Odrasla sam u siromašnoj obitelji s desetero braće i sestara. Odmalena sam željela zaraditi mnogo novca kako bih svoju obitelj izvukla iz siromaštva. Posebno me nadahnulo kad me tijekom studija kolegica pozvala na poslovni seminar na kojem su govornici dijelili svoja iskustva o tome kako su se iz siromaštva uzdigli do bogatstva. I ja sam željela postati uspješna poslovna žena, i baviti se stvarima poput zarađivanja mnogo novca, posjedovanja kuće i auta te putovanja svijetom. Tako bi me oni koji su me poznavali vidjeli kao uzor siromašne djevojke koja se izvukla iz siromaštva i divili bi mi se. Nakon što sam diplomirala otišla sam u UAE i radila kao recepcionarka u jednoj tvrtki. Budući da su mi primanja bila niska, stalno sam tražila poslove na pola radnog vremena. Često sam radila svoj redovni posao danju, a zatim noću vodila biznis sa strane. Također sam pokušala s raznim ulaganjima, ali sva su na kraju bila neuspješna i život mi je postao još teži. U to sam se vrijeme osjećala prilično obeshrabreno i nisam mogla shvatiti: toliko sam naporno radila da zaradim novac, zašto je onda sve ispadalo tako? Zašto nisam uspijevala bez obzira na to koliko sam se trudila ili ulagala? Osjećala sam se potpuno iscrpljeno.

U veljači 2020. prihvatila sam djelo Svemogućeg Boga u posljednjim danima. Posebno me dirnuo jedan odlomak Božjih riječi. Svemogući Bog kaže: „Kao pripadnici ljudske rase i posvećeni kršćani, svi imamo odgovornost i obvezu ponuditi svoje umove i tijela radi izvršenja Božjeg poslanja, jer cijelo naše biće došlo je od Boga i postoji zahvaljujući Božjoj vrhovnoj vlasti. Ako naši umovi i tijela ne doprinose izvršenju Božjeg poslanja niti pravičnom cilju čovječanstva, onda će se naše duše osjećati nedostojnima onih koji su mučenički stradali zarad izvršenja Božjeg poslanja, i još manje dostojnima Boga, koji nam je pružio sve” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 2: Bog ima suverenost nad sudbinom cijelog čovječanstva.). Iz riječi Svemogućeg Boga shvatila sam da kao stvorena bića trebamo ispunjavati dužnost stvorenog bića jer je to naša odgovornost i obveza. To je zato što je Bog sve uredio za nas, uključujući našu obitelj, roditelje i okruženje u kojem odrastamo – sve je to Bog davno predodredio, a mi kao stvorena bića trebamo uzvratiti Njegovu ljubav. Božje su me riječi duboko dirnule i željela sam vršiti svoju dužnost kako bih uzvratila Božju ljubav. Ali tako sam malo istine razumjela da se nisam mogla oduprijeti iskušenju novca i srce mi je bilo neprestano usredotočeno na zarađivanje.

