Su Yan, Kina

U studenom 2023. počela sam obavljati dužnost procjenjivanja i odabira propovijedi. Sjetivši se da sam bila smijenjena dok sam bila vođa jer je moj kov bio loš i nisam mogla obavljati stvaran posao, znala sam da je mogućnost obavljanja ove dužnosti na izradi tekstova Božje uzdizanje i milost. Iako je moj kov bio loš, bila sam voljna dati sve od sebe da surađujem, pa sam nakon toga proaktivno proučavala načela. Vidjela sam da su ostala braća i sestre mogli primijeniti načela koja su naučili u svojim dužnostima, i nakon nekog vremena, svi su napredovali. Doista sam im zavidjela. Ali onda sam pogledala sebe: mogla sam razumjeti načela dok sam ih proučavala, ali kad je došlo do stvarne primjene, nisam mogla povezati konce ni fleksibilno primijeniti načela. Propovijedi koje sam odabrala uvijek su imale odstupanja i probleme. Pomislila sam u sebi: „Moj je kov jednostavno preloš. Čini se da samo oni s dobrim kovom koji brzo shvaćaju mogu dobro izvršavati ovu dužnost. U prošlosti, kao vođa, bila sam odgovorna za nekoliko stavki posla, ali zbog svog lošeg kova i nedostatka radne sposobnosti nisam postigla rezultate u svojoj dužnosti. Sada sam proučila samo ovaj jedan zadatak procjenjivanja propovijedi i još uvijek nisam postigla nikakve rezultate. Ako ne mogu ni ovu dužnost dobro obavljati, bojim se da ću izgubiti priliku za postizanje spasenja.” Čim sam na to pomislila, izgubila sam svu motivaciju za učenje. Osjećala sam da je učenje besmisleno s obzirom na moj loš kov. Nakon toga sam samo reda radi obavljala svoju dužnost i nisam se više htjela truditi oko načela; propovijedi koje sam odabrala također su često imale probleme. Kasnije je vođa dogovorila da mi sestra Zhao Ying pomogne. Željela sam ozbiljno učiti od nje i što prije svladati načela kako bih dobro izvršavala svoju dužnost. Ali kad sam vidjela kako je Zhao Ying dobra kova i kako brzo shvaća, kako može primijeniti načela u praksi i postiže dobre rezultate u svojoj dužnosti, a zatim pogledala sebe – loš kov, sporo shvaćanje i loši rezultati u dužnosti – pomislila sam: „Mogu li s ovakvim kovom doista dobro izvršavati ovu dužnost? Ako ne mogu pa budem eliminirana, neću li izgubiti svoju priliku za postizanje spasenja?” Na tu pomisao, počela sam prigovarati u sebi: „Bože, Ti si nas sve stvorio. Zašto si drugima dao tako dobar kov, a meni tako loš?” Što sam više tako razmišljala, srce mi je postajalo sve mračnije. Shvativši da prigovaram Bogu, nisam se usudila dalje o tome razmišljati i molila sam Boga da zaštiti moje srce. Kasnije je Zhao Ying sa mnom razgovarala u zajedništvu o odstupanjima u mojim procjenama propovijedi. Kad je jedan po jedan isticala moje nedostatke, postala sam još malodušnija. Osjećala sam da sam ovu dužnost izvršavala već nekoliko mjeseci, a još uvijek sam imala toliko problema u njoj. Moj kov doista nije bio na razini. Dok smo proučavale načela, Zhao Ying me zamolila da razgovaram u zajedništvu, ali mislila sam da sa svojim kovom, čak i da razgovaram u zajedništvu, to kasnije neću moći primijeniti pa sam rekla samo nekoliko površnih riječi. Zbog toga nisam imala nikakve koristi od dva dana učenja. Shvatila sam da je moje stanje pogrešno pa sam se molila Bogu: „Bože, stalno osjećam da je moj kov loš, i da ću, ako ne budem dobro obavljala ovu dužnost, biti smijenjena i eliminirana. Zapela sam u tim negativnim emocijama i ne mogu se izvući. Dragi Bože, molim Te da me prosvijetliš i vodiš.” Kasnije sam se sjetila Božjih riječi: „Pitanje može li netko dobro vršiti svoju dužnost ne ovisi isključivo o njegovom kovu, već prvenstveno o njegovom stavu pri vršenju dužnosti, njegovom karakteru, o tome je li njegova ljudskost dobra ili loša i može li prihvatiti istinu. To su temeljni problemi” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Pravilno ispunjavanje dužnosti zahtijeva skladnu suradnju.). Bog kaže da to hoće li netko dobro obavljati svoju dužnost ne ovisi u potpunosti o njegovu kovu, već uglavnom ovisi o njegovu stavu prema dužnosti i može li prihvatiti istinu. Bog je predodredio kakav će kov osoba imati. Sve dok osoba daje sve od sebe i djeluje u skladu s načelima u svojoj dužnosti, bit će u skladu s Božjim nakanama. Ali onda sam pogledala svoj stav prema dužnosti: kad su moje procjene propovijedi sadržavale mnoga odstupanja, nisam razbijala glavu tražeći načine kako prevladati teškoće. Umjesto toga, postala sam negativna i donijela sud o samoj sebi. Mislila sam da, budući da sam već proučila što sam trebala, sa svojim kovom nikada neću svladati načela ni dobro izvršavati svoju dužnost, bez obzira na to koliko se trudila. Stoga sam se prestala truditi. Kad sam razmislila, to nisu bila očitovanja nekoga tko prihvaća istinu. Da se nisam trudila, Duh Sveti ne bi mogao djelovati da me usmjerava, a ja sigurno ne bih mogla dobro izvršavati svoju dužnost.

