Shen Jie, Kina

U djetinjstvu mi je obitelj bila siromašna i ljudi su nas često gledali svisoka. Stoga sam pomislila: „Kad odrastem, moram zaraditi puno novca kako bi me cijenili.” Poslije sam se udala, ali i suprugova obitelj bila je siromašna. Svugdje sam tražila načine da zaradim novac i nisam propuštala nijednu priliku. Pokušali smo voziti taksi i prodavati povrće, ali nismo puno zaradili. Ipak, nisam odustala. Vidjela sam da je moja sestrična dobro zaradila uzgajajući bukovače i da je vrlo brzo sagradila lijepu kuću. Zato sam od nje odlučila naučiti uzgajati gljive. Naporno smo radili od jeseni do proljeća, ali kad su se naše gljive pojavile na tržištu, bila je prevelika ponuda i bilo ih je posvuda. Na kraju nismo ništa zaradili. Naših pola godine truda bilo je uzalud. Dugo saginjanje na poslu dovelo je do hernije diska. Potrošila sam mnogo novca posvuda tražeći liječničku pomoć, što je pogoršalo našu ionako tešku financijsku situaciju. Ipak, nisam odustala. Jednog sam dana vidjela vijest o velikoj farmi za uzgoj golubova koja godišnje zarađuje milijune juana. Oči su mi zasjale. „Milijuni! Na ovom području nema farme za uzgoj golubova. Ako počnem sada, za nekoliko bih godina mogla postati šefica.” Tako smo podigli kredit kako bismo počeli uzgajati golubove. Gledajući kako se golubovi razmnožavaju, osjećala sam se punom energije i motiviranom. Ali baš kad smo bili spremni prodati prvu turu, izbila je ptičja gripa i izgubili smo više od 20.000 juana. Pomisao na gubitak novca nakon godine dana napornog rada bila je kao da mi se nož zabada u srce. Noću, ležeći u krevetu, plakala sam i pitala se: „Zašto je moja sudbina tako okrutna? Zašto je meni tako teško zaraditi novac kad se čini da ga drugi zarađuju tako lako?” Stres je uzeo danak na mom zdravlju. Nisam mogla ni spavati ni jesti i imala sam problema sa želucem. Smršavjela sam na samo nešto više od četrdeset kilograma i posrtala sam dok sam hodala. Čak ni tada nisam se htjela predati, misleći: „Imam mozak i dvije ruke, kao i drugi. Nisam gluplja od drugih. Ne vjerujem da ne mogu zaraditi novac! Moram pokušati ponovno!” Poslije sam čula da je prodaja roštilja isplativa. Unatoč lošem zdravlju, otišla sam u drugi grad kako bih naučila zanat. Nakon povratka kući otvorila sam restoran s roštiljem. Zbog žestoke konkurencije, posao nije potrajao dugo prije nego što sam ga morala zatvoriti. Nisam mogla shvatiti zašto su drugi mogli uspjeti u istom poslu, zarađujući 3000 juana na noć, a ja nisam mogla zaraditi ništa. Sjetila sam se da mi je majka često govorila da imam „velike ambicije, ali krhku sudbinu”. Mislila sam o tome kako se moja sestra u nekoliko godina obogatila sa svojim poslom s povrćem i sagradila lijepu kuću, s ušteđevinom od stotina tisuća, dok sam se ja borila i propadala više od desetljeća. Je li to doista bila moja sudbina? Što sam više o tome razmišljala, to sam se osjećala tjeskobnije. Pala sam u očaj, danima sam se osjećala beznadno i bolesno, ne želeći se pomaknuti, želeći da mogu samo zauvijek zaspati i više se ne probuditi. Ovaj je život bio pretežak. I moj je suprug svakodnevno utapao tugu u alkoholu.

