Chunqiu, Kina

Bila sam suradnica u Lokalnoj crkvi. U travnju 1997. godine na sastanku suradnika brat Zhang, vođa, rekao je: „Nedavno se pojavila skupina koja propovijeda Istočnu munju i doista su zastrašujući. Imaju opsežno znanje o Bibliji, a ako nismo oprezni i pažljivi, mogli bi nas navesti na pogrešan put. Kažu da se Gospodin Isus već vratio i da je On Svemogući Bog. Na svojim okupljanjima više ne čitaju Bibliju, već samo riječi Svemogućeg Boga. Biblija kaže: ‚Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti’ (2Tim 3,16). Ovaj odlomak Svetog pisma jasno nam govori da su sve riječi u Bibliji nadahnute od Boga. Moramo imati na umu da je sve u Bibliji riječ Božja, da je Biblija temelj naše vjere u Gospodina i da vjerovati u Gospodina znači vjerovati u Bibliju. Odstupanje od Biblije ne znači vjerovati u Gospodina – to znači izdati Ga!” Svi prisutni složili su se s njegovim riječima. Brat Zhang odmahnuo je rukom i nastavio: „Morate zapamtiti: bez obzira na to koliko duboko ili dobro njihove propovijedi zvučale, ako toga nema u Bibliji, ne smijemo vjerovati. Čak i ako vam to propovijedaju vaš vlastiti otac ili majka, nemojte vjerovati. Ako ti ljudi dođu propovijedati u vašu kuću, otjerajte ih! Ako vas navedu na pogrešan put i ako zalutate, Gospodin Isus neće vas priznati, a do tada nikakvo plakanje neće pomoći.” Tada sam se sjetila što je Gospodin Isus jednom rekao: „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti” (Mt 24,35). I pomislila sam: „Sve što je sadržano u Bibliji Gospodinove su riječi, pa kako bi mogle proći? Biblija je naša propusnica za ulazak u kraljevstvo nebesko, a ujedno je i jamstvo našeg života, stoga kad ne čitamo Bibliju, znači da ne vjerujemo u Gospodina. Moram se čvrsto držati Biblije.” Zatim je nastavio širiti neke senzacionalne, neutemeljene glasine. Vjerovala sam da su riječi brata Zhanga istinite. Kako bih zaštitila stado i obranila Gospodinov put, nakon što sam se vratila kući, rekla sam vjernicima da se moraju čuvati Istočne munje. No poslije je sve više braće i sestara ipak prihvatilo Istočnu munju.

Na jednom je okupljanju brat Zhang rekao da je Istočna munja privukla sestru Liu. To mi je bilo teško povjerovati. Sestra Liu jako je dobro poznavala Bibliju i držala je dobre propovijedi. Kako su nekoga takvoga kova mogli odvući? Kasnije je i brat Wang, koji je često propovijedao uz brata Zhanga, također povjerovao u Istočnu munju. Počela sam se pitati: „Na svakom okupljanju govore nam da ne primamo ljude iz Istočne munje i da ih ne slušamo niti čitamo njihove knjige. Ali zašto braća i sestre i dalje jedan za drugim povjeruju u Svemogućeg Boga? Što je točno toliko privlačno u učenjima Istočne munje? Što zapravo piše u njihovim knjigama? Brat Wang i sestra Liu, uz još nekoliko suradnika, doista su težili i imali veliku vjeru te su često propovijedali i jako dobro poznavali Bibliju. Kako su ih onda mogli toliko udaljiti? Naša crkva je struja obnove, a naša su učenja dublja od učenja drugih sljedbi. Je li moguće da su učenja Istočne munje još dublja od učenja naše Lokalne crkve? U suprotnom, zašto bi sve te ljude odvukli jedno za drugim i apsolutno se odbijali vratiti?” Nakon toga je baš brat Zhang organizirao molitveni sastanak, uglavnom kako bi se molili i proklinjali one koji propovijedaju Istočnu munju. Osjećala sam da to nije u skladu s Gospodinovim nakanama. Gospodin Isus učio nas je da je mržnja ravna ubojstvu te da trebamo ljubiti svoje neprijatelje. Nije li to što su činili bilo protivno riječima Gospodina Isusa? Nisam se s time slagala, pa nisam sudjelovala.

