus i Josip nisu u srodstvu. Zar to ne znaš? Može li Isus imati rodoslov? Kako Isus može imati pretke? Kako On može biti čovjekov potomak? Njegovo je tijelo rođeno od Marije; Njegov Duh je Duh Božji, a ne duh čovjeka. Isus je ljubljeni Sin Božji, pa može li On imati rodoslov? Dok je bio na zemlji, On nije bio pripadnik ljudskog roda, pa kako onda može imati rodoslov?” Kada analiziraš rodoslov i jasno objasniš stvarne okolnosti, dijeleći s drugima ono što si razumio, ta će osoba ostati bez riječi. Neki će se ljudi pozvati na Bibliju i pitati te: „Isus je imao rodoslov. Ima li tvoj današnji Bog rodoslov?” Ti ćeš im tada govoriti o najpraktičnijem znanju koje imaš, i na taj će način tvoje znanje postići učinak. Istina je da Isus nije bio ni u kakvom srodstvu s Josipom, a još manje s Abrahamom; On je jednostavno rođen u Izraelu. Bog, međutim, nije Izraelac niti potomak Izraelaca. To što je rođen u Izraelu ne znači nužno da je Bog samo Bog Izraelaca. On je djelo utjelovljenja izvršio samo radi Svog djela. Bog je Bog svega stvorenog u cijelom svemiru. On je jednostavno prvo izvršio fazu Svog djela u Izraelu, nakon čega je počeo djelovati među neznabožačkim narodima. Ljudi su, međutim, smatrali Isusa Bogom Izraelaca, te su Ga nadalje svrstali među Izraelce i među Davidove potomke. Biblija kaže da će na kraju dana Jahvino ime biti veliko među neznabožačkim narodima, što znači da će Bog u posljednjim danima djelovati među neznabožačkim narodima. To što se Bog utjelovio u Judeji ne ukazuje na to da Bog voli samo Židove. To se dogodilo samo zato što je djelo to zahtijevalo; nije slučaj da se Bog mogao utjeloviti samo u Izraelu (zato što su Izraelci bili Njegov izabrani narod). Ne nalazi li se Božji izabrani narod i među neznabožačkim narodima? Tek nakon što je Isus okončao djelovanje u Judeji, djelo se počelo širiti na neznabožačke narode. (Izraelci su sve narode osim Izraela nazivali „neznabožačkim narodima”.) Istina je da je Božjeg izabranog naroda bilo među tim neznabožačkim narodima; samo što se u to vrijeme tamo još nije obavljalo nikakvo djelo. Ljudi stavljaju toliki naglasak na Izrael zato što su se prve dvije faze djela odvile u Izraelu, dok se među neznabožačkim narodima nije obavljalo nikakvo djelo. Djelo među neznabožačkim narodima tek danas počinje, i zato ga ljudi tako teško prihvaćaju. Ako sve ovo možeš jasno razumjeti, ako si to sposoban razumjeti i ispravno sagledati i ako imaš točno znanje o Bogu današnjice i prošlosti, tada je tvoje znanje više od znanja o Bogu koje su posjedovali svi sveci kroz vjekove. Ako iskusiš današnje djelo i čuješ današnje osobne Božje izjave, a ipak nemaš znanja o Božjoj cjelovitosti, i tvoja težnja ostaje onakva kakva je uvijek bila i nije zamijenjena ničim novim, osobito ako iskusiš sve ovo djelo osvajanja, a u konačnici se na tebi ne može vidjeti apsolutno nikakva promjena, nije li onda tvoja vjera poput vjere onih koji samo traže da se nasite kruhom? U tom slučaju, djelo osvajanja neće postići nikakav učinak u tebi. Nećeš li tada postati jedan od onih koji će biti eliminirani?

