Dana 2. rujna 2022. godine otišla sam zbog nečega do vođine kuće, no nikoga nije bilo kod kuće. Sestra Xiao Hong, koja je živjela preko puta, slučajno me vidjela. Pozvala me k sebi i nervozno rekla: „Nešto se dogodilo! Zhou Ling je odvela policija. Prošla su već dva dana, a nismo ništa čuli. Vođa je otišla javiti svima – trebala bi se uskoro vratiti.” Kad sam čula tu vijest, bila sam nervozna i uplašena. Zhou Ling je prije bila vođa i nisam znala kakvom će je mučenju policija podvrgnuti. Hoće li je mučenje slomiti i hoće li postati Juda? Upravo sam bila u njezinoj kući. Ako je policija bila u zasjedi, možda me vidjela. Ovamo sam se i doselila baš zato što sam bila u bijegu. Policija me godinama neprestano progonila. Ako me uhvate, zasigurno će me još gore mučiti. Mogli bi me nasmrt pretući. Jako sam se bojala i željela sam što prije obaviti što moram i otići. Vođa je ubrzo stigla u kuću Xiao Hong a zatim se vratila kući nakon što smo završile razgovor. Nakon samo dvije ili tri minute, Xiao Hong je panično dotrčala natrag i rekla: „Vođa se tek vratila kući, a sedam ili osam policajaca došlo je po nju i odvelo je. I Zhou Ling je bila u njihovu autu. Sigurno im je rekla gdje vođa živi. Što god radila, ne izlazi.” Srce mi je skočilo u grlo. Xiao Hong i vođa živjele su točno jedna preko puta druge. Policija bi mogla biti u blizini. Bila sam sigurna da se neću izvući neozlijeđena ako me uhvate. Sakrila sam se u kuću, ne usuđujući se pogledati kroz prozor, a u srcu sam neprestano prizivala Boga u nadi da će policija uskoro otići. Nakon otprilike sat vremena policijski se auto odvezao i srce mi se konačno smirilo. Ali Zhou Ling je prije par dana bila kod mene – da nije možda i mene izdala? Moja kuća više nije bila sigurna. Kamo da idem? Sjetila sam se da u kući imam bilježnicu s ispisanim brojevima telefona braće i sestara koju moram što prije ukloniti. Blizu mene bila su još tri doma za ugošćavanje. Ako ih se smjesta ne obavijesti, kad policija pronađe bilježnicu, još će se braće i sestara naći u opasnosti. Ali ako se odmah vratim, upast ću ravno u njihovu zamku. Godinama sam obavljala svoju dužnost daleko od kuće i policiji sam bila glavna meta za uhićenje. Kad bi me uhitili, pretrpjela bih još gore mučenje. Pomislila sam: „Nema šanse, bolje mi je da pobjegnem i odmah pronađem sigurno mjesto!” Ali te me misli nisu smirile, pa sam neprestano prizivala Boga. Tada sam se sjetila odlomka Božjih riječi: „Ne trebaš se plašiti raznih stvari; bez obzira na to s koliko se poteškoća i opasnosti suočavaš, kadar si ostati postojan preda Mnom, nesputan preprekama, tako da se Moja volja može nesmetano izvršiti. Ovo je tvoja dužnost; inače ću sručiti Svoj gnjev na tebe, i Svojom rukom ću… Tada ćeš podnijeti beskrajnu duševnu patnju. Moraš sve podnijeti; za Mene, moraš biti spreman odreći se svega što posjeduješ, učiniti sve što možeš kako bi Mene slijedio, i biti spreman potrošiti sve što je tvoje. Kucnuo je čas da te isprobam: Hoćeš li Mi pokazati da si Mi odan? Možeš li Me odano pratiti do kraja puta? Ne plaši se; uz Moju podršku, tko bi ikada mogao da zapriječiti ovaj put? Upamti ovo! Ne zaboravi! Sve što se dešava plod je Moje dobre namjere, i sve je pod Mojom prismotrom. Možeš li slijediti Moju riječ u svemu što budeš govorio i činio? Kada te sustignu iskušenja vatre, hoćeš li kleknuti i preklinjati? Ili ćeš se šćućuriti, nesposoban kako bi krenuo dalje?