Krajem listopada 2002. godine u posjet mi je došla nećakinja. Rekla je da se Gospodin Isus vratio, da je izrazio istinu te da vrši djelo suda i čišćenja. Također je rekla da se Božje djelo spasenja čovječanstva provodi u tri etape. Prva etapa bilo je djelo koje je izvršio Jahve Doba zakona, druga etapa bilo je djelo Gospodina Isusa u Doba milosti, a treća etapa bilo je djelo koje vrši Svemogući Bog u Doba kraljevstva. Ove tri etape djela napreduju korak po korak, svaki se put sve više uzdižući. Shvatila sam da je moja nećakinja možda prihvatila Istočnu munju, pa sam je prekinula: „Prva etapa je Doba zakona, a druga Doba milosti – zaista to moraš spominjati? Zar misliš da ja to ne znam? Bez obzira na broj etapa djela, ne možeš ni u što vjerovati bez Biblije! Koliko sam ti puta rekla? Ne vjeruj ni u što osim u Bibliju. Zašto ne slušaš? Kažu da se Gospodin vratio. Gdje je Gospodin? Tko Ga je vidio?” Moja nećakinja je rekla: „Gospodin se vratio i izrazio mnoge istine. Ako želimo vidjeti Boga, moramo tražiti u Njegovim riječima. Ako budeš čitala riječi Svemogućeg Boga, čut ćeš Božji glas i vidjeti Njegovu pojavu.” Kad sam je čula kako to govori, osjetila sam još veći otpor. Sjetila sam se kako je brat Zhang uvijek govorio: „Bez obzira na to koliko duboko propovijed zvučala, ako dolazi izvan Biblije, ne smijemo je slušati. Ne smijemo primiti nikoga tko propovijeda Istočnu munju, čak ni ako su to obitelj ili prijatelji.” Zatim sam je izgrdila: „Nisu li sve Božje riječi u Bibliji? Bez obzira na to koliko duboko ili dobro zvučala bilo koja propovijed izvan Biblije, ne možemo u nju vjerovati! Koliko godina ti čitaš Bibliju? Što ti znaš? Naveli su te na pogrešan put, a da to i ne shvaćaš, a još pokušavaš meni propovijedati! Ako si me došla posjetiti, možeš ostati još nekoliko dana, ali ako si ovdje da mi propovijedaš, onda se gubi! Nakon toga prekidamo kontakt!” Moja nećakinja je rekla: „Teta, molim te, istraži to! Toliko godina vjeruješ u Gospodina i toliko si propatila. Ako ne prihvatiš Božje djelo posljednjih dana, sav tvoj trud bit će uzaludan. Nakon što sam prihvatila istiniti put, ti si bila prva osoba na koju sam pomislila.” Bez obzira na to koliko me nećakinja pokušavala uvjeriti, jednostavno nisam htjela slušati i na kraju je otišla plačući. Kasnije sam bila jako uzrujana. Moja nećakinja prešla je toliki put da mi propovijeda evanđelje, a ja sam je otjerala. To nije bilo u skladu s Gospodinovim učenjima! Ali onda sam pomislila: „Ona je izdala Gospodina, tako da to što sam je otjerala i nije bilo pogrešno.”

Jednog dana u siječnju 2003. godine nazvala me nećakinja i rekla da joj se majka otrovala plinom te da želi da je obiđem. Pomislila sam da ću iskoristiti ovu priliku kako bih ponovno razgovarala s njom i pokušala je uvjeriti da odustane od puta Istočne munje. Sljedećeg dana, nakon što sam posjetila svoju stariju sestru i poslije večere, došao je jedan brat i toplo me pozdravio, ali u tom sam trenutku bila oprezna. Brat je rekao: „Sestro, kakvo je tvoje stajalište o Gospodinovom dolasku?” Rekla sam: „Ako vjeruješ u Gospodina, možemo razgovarati o stvarima iz Biblije, ali ako si ovdje kako bi me uvjerio da vjerujem u Istočnu munju, onda nemamo o čemu raspravljati. Ja vjerujem samo u riječi iz Biblije i ne vjerujem ni u što osim u Bibliju!” Brat je rekao: „Razumijem kako se osjećaš; i ja sam se prije držao Biblije baš poput tebe. Porazgovarajmo onda danas o toj temi.” U tom sam se trenutku sjetila što je rekao brat Zhang: „Bez obzira koliko duboko ili dobro njihovo propovijedanje zvučalo, nikada ga nemojte slušati, kako vas ne bi naveli na pogrešan put.” Stoga sam smislila izgovor i rekla da sam umorna te da želim ići na spavanje. Sljedećeg dana došle su dvije sestre, a ja sam i dalje smišljala razne izgovore da ih odbijem. U tom sam trenutku samo željela ići kući. Međutim, vani je snijeg bio dubok više od petnaest centimetara, a autobusi su prestali voziti, tako da nisam mogla otići. Osjećala sam se nemirno i tjeskobno, a riječi brata Zhanga neprestano su mi se vrzmale po glavi. Dvije sestre poticale su me da pažljivo slušam, jer bih inače propustila priliku da dočekam Gospodinov dolazak. Jedna od njih je nastavila: „Gospodin Isus je rekao: ‚Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!’ (Mt 7,7). U Otkrivenju piše: ‚Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas Moj i otvori Mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa Mnom’ (Otk 3,20). ‚Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!’ (Otk 2,7). Ako ne otvorimo svoja srca Bogu, kako nas On može prosvijetliti?” Vidjela sam da se svaka od njih ponaša dostojanstveno, pristojno i s ljubavlju. Bez obzira na to koliko sam se loše prema njima odnosila, nikada se nisu naljutile na mene, već su me nastavile voditi Gospodinovim riječima. Uopće nisu bile onakve kakvima ih je opisao brat Zhang i više nisam osjećala toliki otpor prema njima. Trećeg dana došlo je nekoliko braće i sestara. Rekla sam im: „‚Sve Pismo je bogoduho’ (2Tim 3,16). Riječi u Bibliji sve su Božje riječi, a vjerovanje u Gospodina ne može se odvojiti od Biblije. Ako ne čitate Bibliju, ne skrećete li s Gospodinova puta?” Jedan brat je rekao: „Pogledajmo prvo tko je izgovorio izraz ‚Sve Pismo je bogoduho’ i ima li za to temelja u Božjim riječima. Gospodin Isus nikada nije rekao da je sve Pismo od Boga nadahnuto. Izraz ‚Sve Pismo je bogoduho’ izgovorio je Pavao, a ne Gospodin Isus.” Dok je to govorio, izvadio je Bibliju i pokazao mi stih „Sve Pismo je bogoduho…” Pogledala sam i doista, to je rekao Pavao, a ne Gospodin Isus. Obično sam se samo usredotočila na čitanje ovog stiha, ali kako to da nisam primijetila taj problem?

