Lin Ping, Kina

U srpnju 2020. bila sam izabrana za vođu i preuzela sam odgovornost za rad nekoliko crkava. Sestra Liu Jing upravo je bila izabrana za vođu u jednoj od tih crkava. Radila sam s njom i prije i poznavala sam je prilično dobro. Bila je zrela, staložena, sagledavala je stvari sa svih strana i imala je breme za svoju dužnost. Uvijek mi je pomagala razgovorom o Božjim riječima u zajedništvu kad bih naišla na probleme ili poteškoće. Osjećala sam da je prilično pouzdana, pa sam smatrala da ne moram toliko brinuti o njezinoj crkvi i mogla sam više svoje energije usmjeriti na druge. Stoga se, nakon što sam uputila Liu Jing u to kako da obavlja različite stavke posla, nisam se puno bavila njezinim radom. Tijekom tog razdoblja vidjela sam da ima put u svom radu i da postiže rezultate u različitim poslovima, što me je još više umirilo. Mislila sam da će, čak i ako ne provjeravam stvari, moći brzo riješiti sve poteškoće ili probleme na koje naiđe. Tako puna tri mjeseca nisam detaljno provjeravala niti pratila posao za koji je bila odgovorna, čak sam je i preporučila kao kandidatkinju za izbore za višu poziciju vođe.

A onda sam u prosincu dobila pismo od svoje vođe u kojem je pisalo da su neka braća i sestre ocijenili Liu Jing kao nekoga tko ne obavlja praktičan rad. Zamolila me je da pratim i provjerim njezin rad te je rekla da trenutno nije prikladna kandidatkinja za izbore. Bila sam zaista zatečena kad sam to vidjela: „Ona ne obavlja praktičan rad? Kako je to moguće? Ako je tako, kako je njezina crkva posljednjih nekoliko mjeseci postizala rezultate u radu? Sestra Wu Xinming, njezina suradnica, tek se nedavno obučavala za vođu, tako da nije previše upoznata s poslom. Nije li Liu Jing nosila sav teret posla te crkve? Govore li vođe da ona ne obavlja praktičan rad samo na temelju tih ocjena, a da nemaju jasnu sliku? Prije sam radila s Liu Jing i poznavala sam je prilično dobro. Nedavno su neka braća i sestre bili uhićeni u njezinoj crkvi. Zauzeta je rješavanjem posljedica i vjerojatno nema vremena za druge stvari. Čak i ako se čini da ne obavlja praktičan rad, to je razumljivo. Nije moguće da sam pogriješila u vezi s njom.” Pogledala sam ocjene braće i sestara i otkrila da su pisali o tome kako Liu Jing prije nije obavljala praktičan rad u svojoj dužnosti. Pomislila sam: „Što je s njima? Samo se hvataju za njezine prijestupe iz prošlosti umjesto da gledaju je li se promijenila. Posao u crkvi za koju je ona zadužena bio je učinkovit ovih posljednjih nekoliko mjeseci. Ona je sposobna obaviti nešto praktičnog rada.” Brzo sam objasnila situaciju vođi i predložila da joj dopuste da nastavi kandidaturu na izborima.