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 10. poglavlje.). Čitajući Božje riječi shvatila sam da je moj rast vrlo mal i da mi nedostaje prava vjera. Vidjevši kako braću i sestre oko mene jedne za drugima uhićuju, uplašila sam se i htjela pronaći sigurno mjesto da se sakrijem. Zanemarivala sam interese crkve da bih zaštitila vlastitu sigurnost – kako sam samo bila sebična! S obzirom na to da je vođa bila uhićena, trebalo je obavijestiti mnogo braće i sestara te premjestiti mnoštvo primjeraka Božjih riječi. Ako to što prije ne riješimo kako treba, još bi više braće i sestara moglo biti uhićeno. Moja dužnost i odgovornost kao crkvenog đakona bila je zaštita braće i sestara te knjiga Božjih riječi. Ako bih zbog straha i plahosti odabrala biti kukavica i životariti u sramoti, to bi bilo krajnje neodgovorno. Bog me u ovom ključnom trenutku ispitivao da vidi hoću li voditi računa o Njegovoj namjeri i zaštititi crkveni rad. Trebala bih se osloniti na Boga i odmah se pobrinuti za rješavanje posljedica. A što se tiče toga hoću li biti uhićena ili ne, o tome odlučuju Božja suverenost i Njegovi aranžmani. Bila sam spremna prepustiti se u Božje ruke. Kad sam to shvatila, više nisam bila tako nervozna i uplašena. Kad sam se približila kući, pred ulazom sam vidjela parkirani policijski auto. Srce mi je počelo lupati. Pomislila sam: „Očito me je taj Juda doista izdao. Ne znam jesu li pretražena i tri obližnja doma za ugošćavanje. Moram što prije prijaviti crkvenu situaciju višim vođama kako bi mogli poduzeti mjere opreza i na vrijeme se organizirati da se spriječe još veći gubici za crkveni rad.”

Znala sam da bi sestra Su Hua mogla stupiti u kontakt s višim vođama, pa sam je otišla potražiti. Čim sam stigla tamo, njezin je suprug nevjernik nervozno rekao: „Upravo je bila policija. Su Hua nije kod kuće, pa je nisu uhvatili. Otišli su ravno do tvoje kuće kako bi proveli još uhićenja.” Brzo sam otišla, ne usuđujući se zadržavati. Putem natrag razmišljala sam o tome koliko je veliki crveni zmaj zao. On ulaže tako nevjerojatne napore samo da bi uhitio ljude koji vjeruju u Boga. Braća i sestre uhićivani su jedni za drugima, a i meni je svakog trenutka prijetila opasnost od uhićenja. Ako ne izdržim mučenje i postanem Juda, neće li to biti kraj mog puta vjere? Što sam više razmišljala o tome, to sam postajala sve slabija i uplašenija i osjećala sam da je biti vjernik u Kini preteško, preopasno. Zato sam neprestano u srcu prizivala Boga: „Bože! Što da radim?” Tada sam se sjetila ovog odlomka Božjih riječi: „Vjera je poput brvna: oni koji se drže života i boje se smrti teško će ga prijeći, ali oni koji su spremni dati svoje živote mogu prijeći, sigurna koraka i bezbrižno. Ako ljudi gaje plašljive i bojažljive misli, to je zato što ih je Sotona prevario; on se boji da ćemo prijeći most vjere kako bismo ušli u Boga. Sotona nam na sve moguće načine pokušava poslati svoje misli. U svakom trenutku trebamo se moliti da nas Bog osvijetli i prosvijetli, u svakom trenutku se oslanjati na Boga da očisti Sotonin otrov iz nas, u svakom trenutku vježbati u svom duhu približavanje Bogu i dopustiti Bogu da vlada cijelim našim bićem i da ga zauzme” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 6. poglavlje.). Božje su mi riječi dale vjeru i snagu. Shvatila sam da živim u plahosti i strahu, bojeći se da će me uhititi i nasmrt pretući. Nasjedala sam na Sotonine smicalice. Sotona se služio mojom slabosti da me sputa kako bi me naveo da izgubim vjeru u Boga i da se ne usudim obavljati svoju dužnost, te da se tako polako udaljim od Boga i izdam Ga. Morala sam prozreti Sotonine smicalice. Što se više suočavam s ovakvim situacijama, to bih se više trebala približiti Bogu, osloniti se na Njega i živjeti po Njegovim riječima. Čak i ako me uhite, pokorit ću se i nikada se ne neću žaliti. Postojano ću svjedočiti i udovoljiti Bogu.

