Abby, SAD-a

Služila sam kao evanđeoska đakonica u Crkvi. Osim što sam širila evanđelje, Također sam nadzirala i pratila obavljanje dužnosti djelatnika evanđelja. Što se tiče onih koji su bili skloni površnosti u svojim dužnostima, držala bih ih na oku. Na primjer, Pažljivo sam razumjela situacije njihovih potencijalnih primatelja evanđelja i načine na koje su razgovarali u zajedništvu i svjedočili. Kad bih otkrila da nisu odgovorni u svojim dužnostima, ukorila bih ih i razotkrila njihove probleme. Međutim, za braću i sestre koji su općenito bili marljivi u svojim dužnostima, samo bih ih kratko upitala jesu li naišli na bilo kakve poteškoće. Nikada nisam razmišljala o tome ispunjavaju li svoje odgovornosti ili zabušavaju. Čak sam pomislila: „Ako previše pomno pratim njihov rad, hoće li misliti da nemam povjerenja u njih? Ako razviju negativno mišljenje o meni, neće biti ugodno slagati se s njima.” Stoga sam rijetko pratila ili pomno nadzirala njihov rad.

Jednoga dana primila sam poruku od sestre koja je surađivala sa mnom. Izvijestila je da je Sonia neodgovorna kao djelatnica evanđelja, da se povlači pred poteškoćama i da uzrokuje odgode u radu. Iznenadila me takva poruka i pitala sam se: „Je li možda riječ o pogrešci? Sonia je obično vrlo marljiva u svojim dužnostima. Kako je moguće da ona ima te probleme?” Iako sam obećala da ću to provjeriti, nisam vjerovala da se takvo što doista dogodilo. Samo sam kratko upitala Soniju kako stoji s propovijedanjem evanđelja. Rekla mi je da je nedavno naišla na neke poteškoće u propovijedanju evanđelja. Neki od njezinih potencijalnih primatelja evanđelja imali su mnoge religijske predodžbe dok joj drugi nisu odgovorili na poruke. U tom sam trenutku pomislila: „Trebam li provjeriti njezin rad da vidim ima li kakvih problema?” Ali onda sam pomislila: „Sonia obično ima dobar stav prema svojim dužnostima. Ako temeljito provjerim njezin rad, hoće li osjećati da nemam povjerenja i da sumnjam u nju? Ako je tako, bit će veoma neugodno kada se budemo viđale svaki dan! Ako razvije negativno mišljenje o meni, bit će teško surađivati s njom. Osim toga, Sonia je nekoć bila evanđeoska đakonica, tako da bi trebala znati kako postići rezultate. Neće biti neodgovorna i povlačiti se pred poteškoćama. Budući da je spomenula neke razloge, sigurno se suočava s poteškoćama.” Dakle, nisam se dalje raspitivala o tome. Nekoliko dana poslije, sestra koja je surađivala sa mnom ponovno je izvijestila da Sonia neodgovorno propovijeda evanđelje, ne ulažući trud u razgovaranje u zajedništvu i svjedočenje mogućim primateljima evanđelja. Ovaj sam put osjetila da nešto nije u redu. Budući da je sestra koja je surađivala sa mnom stalno izvješćivala o Sonijinim problemima, više ih nisam mogla zanemarivati. Odmah sam razgovarala sa Sonijom, potanko se raspitujući o stanju svakog mogućeg primatelja evanđelja. Ta je provjera doista razotkrila neke probleme. Neki od njezinih mogućih primatelja evanđelja prisustvovali su dvama ili trima okupljanjima, ali ona nije znala ništa o njihovu stanju i nije bila svjesna njihovih problema i predodžbi. Nekim mogućim primateljima evanđelja samo je poslala kratke pozdravne poruke bez daljnjeg praćenja i razgovora u zajedništvu. Čak je odustala i od priličnog broja mogućih primatelja evanđelja. Vidjevši te probleme, bila sam zgranuta. Sonijino ponašanje bilo je potpuno drukčije od onoga koje me se dojmilo. Mislila sam da je marljiva i odgovorna u svojim dužnostima, tako da sam imala veliko povjerenje u nju kada sam pratila njezin rad, misleći da neće imati nikakvih problema. Čak i kad sam primijetila probleme s njom, nisam ih ozbiljno shvaćala. Počela sam se pitati: „Zašto sam joj toliko vjerovala? Zašto nisam pomno pratila i razumjela njezin rad kao što sam to činila s drugima?” Osjećala sam duboki prijekor. Iako sam otkrila njezine probleme, nakon svega, bilo je prekasno za ublažavanje gubitaka.