Nekoliko dana kasnije, vidjevši da stvar s tim što Liu Jing ne obavlja praktičan rad ne shvaćam ozbiljno i da je još uvijek branim, vođa me podsjetila: „Moramo gledati na stvari u skladu s Božjim riječima. Svatko ima iskvarenu narav; dok ne steknemo istinu i ne budemo usavršeni, nitko nije pouzdan – svi ćemo raditi stvari na svoj način i na temelju svoje iskvarene naravi. Bez nadzora svatko može činiti stvari koje se opiru Bogu i štete radu crkve. Dakle, kada je riječ o crkvenom radu, ni u koga ne možemo imati potpuno povjerenje. Samo ako se doista raspitujemo o radu i nadziremo ga možemo na vrijeme otkriti i riješiti probleme. To je preuzimanje odgovornosti za rad crkve.” Složila sam se, ali u sebi sam mislila: „Nadzor je opravdan, ali ne bih trebala biti sumnjičava prema svemu. Tko ne želi težiti istini i dobro izvršavati dužnost? Božja kuća nije kao društvo nevjernika. Braća i sestre bi trebali vjerovati jedni drugima umjesto da se međusobno nadziru. Rekla sam ti da to što Liu Jing ne obavlja dio svog posla ima svoju pozadinu, ali ti u to ne vjeruješ. Dobro ću ispitati stvari ne bih li ti pokazala da ona nije takva osoba.” I tako sam otišla provjeriti njezin rad. Ubrzo sam saznala da je njezina prethodna suradnica, Xinming, uglavnom preuzimala na sebe većinu njihovog posla. Otkako je Xinming nedavno premještena, rezultati u različitim stavkama rada njihove crkve počeli su slabjeti. Također, rekla sam Liu Jing da smijeni neprikladnog vođu tima koji se preziva Chen, a to još uvijek nije bilo učinjeno. Nije mogla ni skladno surađivati s đakonom za pojenje i nije obraćala nikakvu pažnju na rad na pojenju novih članova. Vidjevši što je Liu Jing učinila crkvenom radu, osjećala sam popriličnu krivicu. Vođa me podsjetila da pratim i nadzirem njezin rad, ali ja to nisam učinila jer sam imala previše povjerenja u nju. Smatrala sam da joj, budući da je na toj poziciji, treba dati pravo da slobodno radi. Nikad nisam ni mislila da će ovako ispasti. Razmišljala sam o našim prijašnjim interakcijama – ne čini se kao osoba koja samo priča, a ne obavlja praktičan rad. Jesu li je sputavale neke posebne okolnosti? Baš kad sam se to zapitala, Liu Jing je rekla: „Neka braća i sestre u našoj crkvi nedavno su uhićeni. Rješavanje posljedica bilo je kaotično i nisam imala vremena za sve.” Odahnula sam s olakšanjem kad sam to čula. Bilo je baš kako sam rekla – Liu Jing nije bila osoba koja ne obavlja praktičan rad. Upravljanje svim tim poslovima nakon uhićenja oduzelo joj je mnogo vremena i energije. Neki posao nije bio dobro obavljen, ali to je bilo razumljivo. Nitko ne izvršava dužnost savršeno. Tako sam s njom razgovarala u zajedništvu o štetnosti i posljedicama neobavljanja praktičnog rada i rekla sam joj da odmah smijeni Chena. Pristala je na to. No, prošlo je neko vrijeme i čula sam da Chen još uvijek nije otpušten. Brzo sam otišla saznati kakva je situacija s dužnošću Liu Jing. Njezina suradnica mi je rekla: „Svaki put kad nam dodijelite posao, Liu Jing se u potpunosti složi, ali ne vidim da išta od toga provodi. Tek sam preuzela ulogu vođe, tako da mi detalji posla nisu poznati, a ona mi nije pomogla. Kad bih se suočila s problemima ili poteškoćama, morala sam se oslanjajati na Boga.” Bila sam zapanjena kad sam to čula od sestre. Kako je moguće da Liu Jing nije obavila ni najmanji dio praktičnog rada? Prije nije bila takva. U to vrijeme sam se sastajala s njom – zašto nisam primijetila njezine probleme? Imala sam previše povjerenja u nju i nisam nadzirala niti provjeravala njezin rad. To je dovelo do toga da je neprikladan vođa tima u crkvi predugo ostao na svojoj poziciji i nitko nije nadgledao pojenje novih članova. To je odgodilo rad crkve i ulazak drugih u život. Uistinu sam počinila zlo. Kad sam nakon toga vidjela Liu Jing, rekla je da su je u posljednja dva dana neka braća i sestre orezali jer nije obavljala praktičan rad. Osjećala je veliko kajanje. Plakala je, govoreći da je bila neodgovorna, da je površno obavljala svoju dužnost te da nema ljudskosti. Pomislila sam da je shvatila koliko su njezini problemi ozbiljni i da će se sigurno nakon toga promijeniti, pa bih joj trebala dati još jednu priliku da se pokaje i za sada je ne otpustiti i ponuditi joj više podrške u budućnosti. Ubrzo nakon toga ukazala sam joj na njezine probleme i rekla joj da odmah ispravi svoja odstupanja, kao i da otpusti vođu tima kojeg je trebalo otpustiti. Obećala je da će sve to učiniti, no iako je kasnije otpustila Chena, cjelokupan rad i dalje nije davao rezultate. Kasnije su mi drugi spomenuli da su otkrili neke ozbiljne probleme s Liu Jing. Nakon što su neka braća i sestre bili uhićeni, nije odmah zaštitila crkvenu imovinu i nije proaktivno surađivala na različitim stavkama posla, što je značilo da u radu ništa nije postignuto. Najgore od svega bilo je to što se nije odmah pozabavila zlim ljudima koji su ometali crkvu, već je bila zauzeta svojim osobnim poslovima, bacajući crkveni rad u kaos. Vidjela sam da Liu Jing uopće nije obavljala nikakav praktičan rad i da se uopće nije istinski kajala. Osjećala sam se tako krivom. Nikad ne bih pomislila da će stvari tako ispasti. Imala sam udjela u njezinom zlu i počinila sam prijestupe pred Bogom. Također sam mrzila sebe što sam imala previše povjerenja i što nisam ranije pratila njezin rad. To je toliko naštetilo crkvenom radu. Odmah sam otišla razgovarati s Liu Jing, razotkrila svako njezino ponašanje i na kraju je smijenila.