Nakon toga započeli smo s poslom pripremanja doručka. Na moje iznenađenje, posao je išao jako dobro. Morali smo se buditi u 1 sat ujutro svakoga dana i raditi do 10 sati prije nego što bismo i sami mogli doručkovati. Takvo gladovanje pogoršalo je moje probleme sa želucem, te sam dobila refluks kiseline i hipoglikemiju. To je također uzrokovalo cervikalnu spondilozu kod moga supruga, zbog čega su mu ruke trnule i boljele ga. Liječnik mu je savjetovao da uzme nekoliko slobodnih dana za intravenoznu terapiju. Ali on je smatrao da je svakodnevno primanje infuzije takav gubitak vremena i da bi bila velika šteta propustiti dnevni prihod od tisuću juana. Odlučio se za tablete protiv bolova, planirajući potražiti odgovarajuće liječenje kad posao uspori. S vremenom mu se stanje pogoršalo. Trebao je sve više i više tableta protiv bolova, prešavši s jedne tablete na dvije ili tri. Kad bi se bolovi pogoršali, psovao bi me, a narav mu je postajala sve razdražljivija. Naša se komunikacija svela gotovo samo na svađe. Fizička bol i potiskivanje misli i duha ostavili su me s osjećajem izgubljenosti. Koji je bio smisao sveg ovog napornog rada? Osjećala sam se kao stroj, radeći od jutra do mraka. Bila sam toliko iscrpljena da su me boljela križa i leđa. Zarađivali smo novac, ali nismo imali vremena uživati u njemu. Nekad smo govorili da će nam novac donijeti sreću, ali zašto sam se osjećala jadnije iako sam imala novac?

Godinu dana poslije vratili smo se u svoje rodno selo kako bismo sagradili novu kuću. Osjećala sam osjećaj postignuća, razmišljajući o tome kako napokon možemo živjeti u lijepoj kući nakon što smo se mučili desetak i više godina. Naši susjedi, rođaci i prijatelji hvalili su naše sposobnosti i snalažljivost, čak su nam i proaktivno pomogli nabaviti materijale potrebne za izgradnju. Tajnik partijske podružnice sela također nam je pružio posebnu pomoć osiguravši nam dozvolu za gradnju. Osjećala sam se drugačije s puno novca i činilo se da sve ide lakše. Ali tada, baš kad su stvari počele ići nabolje za nas, dogodila se tragedija. Nakon što smo srušili staru kuću, moj se suprug požalio na jake bolove u vratu i odlučio je otići u seosku ambulantu. Kad sam stigla, liječnik mi je užurbano rekao: „Stigli ste u pravi čas! Vaš suprug je u kritičnom stanju!” Um mi se ispraznio. „To je nemoguće”, pomislila sam, „moj suprug je uvijek bio dobrog zdravlja i rijetko se i prehladio otkad smo se vjenčali. Kako bi sada mogao umirati?” Pojurila sam na odjel i vidjela svoga supruga kako leži. Lice mu je bilo tamno, a oči zatvorene. Zgrabila sam ga za ruku i jecala, dozivajući ga imenom, ali nikada se više nije probudio. Liječnik je objasnio da je moj suprug doživio akutni moždani udar, vjerojatno povezan s njegovim problemima s vratnom kralježnicom koja je pritiskala krvne žile i time ometala cirkulaciju. Iznenadna smrt moga supruga ostavila me u bunilu. „Kako ću ja, žena s dvoje djece, nastaviti živjeti?” Pomislila sam: „Sve što sam ikad željela bilo je poboljšati naše živote i da nas ne gledaju svisoka. Nakon godina napornog rada, baš kad su stvari krenule nabolje, moj je suprug iznenada preminuo. Zašto se sve čemu se nadam čini tako dalekim i nedostižnim?” Zatvorila sam se u svoju sobu, neprestano plačući. Moje sestre, iz brige da bih si mogla nauditi, svakodnevno su se izmjenjivale u posjetima. Ali mogle su ponuditi samo nekoliko utješnih riječi, koje nikako nisu mogle odagnati tugu u mom srcu.