Osvrćući se na to, pročitala sam odlomak Božjih riječi: „Lažni vođe imaju kobnu manu: brzo poklanjaju povjerenje ljudima na temelju vlastitih uobrazilja. A to je uzrokovano nerazumijevanjem istine, zar ne? Kako riječ Božja razotkriva bit iskvarenog čovječanstva? Zašto bi oni vjerovali ljudima kojima ni Bog ne vjeruje? Lažni vođe su previše oholi i samopravedni, zar ne? Oni misle: ‚Nisam mogao pogrešno procijeniti tu osobu, ne bi trebalo biti nikakvih problema s tom osobom za koju sam procijenio da je prikladna; ona definitivno nije netko tko se odaje jelu, piću i zabavi, ili tko voli udobnost, a mrzi naporan rad. Ona je apsolutno pouzdana i dostojna povjerenja. Neće se promijeniti; kad bi se promijenila, to bi značilo da sam je pogrešno procijenio, zar ne?’ Kakva je to logika? Jesi li ti neki stručnjak? Imaš li ti rendgenski vid? Imaš li ti tu posebnu vještinu? Mogao bi živjeti s nekom osobom godinu ili dvije, ali bi li mogao vidjeti tko je ona zapravo bez prikladnog okruženja da se njezina priroda-bit potpuno ogoli? Da ga Bog nije razotkrio, ti bi mogao živjeti rame uz rame s njim tri, pa čak i pet godina, i dalje bi se mučio da uvidiš kakvu točno priroda-bit ima. A koliko je to tek istina kad ga rijetko viđaš, kad si rijetko s njim? Lažni vođe lakomisleno vjeruju nekoj osobi na temelju privremenog dojma ili nečije pozitivne ocjene o njoj i usuđuju se povjeriti rad crkve takvoj osobi. Nisu li time krajnje slijepi? Ne postupaju li nepromišljeno? I kad tako rade, nisu li lažni vođe krajnje neodgovorni?” (Riječ. Svezak 5.: Odgovornosti vođa i djelatnika. Odgovornosti vođa i djelatnika (3).). Bog razotkriva da su lažni vođe neodgovorni u radu i da su oholi i samopravedni jer misle da mogu točno procijeniti ljude i zato im slijepo vjeruju, što dovodi do gubitaka u radu. Također sam bila neodgovorna prema Soniji. Zato što je prethodno služila kao evanđeoska đakonica i dobila prilično dobre ocjene za prethodne dužnosti, mislila sam da ne bi uzrokovala nikakve probleme. Bila sam smirena i pustila sam je da radi stvari bez nadzora, pa sam, kad god sam provjeravala njezin rad, to činila tek reda radi. Kada su se pojavile mane u radu i kada je sestra koja je surađivala sa mnom izvijestila o Sonijinim problemima, i dalje nisam vjerovala, misleći da Sonia nije takva osoba. Samo bih reda radi pitala kako stvari idu i slijepo vjerovala Soniji na temelju izgovora koje je smislila. Tek kad me je sestra koja je surađivala sa mnom drugi put podsjetila, shvatila sam da sam sa zakašnjenjem pratila Sonijin rad. Ali do tada je šteta već bila učinjena. Bog od nadzornika zahtijeva da nadziru i prate rad. Međutim, ja sam naprosto slijepo vjerovala ljudima, pritom ne vršeći stvaran rad. Bila sam doista neodgovorna! Ta me spoznaja ispunila grižnjom savjesti i krivnjom.