Zatim mi je brat pročitao odlomak iz riječi Svemogućeg Boga: „Danas ljudi vjeruju da je Biblija Bog i da je Bog Biblija. Isto tako, vjeruju da su sve riječi Biblije bile jedine riječi koje je Bog izgovorio i da ih je sve Bog izgovorio. Oni koji vjeruju u Boga čak misle da su, iako su svih šezdeset šest knjiga Starog i Novog zavjeta napisali ljudi, sve one nastale u nadahnuću koje je došlo od Boga i da su one zapis izjava Duha Svetoga. To je čovjekovo iskrivljeno shvaćanje i nije u potpunosti u skladu s činjenicama. U stvari, ako se izuzmu knjige proročanstava, veći dio Starog zavjeta su povijesni zapisi. Neke poslanice Novog zavjeta potječu iz iskustava ljudi, a neke od prosvjetljenja Duha Svetoga. Na primjer, Pavlove poslanice nastale su kao djelo čovjeka, sve su bile plod prosvjetljenja Duha Svetoga, napisane su za crkve te su bile riječi poticaja i ohrabrenja za braću i sestre u crkvama. To nisu bile riječi koje je izgovorio Duh Sveti – Pavao nije mogao govoriti u ime Duha Svetoga, nije bio ni prorok, a kamoli imao vizije koje je Ivan vidio. Njegove poslanice napisane su crkvama u Efezu, Korintu, Galaciji i drugim crkvama tog vremena. Stoga su Pavlove novozavjetne poslanice one koje je Pavao napisao crkvama, a ne nadahnuća Duha Svetoga niti su neposredne izjave Duha Svetoga. To su samo riječi poticaja, utjehe i ohrabrenja koje je napisao crkvama tijekom svojega djela. One su i zapis velikog dijela Pavlova djela u to vrijeme. Bile su namijenjene svima koji su braća i sestre u Gospodinu kako bi braća i sestre u crkvama u to vrijeme poslušali njegov savjet i slijedili put pokajanja Gospodina Isusa. Pavao ni na koji način nije rekao da crkve onog vremena ili crkve budućnosti trebaju jesti i piti ono što je on napisao niti je rekao da su sve njegove riječi potekle od Boga. U skladu s okolnostima u kojima su se crkve nalazile u to vrijeme on je samo prisno razgovarao s braćom i sestrama te ih poticao, nadahnjivao vjeru u njima i naprosto je propovijedao ili podsjećao ljude i poticao ih. Njegove riječi bile su zasnovane na njegovu bremenu i on je tim riječima podržavao ljude. Obavljao je djelo apostola crkava tog vremena, bio je djelatnik kojeg je koristio Gospodin Isus, stoga je morao preuzeti odgovornost za crkve i morao je preuzeti djelo crkava, morao je saznati u kakvom su stanju braća i sestre – i zato je pisao poslanice svoj braći i sestrama u Gospodinu. Sve što je rekao da je poučno i pozitivno za ljude bilo je ispravno, ali to nije predstavljalo izjave Duha Svetoga i nije moglo predstavljati Boga. To je nečuveno shvaćanje i ogromno bogohuljenje jer se ljudi prema zapisima o čovjekovim iskustvima i čovjekovim poslanicama odnose kao prema riječima koje je Duh Sveti uputio crkvama!” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. O Bibliji (3).). Brat je nastavio: „Božje riječi vrlo su jasne. U Starom zavjetu, osim proročkih knjiga koje je Bog Jahve objavio prorocima, većina su zapisi o ljudskim iskustvima Božjeg djela tijekom Doba zakona, na primjer, kako su Izraelci izašli iz Egipta, iskustva Jakova, Davida, Salomona i tako dalje. Sve su to ljudska iskustva i ne mogu se nazvati Božjim nadahnućem. Riječi dane Božjim nadahnućem u Bibliji sve su jasno označene, izrazima kao što su ‚Ovako govori Jahve’ i ‚Jahve govori ovo’. Novi zavjet bilježi Isusovo djelo, a riječi Gospodina Isusa u njemu su riječi Božje. Knjiga Otkrivenja je viđenje koje je Ivan vidio na otoku Patmosu i to je nadahnuto od Boga, to je Božja riječ. Ostalo su ljudske riječi i iskustveno razumijevanje, a čak i ako ljudske riječi imaju prosvjetljenje Duha Svetoga, ne mogu se nazvati Božjim riječima ili Božjim nadahnućem. Biblija je samo povijesni zapis Božjeg djela, svjedočanstvo Božjeg djela, i nisu sve riječi u Bibliji Božje nadahnuće. Ako sve riječi u Bibliji uzimamo kao nadahnute od Boga i tretiramo ih kao Božje riječi, nije li to bogohuljenje protiv Boga?” Čuvši brata kako to govori, osjetila sam da mi se srce prosvijetlilo i pomislila sam: „Znači, Biblija nije sva od Božjeg nadahnuća, u njoj ima i ljudskih riječi. Ako tretiramo ljudske riječi kao Božje riječi, to je bogohuljenje protiv Boga. Ne mogu više miješati Božje riječi s ljudskim riječima. U Lokalnoj crkvi nitko nikada nije tako jasno razlikovao Božje riječi od ljudskih riječi. Prvi put čujem ovakav razgovor u zajedništvu.” Brat je nastavio: „I ja sam prije mislio da osim Biblije nema drugog Božjeg djela ili riječi, da su sve Božje riječi zapisane