Bog mrzi sve potomstvo velikog crvenog zmaja, a samog velikog crvenog zmaja mrzi još i više: to je izvor ljutnje u Božjem srcu. Čini se da Bog želi sve stvari koje su od velikog crvenog zmaja baciti u jezero ognjeno i sumporno kako bi ih spalio. Ponekad se čak čini da bi Bog želio ispružiti Svoju ruku da osobno izbriše velikog crvenog zmaja – samo bi to moglo ukloniti gnušanje u Njegovom srcu. Svaka osoba u kući velikog crvenog zmaja zvijer je bez ljudskosti, i zato je Bog silno susprezao Svoju ljutnju da bi rekao sljedeće: „Među cijelim Mojim narodom i među svim Mojim sinovima, odnosno među onima koje sam izabrao iz cijele ljudske rase, vi pripadate najnižoj skupini.” Bog je započeo odlučujuću bitku s velikim crvenim zmajem u njegovoj vlastitoj zemlji, a kada se Njegov plan ostvari, uništit će ga i više mu neće dopustiti da kvari čovječanstvo niti pustoši njihove duše. Bog svakoga dana doziva Svoj usnuli narod kako bi ga spasio, ali svi su u stanju ošamućenosti, kao da su uzeli tablete za spavanje. Ako ih Bog prestane buditi makar i na trenutak, vratit će se u svoje stanje sna, potpuno nesvjesni. Čini se da je dvije trećine Njegova naroda paralizirano. Ne poznaju svoje vlastite potrebe niti svoje vlastite nedostatke, pa čak ni što bi trebali obući ni što bi trebali jesti. To je dovoljno da pokaže da je veliki crveni zmaj uložio mnogo truda da iskvari ljude. Njegova se ružnoća proteže kroz svaku regiju Kine i toliko je razdražila ljude da više ne žele ostati u ovoj dekadentnoj, vulgarnoj zemlji. Ono što Bog najviše mrzi jest suština velikog crvenog zmaja, zbog čega On u Svojoj ljutnji svaki dan podsjeća ljude, a oni svaki dan žive pod Njegovim ljutitim okom. Pa ipak, većina ljudi još uvijek ne zna tražiti Boga; umjesto toga, oni sjede tamo, gledaju, čekajući da ih se hrani iz ruke. Čak i kad bi umirali od gladi, i dalje ne bi bili voljni sami potražiti hranu. Čovjekovu je savjest Sotona odavno iskvario tako da se ona promijenila u svojoj biti i postala bezosjećajna. Nije ni čudo što je Bog rekao: „Da vas nisam potaknuo, još uvijek se ne biste probudili, već biste ostali kao zamrznuti i opet, kao u zimskom snu.” Kao da su ljudi životinje u zimskom snu, koje provode zimu bez potrebe za hranom ili pićem; to je upravo trenutačno stanje Božjeg naroda. Iz tog razloga Bog zahtijeva samo to da ljudi spoznaju samog utjelovljenog Boga u svjetlosti; ne zahtijeva da se ljudi uvelike promijene niti da u svom životu imaju veliki rast. To bi bilo dovoljno da se porazi prljavi, nečisti veliki crveni zmaj, čime bi se Božja velika sila još više očitovala.

