Među svim izgovorenim riječima nijedne nisu nezaboravnije od ovih današnjih. Božje su riječi prethodno razotkrivale stanja čovjeka ili obznanjivale otajstva neba, a ipak ova sadašnja izjava nije poput onih iz prošlosti. Ona ne ismijava niti satirizira, već je nešto potpuno neočekivano: to je Bog koji sjedi i mirno razgovara s ljudima. Koji je Njegova cilj? Što ti vidiš kada Bog kaže: „Danas sam započeo novo djelo iznad svemira, čime sam ljudima na zemlji omogućio novi početak te tražim od svih njih da se isele iz Moje kuće. A budući da ljudi uvijek vole ugađati sebi, savjetujem im da pokažu malo više suzdržanosti i da ne ometaju stalno Moje djelo”? I što je taj „novi početak” o kojem Bog govori? Bog je i prije izgovarao slične riječi i savjetovao ljudima da odu, ali prema Božjoj prvotnoj nakani, te su se riječi upotrebljavale za iskušavanje vjere ljudi. Dakle, danas, kada On govori drugačijim tonom, je li iskren ili lažan? Prije ljudi nisu znali za kušnje o kojima je Bog govorio. Tek su kroz etapu djela koja se odnosila na služitelje svojim očima vidjeli i osobno iskusili Božje kušnje. Stoga su od tog vremena nadalje, zahvaljujući primjeru stotina Petrovih kušnji, ljudi često zapadali u zabludu misleći da je „ovo Božja kušnja”. Nadalje, vrlo je malo onoga o čemu se govorilo u Božjim riječima u stvarnosti zadesilo ljude. Stoga su ljudi tonuli sve dublje u slijepa uvjerenja o Božjim kušnjama, pa tako, u svim riječima koje je Bog izgovorio, nikada nisu vjerovali da je to stvarno djelo koje Bog provodi; umjesto toga vjerovali su da Bog, nemajući drugog posla, izričito upotrebljava riječi kako bi iskušavao ljude. Usred takvih kušnji, koje su beznadne, a ipak kao da pružaju nadu, ljudi su slijedili, pa su čak i nakon što je Bog rekao „svi koji ostanu vrlo će se vjerojatno susresti s nesrećom”, i dalje pozorno slijedili i nisu imali namjeru otići. Ljudi su slijedili usred takvih iluzija i nitko od njih nije se usudio biti siguran da nema nade – to je dio dokaza Božje pobjede. Božje gledište pokazuje da On upravlja svim stvarima kako bi Mu služile te da, služeći se tom ljudskom zabludom, Bog potiče ljude da Ga ne napuste, bez obzira na vrijeme ili mjesto. Stoga u ovoj etapi Bog, pomoću nesavršenih ljudskih pobuda, navodi ljude da iznesu svjedočanstvo za Njega, i u tome leži duboko značenje Božjih riječi: „Zadobio sam dio ljudi.” Sotona se služi čovjekovim pobudama kako bi uzrokovao prekide, dok se Bog služi čovjekovim pobudama kako bi Mu služile – to je istinsko značenje Božjih riječi: „Zamišljaju da se mogu provući unutra, ali kada Mi predaju svoje lažne propusnice, Ja ih istog trena bacam u ognjenu jamu, a kad vide kako njihovo ‚cijelo srce’ gori u plamenu, gube nadu.” Bog upravlja svim stvarima kako bi Mu služile, pa se ne obazire na razna mišljenja čovjeka, nego hrabro govori ljudima da odu; to je čudesnost i mudrost Božjeg djela – On spaja iskrene riječi i metode u jedno, ostavljajući ljude ošamućenima i zbunjenima. Iz ovoga se može vidjeti da Bog doista traži od ljudi da se isele iz Njegovog doma, da to nije nekakva kušnja, a Bog koristi ovu priliku da kaže: „No također govorim ljudima da, kada ne uspiju zadobiti blagoslove, nitko se ne smije žaliti na Mene.” Božje su