Poslije sam čitala Božje riječi i stekla još malo razumijevanja o svom problemu. Svemogući Bog kaže: „Neki ljudi smatraju da je njihov kov previše loš i da nemaju sposobnost razumijevanja, pa donose sud o sebi. Smatraju da, koliko god težili istini, neće moći ispuniti Božje zahtjeve i da, koliko god se trudili, oni su jednostavno takvi. Uvijek su negativni. Zato čak i nakon godina vjerovanja u Boga nisu zadobili nikakvu istinu. Bez ulaganja truda da težiš istini, kažeš da je tvoj kov previše loš, odustaješ od sebe i uvijek živiš u negativnom stanju. Zato ne razumiješ istinu koju bi trebao razumjeti niti primjenjuješ istinu koju si sposoban primijeniti – ne sputavaš li samog sebe? Uvijek govoriš da je tvoj kov loš i nedovoljan – nije li to izbjegavanje i bježanje od odgovornosti? Ako možeš patiti, platiti cijenu i zadobiti djelo Duha Svetog, onda ćeš zasigurno moći razumjeti neke istine i ući u neke stvarnosti. Ako ne upireš pogled u Boga niti se oslanjaš na Njega i odustaneš od sebe bez ulaganja ikakvog truda ili plaćanja cijene i jednostavno se predaš, onda si ništarija i nemaš ni trunku savjesti ni razuma. Bez obzira na tvoj kov, sve dok imaš malo savjesti i razuma, trebao bi marljivo ispuniti svoju dužnost i dovršiti svoju misiju. Biti dezerter gnusan je čin buntovništva; kada osoba izda Boga, to je nepopravljivo. Težiti istini zahtijeva čvrstu volju, a ljudi koji su previše krhki i imaju previše negativnosti u sebi neće postići ništa. Neće moći vjerovati u Boga do samog kraja, a još je manje nade da će zadobiti istinu i postići preobrazbu naravi. Samo oni koji teže istini i imaju odlučnost mogu je zadobiti i biti usavršeni od Boga” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Treći dio.). Ono što je Bog razotkrio bilo je točno moje stanje. Vidjela sam braću i sestre kako primjenjuju načela koja su naučili i postižu dobre rezultate u svojim dužnostima. Ali nakon što sam ja učila, ne samo da se nisam popravila, već sam i stalno imala odstupanja i probleme. Zbog toga sam donijela sud o samoj sebi da imam loš kov i da sporo shvaćam, živeći u negativnim emocijama i ne želeći se truditi oko načela. Vođa je dogovorila da me Zhao Ying usmjerava, što je bilo korisno i za mene i za posao. Ali kad sam vidjela da ona ima dobar kov, da brzo shvaća načela i postiže rezultate u svojoj dužnosti, nisam učila iz njezinih prednosti da nadoknadim vlastite nedostatke. Umjesto toga, krivila sam Boga što mi nije dao dobar kov i donijela sud o samoj sebi kao o nekome tko nije sposoban išta dobro učiniti zbog svog lošeg kova. Izgubila sam motivaciju za svoju dužnost i više se nisam bila voljna truditi oko promišljanja načela. Vidjela sam da sam previše krhka i da mi nedostaje ustrajnosti – bila sam beskorisna kukavica. Ljudi s dobrom ljudskošću obzirni su prema Božjim nakanama i imaju osjećaj odgovornosti prema svojoj dužnosti. Čak i kad se suoče s teškoćama, ne postaju negativni, ne popuštaju i ne odustaju od sebe. Ne iskaljuju svoje frustracije na svoju dužnost, a kamoli da se svađaju s Bogom ili Ga pogrešno shvaćaju. Ali ja sam donijela sud o samoj sebi, uvjerena da sa svojim lošim kovom nikada neću moći dobro izvršavati svoju dužnost, ma koliko se trudila. Također nisam željela proučavati načela i izvršavala sam svoju dužnost površno, samo reda radi. To je dovelo do mnogih odstupanja i problema u mojim procjenama propovijedi, što je odgodilo posao. Bog mi je pružio toliko istine i uredio da mi braća i sestre pomognu, ali ja sam bila polovična i neodgovorna u svojoj dužnosti. Kad bih naišla na teškoće, ponašala sam se kao dezerter. Doista nisam bila dostojna jesti, piti i uživati u Božjim riječima. Da sam tako nastavila, doista bih bila eliminirana. Razmišljajući o tome, shvatila sam da se više ne mogu tako negativno i pasivno odnositi prema svojoj dužnosti: Morala sam dati sve od sebe da je dobro izvršavam. Postupno sam počela pronalaziti nekakav put u svojoj dužnosti i uspjela sam postići neke rezultate.