Kasnije sam s mjesta recepcionarke prešla na mjesto pomoćnice u ljudskim resursima, a i plaća mi se povećala. Ali nisam bila baš sretna jer se nisam mogla obogatiti radeći taj posao niti učiniti da mi se drugi dive. Da sam tako nastavila, kad bih mogla sagraditi kuću tamo gdje sam odrasla, poboljšati život svoje obitelji i voditi ih na putovanja? Stoga sam trebala pronaći bolje plaćen posao ili preuzeti više poslova sa strane. Tako sam poslala još životopisa. Ubrzo nakon toga, počela sam raditi novi posao u drugoj tvrtki kao administrativna pomoćnica u odjelu prodaje. Bila sam zaista sretna jer je uz fiksnu plaću postojala i provizija, a sve dok bih dobro radila, dobivala bih i bonuse. Mislila sam: „Napokon imam priliku zaraditi više novca, a kad sagradim kuću tamo gdje sam odrasla, ljudi će me ondje zasigurno cijeniti i diviti mi se.” Budući da je to bio novi posao i nisam imala iskustva, morala sam provoditi mnogo vremena učeći kako bih zaradila visoka primanja koja sam željela. Da bih zaradila više novca, često sam radila prekovremeno. U tom sam razdoblju svo svoje vrijeme i energiju ulagala u rad. Na poslu sam često jela neredovito ili sam čak potpuno zaboravljala jesti. Pogotovo kad su moj voditelj ili kolege trebali da nešto hitno riješim, čak i kad sam bila bolesna, morala sam nastaviti raditi. U to sam vrijeme bila djelatnica evanđelja, ali sam bila prezauzeta poslom da bih propovijedala evanđelje. Čak i nakon što sam došla kući, i dalje sam radila. Kad me vođa zamolio da ugošćujem okupljanja, uglavnom sam odbijala jer nisam imala vremena razmišljati o Božjim riječima. Povrh toga, već sam bila umorna nakon cjelodnevnog rada i nisam imala više energije za ugošćavanje; samo sam se željela odmoriti. U to sam vrijeme često bila nepažljiva na okupljanjima i često sam prisustvovala mrežnim okupljanjima dok sam radila. Ponekad bih čak i zaspala tijekom okupljanja. Budući da sam bila usredotočena samo na zarađivanje novca, moji rezultati u propovijedanju evanđelja bili su slabi. Osjećala sam veliku krivnju, misleći: „Bila sam voljna ustrajati u svom poslu čak i kad sam bila umorna ili bolesna, ali sam se prema svojoj dužnosti odnosila površno i vršila je pasivno.” Iako sam osjećala stanovit samoprijekor, bila sam dobra u opraštanju samoj sebi, misleći: „Još sam nova u prodaji, ali kad postanem bolja u tome, imat ću više vremena za svoju dužnost.” Međutim, stvari se nisu odvijale kako sam očekivala. Što sam se više uhodavala u poslu, to sam duže morala raditi. Ne samo da nisam imala više slobodnog vremena, nego sam postala još zaposlenija. Srce mi je postajalo nemirno, jer sam znala da je kao stvorenom biću moja dužnost moja obveza i odgovornost i da trebam ispravno vršiti svoju dužnost kako bih uzvratila Božju ljubav. Međutim, nisam ispunjavala vlastitu dužnost. Istovremeno, bila sam i jako uplašena, jer sam neprestano težila svjetovnim stvarima – moje se srce sve više udaljavalo od Boga. Nisam mogla osjetiti vodstvo Duha Svetoga u svojoj dužnosti, a moje propovijedanje evanđelja nije donosilo ploda. Pomolila sam se Bogu u svom srcu: „Svemogući Bože, osjećam da sam izgubila svoj smjer. Ne mogu osjetiti djelo Duha Svetoga ni Tvoje vodstvo. Molim Te, pomozi mi.”

Poslije sam pročitala odlomak Božjih riječi i zadobila određenu spoznaju o svom problemu. Svemogući Bog kaže: „Zar među vama nema mnogo onih koji su se kolebali između ispravnog i pogrešnog? U svim borbama između pozitivnog i negativnog, crnog i bijelog, između obitelji i Boga, djece i Boga, sklada i razdora, bogatstva i bijede, statusa i običnosti, podrške i odbačenosti i tako dalje – zasigurno ste svjesni izbora koje ste napravili! Između skladne obitelji i one razorene izabrali ste prvu, čineći to bez imalo oklijevanja; između bogatstva i dužnosti opet ste izabrali ono prvo, bez i najmanje volje da se vratite na obalu; između izobilja i siromaštva izabrali ste prvo; kad birate između svoje djece, žena, muževa i Mene, izabrali ste ono prvo; a između predodžbi i istine i dalje ste izabrali ono prvo. Suočen sa svim oblicima vaših zlodjela, naprosto sam izgubio vjeru u vas, jednostavno sam zapanjen. Vaša srca su toliko neočekivano nesposobna omekšati se. Cijelo Svoje srce koje sam ulagao godinama iznenađujuće Mi nije donijelo ništa osim vašeg napuštanja i rezignacije, ali Moje nade za vas svakim danom rastu jer je Moj dan sasvim ogoljen pred svima. Vi sada ipak težite mračnim i zlim stvarima i odbijate ih pustiti. Kakav će onda biti vaš ishod? Jeste li ikad pažljivo razmislili o tome? Kad bi se od vas zatražilo da ponovo izaberete, kakav bi tada bio vaš stav? Biste li i dalje izabrali ono prvo? Biste li Mi i dalje uzvratili razočaranjem i bolnom tugom? Bi li u vašim srcima i dalje bila samo trunka topline? Biste li i dalje bili u neznanju što učiniti kako biste utješili Moje srce? Što birate u ovom trenutku?