Poslije je jedna rođakinja dovela sestru da mi navijesti evanđelje. Sestra mi je pročitala odlomak Božjih riječi: „Svemogući ima milosti prema onim ljudima koji su duboko patili. Istodobno, On osjeća odbojnost prema onim ljudima koji nemaju nimalo svijesti jer mora predugo čekati dok ne dobije odgovor od ljudi. On želi tražiti, tražiti tvoje srce i tvoj duh, i donijeti ti vodu i hranu, tako da se ti probudiš i da više ne budeš žedan i gladan. Kad si umoran i osjećaš nešto od sumornosti ovog svijeta, nemoj se osjećati izgubljenim, nemoj plakati. Svemogući Bog, Čuvar, prigrlit će tvoj dolazak u bilo koje vrijeme. On bdi pored tebe. On čeka da Mu se vratiš, čeka dan kad će ti se iznenada vratiti sjećanje: kad ćeš shvatiti da si potekao od Boga i da si, ne zna se kada, izgubio smjer, da si, ne zna se kada, izgubio svjesnost na putu i da si, ne zna se kada, imao ‚oca’. Kad shvatiš, osim toga, da je Svemogući uvijek bdio, čekajući ondje tvoj povratak vrlo, vrlo dugo. Žudio je očajnički, čekajući odziv bez odgovora. Njegovo bdijenje je neprocjenjivo i ono je radi ljudskog srca i ljudskog duha. Možda je Njegovo bdijenje beskrajno, a možda je i došlo kraju. Ali ti trebaš točno znati gdje su tvoje srce i tvoj duh sada” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Uzdasi Svemogućeg.). Kad sam čula: „Kad si umoran i osjećaš nešto od sumornosti ovog svijeta, nemoj se osjećati izgubljenim, nemoj plakati. (…) On bdi pored tebe. On čeka da Mu se vratiš,” suze su mi potekle niz lice, a da toga nisam bila ni svjesna. Razmišljala sam o poteškoćama koje sam podnosila godinama i o neizrecivo bolnoj muci koju sam prošla. Roditelji su mi preminuli, a ni supruga više nije bilo. Kome sam mogla izraziti svoju unutarnju bol? Tko je to mogao razumjeti? Božje su riječi dirnule moje srce i osjetila sam toplinu iznutra. Toliko sam željela naglas izreći svu bol koja se nakupila u mom srcu, ali nisam znala odakle početi. Samo sam nastavila plakati. Sestra je rekla: „Razumijem kako se osjećaš. Ono što mi kažemo može te samo utješiti, ali ne možemo istinski riješiti tvoju bol. Samo Bog može riješiti našu bol.” Upitala sam: „Odakle dolazi sva ta bol? Može li je Bog doista riješiti?” Sestra mi je zatim pročitala odlomak riječi Svemogućeg Boga: „U tvojem srcu postoji ogromna tajna, koje nikada nisi bio svjestan jer živiš u svijetu u kojem ne sija svjetlost. Tvoje srce i tvoj duh oteo je Zli. Oči su ti tamom zaklonjene i ne vidiš ni sunce na nebu ni svjetlucavu zvijezdu u noći. Tvoje su uši zaglušene varljivim riječima i ne čuješ ni gromoglasan glas Jahvin ni šum mnogih voda što teku s prijestolja. Izgubio si sve što ti s pravom pripada, sve što ti je Svemogući podario. Ušao si u beskrajno more nevolja, bez sile koja bi te spasila, bez nade da preživiš i sve što činiš jest borba i jurnjava… Od tog trenutka nadalje ti si osuđen da te Zli unesreći i da hodiš putem bez povratka, daleko od blagoslova Svemogućega, daleko od opskrbe Svemogućega. Milijun poziva teško može probuditi tvoje srce i tvoj duh. Čvrsto spavaš u rukama Zlog, koji te namamio u bezgraničan svijet bez smjera ili putokaza. Toga trenutka izgubio si svoju izvornu nevinost i čistoću i počeo izbjegavati brigu Svemogućeg. U tvom srcu Zli upravlja tobom u svakom pogledu i postao je tvoj život. Više ga se ne plašiš, ne izbjegavaš ga niti sumnjaš u njega; naprotiv, odnosiš se prema njemu kao prema bogu u svojem srcu. Počeo si ga štovati i obožavati, a vas ste dvoje postali nerazdvojni kao tijelo i sjena, predani tomu da živite i umrete zajedno. Ne znaš odakle si došao, zašto si rođen ni zašto ćeš umrijeti. Gledaš na Svemogućega kao na stranca – ne znaš Njegovo podrijetlo, a kamoli što je sve On za tebe učinio” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Uzdasi Svemogućeg.). Sestra je prisno razgovarala sa mnom: „Bog je razotkrio temeljni uzrok ljudske patnje. U početku je Bog stvorio ljude i vodio ih da žive u Edenskom vrtu. Tada su ljudi slušali Boga, živjeli bezbrižnim životom i nisu iskusili te boli i nevolje. Međutim, nakon što ih je Sotona iskušao i iskvario, ljudi su izdali Boga, udaljili se od Njegove brige i zaštite i pali pod Sotoninu vlast. Sada ljudi žive u grijehu, spletkare, upleću se u intrige, prepiru se i podmeću jedni drugima radi novca, statusa, slave i dobitka, a neki čak razmišljaju o samoubojstvu. Svu tu patnju donio je Sotona. Tisućama godina Sotona je ljudima usađivao mnoge filozofije za ovozemaljsko ophođenje i mnoge zablude, kao što su: ‚Novac pokreće svijet’, ‚Stvori bolji život vlastitim rukama’, i ‚Čovjekova sudbina je u njegovim vlastitim rukama.’ Ljudi radije vjeruju tim đavoljim riječima Sotone nego Božjoj suverenosti, živeći i težeći prema tim Sotoninim pravilima preživljavanja. Bez Božjeg vodstva i smjernica ljudi pasivno slijede zle trendove društva, mukotrpno ganjajući novac, status, slavu i dobitak iz godine u godinu, ne shvaćajući smisao života, niti odakle su došli ni kamo idu. Sve ih to ostavlja s osjećajem praznine i tjeskobe. Iako su ljudi izdali Boga, On nije odustao od spašavanja ljudi. Bog je vodio i spašavao ljude kroz 6000 godina koliko vrši Svoje djelo, čekajući da Mu se ljudi vrate. U posljednjim je danima Svemogući Bog, Spasitelj, osobno sišao na zemlju, izražavajući istine kako bi spasio ljude. Samo prihvaćanjem istina koje Bog izražava ljudi mogu razlučiti Sotonine spletke i pobjeći od Sotonine iskvarenosti i mučenja.” Dok sam slušala sestru, bila sam duboko ganuta. Nije li to bila upravo moja situacija? Radila sam neumorno dan i noć, samo da zaradim više novca u nadi da ću se jednoga dana moći uzdignuti iznad ostalih i steći poštovanje ljudi, a završila sam iscrpljena i bolesna, i dalje se osjećajući praznom i tjeskobnom nakon svega toga. Ali nikad nisam preispitala je li takav način života pogrešan ili ne. Jer tako je bilo generacijama, zar ne? Kako bih ja mogla biti iznimka? Tek sam sada shvatila da su svu tu patnju uzrokovali Sotonina iskvarenost i mučenje. Da nije bilo Svemogućeg Boga koji razotkriva pravu sliku Sotoninog kvarenja ljudi, nikada ne bih sve to shvatila i nastavila bih biti zaluđena Sotonom i mučiti se u boli.

Poslije sam pročitala više riječi Svemogućeg Boga: „Budući da ljudi ne poznaju Božje orkestracije i Božju suverenost, uvijek se sa sudbinom suočavaju s prkosnim raspoloženjem i buntovničkim stavom, uvijek se žele osloboditi Božjeg autoriteta i suverenosti i svega onoga što im je sudbina namijenila, uzalud se nadajući da će promijeniti svoje trenutne okolnosti i izmijeniti svoju sudbinu. Ali nikad ne mogu uspjeti u tome i osujećeni su na svakom koraku. Ova borba, koja se odvija duboko u njihovoj duši, donosi im bol, a ta bol se urezuje u njihove kosti i istovremeno ih navodi uludo tratiti svoj život. Što je uzrok te boli? Leži li on u Božjoj suverenosti ili lošoj sudbini? Očito je da ni jedno ni drugo nije točno. U konačnici, njen uzrok su putovi kojima ljudi idu i načini na koje su odabrali živjeti. (…) Ako ljudi nisu u stanju uistinu priznati činjenicu da Stvoritelj ima suverenost nad ljudskom sudbinom i nad svime što je ljudsko, ako se ne mogu istinski podčiniti vlasti Stvoritelja, bit će im teško da ne budu vođeni i okovani idejom da je ‚svatko gospodar svoje sudbine’. Bit će im teško otresti se boli svoje žestoke borbe protiv sudbine i Stvoriteljeva autoriteta, a suvišno je reći da će im također biti teško istinski se otrgnuti i osloboditi, postati ljudi koji štuju Boga” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). Čitajući Božje riječi, suze su mi tekle niz lice, a scene iz prošlosti živo su mi se odvijale u mislima. Da me ne bi gledali svisoka, razbijala sam glavu i očajnički pokušavala zaraditi novac, vjerujući da ću samo ustrajnošću i napornim radom moći promijeniti svoju sudbinu vlastitim rukama. Svaki put kad bih doživjela neuspjeh, zadržavala sam prkosan stav, misleći da, ako se drugi s mozgom i dvije ruke mogu obogatiti, mogu i ja ako se potrudim. Uostalom, imala sam vlastiti mozak i dvije ruke i nisam bila ništa manje pametna od njih. Mislila sam da su moji prošli neuspjesi bili zbog nedostatka iskustva ili zato što nisam imala pravu priliku. Zablude poput „Čovjek mora podnijeti najveće teškoće da bi postao najveći među ljudima” i „Uzmi sudbinu u svoje ruke” smatrala sam mudrim izrekama, i bez obzira na to koliko sam puta doživjela neuspjeh, ustrajno sam se borila protiv svoje sudbine uz stav „nikad ne odustaj”, vjerujući da naporan rad može promijeniti sudbinu i ustrajno težeći da postanem superiornija od drugih. Zbog toga sam zadobila brojne bolesti, a moga je muža čak stajalo života. Sve je to bilo zbog Sotoninog kvarenja i mučenja! U prošlosti sam često krivila sudbinu da je nepravedna prema meni. Tek sam sada shvatila da nije Bog bio nemilostiv prema meni ili da je moja sudbina bila loša. Umjesto toga, moj odabir puta i načina života bili su pogrešni. Nisam prepoznala Božju suverenost i nisam se mogla pokoriti Njegovoj orkestraciji i Njegovim aranžmanima. Uvijek sam željela vlastitim rukama promijeniti svoju trenutačnu situaciju i sudbinu. Radi novca, slave i dobitka, borila sam se i patila više od desetljeća. Tek sam sada shvatila da je sva ta patnja proizašla iz toga što me Sotona iskvario i mučio, zbog mog nepoznavanja istine. Od tada nadalje, kad god bih imala vremena, čitala bih Božje riječi, uvijek željna razumjeti više istina.

