Kad Bog govori iz perspektive Duha, Njegov je ton usmjeren na cijeli ljudski rod. Kad Bog govori iz perspektive čovjeka, Njegov je ton usmjeren na sve one koji slijede vodstvo Njegova Duha. Kad Bog govori iz perspektive treće strane (to je ono što ljudi nazivaju gledištem promatrača), ljudima Svoje riječi pokazuje izravno, zbog čega se oni osjećaju kao da je On komentator i čini im se da iz Njegovih usta dolaze bezgranične stvari o kojima ljudi nemaju znanja i koje ne mogu dokučiti. Zar nije tako? Kad Bog govori iz perspektive Duha, cijeli ljudski rod je zapanjen. „Ljudska je ljubav prema Meni oskudna, a njihova vjera u Mene također je žalosno mala. Da glavninu Svojih riječi nisam usmjerio na slabosti ljudi, oni bi se hvalisali i pretjerivali, razmećući se i smišljajući bombastične teorije, kao da su svemudri i sveznajući u pogledu zemaljskih stvari.” Ove riječi ne samo da razotkrivaju ljude onakvima kakvi oni zapravo jesu te položaj koji Bog ima u njihovom srcu, nego i ogoljuju cijeli život čovječanstva. Svaka osoba vjeruje da je izvanredna, a ipak čak ni ne zna da postoji takva riječ kao što je „Bog”. Stoga se usuđuju smišljati bombastične teorije. Međutim, to „smišljanje bombastičnih teorija” nije „govorenje” kako je zamišljeno u ljudskim predodžbama. Umjesto toga, to znači da su ljudi iskvareni od Sotone, pa se sve što oni čine, svaki njihov postupak, buni protiv Boga i izravno Mu se opire. Suština njihovih postupaka dolazi od Sotone i opire se Bogu, a namjera joj je postići neovisnost, suprotno Božjim namjerama. Zato Bog kaže da svi ljudi smišljaju bombastične teorije. Zašto Bog kaže da je glavnina Njegovih riječi usmjerena na slabosti ljudi? To je zato što, u skladu s Božjim namjerama, ako On ne bi ogolio stvari skrivene duboko u ljudskim srcima, nitko ne bi popustio; kao takvi, ljudi ne bi razumjeli sebe i ne bi imali bogobojazna srca. Drugim riječima, da ljudske namjere nisu ogoljene, oni bi se usudili učiniti bilo što – čak i ustati da proklinju Nebo i izravno vrijeđaju Boga. To su slabosti čovječanstva. Stoga Bog govori ovako: „Putujem u sve krajeve svemirskog svijeta u stalnoj potrazi za onima koji su usklađeni s Mojim namjerama i prikladni za Moju uporabu.” Ova izjava, skupa s onim što je kasnije rečeno o tome da se službeno oglašava pozdrav kraljevstvu, čini očitim da Božji Duh ponovno obavlja novo djelo na zemlji; samo što ga ljudi ne mogu vidjeti svojim fizičkim očima. Budući da je rečeno da Duh ponovno obavlja novo djelo, cijeli svemirski svijet ponovno prolazi kroz značajnu promjenu: ne samo da Božji sinovi i Božji narod počinju prihvaćati svjedočanstvo o Božjem utjelovljenju, već ga i sve religije i vjeroispovijedi, svi društveni slojevi i mjesta, također prihvaćaju u različitoj mjeri. To je veliki pokret svemirskog svijeta u duhovnom kraljevstvu. On snažno potresa cijeli vjerski svijet, na što se djelomično odnosi prethodno spomenuti „potres”. Zatim, anđeli službeno započinju svoje djelo i izraelski se narod vraća u svoju domovinu, da više nikada ne luta, a svi oni koji su uključeni počinju prihvaćati pastirsko vođenje. Nasuprot tome, Egipćani počinju ispadati izvan opsega Mojega spasenja; to jest, oni primaju Moju grdnju (ali to još nije službeno započelo). Dakle, kada svijet istovremeno prolazi kroz ovih nekoliko velikih pokreta, to je također trenutak kada se službeno oglašava pozdrav kraljevstvu, vrijeme koje su ljudi nazvali „vrijeme kad počinje djelovati sedmerostruko pojačani Duh”. Svaki put kad Bog nastavi Svoje djelo, u tim etapama (ili u tim prijelaznim razdobljima), nitko nije u stanju osjetiti djelo Duha Svetog. Stoga su Božje riječi, „kad ljudi izgube nadu”, utemeljene na stvarnim okolnostima. Nadalje, tijekom svake od tih prijelaznih faza, kad ljudi izgube nadu, kad osjete da je to pogrešan tok, Bog počinje iznova i poduzima sljedeći korak Svog djela. To je sličnost u tome kako Bog nastavlja Svoje djelo i mijenja metode Svog djela od vremena stvaranja do sada. Iako većina ljudi, do određene mjere, može dokučiti neki aspekt ovog djela, na kraju ih ipak odnese bujica vode, jer su premalog rasta; ne mogu se čvrsto držati koraka Božjeg djela, pa bivaju eliminirani. Međutim, to je također način na koji Bog pročišćava ljude, i to je Božji sud o starim ljudskim predodžbama. Što veći temelj ljudi imaju, to su veće njihove vjerske predodžbe o Bogu, koje im je teško otpustiti; uvijek se drže starih stvari i teško im je prihvatiti novo svjetlo. S druge strane, ako netko stoji, onda mora imati neki temelj na kojem stoji, a ipak većina ljudi i dalje ima problema s otpuštanjem svojih predodžbi. To se posebno odnosi na njihove predodžbe o današnjem utjelovljenom Bogu, što je jasno vidljivo.