u Bibliji i da su Božje riječi u Bibliji cjelovite i potpune, ali previdjeli smo jedno važno pitanje.” Čuvši ga kako to govori, probudila mi se znatiželja i brzo sam upitala: „Koje smo važno pitanje previdjeli?” Pitao me je: „Reci mi, što je bilo prvo, Bog ili Biblija? Je li Bog veći ili je Biblija veća?” Iznenadilo me kad je to upitao. Nitko me to nikada nije pitao i to me doista zateklo na prepad. Sjetila sam se da prvo poglavlje Knjige Postanka govori o tome kako Bog stvara sve. Kad je Bog postojao, Biblije još nije bilo, pa je, naravno, Bog bio prvi. Izlanula sam: „Prvo je bio Bog, a onda Biblija. Naravno da je Bog veći.” Nakon što sam to izgovorila, odjednom mi je sve postalo jasno: „Sve je stvorio Bog, pa je Bog zasigurno veći, ali ja sam u prošlosti stavljala Bibliju iznad Boga. Nije li to bilo pogrešno?” Brat je nastavio: „Prvo je došlo Božje djelo i riječi, a tek onda zapis u Bibliji. Dakle, ako ograničimo Boga na Bibliju i mislimo da izvan Biblije nema Božjih riječi, je li to stajalište ispravno? Pogledajmo što je rekao Gospodin Isus. U Evanđelju po Ivanu 16,12–13: ‚Još vam mnogo imam kazati, ali sada to ne možete nositi. No kada dođe On – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu.’ U Otkrivenju 2,7: ‚Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.’ Gospodin Isus jasno nam je rekao da ljudima mnogo toga još nije rekao jer ljudi u to vrijeme to nisu mogli podnijeti. Stoga, kada se Gospodin vrati u posljednjim danima, On će izreći više riječi i čovječanstvu otkriti sva otajstva istine, kako bi ih mogli shvatiti i ući u njih. Knjiga Otkrivenja također proriče da će u posljednjim danima Duh Sveti govoriti svim crkvama, da će se mali svitak otvoriti i da će skrivena mana biti dana ljudima posljednjih dana. Ako izvan Biblije nema Božjih riječi, kako se ta proročanstva mogu ispuniti? Prema tome, kada Bog dođe u posljednjim danima, izrazit će više riječi, od kojih nijedna nije u Bibliji.” Sjetila sam se da je Gospodin Isus doista izgovorio takve riječi. Božje riječi neiscrpne su i obilne. Reći da izvan Biblije nema Božjih riječi doista nije istinito. Ono što je rekao u skladu je s Biblijom. Ali onda sam se sjetila da u knjizi Otkrivenja piše: „Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu-na svemu što je napisano u ovoj knjizi” (Otk 22,18–19). Ljudi iz Istočne munje kažu da je Bog učinio novo djelo i izgovorio nove riječi, što znači riječi izvan Biblije. Nije li to dodavanje Bibliji? Ako bih prihvatila ono što propovijedaju, prihvatila bih riječi izvan Biblije, što bi bila izdaja Gospodina. Stoga sam smislila izgovor i izašla, ne želeći više slušati.

Noću sam se prevrtala i okretala, nisam mogla zaspati. Razmišljala sam o onome što je ovaj brat rekao, i o tome kako je to bilo dobro i sve utemeljeno na Bibliji. Ako je istina ono što je brat Zhang rekao o tome da „izvan Biblije neće biti Božjih riječi”, onda se Gospodinovo proročanstvo ne može ispuniti i mali svitak ne može se otvoriti. Ali onda sam pomislila kako je brat Zhang na posebnom sastanku rekao da su ti ljudi vješti u Bibliji i da, bez obzira na to koliko duboko ili dobro njihovo propovijedanje zvučalo, ne bismo ih trebali slušati, pa sam se i dalje brinula: „Što ako povjerujem u pogrešnu stvar?”

Četvrtog dana rekla sam im: „U Otkrivenju 22 piše: ‚Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu-na svemu što je napisano u ovoj knjizi’ (Otk 22,18–19). Ova dva stiha jasno kažu da se Bibliji ne smije ništa dodavati niti oduzimati. Vi čitate samo riječi Svemogućeg Boga – ne odbacujete li time Gospodinove riječi? Ako povjerujem u pogrešnu stvar, ne samo da neću dobiti Božje odobrenje, nego će Bog na mene poslati i nesreće.” Nakon što je to čuo, brat se nasmiješio i rekao: „Znači, to te brine! Božje riječi sve su istina i nikada neće proći, bez obzira na vrijeme. To je apsolutno točno. Kada Biblija kaže da nitko ne smije dodavati njezinim riječima ili oduzimati od njih, to znači da to čovjek ne može činiti, ali ako Bog osobno dođe djelovati i izgovori Svoje riječi, ne možemo reći da je to dodavanje. Baš kao što je Gospodin Isus izvršio novo djelo i izgovorio nove riječi na temelju Doba zakona, možemo li reći da je On nešto dodao Starom zavjetu?” U tom sam trenutku pomislila: „Da, Biblija kaže da nitko ne smije dodavati ili oduzimati od proročanstava, ali ne kaže da Bog neće izgovoriti nove riječi.” U tom mi se trenutku srce razveselilo i donekle me zainteresiralo bratov razgovor u zajedništvu.