Jednoga dana pročitala sam odlomak Božjih riječi: „Zapravo, koliko god čovjekove aspiracije bile velike, koliko god njegove želje bile realne ili ispravne, sve što čovjek želi postići, sve što čovjek traži neraskidivo je povezano sa dvije riječi. Te su dvije riječi ključne za svaku osobu tijekom cijelog njenog života i one su stvari koje Sotona nastoji usaditi u čovjeka. Koje su to dvije riječi? To su ‚slava’ i ‚dobitak’. Sotona koristi vrlo blagu metodu, metodu koja je u velikoj mjeri u skladu s ljudskim predodžbama i nije puno agresivna, kako bi ljude naveo da nesvjesno prihvate njegove načine i zakone opstanka, da razviju životne ciljeve i smjer u životu te da posjeduju životne težnje. Koliko god visokoparni bili opisi ljudi o tim svojim životnim težnjama, te težnje se uvijek vrte oko slave i dobitka. Sve što bilo koja velika ili slavna osoba – ili, zapravo, bilo koja osoba – juri tijekom svog života odnosi se samo na te dvije riječi: ‚slava’ i ‚dobitak’. Ljudi misle da će, kad steknu slavu i dobitak, imati kapital da uživaju u visokom statusu i velikom bogatstvu te da uživaju u životu. Misle da jednom kada imaju slavu i dobitak imaju kapital da traže užitak i upuštaju se u razuzdano tjelesno uživanje. Zarad te slave i dobitka koje žele, ljudi rado i nesvjesno predaju Sotoni svoje tijelo, srce i čak sve što imaju, uključujući svoje izglede za budućnost i svoju sudbinu. Čine to bez zadrške, bez čak i trenutka sumnje i da nikada ne znaju tražiti natrag sve što su nekoć imali. Mogu li ljudi očuvati bilo kakvu kontrolu nad sobom jednom kad na taj način predaju sebe Sotoni i postanu mu odani? Sigurno ne. Oni su pod potpunom i apsolutnom kontrolom Sotone. Potpuno su i apsolutno zaglavljeni u toj kaljuži i ne mogu se osloboditi” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni VI.). Promišljajući o Božjim riječima, shvatila sam da su novac, slava i dobitak načini na koje Sotona kvari ljude. Sotona se koristi društvenim utjecajima i obiteljskim odgojem kako bi u mene usadio mnoga lažna uvjerenja, poput: „Čovjek teži prema gore, a voda teče prema dolje”, „Teži da se istakneš i budeš iznad drugih” i „Novac je na prvome mjestu.” Budući da sam odrasla u siromaštvu i bila diskriminirana, lako sam usvojila te stavove, vjerujući da će me zbog novca, slave i dobitka cijeniti i poštovati, da ću moći govoriti s pouzdanjem i živjeti dostojanstven i vrijedan život. Kako bih stekla slavu i dobitak, razbijala sam glavu tražeći poslovne prilike, radila unatoč bolesti, čak sam i ostavila svog jednogodišnjeg sina da bih otputovala tisućama milja daleko kako bih naučila zanat. Radi slave i dobitka, iako sam bila prezaposlena da bih jela i osjećala vrtoglavicu i nesvjesticu od gladi, što mi je narušilo zdravlje, nisam se ustručavala žrtvovati se. Moj muž, vođen istim željama, nije htio odustati od posla. Radije je uzimao lijekove protiv bolova nego tražio liječničku pomoć. Konačno se obogatio, ali je izgubio život. Nije li sva ta patnja bila uzrokovana težnjom za novcem, slavom i dobitkom? Bez razumijevanja istine i sposobnosti razlučivanja, hereze i zablude kojima se Sotona služi da iskvari čovjeka smatrala sam zakonima preživljavanja i životnim ciljevima. Bila sam doista luda i slijepa! Shvativši to, odlučila sam se posvetiti vjeri u Boga i težnji za istinom, umjesto da ganjam novac, slavu i dobitak kao u prošlosti. Provodila sam više vremena svakodnevno čitajući Božje riječi i aktivno sam sudjelovala u razgovorima u zajedništvu. Tri mjeseca poslije preuzela sam svoju dužnost u crkvi, vršeći pojenje novih vjernika.