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Komu si točno odan?). Ono što Bog razotkriva upravo je moje stvarno stanje. Mnogo puta znamo što je ispravno, a što pogrešno, koje su pozitivne, a koje negativne stvari, ali ipak biramo te pogrešne i negativne stvari. Otkako sam prihvatila djelo Svemogućeg Boga, znala sam da kao stvoreno biće trebam ispunjavati svoju dužnost, ali sam naporno radila cijeli dan i trošila toliko vremena i energije kako bi mi se drugi divili i zavidjeli mi te kako bih dobila više novca i uživala u boljem materijalnom životu. Uopće nisam vršila svoju dužnost svim srcem. Navečer, nakon posla, kad sam trebala posvetiti vrijeme svojoj dužnosti, sve o čemu sam razmišljala bilo je kako zaraditi više novca; uopće nisam imala srca za propovijedanje evanđelja ili vršenje svoje dužnosti. Mislila sam da je dovoljno samo da vršim svoju dužnost i uopće me nije bilo briga donosi li moja dužnost ikakve rezultate. Vidjela sam da sam uistinu bila bez poštovanja u svojoj dužnosti. Vjerovala sam u Boga, ali nisam Ga mogla istinski slijediti, i dalje sam birala svjetovne stvari i hodala putem nevjernika. Budući da mi Bog još uvijek daje priliku da vršim svoju dužnost, trebala bih je zgrabiti i cijeniti te usmjeriti svoje vrijeme i energiju na to da težim istini i ispunjavam svoju dužnost. To je ono što je najvrjednije i najsmislenije. Od tada sam počela aktivno prisustvovati okupljanjima i više nisam dopuštala da zauzetost na poslu stane na put mojoj dužnosti. Prije bih radila prekovremeno nakon povratka kući, čak bih se javljala na poslovne pozive u 11 navečer, ali sada se više nisam javljala na poslovne pozive niti provjeravala poruke nakon 8 navečer. Također, prije sam se rijetko molila i nisam redovito obavljala svoju duhovnu posvećenost, ali sada bih ustajala rano da čitam Božje riječi, slušam himne i gledam videozapise iskustvenog svjedočenja. Na svoj bih slobodan dan ujutro pozivala moguće primatelje evanđelja na okupljanja, a poslijepodne bih se okupljala s njima. Čak bih koristila pauze na poslu da požurim i izvršim svoju dužnost. Postupajući na taj način, u srcu sam osjećala mir i radost.

Nedugo nakon toga, prijateljica me pozvala da se pridružim jednom ulaganju, obećavši mi da ću tako zaraditi mnogo novca i da ne samo da ću moći kupiti auto, nego i sagraditi kuću, pa čak i putovati u druge zemlje. Sve su to bili moji snovi! Pomislila sam u sebi: „Ulaganje je samo davanje novca i svakog će mjeseca biti profita, pa to neće utjecati na moju dužnost.” Tako smo moja sestra i ja potrošile 500.000 pesosa da bismo se pridružile ulaganju. Prva dva mjeseca nakon ulaganja dobivale smo profit, ali trećeg su ga mjeseca prestali isplaćivati, pa smo tražile povrat novca, no stalno su se izgovarali i odbijali. Bila sam bijesna. Htjela sam vratiti uloženi novac, ali koliko god sam se trudila, nisam ga mogla dobiti nazad. Bila sam jako uzrujana jer je to bio novac koji sam odvojila sa strane kako bih ga poslala svojima za gradnju kuće. Samo sam željela brzo pronaći način da ponovno zaradim novac koji sam izgubila ulaganjem. Stoga sam radila još napornije, često prekovremeno. Ali plaća mi je kasnila zbog restrukturiranja tvrtke. U to vrijeme nije mi preostalo mnogo novca i čak je plaćanje stanarine ili kupnja hrane postao problem. Te su mi stvari zaokupile srce i ponovno sam postala pasivna i površna u svojoj dužnosti. Samo sam pozivala moguće primatelje evanđelja na okupljanja, ali nisam uistinu razumjela niti rješavala njihove probleme. Shvatila sam da će se moje stanje, ako tako nastavim, samo pogoršavati i da bih na kraju mogla izgubiti djelo Duha Svetoga te da bi me Bog napustio. Zato sam se pomolila Bogu: „O, Bože, u posljednja tri mjeseca vlastiti sam posao stavljala ispred svoje dužnosti. Srce mi je bilo potpuno zaokupljeno zarađivanjem više novca i povratom ulaganja. O, Bože, molim Te, ne ostavljaj me. Molim Te, prosvijetli me i vodi me natrag na Svoju stranu, natrag na pravi put. Želim se osloboditi onih stvari koje ometaju moje srce i udaljuju me od Tebe.”