Kada se cjelokupno djelo osvajanja privede kraju, nužno je da svi vi razumijete da Bog nije samo Bog Izraelaca, već Bog svih stvorenih bića. On je stvorio čitav ljudski rod, a ne samo Izraelce. Ako kažeš da je Bog samo Bog Izraelaca ili da je nemoguće da se Bog utjelovi u bilo kojem narodu izvan Izraela, onda tek trebaš steći bilo kakvo znanje tijekom djela osvajanja i ni u najmanjoj mjeri ne priznaješ da je Bog tvoj Bog; ti samo priznaješ da se Bog iz Izraela preselio u Kinu i da je primoran biti tvoj Bog. Ako na stvari i dalje gledaš ovako, onda je Moje djelo u tebi bilo uzaludno, a ti nisi razumio ni riječ od onoga što sam rekao. Ako, naposljetku, budeš ispisao još jedan rodoslov za Mene kao što je uradio Matej, uspijevajući naći prikladnog pretka za Mene i pronaći Mog pravog praoca – tako da Bog ima dva rodoslova za Svoja dva utjelovljenja – ne bi li to bila najveća šala na svijetu? Ne bi li ti, ta „dobronamjerna osoba” koja Mi je pronašla rodoslov, postao netko tko je podijelio Boga? Jesi li u stanju preuzeti breme ovog grijeha? Ako, nakon ovog cjelokupnog djela osvajanja i dalje ne vjeruješ da Bog jest Bog svih stvorenih bića, ako i dalje misliš da je Bog samo Bog Izraelaca, nisi li netko tko se otvoreno opire Bogu? Svrha današnjeg osvajanja je u tome da te navede priznati da je Bog tvoj Bog, a i Bog drugih i, što je najvažnije, Bog svih onih koji Ga ljube i Bog svih stvorenih bića. On je Bog Izraelaca i Bog naroda Egipta. On je Bog Britanaca i Bog Amerikanaca. Nije samo Bog Adama i Eve, već i Bog svih njihovih potomaka. On je Bog svega na nebesima i svega na zemlji. Sve obitelji, bilo da su izraelske ili neznabožačke, sve su one u rukama jednog Boga. Ne samo da je nekoliko tisuća godina obavljao djelo u Izraelu i nekada bio rođen u Judeji, nego danas silazi u Kinu, to mjesto gdje veliki crveni zmaj leži sklupčan. Ako Ga to što je rođen u Judeji čini Kraljem Židova, zar Ga onda i to što danas silazi među sve vas ne čini Bogom svih vas? Predvodio je Izraelce i rođen je u Judeji, a također je rođen i u neznabožačkoj zemlji. Nije li Njegovo cjelokupno djelo učinjeno za čitav ljudski rod koji je stvorio? Voli li On Izraelce stostruko i prezire li neznabožce tisuću puta više? Nije li to vaša predodžba? Nije riječ o tome da Bog nikada nije bio vaš Bog, već samo da Ga vi uopće ne priznajete; nije riječ o tome da Bog nije spreman biti vaš Bog, već samo da Ga vi odbacujete. Tko od stvorenih nije u rukama Svemogućeg? Zar cilj osvajanja vas nije da vas navede da priznate da Bog nije nitko drugi do vaš Bog? Ako i dalje tvrdite da je Bog samo Bog Izraelaca i još uvijek tvrdite da je kuća Davidova u Izraelu mjesto Božjeg rođenja, te da nijedan narod osim izraelskog nije prikladan „proizvesti” Boga, a još manje da je neka neznabožačka obitelj sposobna osobno primiti Jahvino djelo – ako još uvijek tako razmišljaš, ne čini li te to tvrdoglavim protivnikom? Nemoj se uvijek opsesivno držati Izraela. Bog je danas ovdje među vama. Ne trebaš ni sve vrijeme gledati prema nebu. Prestani žudjeti za svojim Bogom na nebu! Bog je došao među vas, kako onda može biti na nebu? Jako dugo nisi vjerovao u Boga, a ipak o Njemu imaš mnogo predodžbi, do te mjere da se ni na sekundu ne usuđuješ pomisliti da bi vas Bog Izraelaca mogao udostojiti Svojega prisustva. Još manje se usuđujete razmišljati o tome kako biste mogli vidjeti da se Bog osobno pojavljuje, s obzirom na to koliko ste izuzetno prljavi. Niti ste ikada razmišljali o tome kako bi Bog mogao osobno sići u zemlju neznabožaca. Trebao bi sići na goru Sinaj ili na Maslinsku goru i pojaviti se Izraelcima. Nisu li svi neznabošci (odnosno, narod izvan Izraela) predmet Njegova prezira? Kako bi On mogao osobno djelovati među njima? Sve su ovo duboko ukorijenjene predodžbe koje ste razvili tijekom mnogih godina. Svrha današnjeg osvajanja vas je razbijanje tih vaših predodžbi. Vi tako vidite osobnu Božju pojavu među vama – ne na gori Sinaj ili na Maslinskoj gori, već među ljudima koje nikada ranije nije vodio. Nakon što je dvije faze Svog djela Bog obavio u Izraelu, Izraelci i svi neznabošci počeli su razvijati