U današnjim riječima Bog mnogo govori o vizijama, i nema potrebe to elaborirati. Bog prvenstveno govori o tome kako izgradnja crkve postavlja temelj za izgradnju kraljevstva. Točnije, dok se crkva gradila, glavni je cilj bio uvjeriti ljude i u srcu i u riječima, iako nisu vlastitim očima spoznali Boga u tijelu. Iako su svi vjerovali u Njega u svom srcu, nisu Ga poznavali, jer se u toj etapi nije razlikovao od čovjeka. U Doba kraljevstva, svi moraju postati uvjereni u svom srcu, svojim riječima i svojim očima. To e dovoljno dokazuje da, kako bi svi postali uvjereni u svom srcu, riječima i očima, mora im se dopustiti da svojim fizičkim očima spoznaju Boga koji živi u tijelu – ne pod prisilom, niti pukim usputnim vjerovanjem, već kroz spoznaju Njega, oni postaju uvjereni i u srcu i u riječima. Stoga se u ovoj etapi izgradnje ne radi o borbi ili ubijanju, već o omogućavanju čovječanstvu da zadobije prosvjetljenje iz Božjih riječi, dopuštajući time ljudima da teže i istražuju, kako bi mogli podsvjesno spoznati utjelovljenog Boga. Stoga je Bogu ova etapa djela mnogo lakša, po tome što pušta prirodi da ide svojim tokom i ne protivi se ljudima. Ona će, na kraju, prirodno dovesti ljude do spoznaje Boga, stoga nemojte biti previše zabrinuti ili tjeskobni. Kada je Bog rekao: „Stanje borbe u duhovnom kraljevstvu razotkriva se neposredno među cijelim Mojim narodom”, mislio je na to da kada ljudi krenu pravim putem i počnu upoznavati Boga, ne samo da postoji Sotonino iskušavanje unutar samih ljudi, već postoji i Sotonino iskušavanje unutar crkve. Međutim, to je put kojim svatko mora proći, pa se nitko ne treba uznemiravati. Sotonino iskušavanje dolazi u nekoliko oblika, kao što je ravnodušan odnos prema Božjim riječima i odustajanje od njih, te govorenje negativnih stvari kako bi se umanjila pozitivnost drugih ljudi; međutim, osoba koja čini takve stvari neće pridobiti druge na svoju stranu. To je teško razlučiti. Glavni razlog za to je: takva osoba može i dalje biti proaktivna u prisustvovanju okupljanjima, ali su joj vizije nejasne. Ako se crkva ne čuva od njih, onda bi njihova negativnost mogla uzrokovati da cijela crkva mlako odgovori Bogu i time ne obraća pažnju na Božje riječi. To bi značilo pad u Sotonino iskušavanje. Takva se osoba ne opire Bogu izravno, ali budući da ne može dokučiti Božje riječi i ne poznaje Boga, izgovara pritužbe, a u njezinom se srcu javlja nezadovoljstvo. Ona kaže da ju je Bog ostavio i da je stoga nesposobna primiti prosvjetljenje i osvjetljenje. Ona želi otići, ali se pomalo boji, i kaže da Božje djelo ne dolazi od Boga, nego je, prema njezinom mišljenju, djelo zlih duhova.

Zašto Bog tako često spominje Petra? I zašto kaže da mu čak ni Job nije bio ravan? Govoreći to, On ne samo da navodi ljude da obrate pažnju na Petrova djela, već ih i navodi da odbace sve primjere koje imaju u svom srcu – čak ni primjer Joba, koji je imao najveću vjeru, neće biti dovoljan. Samo se na taj način može postići bolji rezultat, pri čemu su ljudi u stanju otpustiti sve u nastojanju da oponašaju Petra, i čineći to, dublje spoznaju Boga. Bog ljudima pokazuje put primjene kojim je Petar išao kako bi spoznao Boga, a cilj toga je dati ljudima referentnu točku. Bog zatim nastavlja predviđati jedan od načina na koji će Sotona iskušavati ljude kada kaže: „Međutim, ako se prema Mojim riječima odnosiš ravnodušno, onda Mi se nesumnjivo opireš. To je činjenica.” U tim riječima, Bog proriče spletke koje će Sotona pokušati upotrijebiti i upozorava ljude da bi trebali pripaziti. Nije moguće da bi svatko mogao biti ravnodušan prema Božjim riječima, no ipak, neki će ljudi biti zarobljeni ovim iskušavanjem. Stoga, na kraju, Bog s naglaskom ponavlja: „Ako ne poznajete Moje riječi, ne prihvaćate ih niti ih provodite u djelo, onda ćete neminovno postati predmet Moje grdnje! Zasigurno ćete postati Sotonine žrtve!” To je Božji savjet čovječanstvu – a ipak će na kraju, kao što je Bog prorekao, dio ljudi zasigurno postati Sotonine žrtve.