Nakon toga sam pročitala odlomak riječi Svemogućeg Boga koji mi je mnogo pomogao. Svemogući Bog kaže: „Čovjekovu sudbinu kontrolira Božja ruka. Ti nisi sposoban kontrolirati sam sebe: iako čovjek stalno žuri i zaokuplja se svojim poslovima, on i dalje ne može sam sebe kontrolirati. Kad bi mogao znati svoje izglede, kad bi mogao kontrolirati vlastitu sudbinu, bi li se i dalje nazivao stvorenim bićem? Ukratko, bez obzira na to kako Bog djeluje, sve Njegovo djelo je za dobrobit čovjeka. To je isto kao što je Bog stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno da služe čovjeku: Bog je stvorio mjesec, sunce i zvijezde za čovjeka, On je stvorio životinje i biljke, proljeće, ljeto, jesen i zimu za čovjeka, i tako dalje – sve je to stvoreno radi čovjekova postojanja. Stoga, bez obzira na to kako Bog grdi čovjeka i sudi mu, sve je to radi čovjekova spasenja. Iako On čovjeku oduzima njegove tjelesne nade, to je radi pročišćenja čovjeka, a pročišćenje čovjeka obavlja se radi čovjekovog postojanja. Odredište čovjeka u Stvoriteljevim je rukama, pa kako bi onda čovjek mogao kontrolirati sam sebe?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Obnavljanje čovjekova normalnog života i njegovo dovođenje do divnog odredišta.). Iz Božjih riječi shvatila sam da je sudbina čovjeka u Božjim rukama i da ljudi ne mogu promijeniti svoju sudbinu. Bez obzira na to koliko se ljudi trudili da postignu svoje ciljeve ili koliko čeznuli za udobnim i prekrasnim životom, hoće li to postići ili ne, ne ovisi o njima. Baš kao u mom slučaju – željela sam promijeniti posao i ulagati kako bih zaradila više novca i ispunila svoje snove te imala svijetlu budućnost. Ali ne samo da nisam zaradila više novca, nego mi je ulaganje propalo i mnogo sam izgubila te sam na kraju potrošila i mnogo vremena i energije. Nisam uspjela ispuniti svoju dužnost i život mi je postao još gori. To me navelo da shvatim da je činjenica je li osoba bogata ili siromašna davno predodređena, prije nego što se uopće rodila. Ako je Bog predodredio da bogatstvo i sreća nisu moja sudbina, onda ću, bez obzira na to koliko naporno radila da zaradim novac, na kraju samo doživjeti neuspjeh.