Nisam mogla stupiti u kontakt s višim vođama i odlučila sam se prvo pobrinuti za posao oko rješavanja posljedica. Prvo što sam morala učiniti bilo je smisliti način da uzmem bilježnicu s brojevima telefona koja mi je još uvijek bila kod kuće; u protivnom, ako je policija pronađe, nekoliko braće i sestara bit će uhićeno. Ali policija bi mogla biti u zasjedi pred mojom kućom – neću li upasti ravno u njihovu zamku? Baš kad sam se dvoumila, sjetila sam se Božjih riječi: „Svatko od vas vjeruje kako je vrlo usklađen sa Mnom, ali da je tako, na koga bi se odnosili ovi nepobitni dokazi? Vjerujete da ste krajnje iskreni i odani prema Meni. Mislite da ste tako ljubazni, tako suosjećajni i da ste Mi se toliko posvetili. Mislite da ste učinili više nego dovoljno za Mene. No jeste li ikada to usporedili sa svojim postupcima? (…) Niječete Me zarad svoje djece ili svog muža ili vlastitog samoodržanja radi. Umjesto da brinete o Meni, brinete o svojoj obitelji, svojoj djeci, svom statusu, svojoj budućnosti i vlastitom zadovoljstvu. Kada ste uopće pomislili na mene dok ste govorili ili radili? U hladnim danima vaše se misli okreću prema djeci, mužu, ženi ili roditeljima. Ni vrućih dana za mene nema mjesta u vašim mislima. Dok obavljaš svoju dužnost misliš na vlastite interese, vlastitu sigurnost, kao i na članove svoje obitelji. Što si ikada uradio za Mene? Kada si uopće pomislio na Mene? Kada si uopće sebe po svaku cijenu posvetio Meni i Mom djelu? Gdje su dokazi tvoje usklađenosti sa Mnom? Gdje je dokaz tvoje odanosti Meni? Gdje je dokaz tvoje pokornosti Meni? Kada to tvoje namjere nisu bile zarad stjecanja Mojih blagoslova? Zavaravate Me i obmanjujete, igrate se istinom, skrivate njeno postojanje i iznevjeravate njenu bit. Što vas čeka u budućnosti ako Mi se tako protivite?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Trebaš potražiti način da budeš u skladu s Kristom.). Imala sam osjećaj da me Bog svakim pitanjem optužuje. Prije sam osjećala da radi svoje dužnosti mogu napustiti obitelj i posao, pa sam bila odana Bogu. Ali kad sam se stvarno suočila s uhićenjima velikog crvenog zmaja, vidjela sam koliko je moj rast mal. Prije sam samo uzvikivala prazne parole i doktrine. Prava je kriza otkrila moj stvarni rast. Razmišljala sam samo o tome kako zaštititi vlastite interese. Uopće nisam štitila crkveni rad. Nisam bila netko tko mari za Božje namjere. Ljudi koji doista vode računa o Božjim namjerama mogu se odreći svega da bi udovoljili Bogu, pa čak i vlastitog života, kad su u pitanju interesi crkve. Sjetila sam se kako su braća i sestre izlagali svoj život opasnosti kako bi dostavili knjige Božjih riječi te da je mnoge od njih veliki crveni zmaj uhitio dok su prevozili te knjige. Neke su čak i pretukli nasmrt. Odbacili su brigu o vlastitom životu i smrti samo kako bi ispunili svoju dužnost i udovoljili Bogu da bi braća i sestre mogli čitati Božje riječi. A ja uopće nisam vodila računa o interesima crkve. Kad sam se suočila s opasnošću, mislila sam samo na vlastitu sigurnost, bojeći se da će me uhititi i nasmrt mučiti. Inače bih se pretrgla od posla za nešto od čega bih imala koristi, ali sada nisam mogla podnijeti ni najmanju žrtvu za interese crkve. U usporedbi s tom braćom i sestrama, bila sam nevjerojatno sebična. Uopće nisam vodila računa o Božjim namjerama. S obzirom na to da je crkvena vođa bila uhićena, kao crkvena djelatnica koja se skrivala umjesto da ustane kako bi zaštitila crkveni rad, ja sam bila na sigurnom, ali sam izgubila svoju dužnost i svjedočanstvo. Koja je onda svrha mog života? Nisam li samo hodajući leš? Pomislivši na to, pomolila sam se Bogu: „Bože, hoću li danas biti uhićena ili ne, u potpunosti je u Tvojim rukama. Molim Te, daj mi vjeru i mudrost da se mogu osloniti na Tebe i ispuniti svoju dužnost.”