Tada me vođa prekorila: „Zašto si joj toliko vjerovala? Povjerila si joj tako važan posao bez nadzora ili raspitivanja. Kako si mogla biti tako uvjerena?” Pročitala mi je i neke Božje riječi: „Lažni vođe nikada se ne raspituju o nadzornicima koji ne rade stvaran posao ili koji se ne bave svojim pravim poslom. Oni misle da samo trebaju izabrati nadzornika i da je time stvar gotova, te da se nakon toga nadzornik može sam baviti svim poslovima. Stoga lažni vođe samo s vremena na vrijeme održe okupljanja, ne nadziru rad niti pitaju kako rad napreduje i ponašaju se kao šefovi koji se ne upliću u posao. Ako netko prijavi problem s nadzornikom, lažni vođa će reći: ‚To je samo manji problem, u redu je. Vi to možete riješiti sami. Ne pitajte mene.’ Osoba koja je prijavila problem kaže: ‚Taj nadzornik je lijen izjelica. Brine se samo o hrani i zabavi i lijen je do srži. Ne želi podnijeti ni najmanju teškoću u svojoj dužnosti i uvijek lukavo zabušava i izmišlja izgovore da izbjegne svoj posao i svoje odgovornosti. Nije prikladan za nadzornika.’ Lažni vođa će odgovoriti: ‚Bio je sjajan kad je izabran za nadzornika. To što govoriš nije istina, ili čak i ako jest, to je samo privremeno očitovanje.’ Lažni vođa neće se pokušati raspitati o situaciji nadzornika, već će suditi i donijeti presudu o toj stvari na temelju svojih prošlih dojmova o tom nadzorniku. Bez obzira na to tko prijavljuje probleme s nadzornikom, lažni vođa će ih ignorirati. Nadzornik ne radi stvaran posao i rad crkve gotovo je stao, ali lažnog vođu nije briga, kao da se to njega uopće ne tiče. (…) Lažni vođe imaju kobnu manu: brzo poklanjaju povjerenje ljudima na temelju vlastitih uobrazilja. A to je uzrokovano nerazumijevanjem istine, zar ne? Kako riječ Božja razotkriva bit iskvarenog čovječanstva? Zašto bi oni vjerovali ljudima kad im ni Bog ne vjeruje? Lažni vođe su previše oholi i samopravedni, zar ne? Oni misle: ‚Nisam mogao pogrešno procijeniti tu osobu, ne bi trebalo biti nikakvih problema s tom osobom za koju sam procijenio da je prikladna; ona definitivno nije netko tko se odaje jelu, piću i zabavi, ili tko voli udobnost, a mrzi naporan rad. Ona je apsolutno pouzdana i dostojna povjerenja. Neće se promijeniti; kad bi se promijenila, to bi značilo da sam je pogrešno procijenio, zar ne?’ Kakva je to logika? Jesi li ti neki stručnjak? Imaš li ti rendgenski vid? Imaš li ti tu posebnu vještinu? Mogao bi živjeti s nekom osobom godinu ili dvije, ali bi li mogao vidjeti tko je ona zapravo bez prikladnog okruženja da se njezina priroda-bit potpuno ogoli? Da ga Bog nije razotkrio, ti bi mogao živjeti rame uz rame s njim tri, pa čak i pet godina, i dalje bi se mučio da uvidiš kakvu točno priroda-bit ima. A koliko je to tek istina kad ga rijetko viđaš, kad si rijetko s njim? Lažni vođe lakomisleno vjeruju nekoj osobi na temelju privremenog dojma ili nečije pozitivne ocjene o njoj i usuđuju se povjeriti rad crkve takvoj osobi. Nisu li time krajnje slijepi? Ne postupaju li nepromišljeno? I kad tako rade, nisu li lažni vođe krajnje neodgovorni?” (Riječ. Svezak 5.: Odgovornosti vođa i djelatnika. Odgovornosti vođa i djelatnika (3).). Nakon što je pročitala Božje riječi, vođa je rekla: „Ne možemo uistinu prozreti nečiju bit, stoga moramo redovito provjeravati i pratiti njihov rad. Tada možemo pronaći odstupanja i probleme u njihovom radu te ih pravovremeno promijeniti i riješiti. Nakon samo nekoliko mjeseci rada, Liu Jing je bila na rubu da gotovo potpuno zaustavi rad crkve. To su posljedice tvoje prevelike uobraženosti, slijepog povjerenja u nju i nepraćenja i neprovjeravanja njezinog rada. To je činjenje zla!” Kroz razotkrivanje Božjih riječi i razgovor u