Kasnije sam pročitala još Božjih riječi i jasnije sagledala svoje probleme. Svemogući Bog kaže: „‚Sve se vrti oko novca’ filozofija je Sotone. Ona prevladava u cijelom čovječanstvu, u svakom ljudskom društvu; moglo bi se reći da je to trend. Razlog se krije u činjenici da je ova fraza usađena u srce svakog čovjeka, koju u početku nije prihvaćao, ali se onda prešutno složio s njom, kad je došao u dodir sa stvarnim životom i počeo osjećati kako su te riječi zapravo istinite. Nije li ovo proces kojim Sotona kvari ljude? Možda ovu izreku ne razumiju svi ljudi u istoj mjeri, ali je zato svi na različitim razinama tumače i njenu istinitost priznaju temeljem onog što se oko njih događalo i temeljem vlastitih iskustava. Zar nije tako? Bez obzira na to koliko netko ima iskustva u vezi s ovom izrekom, kakav negativan učinak ona može imati na čovjekovo srce? Nešto se otkriva u naravi svih ljudi na ovom svijetu, uključujući tu i svakog od vas. Što je to? To je obožavanje novca. Je li ovo teško ukloniti iz nečijeg srca? Jako je teško! Čini se kako Sotonino kvarenje čovjeka doista duboko seže! Sotona novcem iskušava ljude i kvari ih pa oni počinju obožavati novac i cijeniti materijalne stvari. A kako se ovo obožavanje novca ogleda kod ljudi? Čini li vam se da bez novca ne biste mogli opstati u ovom svijetu, da bi vam čak i jedan jedini dan bez novca bio nemoguć? Status ljudi, kao i poštovanje koje uživaju, temelji se na tome koliko novca imaju. Siromašni poginju glave od srama, dok bogati uživaju u svom povlaštenom statusu. Drže glavu visoko i ponosno, govore glasno i žive bahato. Što ova izreka i ovaj trend donose ljudima? Nije li istina da se mnogi ljudi žrtvuju u potrazi za novcem? Zar se mnogi ljudi ne odriču svog dostojanstva i integriteta kako bi stekli što više novca? Zar mnogi, novca radi, ne ostaju bez prilike vršiti svoju dužnost i slijediti Boga? Nije li gubitak prilike za dobivanje istine i spasenje najveći od svih gubitaka za ljude? Nije li Sotona dovoljno zao da ovu metodu i ovu izreku iskoristi kako bi čovjeka do te mjere iskvario? Nije li sve ovo podli trik?” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni V.). Iz Božjih sam riječi shvatila da je „Novac pokreće svijet” sotonska filozofija. U početku nisam imala razlučivanje o toj izreci i znala sam samo da bez novca ljudi ne mogu živjeti dobar život niti dobiti ono što žele. Kad sad razmislim o tome, to je doista metoda kojom se Sotona služi da iskvari ljude. Sotona kvari i mami ljude novcem, navodeći ih da vjeruju da će ih samo ako imaju novca drugi poštovati, da će moći zauzeti svoje mjesto u društvu i biti cijenjeni. Živjela sam po tim sotonskim filozofijama i bila sam ispunjena žeđi za zaradom. Nisam bila zadovoljna fiksnom mjesečnom plaćom, pa sam se upustila u ulaganje. Mislila sam da na taj način mogu zaraditi više novca i ostvariti svoje snove – sagraditi kuću, putovati s obitelji i živjeti život na koji bi se drugi ugledali i kojem bi se divili. Da bih težila novcu i materijalnom zadovoljstvu, stalno sam zapostavljala svoju dužnost, a srce mi se sve više udaljavalo od Boga. Živjela sam u tami i nisam mogla osjetiti djelo Duha Svetoga. Sada sam jasno vidjela Sotonine spletke i zavjere, naime, da uhvati ljude u zamku novca, čineći da njihova srca odlutaju od Boga i izdaju Ga, dok na kraju ne budu bačeni u pakao s njime. Također sam vidjela da mnogi bogati ljudi – iako vode raskošne živote i mogu kupiti što god požele, poput lijepih kuća, skupih automobila i slično, i čini se da žive bezbrižno – nisu istinski sretni. Neki umiru od teških bolesti uzrokovanih dugotrajnom zlouporabom alkohola i droga, i nikakvo bogatstvo ili status ne mogu im spasiti život. Drugi provedu mnogo godina naporno gradeći svoje poslove, ali ipak završe u bankrotu i ostanu u velikim dugovima. Neki ljudi ne mogu podnijeti pritisak, padnu u dugotrajnu depresiju i na kraju počine samoubojstvo. Postoji toliko mnogo takvih primjera. Sotona koristi novac i raskošne živote da namami ljude, uzrokujući da ljudi žive sve praznijim, zločestijim i pokvarenijim životom. Uvidjevši to, više nisam razmišljala o tome kako vratiti svoje ulaganje i postala sam voljna pokoriti se Božjoj suverenosti i aranžmanima te posvetiti srce svojoj dužnosti.