Brat mi je zatim pročitao još neke Božje riječi, pa sam malo bolje razumjela pravu priču o Bibliji i kako se prema njoj ispravno odnositi. Svemogući Bog kaže: „Treba li propise primijeniti na djelo Božje? I mora li Bog djelovati prema proročanstvima proroka? Na kraju krajeva, tko je veći: Bog ili Biblija? Zašto Bog mora postupati shodno Bibliji? Je li moguće da Bog nema pravo nadići Bibliju? Zar Bog ne može napustiti Bibliju i činiti drugo djelo? Zašto Isus i Njegovi učenici nisu svetkovali šabat? Ako je trebao provoditi djelo u svjetlosti šabata i u skladu sa zapovijedima Starog zavjeta, zašto Isus nije svetkovao šabat nakon što je došao, već je oprao noge, pokrio glavu, lomio kruh i pio vino? Nije li sve to odsutno iz zapovijedi Starog zavjeta? Ako je Isus poštovao Stari zavjet, zašto je raskinuo s tim propisima? Trebao bi znati što je bilo prvo, Bog ili Biblija! Budući da je Gospodin šabata, zar On ne bi mogao biti i Gospodin Biblije?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. O Bibliji (1).). „Djelom koje je Isus obavio u vrijeme Novog zavjeta započelo je novo djelo: On nije djelovao u skladu s djelom Starog zavjeta niti je primijenio riječi koje je izgovorio starozavjetni Jahve. On je obavljao Svoje djelo i obavljao je novije djelo, i to djelo koje je bilo više od zakona. Stoga je rekao: ‚Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.’ Dakle, u skladu s onim što je postigao mnoga su pravila prekršena. Na šabat, kad je vodio učenike kroz polja žita, oni su brali i jeli zrna žita; On nije svetkovao šabat i rekao je: ‚Sin Čovječji gospodar je subote.’ U ono vrijeme, prema pravilima Izraelaca, tko god ne bi svetkovao šabat, bio bi kamenovan do smrti. Međutim, Isus nije ulazio u hram niti je svetkovao šabat, a Jahve nije obavljao Isusovo djelo u vrijeme Starog zavjeta. Tako je Isusovo djelo nadišlo zakon Starog zavjeta, bilo je uzvišenije od njega i nije bilo u skladu s njim. U Doba milosti Isus nije djelovao po zakonu Starog zavjeta i već je prekršio ta pravila. Ali Izraelci su se čvrsto držali Biblije i osudili su Isusa – zar to nije bilo poricanje Isusova djela? Danas se religiozni svijet također čvrsto drži Biblije, a neki ljudi kažu: ‚Biblija je sveta knjiga i mora se čitati’. Neki ljudi kažu: ‚Bez obzira na vrijeme, Božje djelo se ne može odbaciti. Stari zavjet je Božji zavjet s Izraelcima i ne može se odbaciti, a šabat se uvijek mora svetkovati!’ Zar nisu apsurdni? Zašto Isus nije svetkovao šabat? Je li griješio? Tko može u potpunosti razumjeti takve stvari? Bez obzira na to kako ljudi čitaju Bibliju, bit će im nemoguće spoznati Božje djelo koristeći svoju sposobnost razumijevanja. Ne samo da neće steći čisto znanje o Bogu, već će njihove predodžbe postati sve užasnije, tako da će se početi suprotstavljati Bogu. Da nije Božjeg utjelovljenja danas, ljudi bi se uništili vlastitim predodžbama i umrli bi u Božjoj grdnji” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. O Bibliji (1).). Nakon što je pročitao Božje riječi, brat je nastavio s razgovorom u zajedništvu: „Iz Božjih riječi razumijemo da su, nakon Božjeg djela, ljudi zabilježili i prikupili činjenice o Božjem djelu, i to je ono što je postalo Biblija. Biblija je samo povijesna knjiga i zapis o prethodne dvije etape Božjeg djela. Biblija je Božje svjedočanstvo, služi Božjem djelu i nije namijenjena ograničavanju Božjeg djela. Stari zavjet bilježi Jahvino djelo u Doba zakona, uglavnom kako je Bog stvorio svijet i Njegovo djelo u Doba zakona. Novi zavjet bilježi Božje djelo u Doba milosti, bilježeći djelo i riječi Gospodina Isusa, pozivajući ljude da se pokaju i ispovjede grijehe, da ljube svoje bližnje kao same sebe i da opraštaju sedamdeset puta sedam, kao i to kako je Gospodin Isus opraštao grijehe, liječio bolesne, odbacio đavle, uskrsnuo mrtve i tako dalje. Nisu li djelo i riječi Gospodina Isusa također bili izvan onoga što je zabilježeno u Starom zavjetu? Nije li to, u ljudskim očima, također išlo izvan Biblije? Ali to nije bilo dodavanje izvan Biblije, već uzdizanje Božjeg djela. Danas je došao Svemogući Bog, nadograđujući se na djelo Doba milosti kako bi započeo djelo Doba kraljevstva te je izrekao nove riječi. To su riječi Duha Svetoga koje su crkvama prorekli u Otkrivenju te se mali svitak otvorio. Kako se može reći da je nešto dodano Bibliji? To je potpuno druga stvar. Kada ljudi vide da je Svemogući Bog izrazio toliko istina, da