Oko dva sata ujutro stigla sam do kuće sestre koja je živjela u blizini. Saznala sam da je policija posjetila još nekoliko domova za ugošćavanje blizu mojeg. Neka braća i sestre pobjegli su i izbjegli uhićenje. Rekli su mi da će se policija sigurno vratiti i poručili su mi da odmah odem. Nisam se usudila dugo zadržavati. Vidjela sam da pred ulazom u kuću nema nikoga, pa sam odjurila natrag kući i uzela bilježnicu s brojevima telefona. Zbog toga sam odahnula. Zatim sam otišla do brata Yang Guanga. Čim me vidio, uplašeno je rekao: „Jučer su uhitili mene i suprugu. Sinoć su nas pustili. Još je nekoliko braće i sestara koji žive u okolici također uhićeno.” I tako sam izjurila odatle. Putem natrag razmišljala sam o tome kako okruženje postaje sve gore i kako se uhićenja braće i sestara događaju na sve strane. I mene je onaj Juda izdao. Policija je sigurno imala moj opis, a uz toliko nadzora uokolo, mogli bi me svakog trena uhititi. Što ako ne izdržim njihovo mučenje? To je za mene bila zastrašujuća pomisao. Pomislila sam da ću biti malo sigurnija ako se sakrijem, ali posao oko rješavanja posljedica još uvijek nije bio gotov. Ako se sada sakrijem, neću li postati dezerter? Svih sam ovih godina bila vjernica i uživala u tolikom pojenju Božjim riječima. Kad bih pobjegla u ključnom trenutku, ne ispunivši čak ni svoju dužnost ili odgovornosti, ne bih imala ni trunke savjesti ni ljudskosti. Bih li se uopće mogla smatrati vjernicom? Ne bih se razlikovala od Jude koji je izdao Boga. Pri pomisli na to čvrsto sam odlučila da bih radije bila uhićena i umrla od ruke velikog crvenog zmaja nego pobjegla i životarila u sramoti. Morala sam postojano svjedočiti, udovoljiti Bogu i dati sve od sebe da ispunim svoju dužnost. Te sam večeri u Božjim riječima pročitala ovo: „U Mojem planu Sotona sve vrijeme vreba iza svakog koraka i kao kontrast Mojoj mudrosti uvijek je pokušavao pronaći načine i sredstva da osujeti Moj prvotni plan. Ipak, bih li Ja mogao podleći njegovim lukavim smicalicama? Sve stvari na nebu i na zemlji djeluju kao Moji uslužni predmeti; bi li Sotonine lukave smicalice mogle biti iole drugačije? Upravo tu nastupa Moja mudrost; baš je to ono čudesno u Mojim djelima i to je načelo djelovanja čitavog Mojega plana upravljanja. U eri izgradnje kraljevstva još uvijek ne izbjegavam Sotonine lukave smicalice, već nastavljam obavljati djelo koje moram. Među svemirom i svim stvarima za Svoj kontrast odabrao sam djela Sotone. Nije li to očitovanje Moje mudrosti? Nije li upravo to ono što je čudesno u Mojem djelu?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje riječi cijelom svemiru. 8. poglavlje.). U Božjim riječima mogla sam vidjeti Njegovu svemoć i mudrost. Veliki crveni zmaj neprijatelj je Bogu. On mahnito uhićuje i progoni kršćane te ometa Božje djelo, uzaludno se nadajući da će uništiti djelo koje Bog obavlja kako bi spasio čovječanstvo. Ali uhićenja i progoni velikog crvenog zmaja omogućuju nam da razlučimo njegovu zlu bit koja šteti čovjeku i protivi se Bogu te da ga iz srca zamrzimo i raskinemo veze s njim. Njegova uhićenja i progoni također razotkrivaju tko su pravi, a tko lažni vjernici, te razdvajaju ovce od jaraca i pšenicu od kukolja. U doba nevolje postoje oni koji iz straha i