Dana 2. siječnja 2024. naša je tvrtka dobila novog voditelja i moj se opseg posla povećao. Uz svoj prvobitni posao, postala sam i njegova osobna pomoćnica. To me učinilo još zaposlenijom i gotovo sam 24 sata dnevno morala biti na raspolaganju za rad. Ali ovaj put sam si rekla da, bez obzira na sve, ne smijem dopustiti da to utječe na moju dužnost. Kasnije me crkveni nadzornik pitao jesam li voljna obučavati se u propovijedanju evanđelja i svjedočenju te sam pristala. Bila sam istinski radosna i osjetila sam da je to prilika koju mi je Bog dao. Toliko dugo sam vjerovala u Boga, ali sam uvijek težila novcu i nisam dobro vršila svoju dužnost, stoga ću ovaj put zaista cijeniti ovu priliku. Od tada sam posvećivala više vremena propovijedanju evanđelja. Ali moj je posao postajao sve zahtjevniji i nisam se mogla zaustaviti ni nakon povratka kući navečer. Moj voditelj bi me čak često zvao ili slao poruke. Ponekad, dok bih razgovarala u zajedništvu s mogućim primateljem evanđelja, zvali bi me moj voditelj ili kolege, što me sprečavalo da smirim svoje srce. Ali nisam željela ponovno izgubiti priliku da vršim svoju dužnost, stoga sam se molila Bogu da me vodi i da mi snage da se oslobodim Sotoninih okova. Sjetila sam se riječi Gospodina Isusa: „Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a dušu svoju izgubi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za dušu svoju?” (Mt 16,26). Iz Gospodinovih riječi shvatila sam da čak i ako steknem veliko bogatstvo te ugled i status, ako nemam Božju zaštitu i nisam zadobila istinu i život, na kraju bi moj ishod i dalje bila propast. U ovom svijetu, mnogi bogati ljudi imaju obilno materijalno bogatstvo, ali kad nastupe katastrofe, njihov ih novac uopće neće moći spasiti i svejedno će propasti ako je to njihova sudbina. Novac i status beskorisni su pred katastrofama. Tada sam pročitala odlomak riječi Svemogućeg Boga i bila sam duboko dirnuta. Svemogući Bog kaže: „Najjednostavniji način da se čovjek oslobodi ovog stanja je napuštanje prijašnjeg načina života; opraštanje od dotadašnjih životnih ciljeva; sumiranje i analiza dotadašnjeg načina života, pogleda na život, stremljenja, želja i težnji, koje zatim treba usporediti s Božjim namjerama i Njegovim zahtjevima prema čovjeku te sagledati je li išta od svega toga spojivo s Božjim namjerama, je li u skladu s Božjim zahtjevima, donosi li išta od toga ispravne životne vrijednosti, vodi li prema razumijevanju sve više istine i omogućava li živjeti s čovječnošću i likom ljudskog bića. Ako stalno iznova istražuješ i pažljivo analiziraš različite životne ciljeve kojima ljudi teže i njihove razne načine života, otkrit ćeš da ništa od toga nije u skladu s prvobitnom namjerom koju je Stvoritelj imao prilikom stvaranja ljudskog roda. Sve to odvlači ljude od Stvoriteljeve suverenosti i brige; sve su to zamke zbog kojih ljudi postaju izopačeni i koje ih vode u pakao. Nakon što sve to prepoznaš, ono što trebaš učiniti je otpustiti stare poglede na život, držati se podalje od raznih zamki te Bogu prepustiti da upravlja tvojim životom i uređuje ga; tražiti samo da se pokoriš Božjim orkestracijama i usmjeravanju, bez pravljenja ikakvih osobnih izbora i postati osoba koja štuje Boga” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). Iz Božjih riječi shvatila sam da trebam raskinuti sa svojim starim načinom života i živjeti u skladu s Božjim nakanama i zahtjevima. Promišljajući o sebi, uvidjela sam da, iako sam vjerovala u Boga nekoliko godina, budući da se moj pogled na stvari nije promijenio, uvijek sam željela zaraditi mnogo novca i težila sam statusu i slavi kako bi se drugi ugledali na mene. Uvijek sam bila zauzeta poslom, vršeći svoju dužnost površno i bez osjećaja bremena, i kao rezultat toga, izgubila sam djelo Duha Svetoga i živjela u praznini i tami, propuštajući mnoge prilike da primjenjujem istinu i vršim svoju dužnost. Užitak koji su mi donosili novac, slava i dobitak bio je samo privremen i nije mi mogao spasiti život. Samo sam težeći istini mogla odbaciti svoju iskvarenu narav i postići spasenje. U to sam se vrijeme često molila, tražeći od Boga da me vodi kako bih donijela ispravnu odluku.