su otajstva malog svitka otkrivena i da su te riječi upravo ono što čovječanstvo sada treba – istine koje se tiču toga može li čovječanstvo biti spašeno i ući u kraljevstvo nebesko – hoće li se ljudi i dalje vraćati religiji te svaki dan slušati propovijedanje iz Biblije? Baš kao i oni koji su slijedili Gospodina u Doba milosti; kada su čuli Gospodina Isusa kako izgovara nove riječi i izvršava novo djelo, bi li i dalje išli u hram slušati farizeje kako propovijedaju Stari zavjet? Ako odbacimo Božje nove riječi zato što Božje novo djelo ide izvan Biblije ili je nadilazi, ne činimo li istu pogrešku kao farizeji koji su se protivili Bogu?” Bratove riječi potpuno su me uvjerile i nisam mu imala čime proturječiti. Doista sam idolizirala Bibliju i stavljala sam je iznad Boga. Također sam shvatila da to što ljudi iz Istočne munje ne čitaju Bibliju ne znači da je poriču, već da slijede korake Božjega djela. Baš kao što su se vjernici u Gospodina usredotočili na Novi zavjet; to nije značilo da su skrenuli s Božjeg puta. Shvatila sam da više ne mogu nastaviti na ovaj pogrešan način i da, ako je Svemogući Bog doista Gospodin koji se vratio te ako ne uspijem pažljivo istražiti pa propustim priliku dočekati Gospodinov povratak, ne bih li postala luda djevica? Pomolila sam se Gospodinu: „Gospodine, ako si Se doista vratio, voljna sam ostaviti po strani svoje vlastite predodžbe i slijediti prosvjetljenje i usmjeravanje Duha Svetoga. Ako je ovo Tvoje djelo, molim Te, prosvijetli me kako bih mogla prepoznati Tvoj glas.” Nakon što sam se tako pomolila, osjetila sam veliki mir i olakšanje u srcu.

Nakon toga pročitali smo još riječi Svemogućeg Boga: „Sam Bog je život i istina, a Njegov život i istina postoje istodobno. Oni koji nisu u stanju zadobiti istinu sigurno neće zadobiti život. Bez usmjeravanja, podrške i opskrbe istinom, sve što ćeš zadobiti su puke riječi, doktrine i, još više, smrt. Božji život je sveprisutan, a Njegova istina i Njegov život postoje istodobno. Ako ne možeš pronaći izvor istine, nećeš dobiti opskrbu za život; ako ne možeš steći opskrbu životom, zasigurno nećeš imati istinu, i tako, izuzev uobrazilja i predodžbi, cijelo će tvoje biće sadržavati samo tvoje meso – tvoje smrdljivo meso. Znaj da se puke riječi iz knjiga ne mogu računati kao život, da se povijesni zapisi ne mogu obožavati kao istina i da propisi iz prošlosti ne mogu služiti kao zapis riječi koje Bog sada izgovara, i da samo riječi koje Bog izrazi kada dođe na zemlju i bude živio među ljudima jesu istina, život, Božje namjere i Njegov sadašnji način djelovanja. Ako uzmeš zapise o riječima koje je Bog izgovorio tijekom prošlih vremena i danas ih se pridržavaš, to te čini arheologom i u tom je slučaju najprikladnije opisati te kao stručnjaka za istraživanje povijesnih artefakata. Ti uvijek vjeruješ u tragove djela koje je Bog učinio u prošlim vremenima, vjeruješ samo u Božju sjenu koja je ostala iz vremena kada je On ranije djelovao među ljudima i vjeruješ samo u način na koji je Bog govorio svojim sljedbenicima u ranijim vremenima, ali ne vjeruješ u pravac Božjeg djela danas, ne vjeruješ u današnje slavno Božje lice i ne vjeruješ u put istine koju je Bog sada izrazio. Stoga je neporecivo da si sanjar koji je u potpunosti izvan dodira sa stvarnošću. Ako se još uvijek držiš riječi koje ne mogu čovjeku donijeti život, onda si beznadan komad mrtva drveta, jer si odveć konzervativan, odveć tvrdoglav i odveć nerazuman!” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.). „Krist posljednjih dana donosi život i donosi trajni i vječni put istine. Ova istina je put kojim čovjek stječe život i to je jedini put kojim će čovjek spoznati Boga i biti od Boga odobren. Ako ne tražiš put života koji je dao Krist posljednjih dana, nikada nećeš steći Isusovo odobrenje i nikada nećeš biti dostojan proći kroz vrata kraljevstva nebeskog, jer si i marioneta i zatočenik povijesti. Oni koji su kontrolirani propisima, riječima i okovima povijesti, nikada neće moći steći život, niti vječni put života. To je zato što jedino što oni imaju jest mutna voda koje se drže tisućama godina umjesto vode života koja teče s prijestolja. Oni koji nisu opskrbljeni vodom života zauvijek će ostati leševi, Sotonine igračke i sinovi pakla. Kako onda mogu vidjeti Boga? Ti samo nastojiš držati se prošlosti, stajati u mjestu i držati stvari onakvima kakve jesu i ne nastojiš promijeniti postojeće