riječi mješavina istine i neistine i nitko ih ne može prozreti; ipak, Bog koristi ovu priliku kako bi učvrstio ljude, lišio ih želje da odu. Stoga, ako jednog dana budu prokleti, Božje će ih riječi unaprijed upozoriti, baš kao što ljudi kažu da su „riječi koje je neugodno čuti one dobre”. Danas ljudi ljube Boga potpuno iskreno, pa su u riječima za koje nisu mogli razaznati jesu li iskrene ili lažne bili osvojeni i zavoljeli su Boga, zbog čega je Bog rekao: „Već sam ostvario Svoj veliki pothvat.” Kada Bog kaže: „Nadam se da će pronaći vlastiti put do opstanka. Ja sam u tome nemoćan”, to je stvarnost svih tih riječi koje Bog izgovara – no ljudi ne misle tako; umjesto toga, uvijek su slijedili ne obraćajući ni najmanju pozornost na Božje riječi. Stoga, kada Bog kaže: „ubuduće više neće biti riječi među nama, više nećemo imati o čemu razgovarati i nećemo ometati jedno drugo, već će svatko ići svojim putem”, te su riječi stvarnost i nisu ni najmanje okaljane. Što god ljudi mislili, takva je Božja „nerazumnost”. Bog je u ovoj etapi već iznio svjedočanstvo pred Sotonom i rekao je da će učiniti da Ga svi ljudi ne napuste, bez obzira na vrijeme ili mjesto – i tako je ova etapa djela dovršena. Bog ne obraća pozornost na bilo kakve pritužbe koje ljudi iznose, ali budući da je sve rekao unaprijed, ljudi ostaju bespomoćni, prisiljeni progutati svoj bijes i držati jezik za zubima. Bitka između Boga i Sotone u potpunosti se temelji na čovjeku. Ljudi nemaju autonomiju; oni su doista i uistinu marionete, dok su Bog i Sotona ti koji povlače konce iza kulisa. Kada Bog upotrebljava ljude da svjedoče za Njega, On čini sve čega se može sjetiti, sve moguće, kako bi upotrijebio ljude da Mu služe, čineći tako da ljudima manipulira Sotona, a povrh toga da ih usmjerava Bog. A kada se završi svjedočanstvo koje Bog želi da bude izneseno, On odbacuje ljude u stranu i ostavlja ih da pate, ponašajući se kao da nema ništa s njima. Kada ponovno želi upotrijebiti ljude, opet ih uzima i stavlja u službu, a ljudi toga nisu ni najmanje svjesni. Oni su tek poput vola ili konja kojima se gospodar služi kako mu je volja i nitko od njih nema nikakvu osobnu autonomiju. Ovo bi moglo zvučati pomalo tužno, ali bez obzira na to imaju li ljudi ikakvu autonomiju ili ne, služenje Bogu jest čast, a ne nešto zbog čega bi se trebali uzrujavati. Kao da bi Bog trebao postupati na ovaj način. Nije li to što možemo zadovoljiti potrebu Svemogućeg nešto čime bismo se trebali ponositi? Dakle, što ti misliš? Jesi li ikada donio čvrstu odluku da služiš Bogu? Zar još uvijek želiš imati malo moći u potrazi za vlastitom slobodom?

Bez obzira na to, sve što Bog čini dobro je i vrijedno oponašanja, a čovjek i Bog ipak su različiti. Na toj osnovi trebaš ljubiti Boga ljudskim srcem bez obzira na to mari li Bog za tvoju ljubav. Božje riječi pokazuju da i u Božjem srcu postoji velika tuga. Samo zbog Božjih riječi ljudi bivaju oplemenjeni. Ipak, ovo se djelo, uostalom, dogodilo jučer – što će, dakle, Bog točno učiniti sljedeće? To je do današnjeg dana ostalo tajna, pa ljudi to nisu sposobni razumjeti ni dokučiti, nego mogu samo pjevati uz kakvu god glazbu Bog svira. Ipak, sve što Bog kaže stvarno je i sve se ostvaruje – u to nema sumnje!