predodžbu o tome da je Bog, iako je točno da je On stvorio sve stvari, voljan biti samo Bog Izraelaca, a ne i Bog neznabožaca. Izraelci vjeruju sljedeće: Bog može biti samo naš Bog, a ne i Bog vas neznabožaca i budući da se vi ne bojite Jahve, stoga vas Jahve – naš Bog – prezire. Taj židovski narod još više vjeruje sljedeće: Gospodin Isus je preuzeo je lik nas Židova i On je Bog koji nosi žig židovskoga naroda. Bog djeluje među nama. Božji lik i naš lik su slični; naš je lik blizak Božjem. Gospodin Isus je Kralj nas Židova; neznabošci nisu podobni primiti tako veliku spasonosnu milost. Gospodin Isus je žrtva za grijeh za nas Židove. Samo na temelju te dvije faze djela, Izraelci i židovski narod su formirali sve ove predodžbe. Oni nadmeno prisvajaju Boga i ne daju reći da je Bog također Bog neznabožaca. Time je Bog postao praznina u srcima neznabožaca. Razlog za to je što su svi počeli vjerovati da Bog ne želi biti Bog neznabožaca i da On ljubi samo Izraelce – Njegov izabrani narod – i židovski narod, posebno učenike koji su Ga slijedili. Zar ne znaš da je djelo koje su Jahve i Isus obavili bilo radi opstanka cijelog ljudskog roda? Priznaješ li sada da Bog jest Bog svih vas rođenih izvan Izraela? Nije li Bog upravo ovdje među vama danas? Ovo ne može biti san, zar ne? Zar ne prihvaćate ovu stvarnost? Ne usuđujete se povjerovati u to niti o tome razmišljati. Bez obzira na to kako vi to gledate, nije li Bog upravo ovdje među vama? Još uvijek se ne usuđujete povjerovati u ove riječi? Od danas pa nadalje, nisu li svi osvojeni ljudi i svi oni koji žele biti Božji sljedbenici – izabrani narod Božji? Niste li svi vi, koji ste danas sljedbenici, izabrani narod izvan Izraela? Nije li vaš identitet isti kao identitet Izraelaca? Nije li sve ovo upravo ono što trebate prepoznati? Nije li to cilj djela osvajanja vas? Budući da možete vidjeti Boga, On će biti vaš Bog zauvijek, od početka i u budućnosti. On vas neće napustiti, sve dok ste svi vi voljni slijediti Ga i biti Njegova odana, pokorna stvorena bića.

Bez obzira na to koliko ljudi imaju odlučnost ljubiti Boga, uglavnom su bili pokorni i slijedili Ga sve do danas. Oni će tek na samom kraju, kad ova faza djela završi, osjećati potpuno kajanje. Tada će ljudi uistinu biti osvojeni. Sada su tek u procesu osvajanja. Onog trena kad se djelo završi, oni će biti potpuno osvojeni, ali to sada nije slučaj! Čak i ako svi budu uvjereni, to ne znači da su potpuno osvojeni. To je zato što su ljudi danas vidjeli samo riječi, a ne i stvarne događaje, pa ostaju nesigurni, ma koliko duboko vjerovali. Zato će tek tim posljednjim činjeničnim događajem, kad riječi postanu stvarnost, ljudi biti potpuno osvojeni. Upravo sada, ovi su ljudi osvojeni jer čuju mnoga otajstva za koja nikada ranije nisu čuli. Međutim svatko od njih unutar sebe i dalje gleda i čeka neke činjenične događaje koji će im omogućiti da vidje kako se svaka riječ Božja ostvaruje. Tek tada će se u potpunosti uvjeriti. Tek na kraju, kad svi budu vidjeli ove realizirane događaje i kad im ti događaji uliju osjećaj sigurnosti, oni će očitovati uvjerenje u svojim srcima, u svojemu govoru i u svojim očima i bit će potpuno uvjereni iz dubine svojega srca. Takva je priroda čovjeka: morate vidjeti kako se sve riječi ostvaruju, morate vidjeti da se odvijaju neki stvarni događaji i vidjeti kako nesreća pogađa pojedine ljude i tada ćete duboko u sebi biti potpuno uvjereni. Kao Židovi, zaokupljeni ste time da vidite znamenja i čuda. Ipak, vi nikada ne vidite nikakva znamenja ni čuda niti vidite da se ostvaruje išta stvarno što bi vam moglo uvelike otvoriti oči. Bilo da se netko spušta s neba ili da vam se obraća stub oblaka ili da Ja izvodim egzorcizam nad jednim od vas ili da Moj glas među vama odjekuje poput groma, oduvijek ste željeli vidjeti takav događaj. Može se reći da je u vjeri u Boga vaša najveća želja vidjeti Boga kako dolazi i osobno vam prikazuje znamenja. Tada ćete biti potpuno zadovoljni. Da bih vas osvojio, moram izvršiti djelo slično stvaranju neba i zemlje, a zatim vam dodatno prikazati svojevrsno znamenje. Tada će vaša srca biti potpuno osvojena.