Kad Bog govori iz perspektive Duha, Njegov je ton usmjeren na cijeli ljudski rod. Kad Bog govori iz perspektive čovjeka, Njegov je ton usmjeren na sve one koji slijede vodstvo Njegova Duha. Kad Bog govori u trećem licu (to je ono što ljudi nazivaju gledištem promatrača), ljudima Svoje riječi pokazuje izravno, stoga Ga oni vide kao komentatora i čini im se da iz Njegovih usta dolaze bezgranične stvari o kojima ljudi nemaju znanja i koje ne mogu dokučiti. Zar nije tako? Kad Bog govori iz perspektive Duha, cijeli ljudski rod je zapanjen. „Ljudska je ljubav prema Meni oskudna, a njihova vjera u Mene također je žalosno mala. Da glavninu Svojih riječi nisam usmjerio na slabosti ljudi, oni bi se hvalisali i pretjerivali, razmećući se i smišljajući bombastične teorije, kao da su svemudri i sveznajući u pogledu zemaljskih stvari.” Ove riječi ne samo da otkrivaju kakav je zapravo ljudski rod i koje mjesto Bog ima u srcima ljudi, već razotkrivaju i čitav život ljudskog roda. Svaka osoba vjeruje da je izuzetna, ali čak ni ne zna da postoji riječ kao što je „Bog”. Stoga se usuđuje smišljati bombastične teorije. Međutim, to „smišljanje bombastičnih teorija” nije „govor” u smislu kako ga ljudi razumiju. Naprotiv, to znači da je ljude iskvario Sotona. Sve što rade, svaki njihov postupak suprotan je Bogu i direktno Mu se protivi, a suština njihovih postupaka dolazi od Sotone i u suprotnosti je s Bogom te ima za cilj postizanje neovisnosti, suprotno Božjoj volji. Zato Bog kaže da svi ljudi smišljaju bombastične teorije. Zašto Bog kaže da je glavnina Njegovih riječi usmjerena na ljudske slabosti? Zato što, kad On u skladu s Božjom namjerom ne bi otkrio stvari koje su duboko skrivene u srcima ljudi, nitko se ne bi pokorio; kao takvi, ljudi ne bi razumjeli sebe i ne bi se bojali Boga. Drugim riječima, ako se namjere ljudi ne razotkriju, oni će se tada usuditi učiniti bilo što – možda čak i proklinjati Nebesa ili Boga. To su slabosti ljudskog roda. Stoga Bog govori ovako: „Putujem u sve krajeve svemira svijeta u stalnoj potrazi za onima koji su usklađeni s Mojom namjerom i prikladni za Moju upotrebu.” Ova izjava, u sprezi s onim što je kasnije rečeno o službenom oglašavanju pozdrava kraljevstvu, jasno pokazuje da se Božji Duh bavi novim djelom na zemlji; samo što ljudi to ne mogu vidjeti svojim tjelesnim očima. Budući da je rečeno da je Duh na zemlji i obavlja novo djelo, čitav svemir svijet također prolazi kroz značajnu promjenu: Božji sinovi i Božji narod počinju prihvaćati svjedočanstvo o Božjem utjelovljenju, ali i više od toga: sve religije i vjeroispovijesti, svi društveni slojevi i mjesta također ga prihvaćaju u različitom stupnju. To je veliko kretanje svemira svijeta u duhovnom kraljevstvu. Ono do srži potresa cijeli vjerski svijet, na što se djelomično odnosi prethodno spomenuti „potres”. Nadalje, anđeli službeno započinju svoje djelo, narod Izraela vraća se kući i nikad više neće lutati, a svi uključeni prihvaćaju biti vođeni. S druge strane, Egipćani počinju izmicati djelokrugu Mojega spasenja; odnosno dobivaju Moju grdnju (ali to još nije službeno započelo). Dakle, dok svijet istovremeno prolazi kroz ovih nekoliko velikih promjena, to je ujedno trenutak kad se službeno oglašava pozdrav kraljevstvu, vrijeme koje su ljudi nazivali „vrijeme kad počinje djelovati sedmerostruko pojačani Duh”. Svaki put kad Bog obavlja djelo oporavka, u ovim fazama (ili u ovim prijelaznim razdobljima), nitko ne može osjetiti djelo Duha Svetoga. Stoga zvuče istinito Božje riječi: „kad ljudi izgube nadu”. Štoviše, u svakoj od ovih prijelaznih faza, kad ljudi izgube nadu ili kad osjete da je ovo pogrešan tok, Bog počinje iznova i poduzima sljedeći korak Svojega djela. Od vremena postanka do danas Bog je obnavljao Svoje djelo i tako mijenjao metode Svojega djela. Iako većina ljudi u različitom stupnju može dokučiti određeni aspekt ovog djela, na kraju ih ipak odnosi bujica vode jer su premali rastom; ne mogu dokučiti korake Božjeg djela i zato su izgnani. Međutim, to je ujedno način na koji Bog pročišćuje ljude i to je Božji sud nad zastarjelim predodžbama ljudskog roda. Što je veći temelj koji ljudi imaju, veće su i njihove religiozne predodžbe o Bogu, koje teško mogu ostaviti po strani; uvijek se čvrsto drže starih stvari i teško im pada prihvatiti novo svjetlo. S druge strane, ako netko stoji, onda mora imati neki temelj na kojem bi mogao stajati, ali većina ljudi i dalje se s mukom oslobađa svojih predodžbi. To posebno vrijedi za njihove predodžbe o današnjem utjelovljenom Bogu, što je jasno uočljivo.