Poslije sam nastavila tražiti smjernice. Zašto nisam nadzirala Sonijin rad? Poslije, tijekom svojih pobožnosti, pročitala sam odlomak Božjih riječi: „Većina ljudi je već čula izreku ‚niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’. Vjerujete li da je ova izreka točna ili netočna? (Netočna.) Budući da vjerujete da je netočna, zašto ona i dalje može utjecati na vas u stvarnom životu? Kada vam se dogode neke takve stvari, to će se gledište pojaviti. Ometat će vas u određenoj mjeri, a čim vas omete, vaš će rad biti ugrožen. Dakle, ako vjeruješ da je netočna i utvrdio si da je netočna, zašto si onda i dalje pod njezinim utjecajem i zašto je i dalje koristiš da se utješiš? (Zato što ljudi ne razumiju istinu, ne uspijevaju postupati u skladu s Božjim riječima, pa će uzeti Sotoninu filozofiju za ovozemaljsko ophođenje kao svoje načelo ili kriterij za primjenu.) To je jedan od razloga. Ima li drugih? (Zato što je ova izreka relativno u skladu s tjelesnim interesima ljudi, i oni će prirodno postupati prema toj izreci kada ne razumiju istinu.) Ljudi nisu takvi samo kada ne razumiju istinu; čak i kada razumiju istinu, možda neće moći postupati u skladu s istinom. Točno je da je ova izreka ‚relativno u skladu s tjelesnim interesima ljudi’. Ljudi bi radije slijedili lukav trik ili sotonsku filozofiju za ovozemaljsko ophođenje kako bi zaštitili vlastite tjelesne interese nego primjenjivali istinu. Osim toga, imaju temelj za to. Koji je to temelj? To je da mase široko prihvaćaju ovu izreku kao ispravnu. Kada rade stvari u skladu s tom izrekom, njihovi postupci mogu biti valjani pred svima drugima i mogu biti pošteđeni kritike. Bilo da se promatra iz moralne ili pravne perspektive, ili iz perspektive tradicionalnih predodžbi, to su gledište i postupanje koji su utemeljeni. Stoga, kada nisi voljan primjenjivati istinu ili kada je ne razumiješ, radije bi uvrijedio Boga, prekršio istinu i povukao se na mjesto koje ne prelazi moralnu donju granicu. A koje je to mjesto? To je donja granica da ‚niti sumnjaš u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaš one u koje sumnjaš’. Povlačenje na to mjesto i postupanje u skladu s tom izrekom pružit će ti mirnu savjest. Zašto ti pruža mirnu savjest? Zato što i svi drugi tako razmišljaju. Štoviše, tvoje srce također gaji predodžbu da gdje svi griješe, nitko nije kriv, i misliš: ‚Svi tako razmišljaju. Ako praktično postupam u skladu s tom izrekom, neće biti važno ako me Bog osudi, budući da ionako ne mogu vidjeti Boga niti dotaknuti Duha Svetoga. Barem ću u očima drugih biti viđen kao osoba s ljudskim osobinama, netko s malo savjesti.’ Biraš izdati istinu radi tih ‚ljudskih osobina’, radi toga da te ljudi ne gledaju s neprijateljstvom u očima. Svi će tada misliti dobro o tebi, nećeš biti kritiziran, i živjet ćeš ugodnim životom i imati mirnu savjest – ono što tražiš je mirna savjest. Je li ta mirna savjest očitovanje čovjekove ljubavi prema istini? (Ne, nije.) Dakle, kakva je to narav? Krije li ona u sebi prijevaru? Da, u njoj ima prijevare” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Ekskurz prvi: Što je istina.). Sagledavajući se u svjetlu Božjih riječi, shvatila sam da je moj propust da nadzirem Sonijin rad proizašao iz toga što sam u bavljenju svjetovnim stvarima bila vođena sotonskom filozofijom izreke „Niti sumnjaj u one koje zapošljavaš niti zapošljavaj one u koje sumnjaš.” Mislila sam da zapošljavanje nekoga znači da će taj netko biti izvan svake sumnje; u suprotnom, to bi značilo da mu ne vjerujemo. Ako podrobno motrim Sonijin rad, ona bi mogla pomisliti da nemam povjerenja u nju i razviti predrasude prema meni. Nisam pratila njezin rad i nisam ispunila svoju odgovornost, što je uzrokovalo odgode u radu. Koristila sam se kao naizgled legitimnim opravdanjem izrekom: „Niti sumnjaj u one koje zapošljavaš niti zapošljavaj one u koje sumnjaš” kao izgovorom da ne nadgledam i ne provjeravam rad samo kako ne bih nekoga uvrijedila te kako bih zaštitila svoj ugled i status. Ono što sam otkrila bila je moja sebična i prijevarna sotonska narav. Iako sam vjerovala u Boga i slijedila ga, jela i pila Njegove riječi i vršila svoju dužnost, nisam smatrala Božje riječi načelima za svoje ponašanje i postupanje, a kada su me stvari zadesile, i dalje sam se oslanjala na sotonske filozofije kako bih se nosila s njima zanemarujući nadzor ili provjeru rada i ne ispunjavajući odgovornosti u svojoj dužnosti. Opirala sam se Bogu i izdala Ga. Ta me spoznaja uplašila, a također sam shvatila da mi življenje po sotonskim filozofijama može samo naškoditi.