Kada ljudi čitaju Božje riječi, oni razumiju samo njihovo doslovno značenje i nisu sposobni shvatiti njihov duhovni značaj. Same riječi „uzburkani valovi” zbunile su svakog junaka i prvaka. Kada se otkrije Božji gnjev, nisu li Njegove riječi, postupci i narav uzburkani valovi? Kada Bog sudi cijelom čovječanstvu, nije li to vrijeme kada se otkriva Njegov gnjev? Nije li to vrijeme kada ti uzburkani valovi izbijaju? Zbog svoje iskvarenosti, tko među ljudima ne živi usred takvih uzburkanih valova? Drugim riječima, tko ne živi usred Božjeg gnjeva? Kada Bog želi svaliti nesreću na čovječanstvo, nije li to trenutak kada ljudi vide „kovitlac tamnih oblaka”? Tko ne bježi od nesreće? Božji se gnjev obrušava poput jakog pljuska i raznosi ljude kao žestok vjetar. Svi su ljudi pročišćeni Božjim riječima kao da su se susreli s kovitlajućom snježnom olujom. Čovječanstvu je najteže dokučiti Božje riječi. Svojim je riječima On stvorio svijet i Svojim riječima On vodi i pročišćava cijelo čovječanstvo. I na kraju će Bog Svojim riječima cijelom svemiru vratiti čistoću. Iz svega što govori može se vidjeti da postojanje Duha Božjeg nije isprazno, a ljudi samo u Njegovim riječima mogu nazrijeti kako preživjeti. Svi ljudi cijene Njegove riječi jer one sadrže opskrbu za život. Što se ljudi više usredotočuju na Božje riječi, to im Bog postavlja više pitanja – pitanja koja ih ostavljaju zbunjenima i bez prilike za odgovor. Sama Božja uzastopna pitanja dovoljna su da ljudi o njima poduže promišljaju, a da i ne govorimo o ostalim Njegovim riječima. U Bogu je sve doista puno i obilno, i ničega ne nedostaje. Međutim, ljudi ne mogu puno uživati u tome; poznaju samo površinu Njegovih riječi, poput onoga tko vidi kokošju kožu, ali ne može jesti njezino meso. To znači da ljudima nedostaje sreće pa ne mogu uživati u Bogu. Svaka osoba među svojim predodžbama ima svog vlastitog boga, zbog čega nitko ne zna što je neodređeni bog ni što je Sotonina slika. Stoga, kada je Bog rekao: „Jer ono u što vjeruješ samo je Sotonina slika i nema nikakve veze sa Samim Bogom”, svi su zanijemili: toliko su godina vjerovali, a ipak nisu znali da je ono u što su vjerovali Sotona, a ne Sam Bog. Odjednom su u sebi osjetili prazninu, ali nisu znali što bi rekli. Zatim su ponovno postali zbunjeni. Samo postupajući na ovaj način ljudi mogu bolje prihvatiti novu svjetlost i time zanijekati stare stvari. Koliko god te stvari izgledale dobro, one nisu prihvatljive. To više pogoduje tome da ljudi spoznaju Samog praktičnog Boga; omogućuje im da iz svojih srca uklone položaj koji u njima zauzimaju njihove predodžbe i dopuste da ih zauzme samo Sam Bog. Jedino se tako može postići značaj utjelovljenja, što ljudima omogućuje da svojim tjelesnim očima spoznaju Samog praktičnog Boga.

Bog je ljudima mnogo puta govorio o situaciji u duhovnom kraljevstvu: „Kada Sotona dođe preda Me, ne uzmičem pred njegovom neobuzdanošću niti sam uplašen njegovom gnusnošću: jednostavno ga ignoriram.” Ono što su ljudi iz ovoga shvatili samo je stanje stvarnosti; ne poznaju istinu duhovnog kraljevstva. Zato što se Bog utjelovio, Sotona je upotrijebio svaku vrstu optužbe, nadajući se da će tako napasti Boga. Međutim, Bog se ne povlači; On jednostavno govori i djeluje među čovječanstvom, dopuštajući ljudima da Ga spoznaju putem Njegovog utjelovljenog tijela. Sotona je zbog toga zaslijepljen bijesom i uložio je mnogo truda da Božji narod postane negativan, da se povuče, pa čak i zaluta. Međutim, zbog učinka Božjih riječi Sotona nije uspio, što njegovu neobuzdanost čini još većom. Stoga Bog sve podsjeća: „U tvom životu može doći dan kada ćeš se susresti s takvom situacijom: hoćeš li dragovoljno dopustiti da padneš u Sotonino zarobljeništvo ili ćeš Meni dopustiti da te zadobijem?” Iako ljudi nisu svjesni onoga što se događa u duhovnom kraljevstvu, čim čuju takve