zajedništvu s vođom, osjećala sam strah, uzrujanost i krivnju. Mrzila sam sebe što stvari nisam posmatrala na temelju Božjih riječi, već sam joj slijepo vjerovala, što je naštetilo radu crkve. Razmišljajući o tome kako sam se odnosila prema Liu Jing, nije se radilo o tome da nisam mogla otkriti njezine probleme, već da sam se svaki put kad bih nešto otkrila, ja ostajala pri svome. Vodila sam se onim što sam prethodno znala o njoj te slijepo zaključila da je ona odgovorna osoba koja ima breme za svoju dužnost i koja zaslužuje povjerenje. I otkrivenje tih činjenica i razotkrivanje Božjih riječi konačno su mi pokazali da to što se netko tijekom određenog razdoblja dobro ponaša i obavlja određeni praktičan rad ne znači da će uvijek biti takav. Nitko od nas još nije zadobio istinu, naše život-naravi se nisu promijenile, pod kontrolom smo svoje iskvarene prirode, još uvijek možemo površno živjeti i varati Boga i ponekad ćemo jednostavno raditi kako nam se prohtije, tako da nismo vrijedni povjerenja. Da bi nekoga uistinu razumio, moraš s njim dugo da konuniciraš i da ga promatraš, a čak ni tada ga možda nećeš u potpunosti poznavati. Također moraš razumjeti istinu da bi prozreo nečiju bit. Ja sam samo kratko vrijeme radila uz Liu Jing, pa sam mislila da je stvarno dobro poznajem i da je neću pogrešno procijeniti. Toliko sam joj vjerovala da nisam pratila niti provjeravala njezin rad. Vođa me je više puta podsjećala, ali ja sam i dalje slijepo vjerovala vlastitom sudu – bila sam tako ohola, tako uobražena i uistinu nisam preuzela nikakvu odgovornost za rad. Bilo mi je jako žao kad sam to shvatila i nisam željela da takva ostanem.

Kasnije sam razmišljala o sebi – zašto sam toliko vjerovala Liu Jing, a da nisam pratila njezin rad? U čemu je bio korijen toga? Jednog dana pročitala sam ovo u Božjim riječima: „Može se sa sigurnošću reći da većina ljudi izraz ‚niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’ sputavanja, te su zaluđeni i sputani njime. On ih ometa i utječe na njih pri odabiru ili korištenju ljudi, i oni čak dopuštaju da im diktira postupke. Kao rezultat toga, mnogi vođe i djelatnici uvijek imaju poteškoća i bojazni kad god provjeravaju crkveni rad te promiču i koriste ljude. U konačnici, sve što mogu učiniti jest tješiti se riječima ‚niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’. Kad god provjeravaju rad ili se raspituju o radu, misle: ‚‚Niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’. Trebao bih vjerovati svojoj braći i sestrama, a uostalom, Duh Sveti ispituje ljude, pa ne bih trebao uvijek sumnjati u druge i nadzirati ih.’ Pali su pod utjecaj tog izraza, zar ne? Koje su posljedice uzrokovane utjecajem tog izraza? Prije svega, ako netko prihvaća tu ideju ‚niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’, hoće li provjeravati tuđi rad i davati upute za njega? Hoće li nadzirati i pratiti rad ljudi? Ako ta osoba vjeruje svima koje koristi i nikada ih ne provjerava niti im daje upute o njihovom radu, i nikada ih ne nadzire, obavlja li svoju dužnost odano? Može li obavljati rad crkve na kompetentan način i dovršiti Božje poslanje? Je li odana Božjem poslanju? Drugo, to ne znači samo ne držati se Božje riječi i svojih dužnosti, to znači uzimati Sotonine spletke i filozofije za ovozemaljsko ophođenje kao da su istina, te ih slijediti i primjenjivati. Ti si poslušan Sotoni i živiš prema sotonskoj filozofiji, zar ne? Ti nisi osoba koja se pokorava Bogu, a još manje si osoba koja se pridržava Božjih riječi. Ti si potpuni nitkov. Stavljanje Božjih riječi na stranu, a umjesto toga uzimanje sotonskog izraza i primjenjivanje tog izraza kao istine, jest izdaja istine i Boga! Ti radiš u