plahosti ne obavljaju svoju dužnost ili napuštaju vjeru, kao i oni koji, kada budu uhićeni i ne mogu izdržati mučenje, izdaju Boga i postaju Jude. Oni su ti koji su razotkriveni kao kukolj i koje će otpuhati vjetar. Ne otkriva li to Božju mudrost i pravednost? To me podsjetilo na ono što je Gospodin Isus rekao: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga” (Mt 16,25). Sjetila sam se svetaca kroz stoljeća koji su mučenički umrli zbog širenja Božjeg evanđelja. Neke su razapeli naglavačke; neke su raščetvorili. Iako su umrli, njihova je smrt imala smisao. Dok oni koji su izdali Boga i postali Jude izvana djeluju kao da su još živi, njihova su srca u agoniji. Žive poput živućih leševa, u neizrecivoj bijedi. Nakon što umru, njihove će duše svejedno otići u pakao i biti kažnjene. Nisam jasno sagledala ovu situaciju i čak sam htjela pobjeći od svoje dužnosti i sakriti se. Kad bih uzrokovala gubitke crkvenom radu zbog zanemarivanja dužnosti, to bi bio prijestup – vječna mrlja. Kad bih mogla žrtvovati svoj život i biti odana u svojoj dužnosti, čak i da me uhite i nasmrt pretuku, mogla bih dati svjedočanstvo za Boga i posramiti Sotonu. Moja bi smrt imala vrijednost i smisao!

Tada sam pročitala još Božjih riječi: „Bez obzira na to koliko je Sotona ‚neizmjerno moćan’, koliko je drzak i ambiciozan, koliko je velika njegova sposobnost da nanosi štetu, koliko su široke njegove sposobnosti da kvari i zavodi čovjeka, koliko su pametni trikovi i spletke kojima zastrašuje čovjeka ili koliko su raznoliki oblici njegova postojanja, on nikada nije bio u stanju stvoriti ijedno živo biće, postaviti zakone ili pravila za postojanje svega stvorenog, niti vladati ili imati suverenost nad bilo kojom stvari, bilo živom ili neživom. Unutar kozmosa i svoda nebeskog ne postoji nijedna osoba ili stvar koju je on doveo u postojanje ili koja postoji zbog njega; ne postoji nijedna osoba ili stvar koja je pod njegovom suverenošću ili kojom on upravlja. Naprotiv, ne samo da on mora postojati pod Božjom vlašću, već se mora i pokoravati svim Božjim zapovijedima i naredbama. Bez Božjeg dopuštenja, Sotona ne može lako dotaknuti ni kap vode ni zrno pijeska na zemlji; bez Božjeg dopuštenja, Sotona se ne može petljati čak ni s mravima na zemlji, a kamoli s čovječanstvom, koje je stvorio Bog. U očima Božjim, Sotona je inferioran ljiljanima na gori, pticama što lete zrakom, ribama u moru i crvima na zemlji. Njegova uloga među svim stvorenim jest da služi svemu stvorenom, da služi čovječanstvu i da služi Božjem djelu i Njegovom planu upravljanja. Bez obzira na to koliko je njegova priroda zlonamjerna i koliko je njegova bit opaka, jedino što može činiti jest da poslušno ispunjava svoju funkciju: pružajući usluge Bogu – služeći kao dobar kontrast. To je suština i izvorni položaj Sotone. Njegova bit nema nikakve veze sa životom, moći ili autoritetom; on je tek igračka u Božjim rukama, samo stroj koji Bog koristi za službu!” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni I.). U Njegovim sam riječima mogla vidjeti Božju silu i autoritet. Apsolutno sve, bilo živo ili mrtvo, u Božjim je rukama. Sotona služi Božjem djelu – služi kao kontrast. Koliko god veliki crveni zmaj spletkario i koliko god se služio silom mnoštva ljudi i stvari, bez Božjeg dopuštenja ne može nam pasti ni dlaka s glave. Sjetila sam se Jobova iskustva: Sotona ga je napadao i nanosio mu bol, pokušavajući ga natjerati da zaniječe i odbaci Boga. Bog je dopustio Sotoni da se odnosi loše prema Jobu, ali nije mu dopustio da ugrozi Jobov život i Sotona se nije usudio usprotiviti Božjoj zapovijedi. Dok sam se brinula za rješavanje posljedica, neprestano sam izvlačila živu glavu iz opasnih situacija. To je bila isključivo Božja briga i zaštita. Sva ta iskustva pokazala su mi Božju svemoć i suverenost. Ako Bog ne bi dopustio velikom crvenom zmaju da me uhvati, to mu ne bi pošlo za rukom. Ako bi On dopustio moje uhićenje, ne bih mu mogla pobjeći čak ni kad bih htjela. Shvaćanje toga ulilo mi je vjeru. Osjećala sam da sam spremna staviti svoj život u Božje ruke te se pokoriti Njegovim orkestracijama i aranžmanima.

Nekoliko dana poslije stiglo je pismo od vođa u kojem je pisalo da su tijekom uhićenja koja je policija provodila u našoj regiji pretražena dva doma koja su se koristila za čuvanje knjiga. Ostao je još samo jedan dom i knjige koje su tamo bile morale su se odmah premjestiti. S obzirom na to da su svi koji su poznavali čuvare knjiga uhićeni, osim mene, te da sam bila prilično upoznata s područjem i članovima crkve, htjeli su da pomognem oko premještanja knjiga. Vrlo sam dobro znala da bi u tim okolnostima bilo najbolje da pođem i od te odgovornosti nisam mogla pobjeći. Ali okruženje je sada bilo tako nepovoljno, a veliki crveni zmaj i dalje je progonio ljude. Ako pođem u ovakvom trenutku, neću li se izložiti opasnosti? Bila sam pomalo plaha. No sjetila sam se da je situacija u Božjim rukama, a bez Božjeg dopuštenja, veliki crveni zmaj ne može mi ništa učiniti. Zato sam odlučila preuzeti rizik te otići premjestiti knjige. Izrekla sam molitvu: „O, Bože! Ova je dužnost pripala meni i spremna sam ispuniti svoju odgovornost. Što god se sljedeće dogodilo, voljna sam pokoriti se Tvojim orkestracijama i aranžmanima. Čak i ako me uhite, čak i ako me muče, više nikada neću biti dezerter. Iskazat ću Ti svoju odanost i postojano svjedočiti kako bih posramila Sotonu!” Stoga sam se raspitala uokolo i pronašla dom u kojem su bile pohranjene knjige. Brat koji je ondje živio rekao je da je u njegovu kuću već došlo sedam ili osam policajaca i izvršilo uhićenje. Bez riječi su uhitili njegovu suprugu te ih novčano kaznili s dvije tisuće juana, no ondje nisu pronašli knjige – trebalo ih je što prije premjestiti. Žurili smo se spakirati knjige u auto. Tijekom cijele vožnje moje se srce ni na trenutak nije usudilo odlutati od Boga. Na kraju smo knjige bez problema dopremili na sigurno mjesto. Neprestano sam zahvaljivala Bogu!

Osvrćući se na cijelo to iskustvo, vidjela sam Božju mudrost i svemoć, kao i koliko je moja vjera bila plitka. Da veliki crveni zmaj nije provodio uhićenja, ne bih jasno sagledala svoj stvarni rast, a pogotovo ne bih priznala da sam sebična, vrijedna prezira i da se bojim smrti, niti bih imalo razumjela Božju svemoći i suverenost. Također sam imala priliku iskusiti da je Bog doista uz nas i dokle god se oslanjamo na Njega, On će nas usmjeravati i otvoriti nam put. Ovo razumijevanje ne bih mogla zadobiti u mirnom okruženju.