Poslije sam pročitala još jedan odlomak Božjih riječi: „Vjerujete li da je gledište ‚niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’ točno? Je li taj izraz istina? Zašto bi on koristio taj izraz u radu Božje kuće i u obavljanju svoje dužnosti? U čemu je ovdje problem? ‚Niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’ očito su riječi nevjernika, riječi koje dolaze od Sotone – pa zašto ih on drži za istinu? Zašto ne može razabrati jesu li te riječi ispravne ili pogrešne? To su očito riječi čovjeka, riječi iskvarenog čovječanstva, one jednostavno nisu istina, potpuno su u suprotnosti s Božjim riječima i ne bi trebale služiti kao kriterij za ljudske postupke, vladanje i štovanje Boga. Kako bi se onda trebalo pristupiti tom izrazu? Ako si doista sposoban za razlučivanje, kakvo bi istina-načelo trebao koristiti umjesto njega da ti služi kao načelo primjene? To bi trebalo biti: ‚dobro obavljati svoju dužnost svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom.’ Djelovati svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom znači ne biti sputan ni od koga; to znači biti jednog srca i uma, i ništa više. To je tvoja odgovornost i tvoja dužnost, i trebao bi je dobro obavljati, jer je to potpuno prirodno i opravdano. Na kakve god probleme naišao, trebao bi postupati prema načelima. Rješavaj ih kako trebaš; ako je potrebno orezivanje, neka tako bude, i ako je potrebna smjena, neka tako bude. Ukratko, postupaj na temelju Božjih riječi i istine. Nije li to načelo? Nije li to potpuna suprotnost izrazu ‚niti sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš’? Što znači niti sumnjati u one koje zapošljavaš, niti zapošljavati one u koje sumnjaš? To znači da ako si zaposlio osobu, ne bi trebao sumnjati u nju, trebao bi pustiti uzde, ne nadgledati je i pustiti je da radi što želi; a ako sumnjaš u nju, onda je ne bi trebao zaposliti. Zar to nema to značenje? To je užasno pogrešno. Čovječanstvo je duboko iskvario Sotona. Svaka osoba ima sotonsku narav i sposobna je izdati Boga i opirati se Bogu. Moglo bi se reći da nitko nije pouzdan. Čak i ako se osoba zaklinje do kraja svijeta, to nema koristi jer su ljudi sputani svojim iskvarenim naravima i ne mogu se kontrolirati. Moraju prihvatiti Božji sud i grdnju prije nego što mogu riješiti problem svoje iskvarene naravi i temeljito riješiti problem svog opiranja Bogu i izdaje Boga – riješiti korijen ljudskih grijeha. Svi oni koji nisu prošli kroz Božji sud i pročišćenje i postigli spasenje nisu pouzdani. Nisu vrijedni povjerenja. Stoga, kada nekoga koristiš, moraš ga nadzirati i davati mu upute. Također, moraš ga orezivati i često s njim razgovarati u zajedništvu o istini, i samo ćeš na taj način moći jasno vidjeti može li se tu osobu i dalje koristiti. Ako postoje neki ljudi koji mogu prihvatiti istinu, prihvatiti orezivanje, sposobni su odano obavljati svoju dužnost i stalno napreduju u svom životu, onda su samo ti ljudi istinski upotrebljivi” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Ekskurz prvi: Što je istina.). Božje riječi upućuju ljude na put primjene. Bez obzira na to bi li to naštetilo mom osobnom ugledu ili interesima, vršiti svoju dužnost u skladu s Božjim zahtjevima načelo je kojeg bih se trebala pridržavati. Kao nadzornici, moj je posao nadzor i praćenje rada. Bez obzira na to o kome je riječ, sve dok spada u područje za koje sam odgovorna, moram ga nadzirati i pratiti. Ako vidim da je površan, neodgovoran ili krši načela, trebala bih mu pomoći, ispraviti ga i ukoriti. Ako se i dalje ne iskupi, treba ga prerasporediti ili otpustiti. Ne bih smjela ispustiti uzde i slijepo vjerovati ljudima jer su to očitovanja neodgovornosti i gluposti. Sotona nas je duboko iskvario i često živimo u skladu s našim iskvarenim naravima, površno obavljajući dužnosti i pribjegavajući smicalicama kako bismo zabušavali. Prije nego što se pročiste naše iskvarene naravi, čovjek se ni u koga ne može uzdati. Stoga ljudi trebaju vođe i djelatnike da ih nadziru. To je također nužno kako bi se potaknulo ljude da bolje vrše svoje dužnosti. Iako je Sonia bila evanđeoska đakonica i obično je bila marljiva i odgovorna u svojoj dužnosti, nakon što je smijenjena, živjela je u stanju ograničavanja same sebe zbog lošega kova. Postala je negativna i pasivna u novoj dužnosti, što je dovelo do toga da velik dio rada nije završen na vrijeme. Ne prateći ili ne nadzirući njezin rad, nisam bila kadra na vrijeme otkriti ili riješiti problem njezina stanja.