U današnjim riječima Bog mnogo govori o vizijama, a to nema potrebe objašnjavati. Bog govori prvenstveno o tome kako se izgradnjom crkve postavlja temelj za izgradnju kraljevstva. Preciznije, dok se gradila crkva, glavni je cilj bio uvjeriti ljude i srcem i riječju, iako oni svojim očima nisu spoznali utjelovljenog Boga. Premda su u svojim srcima gajili vjeru, nisu poznavali utjelovljenog Boga jer se u toj fazi nije mogao razlikovati od čovjeka. U Doba kraljevstva svi moraju pokazati uvjerenje u svojim srcima, svojem govoru i svojim očima. Iz toga je jasno da, kako bi svi pokazali uvjerenje u svojim srcima, govoru i očima, mora im se omogućiti da svojim tjelesnim očima spoznaju Boga koji živi u tijelu – ne pod prinudom niti uz puko vjerovanje, već spoznajom koja dolazi od uvjerenja u njihovim srcima i ustima. Dakle, u ovoj fazi izgradnje nema borbi i ubijanja. Naprotiv, ljudi će do prosvjećenja biti dovedeni posredstvom Božjih riječi, a kroz to će moći tragati i istraživati kako bi podsvjesno mogli spoznati utjelovljenog Boga. Stoga je Bogu ova faza djela mnogo lakša jer dopušta prirodi ići svojim tokom i ne protivi se ljudskom rodu. Ona će na kraju ljude prirodno dovesti do spoznaje Boga, stoga nemojte biti zabrinuti ili uznemireni. Kad je Bog rekao: „Stanje borbe u duhovnom svijetu razjašnjava se neposredno među cijelim Mojim narodom”, mislio je na to da, kad se ljudi zapute pravim putem i počnu spoznavati Boga, ne samo da svaku osobu iznutra iskušava Sotona, već ih Sotona može iskušavati i u samoj crkvi. Međutim, to je put kojim svatko mora ići, stoga nitko ne treba biti uplašen. Sotonino iskušenje može se pojaviti u nekoliko oblika. Netko bi mogao zanemariti ili odbaciti ono što Bog govori i govoriti negativne stvari kako bi narušio pozitivnost drugih ljudi; međutim, takva osoba obično neće privoljeti druge na svoju stranu. To je teško razaznati. Glavni razlog za to jest: takva osoba može i dalje aktivno prisustvovati sastancima, ali joj nisu jasne vizije. Ako se crkva ne čuva od takvih, onda bi njihova negativnost čitavu crkvu mogla navesti da ravnodušno reagira na Boga i ne obraća pažnju na Božje riječi – a to bi značilo pad ravno u Sotonino iskušenje. Takva osoba možda se neće izravno pobuniti protiv Boga, ali kako ne može dokučiti Božje riječi i ne poznaje Boga, može otići toliko daleko da prigovara ili ima srce puno srdžbe. Mogla bi kazati da ju je Bog napustio i da stoga ne može primiti prosvjećenje i prosvjetljenje. Možda poželi otići, ali se pomalo plaši i mogla bi reći da Božje djelo ne potječe od Boga, već da je djelo zlih duhova.

Zašto Bog tako često spominje Petra? I zašto On kaže da mu čak ni Job nije bio ni blizu ravan? Takve riječi ne samo da skreću pažnju ljudi na Petrova djela, već ih također navode da odbace sve primjere koje imaju u svojim srcima jer čak ni primjer Joba – koji je imao najveću vjeru – nije dovoljno dobar. Samo se tako može postići bolji rezultat, ako ljudi mogu odbaciti sve kako bi nasljedovali Petra i, čineći to, došli korak bliže spoznaji Boga. Bog ljudima pokazuje praktični put kojim je Petar išao kako bi spoznao Boga, a cilj toga je ljudima pružiti određeno polazište. Bog zatim predviđa jedan od načina na koji će Sotona iskušavati ljude i kaže: „Međutim, ako si nezainteresiran i ravnodušan prema Mojim riječima, onda Mi se nesumnjivo protiviš. To je činjenica”. Ovim riječima Bog predviđa lukave smicalice koje će Sotona pokušati koristiti; one služe kao upozorenje. Nije moguće da svi budu ravnodušni prema Božjim riječima, ali će ipak neki ljudi biti zarobljeni ovim iskušenjem. Stoga, na kraju, Bog ponavlja i naglašava: „Ako ne poznajete Moje riječi, ne prihvaćate ih niti ih provodite u djelo, onda ćete neminovno postati predmet Moje grdnje! Zasigurno ćete postati Sotonine žrtve!” To je Božji savjet ljudskom rodu – pa ipak, na kraju će, kao što je Bog prorekao, dio ljudi neizbježno postati Sotonina žrtva.