Jednog sam dana čitala Božje riječi i stekla određeno razumijevanje Božjih nakana. Svemogući Bog kaže: „‚Iako je moj kov loš, imam pošteno srce.’ Ove riječi zvuče prilično iskreno i sadrže zahtjev koji Bog postavlja ljudima. Koji zahtjev? Da to što netko ima loš kov nije velika stvar, ali da čovjek mora posjedovati pošteno srce i da će, ako ga ima, moći zadobiti Božje odobravanje. Bez obzira na tvoju situaciju ili podrijetlo, moraš biti poštena osoba, govoriti pošteno, postupati pošteno, biti sposoban vršiti svoju dužnost svim svojim srcem i umom, biti posvećen svojoj dužnosti, ne ponašati se ljigavo, ne biti lukava ili lažljiva osoba, ne lagati ni obmanjivati i ne okolišati. Moraš postupati u skladu s istinom i biti netko tko teži istini. Mnogi ljudi misle da su lošeg kova i da nikada ne vrše svoju dužnost dobro ni u skladu s mjerilom. Ulažu svoje srce i snagu u ono što rade, ali nikada ne mogu dokučiti načela i još uvijek ne mogu proizvesti vrlo dobre rezultate. U konačnici, sve što mogu učiniti jest žaliti se da je njihov kov previše loš, pa postaju negativni. Dakle, nema li puta naprijed za osobu lošeg kova? Biti lošeg kova nije smrtonosna bolest i Bog nikada nije rekao da ne spašava ljude koji su lošeg kova. Bog je ranije rekao da osjeća tugu zbog onih koji su pošteni, ali neuki. Što znači biti neuk? Neukost u mnogim slučajevima proizlazi iz lošeg kova. Takvi su ljudi lošeg kova i imaju plitko razumijevanje istine; ono nije dovoljno konkretno ni praktično te često ostaje na razini površnog ili doslovnog razumijevanja, razumijevanja doktrine i propisa. Zato ne mogu jasno vidjeti mnoge probleme i nikada ne mogu dokučiti načela dok vrše svoje dužnosti niti mogu dobro vršiti svoje dužnosti. Zar Bog onda ne želi ljude lošeg kova? (Želi.) Prema kojem putu i smjeru Bog usmjerava ljude? (Prema tome da budu poštene osobe.) Možeš li biti poštena osoba samo tako što ćeš reći da jesi? (Ne, moramo imati očitovanja poštene osobe.) Koja su očitovanja poštene osobe? Prvo, nemati sumnje u Božje riječi. To je jedno od očitovanja poštene osobe. Osim toga, najvažnije očitovanje jest traganje za istinom i njezina primjena u svim stvarima – to je od najveće važnosti” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Treći dio.). Iz Božjih riječi shvatila sam da loš kov nije kobna mana. Bog nikada nije rekao da ljudi lošeg kova ne mogu postići spasenje. Bog ima različite zahtjeve za ljude na temelju njihovih različitih kovova. Sve dok osoba može pristupiti svojoj dužnosti iskrena srca, primjenjivati onoliko istine koliko razumije i dati sve od sebe u svojoj dužnosti, Bog je neće eliminirati. Činjenica je da je moj kov loš, da ne mogu zaključivati kad se radi o načelima, i da moja sposobnost razumijevanja nije tako dobra kao kod moje sestre. Ali nije istina da uopće ne mogu razumjeti nikakva načela; samo sam malo sporija. Stoga bih se trebala više moliti Bogu i više se truditi promišljati o Njegovim riječima. Kad moja sestra ukaže na probleme u mojim procjenama propovijedi, trebala bih se usredotočiti na ta pitanja i proučavati načela kako bih nadoknadila svoje nedostatke. Tako mogu ostvariti brz napredak. Ovo je Božja ljubav, posebna milost samo za mene! Nakon što sam shvatila Božje nakane, više nisam bila negativna i prestala sam planirati vlastitu budućnost. Bila sam voljna upijati dobre putove primjene svoje braće i sestara i praktično proučavati načela, ne biti prepredena ili se suzdržavati, i dati sve od sebe da ispunim svoju dužnost.