stanje stvari i odbaciti povijest, pa nećeš li uvijek biti protivnik Bogu? Koraci Božjeg djela su ogromni i moćni, poput nadolazećih valova i grmljavine koja odjekuje – pa ipak ti sjediš pasivno čekajući uništenje, držeći se onog starog i čekajući da ti stvari padnu u krilo. Kako se, na taj način, možeš smatrati nekim tko ide stopama Janjeta? Kako ovo može pokazati da je Bog kojeg se držiš Bog koji je uvijek nov i nikada star? I kako te riječi iz tvojih požutjelih knjiga mogu prenijeti u novo doba? Kako te mogu povesti da tražiš korake Božjeg djela? I kako te mogu odvesti na nebo? To što držiš u rukama jesu puke riječi koje mogu pružiti samo privremenu utjehu, a ne istine koje ti mogu dati život. Riječi spisa koje čitaš mogu samo obogatiti tvoj jezik; to nisu riječi mudrosti koje ti mogu pomoći da spoznaš ljudski život, a još su manje put koji te može odvesti do savršenstva. Zar ti ova razlika ne daje razlog za razmišljanje? Zar ti ne daje uvid u otajstva sadržana u njemu? Jesi li kadar sam sebe odvesti u nebo kako bi sam susreo Boga? Bez Božjeg dolaska, možeš li odvesti sebe na nebo kako bi uživao u obiteljskoj sreći s Bogom? Sanjaš li još uvijek? Potičem te, onda, da prestaneš sanjati i da pogledaš tko sada djeluje – pogledaj tko sada čini djelo spasenja čovjeka tijekom posljednjih dana. Ako to ne pogledaš, nikada nećeš zadobiti istinu i nikada nećeš steći život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.). Bog je razotkrio moje pravo stanje. Bila sam itekako svjesna da je Bog istina, put i život te da je Božje obilje neiscrpno i nikada ne presušuje. Ali tvrdoglavo sam se držala djela koje je Gospodin Isus izvršio u prošlosti. Gospodin se vratio u posljednjim danima i izvodi novo djelo, a ja sam se i dalje u sadašnjosti držala Gospodinovih prošlih riječi i djela. Nisam li ja bila arheolog o kojem Bog govori? Gospodin se više ne drži Svog prošlog djela i započeo je novo djelo, a ja sam se držala Božjeg prošlog djela, čak ga koristeći da mjerim Njegovo novo djelo. Nisam li se time protivila Bogu? Ako bih se i dalje držala Biblije i ne bih prihvatila put života koji Krist pruža u posljednjim danima, onda mi moja vjera u Gospodina do samog kraja ne bi donijela život, niti Gospodinovo odobrenje, a kamoli mi omogućila ulazak u kraljevstvo nebesko. Božje riječi duboko su me pogodile i ispunile me sramom. Lice mi je gorjelo i osjećala sam duboku osudu u srcu. U tom sam trenutku bila i sretna i posramljena. Bila sam sretna jer sam konačno vidjela povratak Gospodina Isusa, ali bila sam posramljena jer sam bila tako slijepa, slijepo sam štovala ljude i vjerovala u neutemeljene glasine, te zato što sam opetovano odbacivala Božje djelo posljednjih dana, misleći da sam odana Gospodinu. Bila sam tako glupa i tvrdoglava! Prije sam vjerovala u neutemeljene glasine i zatvarala crkvu, čak sam i braću i sestre koji su tek prihvatili Svemogućeg Boga povlačila natrag u religioznu crkvu. Učinila sam mnoga zla djela. Svaki dan bila sam zauzeta poslom u Lokalnoj crkvi – nisam li se svom tom zauzetošću zapravo protivila Bogu i išla protiv Njega? Zlo koje sam činila nije se razlikovalo od onoga što su činili farizeji ili židovski saduceji. Zatvorila sam vrata kraljevstva nebeskog svojoj braći i sestrama: niti sam sama ulazila, niti sam njima dopuštala da uđu. Učinila sam toliko zlih djela protiveći se Bogu, a ipak Bog nije postupio sa mnom prema mojim zlim djelima, već je poslao braću i sestre da mi propovijedaju evanđelje, dovodeći me pred Njega. Zaista od Boga nisam zaslužila tako veliku ljubav! Više nisam mogla suspregnuti samookrivljavanje i krivnju u svom srcu pa sam u suzama kleknula na krevet da se molim i ispovjedim Bogu: „Gospodine, čula sam Tvoj glas, i Ti si se zaista vratio. Tako sam uzbuđena i sretna, ali sam i puna kajanja. Poslao si ljude da mi donesu dobre vijesti, da mi propovijedaju evanđelje, a ja ne samo da nisam slušala, već sam i dalje vjerovala u neutemeljene glasine koje su širili vjerski vođe i držala se svojih predodžbi, te sam Ti stalno zatvarala vrata. Također sam sprečavala svoju braću i sestre da dođu pred Tebe. Poput farizeja, ograničila sam Te na Sveto pismo. Bože, toliko sam griješila. Bila sam tako slijepa! Želim Ti se ispovjediti i pokajati, ne želim više ići putem farizeja i voljna sam slijediti korake Tvoga djela.” Nakon molitve srce mi je bilo tako lako i mirno. Bilo je kao da sam postala druga osoba.