Moji rođaci, primijetivši da sam prestala voditi posao, izrazili su zabrinutost, govoreći da radi male djece i mnogih budućih troškova trebam nastaviti s poslom s doručkom. I stanodavac me nazvao, govoreći kako su mnogi ljudi uživali u našoj hrani, kako se nada da ću ponovno otvoriti radnju, te da će mi on i njegova obitelj pomoći ako ne mogu sama. Njihove su riječi uskomešale moje misli: „Istina je. S dvoje djece u školi, moja plaća jedva pokriva osnovne životne troškove. Ako ne zaradim više novca, moju će djecu i mene i dalje gledati svisoka. Posao s doručkom mogao je donositi tisuće juana dnevno. Teško je toga se odreći. Možda bih mogla unajmiti nekoga da mi pomogne ponovno pokrenuti posao?” Počela sam planirati i razmatrati tu mogućnost. Međutim, znala sam da bi ponovno otvaranje posla s doručkom zahtijevalo značajan napor, ostavljajući mi malo vremena za izvršavanje mojih dužnosti u crkvi. Bilo bi mi dovoljno dobro samo da uspijem stići na zajedništva. Vođenje posla uvijek je zahtijevalo moju brigu. Bilo bi izazovno usredotočiti se na čitanje Božjih riječi i težnju za istinom, a moj bi duhovni život zasigurno pretrpio gubitke. Osjećala sam se rastrgano i sukobljeno, i tih dana nisam mogla spavati zbog toga. Jednoga sam dana pročitala nekoliko Božjih riječi: „Većina ljudi želi sljedeće: manje raditi, a više zarađivati, ne mučiti se na suncu i kiši, lijepo se oblačiti, na svakom mjestu sijati i blistati, izdignuti se iznad ostalih i biti na čast svojim precima. Ljudi se nadaju savršenstvu, ali kad poduzmu prve korake na svojem životnom putu, postupno shvaćaju koliko je ljudska sudbina nesavršena i prvi put istinski shvaćaju da, iako čovjek može smjelo planirati budućnost i gajiti odvažne maštarije, nitko nema sposobnost ni moć da ostvari vlastite snove i nitko nije u poziciji upravljati vlastitom budućnošću. Uvijek će postojati određena udaljenost između čovjekovih snova i stvarnosti s kojom se mora suočavati; stvari nikad nisu onakve kakve bi čovjek želio da budu, a suočeni s takvom realnošću, ljudi nikad ne mogu biti sretni ni zadovoljni. Neki će u pokušaju da promijene svoju sudbinu ići do krajnjih granica, uložiti velik trud i iznimno se žrtvovati radi vlastite dobrobiti i budućnosti. Ali na kraju, čak i ako vlastitim trudom uspiju ostvariti svoje snove i želje, nikad ne mogu promijeniti svoju sudbinu i, koliko se god uporno trudili, nikad ne mogu nadmašiti ono što im je sudbina dodijelila. Bez obzira na razlike u sposobnostima, inteligenciji i snazi volje, svi su ljudi jednaki pred sudbinom, koja ne razlikuje male od velikih, niske od visokih ni uzvišene od osrednjih. O tome kojim će se zanimanjem netko baviti, kako će zarađivati za život i koliko će bogatstvo steći ne odlučuju njegovi roditelji, njegova nadarenost, njegov trud ni ambicije, već to predodređuje Stvoritelj” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). „Ako netko ima pozitivan stav prema Božjoj suverenosti nad ljudskom sudbinom, onda će, kad se osvrne na svoje putovanje, kad istinski doživi Božju suverenost, iskrenije poželjeti podčiniti se svemu što je Bog uredio, i imat će više odlučnosti i vjere dopustiti Bogu da orkestrira njegovu sudbinu i da se više ne buni protiv Boga. To je zato što vide da kad ljudi ne znaju što je uopće sudbina ili ne razumiju Božju suverenost, oni se samo svojeglavo bore i posrću kroz maglu, a to je putovanje previše mukotrpno i uzrokuje previše boli u srcu. Stoga, kad ljudi shvate da je Bog suveren nad ljudskom sudbinom, oni pametni odlučuju spoznati i prihvatiti Božju suverenost i oprostiti