Poslije sam čitala više Božjih riječi i stekla neko razumijevanje o korijenu svoje negativnosti. Bog kaže: „Najtužnija stvar u vezi s vjerom čovječanstva u Boga jest ta da čovjek vodi vlastiti posao usred Božjeg djela, a ipak se ne obazire na Božje upravljanje. Najveći neuspjeh vjere čovječanstva u Boga jest taj da, dok čovjek teži tome da se pokori Bogu i štuje Ga, on istovremeno gradi vlastiti san o idealnom odredištu i kuje planove kako zadobiti najveći blagoslov i najbolje odredište. Čak i ako ljudi razumiju koliko su jadni, mrski i vrijedni žaljenja, koliko ih može spremno odustati od svojih težnji i nada? A tko je u stanju zaustaviti vlastite korake i prestati kovati planove u vlastitu korist? Bogu su potrebni oni koji će usko surađivati s Njim kako bi dovršili Njegovo upravljanje. Njemu su potrebni oni koji će posvetiti cijeli svoj um i tijelo djelu Njegovog upravljanja kako bi Mu se pokorili. Njemu ne trebaju ljudi koji svaki dan pružaju ruke da bi prosili od Njega, a još manje oni koji se malo daju za Njega, a zatim čekaju da od Njega zatraže naplatu. Bog mrzi one koji daju neznatan doprinos, a zatim počivaju na lovorikama. On mrzi one hladnokrvne ljude koji osjećaju odbojnost prema djelu Njegovog upravljanja i žele samo razgovarati o odlasku na nebo i zadobivanju blagoslova. On još više mrzi one koji priliku koju im pruža Njegovo djelo spasenja iskorištavaju za vlastitu korist. To je zato što ti ljudi nikada nisu marili za ono što Bog želi postići i zadobiti kroz djelo Svog upravljanja. Oni se brinu samo o tome kako mogu iskoristiti priliku koju pruža Božje djelo kako bi zadobili blagoslove. Oni uopće ne vode računa o Božjem srcu, budući da su u potpunosti zaokupljeni vlastitim izgledima i vlastitom sudbinom. Oni koji osjećaju odbojnost prema djelu Božjeg upravljanja i koje ni najmanje ne zanima to kako Bog spašava čovječanstvo ni Njegove nakane, svi oni rade stvari koje vole raditi izvan okvira Božjeg djela upravljanja. Njihove postupke Bog niti pamti niti odobrava, a još manje na njih gleda blagonaklono” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Dodatak 3: Čovjek može biti spašen samo usred Božjeg upravljanja.). „Antikrist vidi zadobivanje blagoslova kao nešto veće od neba, veće od života, važnije od težnje za istinom, promjene naravi ili osobnog spasenja te važnije od dobrog obavljanja svoje dužnosti i toga da se bude stvoreno biće koje je u skladu s mjerilom. Oni misle da biti stvoreno biće koje je u skladu s mjerilom, dobro obavljati svoju dužnost i biti spašen jesu sve beznačajne stvari koje jedva da su vrijedne spomena ili komentara, dok je zadobivanje blagoslova jedina stvar u cijelom njihovom životu koja se nikada ne smije zaboraviti. S čime god se susretnu, bez obzira na to koliko veliko ili malo, oni to povezuju sa zadobivanjem blagoslova te su nevjerojatno oprezni i pažljivi i sebi uvijek ostavljaju izlaz” (Riječ. Svezak IV.: Razotkrivanje antikrista. Dvanaesta stavka: Žele se povući kada nemaju statusa ili nade u stjecanje blagoslova.). Iz razotkrivanja Božjih riječi, vidjela sam da antikristi vjeruju u Boga kako bi primili blagoslove i koristi za sebe. Oni ne teže istini da bi postigli promjenu naravi i zadovoljili Boga; umjesto toga, pokušavaju zamijeniti svoje napore i davanja u dužnostima za Božje blagoslove. Oni koriste Boga i pokušavaju se cjenkati s Njim. Smatraju primanje blagoslova važnijim od težnje istini ili promjene naravi. Vidjela sam da su moja očitovanja bila poput antikristovih. Otkako sam počela vjerovati u Boga, uvijek sam bila voljna trpjeti i platiti cijenu da bih surađivala, bez obzira je li me