Božjoj kući, a ipak su načela tvojih postupaka sotonska logika i filozofija za ovozemaljsko ophođenje; kakva si ti osoba? Netko si tko izdaje Boga i netko tko teško sramoti Boga. Koja je bit tog čina? Otvoreno osuđivanje Boga i otvoreno nijekanje istine. Nije li to bit toga? (Jest.) Osim što ne slijediš Božju volju, ti dopuštaš da jedna od Sotoninih đavoljih izreka i sotonskih filozofija za ovozemaljsko ophođenje hara u crkvi. Čineći to, ti postaješ Sotonin suučesnik, pomažeš Sotoni u provođenju njegovih aktivnosti unutar crkve te ometaš i prekidaš crkveni rad. Bit ovog problema vrlo je ozbiljna, zar ne?” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Ekskurz prvi: Što je istina.). Božje riječi razotkrile su moje stanje. Živjela sam po sotonskoj filozofiji „Ne sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš”, misleći da nekome mogu vjerovati pošto smatram da je ta osoba u redu i da je na svom mjestu. Zato sam imala toliko povjerenja u Liu Jing i nisam pratila njezin rad niti se s njim upoznala. Čak i kad su njezini problemi izašli na vidjelo i vođa me podsjetila da provjerim njezin rad, ja tome i dalje nisam pridavala nikakav značaj. Mislila sam da bi praćenje i nadziranje njezinog rada značilo da nemam povjerenja u nju. Iako sam otkrila da ne obavlja praktičan rad, kad sam je čula kako plače, govori o svojim stvarnim poteškoćama i izražava kajanje, odlučila sam joj vjerovati umjesto da je smijenim, dopuštajući joj da šteti radu crkve i donosi velike gubitke ulasku braće i sestara u život. Kao vođa, ne samo da nisam uspjela zaštititi rad crkve, već sam djelovala kao štit za lažnog vođu. Postala sam kamen spoticanja i prepreka na putu crkvenog rada. To su bile posljedice mog ophođenja s ljudima na temelju sotonske laži „Ne sumnjaj u one koje zapošljavaš niti zapošljavaj one u koje sumnjaš”. Sada, razlučujući to na temelju Božjih riječi, vidjela sam koliko je to gledište uistinu apsurdno. Bilo je potpuno suprotno Božjim riječima i onome što On zahtijeva. Božji zahtjev da vođe nadziru i prate rad određen je na temelju biti iskvarenog čovječanstva. Budući da čovjek ima iskvarenu narav, prije nego što zadobijemo istinu ili promijenimo svoju život-narav, nepouzdani smo i ne može nam se vjerovati. Čak i ljudi s dobrom ljudskošću mogu poći svojim putem te prekidati i ometati rad crkve zato što ne razumiju istinu, nisu principijelni u svojim postupcima i imaju iskvarenu narav. Nitko ne može poreći tu činjenicu. Bog zahtijeva da vođe i djelatnici nadziru rad jer Bog razumije ljudsku bit. Nadziranje i provjeravanje rada korisno je za naše dužnosti i koristi radu crkve. Ali sotonska ideja „Ne sumnjaj u one koje zapošljavaš” navodi nas da slijepo vjerujemo drugima, misleći da kad nekomu predamo posao znači da ga možemo pustiti da radi što god poželi i da provjeravanje i nadziranje njezinog rada predstavlja nedostatak povjerenja. Ako se držimo tog gledišta dok obavljamo svoju dužnost i ne pratimo ili ne nadziremo rad na vrijeme, to može samo odgoditi rad crkve i naštetiti mu. Izvršavala sam svoju dužnost ne posmatrajući stvari na temelju Božjih riječi i ne primjenjujući ono što On zahtijeva, već sam umjesto toga vjerovala sotonskim filozofijama i podržavala ih te se pridržavala Sotoninih laži kao da su istina. Time sam poricala istinu i izdala Boga. Ujedno sam djelovala kao Sotonin suučesnik te prekidala i ometala crkveni rad. Što sam više o tome razmišljala, više sam se plašila. Vidjela sam da mi nedostaju načela u mojoj dužnosti i da se ne vodim Božjim riječima ili zahtjevima. Nesvjesno sam činila zlo. Posljedice toga što nisam izvršavala svoju dužnost na temelju istina-načela bile su uistinu zastrašujuće!