se od bolnih dana ‚pokušavanja da izgrade dobar život vlastitim rukama’, radije negoli nastaviti se boriti protiv sudbine i slijediti svoje takozvane životne ciljeve na svoj način. Kad je osoba bez Boga, kad Ga ne može vidjeti, kad ne može istinski i jasno spoznati Božju suverenost, svaki dan je besmislen, bezvrijedan i neopisivo bolan. Bez obzira gdje se osoba nalazi i koji posao obavlja, njezini načini preživljavanja i ciljevi koje slijedi ne donose joj ništa osim beskrajne boli u srcu i patnje koju je teško preboljeti i na koju ne može podnijeti osvrnuti se” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). Čitajući Božje riječi, briznula sam u plač. Promišljajući o bolnim danima kada sam se borila protiv sudbine prije nego što sam spoznala Boga, shvatila sam da je moja agonija proizlazila iz toga što nisam prepoznala Božju suverenost i što sam se, vođena svojom iskvarenom naravi, opirala svojoj sudbini. Muka zbog neuspjeha u ostvarivanju onoga što sam željela još mi je bila svježa u sjećanju. Drugi su mogli zaraditi milijune od istog posla, dok ja na kraju nisam imala ništa, čak sam imala i velike gubitke. Time se pokazuje da je to koliko novca netko može zaraditi i je li netko bogat ili siromašan određeno od Boga. To nije nešto što se može postići samo vlastitim naporima. U današnjem su svijetu katastrofe sve teže. Kad bih dala prednost zarađivanju novca, traženju slave, dobitka i statusa, odričući se prilike da težim za istinom i zadobijem spasenje, ne bih li bila glupa i neuka? Čak i da je posao s doručkom mogao donositi tisuće juana dnevno, praznina i patnja zbog udaljenosti od Boga ne mogu se nadoknaditi novcem. Možda sada nisam bogata, ali i dalje mogu živjeti normalnim životom. Što je još važnije, spoznala sam neke istine i smisao života. Također sam mogla vršiti svoje dužnosti u crkvi, što mi je donosilo spokoj i radost. S tom sam spoznajom odlučila odustati od posla i usredotočiti se na svoje dužnosti. Drugima sam po niskoj cijeni prodala kuhinjski pribor iz svoje radnje.

Poslije sam čitala više Božjih riječi: „Ako ljudi nisu u stanju uistinu priznati činjenicu da Stvoritelj ima suverenost nad ljudskom sudbinom i nad svime što je ljudsko, ako se ne mogu istinski podčiniti vlasti Stvoritelja, bit će im teško da ne budu vođeni i okovani idejom da je ‚svatko gospodar svoje sudbine’. Bit će im teško otresti se boli svoje žestoke borbe protiv sudbine i Stvoriteljeva autoriteta, a suvišno je reći da će im također biti teško istinski se otrgnuti i osloboditi, postati ljudi koji štuju Boga. Najjednostavniji način da se čovjek oslobodi ovog stanja je napuštanje prijašnjeg načina života; opraštanje od dotadašnjih životnih ciljeva; sumiranje i analiza dotadašnjeg načina života, pogleda na život, stremljenja, želja i težnji, koje zatim treba usporediti s Božjim namjerama i Njegovim zahtjevima prema čovjeku te sagledati je li išta od svega toga spojivo s Božjim namjerama, je li u skladu s Božjim zahtjevima, donosi li išta od toga ispravne životne vrijednosti, vodi li prema razumijevanju sve više istine i omogućava li živjeti s čovječnošću i likom ljudskog bića. Ako stalno iznova istražuješ i pažljivo analiziraš različite životne ciljeve kojima ljudi teže i njihove razne načine života, otkrit ćeš da ništa od toga nije u skladu s prvobitnom namjerom koju je Stvoritelj imao prilikom stvaranja ljudskog roda. Sve to odvlači ljude od Stvoriteljeve suverenosti i brige; sve su to zamke zbog kojih ljudi postaju izopačeni i koje ih vode u pakao. Nakon što sve to prepoznaš, ono što trebaš učiniti je otpustiti