crkva zadužila da zalijevam pridošlice ili da budem vođa ili djelatnica. To je zato što sam znala da izvršavanjem više dužnosti i pripremanjem više dobrih djela mogu postići spasenje i ući u kraljevstvo nebesko. Ali kad sam vidjela da me moj loš kov sprječava u izvršavanju dužnosti vođe i da ne mogu primijeniti načela pri procjenjivanju propovijedi, zabrinula sam se da neću moći dobro izvršiti nijednu dužnost i da ću biti eliminirana, te da će moja nada u postizanje spasenja biti izgubljena. Kad sam osjetila da je moja želja za blagoslovima srušena, postala sam negativna, donijela sud o samoj sebi i odustala od sebe; u svojoj dužnosti, samo sam odrađivala posao i bila sam površna. Vidjela sam da se u svojoj vjeri u Boga i svojoj dužnosti samo pokušavam cjenkati s Bogom. Varala sam i iskorištavala Boga: Bila sam prezira vrijedna osoba kojoj je dobit bila na prvom mjestu. Svoju sam dužnost izvršavala s namjerom da se cjenkam, umjesto da težim promjeni svoje naravi. Da se to nastavilo, ne samo da ne bih mogla postići spasenje, već bi me Bog eliminirao i kaznio. Kad sam to shvatila iz svojih promišljanja, osjećala sam se nevjerojatno krivom, pa sam kleknula i molila: „Dragi Bože, Ti si me počastio ovom prilikom da izvršavam svoju dužnost, a ja se ipak uvijek držim svoje želje za blagoslovima. Tako sam sebična i vrijedna prezira! O, Bože, voljna sam se pokajati.”

Kasnije, kroz Božje riječi, jasnije sam razumjela Božje nakane i zahtjeve. Svemogući Bog kaže: „Božja je želja da svaka osoba bude usavršena, da ju On najzad zadobije, potpuno ju očisti te da postane pripadnik naroda koji On ljubi. Bez obzira na to kažem li Ja da ste zaostali ili da ste lošeg kova – sve su to činjenice. Međutim, ova Moja izjava ne dokazuje da vas namjeravam napustiti, da sam u vas izgubio nadu, a još manje da vas ne želim spasiti. Danas sam došao činiti djelo vašeg spasenja, što znači da je djelo koje činim nastavak djela spasenja. Svaka osoba ima priliku biti usavršena: pod uvjetom da si voljan, pod uvjetom da tome težiš, na kraju ćeš moći postići taj rezultat i nitko od vas neće biti napušten. Ako si lošeg kova, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojim lošim kovom; ako si jakog kova, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojim jakim kovom; ako si neuk i nepismen, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s ovime; ako si pismen, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s činjenicom da si pismen; ako si starija osoba, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojim godinama; ako možeš obavljati dužnost ugošćivanja, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s time; ako kažeš da ne možeš obavljati dužnost ugošćivanja i da možeš obavljati samo određenu funkciju, bilo da je to propovijedanje evanđelja ili briga o crkvi ili obavljanje drugih općih poslova, Moje usavršavanje tebe bit će u skladu s funkcijom koju obavljaš. Biti odan, pokoravati se do samog kraja i nastojati ljubiti Boga do krajnjih granica – to je ono što ti moraš ostvariti, samo te tri stvari, i to su najbolje primjene. U konačnici, od ljudi se zahtijeva da postignu te tri stvari, a oni koji ih mogu postići bit će usavršeni. Ali, iznad svega, ti moraš iskreno težiti, moraš se aktivno probijati naprijed i prema gore, i ne smiješ biti pasivan u ovom pitanju. Rekao sam da svaka osoba ima priliku biti usavršena i da je sposobna biti usavršena, i to je istina, ali ti ne stremiš prema gore. Oni koji ne postignu ova tri kriterija ipak će na kraju biti isključeni” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Obnavljanje čovjekova normalnog života i