Jednog dana pročitala sam dva odlomka Božjih riječi: „Vjerujete li da je gledište ‚niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’ točno? Je li taj izraz istina? Zašto bi on koristio taj izraz u radu Božje kuće i u obavljanju svoje dužnosti? U čemu je ovdje problem? ‚Niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’ očito su riječi nevjernika, riječi koje dolaze od Sotone – pa zašto ih on drži za istinu? Zašto ne može reći jesu li te riječi ispravne ili pogrešne? To su očito riječi čovjeka, riječi iskvarenog čovječanstva, one jednostavno nisu istina, potpuno su u suprotnosti s Božjim riječima i ne bi trebale služiti kao kriterij za ljudske postupke, vladanje i štovanje Boga. Kako bi se onda trebalo pristupiti tom izrazu? Ako si doista sposoban za razlučivanje, kakvo bi istina-načelo trebao koristiti umjesto njega da ti služi kao načelo primjene? To bi trebalo biti: ‚dobro obavljati svoju dužnost svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom.’ Djelovati svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom znači ne biti sputan ni od koga; to znači biti jednog srca i uma, i ništa više. To je tvoja odgovornost i tvoja dužnost, i trebao bi je dobro obavljati, jer je to potpuno prirodno i opravdano. Na kakve god probleme naišao, trebao bi postupati prema načelima. Rješavaj ih kako trebaš; ako je potrebno orezivanje, neka tako bude, i ako je potrebna smjena, neka tako bude. Ukratko, postupaj na temelju Božjih riječi i istine. Nije li to načelo?” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Ekskurz prvi: Što je istina.). „Bez obzira na to koji važan posao starješina ili djelatnik obavlja i kakva je priroda tog posla, njihov je prvi prioritet razumjeti i shvatiti kako se posao odvija. Moraju biti osobno prisutni kako bi pratili stvari i postavljali pitanja, dobivajući informacije iz prve ruke. Ne smiju se jednostavno oslanjati na glasine ili slušati izvještaje drugih ljudi. Umjesto toga, moraju vlastitim očima promatrati stanje osoblja i kako posao napreduje te razumjeti koje poteškoće postoje, odstupaju li neka područja od zahtjeva Višnjeg, postoje li kršenja načela, postoje li ikakva ometanja ili prekidi, nedostaje li potrebna oprema ili povezani nastavni materijali u vezi sa stručnim radom – sve to moraju imati u malom prstu. Bez obzira na to koliko izvještaja slušaju ili koliko saznaju iz glasina, ništa od toga ne može nadmašiti osobni posjet; točnije je i pouzdanije da stvari vide vlastitim očima. Jednom kad se upoznaju sa svim aspektima situacije, imat će dobru predodžbu o tome što se događa. Posebno moraju imati jasno i točno shvaćanje o tome tko je dobrog kova i vrijedan obuke, jer im samo to omogućuje da točno obučavaju i koriste ljude, što je ključno ako starješine i djelatnici žele dobro obavljati svoj posao. Starješine i djelatnici trebali bi imati put i načela po kojima će obučavati i trenirati ljude dobrog kova. Nadalje, trebali bi shvaćati i razumjeti razne vrste problema i poteškoća koje postoje u crkvenom radu i znati kako ih riješiti, a trebali bi imati i vlastite ideje i prijedloge o tome kako rad treba napredovati ili kakvi su mu budući izgledi. Ako su u stanju jasno govoriti o takvim stvarima zatvorenih očiju, bez ikakve sumnje ili bojazni, tada će posao biti mnogo lakše obaviti. I radeći na ovaj način, starješina će ispunjavati svoje odgovornosti, zar ne? Moraju biti dobro svjesni kako riješiti gore navedene probleme u radu i moraju često razmišljati o tim stvarima. Kad naiđu na poteškoće, moraju razgovarati u zajedništvu i raspravljati o tim stvarima sa svima, tragajući