stare poglede na život, držati se podalje od raznih zamki te Bogu prepustiti da upravlja tvojim životom i uređuje ga; tražiti samo da se pokoriš Božjim orkestracijama i usmjeravanju, bez pravljenja ikakvih osobnih izbora i postati osoba koja štuje Boga” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). „Oni koji teže spoznaji Boga u stanju su ostaviti po strani svoje želje, voljni su se podčiniti Božjoj suverenosti i Božjem uređenju i nastoje se podčiniti Božjem autoritetu i udovoljiti želji Božjoj. Takvi ljudi žive u svjetlosti i usred Božjih blagoslova i Bog će ih svakako pohvaliti” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). „Ti si biće koje je stvoreno – naravno da se trebaš klanjati Bogu i voditi smislen život. Ako se ne klanjaš Bogu, već živiš unutar svojeg prljavog tijela, zar ti onda nisi samo zvijer u ljudskoj odjeći? Budući da si ljudsko biće, trebaš se predati Bogu i otrpjeti svu patnju! Trebaš s radošću i uvjerljivošću prihvatiti sitnu patnju kojoj si danas izložen i živjeti smislen život, poput Joba i Petra. Na ovom svijetu, čovjek nosi đavolju odjeću, jede hranu koja dolazi od đavla, radi i služi pod đavoljom palicom i biva potpuno zgažen u njegovoj prljavštini. Ako ne možeš dokučiti smisao života niti imaš istiniti put, kakav je onda značaj takvog života? Vi ste ljudi koji idu pravim putem, oni koji tragaju za poboljšanjem. Vi ste ljudi koji se dižu u narodu velikog crvenog zmaja, oni koje Bog naziva pravednicima. Zar to nije život s najviše smisla?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Primjena (2).). Božje su mi riječi otkrile što su uistinu smislene i vrijedne težnje u životu. Sada sam imala sreću susresti se sa Stvoriteljevim djelom za spašavanje čovjeka, što je prilika koja se pruža jednom u životu, a čuti Stvoriteljev glas nešto je o čemu mnogi ljudi sanjaju. Stoga sam odlučila da više neću ganjati novac, slavu i dobitak, nego da ću se pokoriti Božjoj suverenosti i živjeti u skladu s Njegovim zahtjevima. Sjetila sam se Petra. Čuvši poziv Gospodina Isusa, bez oklijevanja je ostavio svoje ribarske mreže da bi Ga slijedio, te je na kraju spoznao Boga, pokorio Mu se i zavolio Ga. I Job je izgubio sve, ali je i dalje slavio Boga, dajući predivno svjedočanstvo o Bogu pred Sotonom i na kraju je bio blagoslovljen viđenjem Božje pojave. Kroz povijest su mnogi sveci ostavili sve, čak i svoje živote, da bi širili Božje evanđelje, što je najsmisleniji i najvrjedniji način života. S tim primjerima na umu, znala sam da trebam biti zadovoljna time što imam odjeću i hranu, i posvetiti više energije težnji za istinom i vršenju svojih dužnosti. Težnja za spoznajom Boga je najvrjednija. Nakon što sam potpuno odustala od posla, osim rada i vršenja dužnosti, ostatak vremena provodila sam čitajući Božje riječi i pjevajući himne da slavim Boga sa svojom djecom. Svakoga dana osjećala sam se mirno i postojano, i bilo je ugodno. Nekoliko mjeseci poslije moja je dugotrajna želučana bolest zacijelila, za što sam znala da je Božje milosrđe. Moja su djeca postala samostalnija u učenju i svakodnevnim obvezama. Bila su izuzetno poslušna i razumna. Jedenjem i pijenjem Božjih riječi te vršenjem svojih dužnosti osjetila sam Božje prosvjetljenje i usmjeravanje. Postupno sam uviđala neke istine. Stekla sam dublje razumijevanje Božje svemogućnosti i suverenosti, toga kako Sotona kvari ljude i kako Bog spašava ljude. Također sam naučila o tome kako ljudi trebaju živjeti i koje su težnje uistinu smislene i vrijedne. Nemir u mom srcu znatno se smanjio. Duboko sam zahvalna na Božjem spasenju!