njegovo dovođenje do divnog odredišta.). Iz Božjih riječi shvatila sam da Bog ljudima daje različit kov i da su Njegovi zahtjevi za njih također različiti. Oni koji imaju dobar kov imaju zahtjeve koji se na njih primjenjuju; isto tako i oni s lošim kovom. Bez obzira je li vaš kov dobar ili loš, sve dok možete ponuditi svoju posvećenost, primjenjivati istinu i zadovoljiti Boga, imat ćete priliku postići spasenje. Ali ja nisam razumjela Božje brižne nakane u spašavanju čovječanstva. Mislila sam da se sa svojim lošim kovom ne mogu spasiti, i da samo oni s dobrim kovom koji brzo shvaćaju imaju ikakvu nadu. Moje je gledište bilo tako izopačeno! Može li osoba postići spasenje ovisi o tome teži li istini, mijenja li joj se narav i pokazuje li posvećenost i pokornost u svojoj dužnosti. Sjetila sam se jedne okružne vođe koju sam poznavala, a koja je imala nešto inteligencije i kova. Sva su je braća i sestre jako cijenili. Ali kad je obavljala svoju dužnost, nije mogla skladno surađivati s drugima. Ponašala se poput diktatora, prekidajući i ometajući rad crkve. Kad su braća i sestre s njom razgovarali u zajedništvu, nije to prihvaćala i tvrdoglavo se odbijala pokajati. Na kraju je bila izbačena. S druge strane, kov jedne druge sestre bio je malo lošiji, ali bila je prilično iskrena. Kad bi naišla na teškoće u svojoj dužnosti, molila bi se Bogu i usredotočila se na traženje istine kako bi riješila vlastitu iskvarenost, i uspjela je postići neke rezultate u svojoj dužnosti. Iz tih sam činjenica shvatila da čak i ako netko ima dobar kov i brzo shvaća, ne može postići spasenje ako ne teži istini i ako mu se narav ne promijeni. Iako je moj kov loš, trebala bih i dalje primjenjivati sva istina-načela koja mogu shvatiti i ne štedjeti truda u izvršavanju svoje dužnosti. Na taj način, čak i ako jednog dana doista ne budem na visini zadatka i budem smijenjena, neću ni za čim žaliti. Također sam shvatila da se Božja nakana krije iza toga što mi nije dao dobar kov i darove. Imam oholu narav. Jasno je da nisam ništa, ali ipak, kad sam surađivala u svojim dužnostima s braćom i sestrama, i dalje sam bila ohola i samopravedna i nisam mogla skladno surađivati s njima. Sada, zbog svog lošeg kova, stalno nailazim na prepreke u svojoj dužnosti, pa više ne mogu biti ohola. U stanju sam samo ponizno izvršavati svoju dužnost. Kad postoji nešto što ne znam ili ne razumijem, mogu tražiti i mogu prihvatiti prijedloge svoje braće i sestara. To me također sprječava da svojom iskvarenom naravi uzrokujem prekidanja i ometanja. Moj loš kov me štiti!

Nakon toga, molila sam se Bogu i provodila više vremena promišljajući o načelima i Božjim riječima. Nakon nekog vremena, postigla sam određeni napredak u svojoj dužnosti i neke rezultate u njoj. Jednog sam dana razgovarala u zajedništvu o svojim iskustvima sa sestrom, a ona je rekla: „Stvarno si nedavno napredovala u odnosu na ranije. Imati loš kov ne predstavlja problem. Sve dok smo voljni primjenjivati istinu i možemo zadobiti djelo Duha Svetoga, Bog će nadoknaditi nedostatak lošeg kova.” Stvarno sam se složila s tim i shvatila ono što Bog kaže: „Možda je vaša sposobnost razumijevanja Božje riječi loša, ali vašom primjenom Njegove riječi On može nadoknaditi taj nedostatak…” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Nakon što shvatiš istinu, trebaš je provesti u djelo.). Shvatila sam da Bog ne gleda na nečiji kov, već na to može li osoba primjenjivati istinu nakon što je razumije. Kad osoba primjenjuje istinu, Bog je prosvjetljuje i usmjerava na temelju njezina urođenog kova, omogućujući joj da pronađe put u svojoj dužnosti. Hvala Bogu!