za istinom kako bi riješili probleme. Obavljajući na ovaj način stvaran posao s obje noge čvrsto na zemlji, neće biti poteškoća koje se ne mogu riješiti” (Riječ. Svezak 5.: Odgovornosti vođa i djelatnika. Odgovornosti vođa i djelatnika (4).). Božje riječi dale su mi put primjene za obavljanje praktičnog rada. Moramo ispuniti svoje odgovornosti cijelim svojim srcem i cijelim svojim umom. Bez obzira tko biva korišten, poznavali ga mi ili ne, vođa s istinskim bremenom i istinskim osjećajem odgovornosti neprestano će pratiti i upoznavati napredak rada, odmah rješavati probleme čim se oni otkriju i pravovremeno preraspodijeliti neprikladno osoblje. Također će skladno surađivati sa svima i zajedno tragati za istinom kako bi riješili sve poteškoće ili probleme na koje naiđu. Time se osigurava uredan i pravilan napredak različitih stavki crkvenog rada. Razmišljajući o Božjim riječima shvatila sam zašto sam se i dalje držala sotonske laži „Ne sumnjaj u one koje zapošljavaš” iako sam znala da moram biti odgovorna u svojoj dužnosti. To je bilo zato što sam se držala apsurdnog gledišta, misleći da nadziranje nečijeg rada predstavlja nedostatak povjerenja, da to čovjeka sputava i uskraćuje mu slobodu, kao da sam neki nadzornik u vanjskom svijetu. Sada sam vidjela da, kada Božja kuća zahtijeva da vođe i djelatnici nadziru i provode rad, to ne čini da bi nekoga sputavala ili zato što mu ne vjeruje. Naprotiv, svrha toga jest brzo pronaći probleme i ispraviti odstupanja. Također, svrha je pomoći braći i sestrama da dobro obavljaju svoje dužnosti i zaštite interese crkve. Jedna od glavnih odgovornosti vođe i djelatnika jest da nadziru i prate rad, da razumiju i dokuče svačiji pristup radu, da pronađu odstupanja i probleme te ih žurno isprave i riješe. Time se smanjuju gubici zbog pogrešaka koje proizlaze iz neodgovornosti u dužnostima ljudi. To je preuzimanje odgovornosti za ulazak braće i sestara u život i za rad crkve. Nakon toga otišla sam detaljno provjeriti rad svakog crkvenog vođe i, bez obzira na to jesam li ih poznavala, ozbiljno sam istražila napredak različitih poslova za koje su bili odgovorni. Kroz tu stvarnu provjeru, otkrila sam vođu koja se preziva Xia i koji nije obavljao praktičan rad niti rješavao stvarne probleme. Također je imao zlonamjernu ljudskost, napadao je i isključivao druge; to su bila djela uistinu nedopustive prirode i odmah smo ga smijenili. Kroz razotkrivanje i prijavljivanje braće i sestara kasnije smo saznali za mnoga druga zla djela koja je počinio, ali na kraju se, nakon mnogo razotkrivanja u zajedništvu, i dalje nije pokajao. Konačno smo utvrdili da je on antikrist i izbacili smo ga iz crkve. Vidjevši te rezultate, osvrnula sam se sa strahom. Da nisam prošla kroz sve to s Liu Jing, što je promijenilo moje pogrešno gledište o „Ne sumnjaj u one koje zapošljavaš”, ne bih ni pomislila nadzirati ili pratiti rad Xije. Tada bi taj antikrist nastavio nanositi štetu braći i sestrama u crkvi. Posljedice toga bile bi nezamislive. Provodeći to u djelo, shvatila sam važnost nadziranja i provjeravanja rada. Osjetila sam da sam konačno obavila nešto praktičnog rada i osjetila spokoj u srcu.

To iskustvo mi je pokazalo da izvršavanje dužnosti bez posmatranja ljudi i stvari u skladu s Božjim riječima ili primjenjivanja istine te podržavanje sotonske logike i ideja znači odupirati se Bogu te prekidati i ometati rad crkve. Moramo slijediti Božje zahtjeve o praćenju i nadziranju rada kako bismo dobro izvršavali dužnost i zaštitili rad crkve. Sud i razotkrivanje Božjih riječi preokrenuli su moje lažno gledište. Bogu hvala!