Pročitala sam još jedan odlomak Božjih riječi i zadobila puteve koje trebam slijediti u vršenju stvarnog rada. Bog kaže: „Bez obzira na to koji važan posao vođa ili djelatnik obavlja i kakva je priroda tog posla, njihov je prvi prioritet razumjeti i shvatiti kako se posao odvija. Moraju biti osobno prisutni kako bi pratili stvari i postavljali pitanja, dobivajući informacije iz prve ruke. Ne smiju se jednostavno oslanjati na glasine ili slušati izvještaje drugih ljudi. Umjesto toga, moraju vlastitim očima promatrati stanje osoblja i kako posao napreduje te razumjeti koje poteškoće postoje, odstupaju li neka područja od zahtjeva Višnjeg, postoje li kršenja načela, postoje li ikakva ometanja ili prekidi, nedostaje li potrebna oprema ili povezani nastavni materijali u vezi sa stručnim radom – sve to moraju imati u malom prstu. Bez obzira na to koliko izvještaja slušaju ili koliko saznaju iz glasina, ništa od toga ne može nadmašiti osobni posjet; točnije je i pouzdanije da stvari vide vlastitim očima. Jednom kad se upoznaju sa svim aspektima situacije, imat će dobru predodžbu o tome što se događa” (Riječ. Svezak 5.: Odgovornosti vođa i djelatnika. Odgovornosti vođa i djelatnika (4).). Iz Božjih riječi shvatila sam da prilikom vršenja rada ne možemo slijepo vjerovati ljudima ili ispustiti uzde iz ruku nakon što smo dodijelili zadatke. Moramo osobno nadzirati i provjeravati rad ljudi. Štoviše, nije dovoljno provjeriti jedanput, rad moramo pratiti tijekom duljeg razdoblja. Trebali bismo u glavi imati jasnu sliku o napretku i konkretnom stanju rada braće i sestara. Samo na taj način možemo brzo prepoznati njihove probleme i razgovarati u zajedništvu kako bismo ispravili stvari. U suprotnom, mogu uzrokovati gubitke u radu. Kad sam to shvatila, pomolila sam se Bogu, izrazivši spremnost da se pokajem, da vršim svoju dužnost u skladu s Božjim zahtjevima i da dobro obavljam svoj posao. Tijekom sljedećih dana, kada sam pratila rad, svjesno sam promatrala kako napreduje rad braće i sestara i bez obzira na njihovu pozadinu ili iskustvo u propovijedanju evanđelja, sve sam ih na isti način nadzirala i pratila.

Poslije sam morala pratiti rad sestre Lydije. Surađivala je sa mnom i prije te sam u početku mislila: „Ona zna raditi. Možda joj ne treba moj nadzor.” Ali kad se ta misao pojavila, shvatila sam da je to pogrešno. Nisam više mogla vršiti svoju dužnost na temelju sotonske filozofije „Nikad ne sumnjaj u one koje zapošljavaš”. Stoga sam svjesno pratila kako napreduje Lydijin rad. Jednom zgodom, primijetila sam pad rezultata njezina rada. U početku sam je podsjetila, ali nakon toga nije bilo značajnog poboljšanja. Tako sam se izravno uključila u rad za koji je bila odgovorna. Razgovarala sam s braćom i sestrama pokušavajući shvatiti stvarno stanje rada i zapravo sam na koncu otkrila neke probleme. Nakon što sam uputila Lydiju, učinkovitost njezine dužnosti donekle se poboljšala. Lydia je također rekla da su takav nadzor i provjera njezina rada bili korisni jer je u posljednje vrijeme doista odugovlačila sa svojom dužnošću. Također je rekla da joj je taj nadzor poslužio da je podsjeti i potakne. Postupajući na ovaj način, osjećala sam se opuštenije. Ove spoznaje i preobrazbe koje sam doživjela rezultat su usmjeravanja Božjih riječi. Tako sam zahvalna Bogu!