riječi od Boga, postaju oprezni i uplašeni. To odbija Sotonine napade, što je dovoljno da pokaže Božju slavu. Unatoč tome što su odavno ušli u novi način djelovanja, ljudima još uvijek nije jasan život u kraljevstvu, a čak i ako ga razumiju, nedostaje im jasnoće. Stoga je Bog, nakon što je ljudima uputio upozorenje, predstavio bit života u kraljevstvu: „Život u kraljevstvu život je naroda i Samog Boga.” Budući da se Sam Bog utjelovio u tijelu, život trećeg neba ostvaren je na zemlji. To nije samo Božji plan – On je učinio da se to ostvari. Kako vrijeme prolazi, ljudi bolje spoznaju Samog Boga i tako su sposobniji okusiti život neba, jer istinski osjećaju da je Bog na zemlji, a ne samo neodređeni Bog na nebu. Tako je život na zemlji poput onog na nebu. Stvarnost je da Bog dolazi u tijelu i kuša gorčinu ljudskog svijeta, a što je više sposoban kušati ovu gorčinu u tijelu, to je veći dokaz da je On Sam praktični Bog. Stoga su riječi: „Moje je prebivalište tamo gdje sam skriven. Ipak, u Svojem prebivalištu porazio sam sve Svoje neprijatelje; u Svojem prebivalištu stekao sam stvarno iskustvo življenja na zemlji; u Svojem prebivalištu promatram svaku čovjekovu riječ i postupak te bdijem nad cijelom ljudskom rasom i usmjeravam je”, dovoljan dokaz praktičnosti današnjeg Boga. Stvarno živjeti u tijelu, stvarno iskusiti ljudski život u tijelu, stvarno razumjeti cijelo čovječanstvo u tijelu, stvarno osvojiti čovječanstvo u tijelu, stvarno voditi odlučujuću bitku protiv velikog crvenog zmaja u tijelu i obavljati cjelokupno Božje djelo u tijelu – nije li to samo postojanje Samog praktičnog Boga? Ipak, vrlo su rijetki ljudi koji u ovim običnim recima koje je izgovorio Bog vide poruku; oni ih samo prelete i ne osjećaju dragocjenost ni rijetkost Božjih riječi.

Božje se riječi osobito dobro nadovezuju. Izraz „dok čovječanstvo leži u obamrlosti” uzima opis samog Boga i mijenja ga u opis stanja cijelog čovječanstva. Ovdje „bljeskovi hladnog sjaja” ne predstavljaju munju s Istoka; naprotiv, označavaju Božje riječi, odnosno Njegov novi način obavljanja djela. Dakle, iz toga se mogu vidjeti svakojake ljudske dinamike: nakon ulaska u novi način, svi ljudi gube osjećaj za smjer i ne znaju odakle su došli niti kamo idu. „Većinu ljudi pokosi laserska zraka” odnosi se na one koji su isključeni u novom načinu; to su oni koji ne mogu izdržati kušnje niti podnijeti oplemenjivanje patnjom te su stoga ponovno bačeni u bezdan. Božje riječi razotkrivaju čovječanstvo do te mjere da se ljudi čine uplašenima kada vide Božje riječi i ne usude se ništa reći, kao da su vidjeli strojnicu uperenu u svoja srca. Međutim, osjećaju i da u Božjim riječima ima dobrih stvari. U njihovim je srcima veliki sukob i ne znaju što bi trebali učiniti. Međutim, zbog svoje vjere oni samo stisnu zube i dublje proučavaju Njegove riječi, iz straha da bi ih Bog mogao napustiti. Baš kao što je Bog rekao: „Tko među čovječanstvom ne postoji u ovom stanju? Tko ne postoji u Mojoj svjetlosti? Čak i ako si jak ili iako si možda slab, kako možeš izbjeći dolazak Moje svjetlosti?” Ako Bog nekoga koristi, čak i ako je on slab, Bog će ga u Svojoj grdnji i dalje osvijetliti i prosvijetliti; dakle, što više ljudi čitaju Božje riječi, to Ga više razumiju, to Ga se više boje i to se manje usude biti bezobzirni. To što su ljudi došli dovde gdje su danas u potpunosti je posljedica Božje velike sile. Upravo se zbog autoriteta Njegovih riječi – odnosno kao rezultat Duha u Njegovim riječima – ljudi boje Boga. Što više Bog razotkriva pravo lice čovječanstva, to Ga se ono više boji i tako postaje sigurnije u stvarnost Njegova postojanja. Ovo je svjetionik na putu čovječanstva prema razumijevanju Boga, staza koju im je On dao. Dobro razmislite o tome: nije li to tako?

Nije li ono što je prethodno rečeno svjetionik pred čovječanstvom koji mu osvjetljava put?