Dana 6. veljače 2024. predala sam otkazno pismo svom voditelju. Bio je jako iznenađen i pitao me zašto dajem otkaz te je čak rekao da neće pristati na to. Ali ja sam odlučno rekla: „Imam važnijih stvari za raditi navečer i na slobodne dane, stoga više ne mogu nastaviti s ovim poslom.” Na kraju nije imao izbora nego pristati i potpisati. Dana 12. veljače napustila sam tvrtku. Nakon odlaska osjetila sam veliko olakšanje, kao da mi je teško breme palo sa srca. Iskreno sam osjetila unutarnju radost i sreću. Dana 28. veljače 2024. dobila sam novi posao za koji sam se prijavila, a uvjeti su bili pristojni, uz obećanje voditelja da će mi dati povišicu nakon šest mjeseci. Taj je posao bio zaista primamljiv. Ali razmišljala sam o tome kako će taj posao biti jednako naporan kao i prošli i da neću moći vršiti svoju dužnost. Pomolila sam se Bogu da me vodi u donošenju ispravne odluke. Sjetila sam se Božjih riječi: „Za normalne ljude i ljude koji teže ljubiti Boga, ulazak u kraljevstvo i postajanje Božjim narodom je vaša prava budućnost i život od najveće vrijednosti i značaja; nitko nije blaženiji od vas. Zašto ovo govorim? Zato što oni koji ne vjeruju u Boga žive za tijelo i žive za Sotonu, ali vi danas živite za Boga i živite kako biste slijedili volju Božju. Zato kažem da su vaši životi od najvećeg značaja. Samo ova skupina ljudi koju je Bog izabrao može živjeti životom od najvećeg značaja; nitko drugi na zemlji nije u stanju živjeti život od takve vrijednosti i smisla kao što je vaš” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Spoznaj najnovije Božje djelo i slijedi Njegove stope.). Iz Božjih riječi shvatila sam da težnja istini i dobro vršenje dužnosti daju životu istinsku vrijednost i smisao, i da je to ono čemu bih trebala težiti kao stvoreno biće. Samo oni koji teže istini i zadobe je, kvalificirani su za ulazak u Božje kraljevstvo, i oni su ti koji su istinski blagoslovljeni. Ali oni koji neprestano teže novcu, bogatstvu, slavi i dobitku žive pod utjecajem Sotone i na kraju će ih Bog napustiti. Kad bih se ponovno odrekla svoje dužnosti zbog posla, sigurno bih ponovno završila u tami i praznini te bih na kraju uništila svoju priliku za spasenje. Stoga sam odbila posao. Na taj sam način mogla imati više vremena za vršenje svoje dužnosti. Šest mjeseci kasnije, pronašla sam odgovarajući posao. Radno vrijeme nije utjecalo na moju dužnost i nije bilo prekovremenog rada. Iako je plaća bila nešto niža, osjećala sam se spokojno jer sam sada imala vremena za vršenje svoje dužnosti. Sada vršim svoju dužnost u crkvi i imam priliku propovijedati evanđelje i svjedočiti o Božjem djelu u posljednjim danima. To je zaista blagoslovljena stvar! Shvatila sam da je dovoljno da samo zadovoljimo svoje osnovne potrebe i da su ispunjavanje naših dužnosti i težnja istini kako bismo stekli Božje spasenje najvažnije i najvrjednije stvari. Hvala Bogu!