Sljedećih dana, dok sam se okupljala s braćom i sestrama iz Crkve Svemogućeg Boga te u zajedništvu razgovarala o Božjim riječima, sve su se zbunjenosti u mom srcu razriješile. U svom se srcu potpuno uvjerila da je Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio, kojeg sam dugo čekala. Srce mi je bilo tako uzbuđeno i željela sam se požuriti natrag i podijeliti ovu veliku vijest sa svojom braćom i sestrama. Prvo sam otišla u kuću svoje majke i preobratila nekolicinu braće i sestara. Kasnije sam se vratila u svoje mjesto i propovijedala evanđelje sestri Li iz svoje vjeroispovijedi. Sestra Li bila je vrlo sretna što to čuje i bila je voljna istražiti istiniti put. Ali neočekivano, suradnici iz Lokalne crkve omeli su je i odvratili.

Kasnije, kada su suradnici iz Lokalne crkve saznali da sam prihvatila Svemogućeg Boga, izbacili su me. Nisam dala da me sputaju i nastavila sam propovijedati evanđelje. Vidjevši da me ne mogu zaustaviti, počeli su se koristiti mekšim pristupom. U moju su kuću slali ljude u grupama od dvoje ili troje, koji su plakali i molili me da se vratim u Lokalnu crkvu. Ispričavali su mi se, govoreći da me nisu trebali izbaciti. Razmišljala sam o svim godinama koje sam provela s njima propovijedajući evanđelje, podržavajući svoju braću i sestre i s njima prisustvujući sastancima suradnika. Sva ta sjećanja neprestano su mi se poput filma vrtjela u glavi. Osjećala sam se jako potreseno, pa sam se pomolila Bogu: „Bože, što da radim? Još uvijek osjećam privrženost prema njima i teško mi ih je napustiti, ali također znam da si se Ti vratio da izvršiš djelo suda i čišćenja te da bih Te, ako se vratim u religiju s njima, izdala. Ne želim iznevjeriti Tvoje spasenje. Ne mogu biti netko bez savjesti.” Nakon molitve odjednom sam se sjetila Božjih riječi koje mi je brat pročitao: „Svaki korak djela koje Bog vrši u ljudima izvana izgleda kao da se radi o interakciji između ljudi, kao da su izvor tome ljudska uređenja ili ometanje od strane ljudi. Ali iza svakog koraka djela i svega što se događa je Sotonina oklada pred Bogom i oni zahtijevaju od ljudi da budu postojani u svojemu svjedočenju za Boga. Na primjer, kada je Job stavljen na kušnju, Sotona se iza scene kladio s Bogom, a ono što se dogodilo Jobu bilo je ljudsko djelo i ometanje od strane ljudi. Iza svakog koraka djela koje Bog obavlja u vama nalazi se Sotonina oklada s Bogom – iza toga je borba” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Samo voljeti Boga znači istinski vjerovati u Boga.). Božje riječi razbistrile su mi srce i konačno sam shvatila da to što su slali braću i sestre da me mole i govore mi lijepe riječi kako bi me uzvisili, sadrži Sotonine spletke. Ovom blagom taktikom pokušali su me navesti na pogrešan put, htjeli su me navesti da izdam Svemogućeg Boga. Nisam smjela nasjesti na njihove trikove. Kad su vidjeli da me ne mogu uvjeriti, otišli su. Ali na moje iznenađenje, deset dana kasnije brat Zhang je u moju kuću doveo više od deset suradnika da me ometu. Pomislila sam u sebi: „Gospodin se sada vratio, a kao vodeće ličnosti Lokalne crkve, oni ne samo da to odbijaju prihvatiti, već šire predodžbe i zablude da nas navedu na pogrešan put te osuđuju Božje djelo u posljednjim danima. Propovijedala sam evanđelje Božjeg djela u posljednjim danima svojoj braći i sestrama, i svi su bili voljni tragati i istraživati. Ali čim sam otišla, oni su došli i odvukli ih natrag. Jesu li oni doista vjernici u Gospodina?” Sjetila sam se riječi Gospodina Isusa kojima osuđuje i proklinje farizeje: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji ulaze” (Mt 23,13). „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe” (Mt 23,15). Nisu li postupci brata Zhanga i ostalih bili isti kao postupci licemjernih farizeja? U prošlosti, kada su farizeji vidjeli Gospodina Isusa kako izgovara toliko istina i čini toliko čuda, oni nisu tragali, već su se opirali Gospodinu Isusu i osuđivali Ga. Čak su i lažno svjedočili kako bi ljude naveli na pogrešan put i spriječili ih da slijede Gospodina, a njihova priroda-bit bila je mržnja prema Bogu i istini. Sada je Svemogući Bog izrazio toliko istina i toliko Ga je ljudi prihvatilo i počelo slijediti. Ali brat Zhang i ostali ne samo da su odbili istražiti, već su se i opirali Svemogućem Bogu i osuđivali Ga, zatvarajući crkvu, šireći neutemeljene glasine i zablude kako bi zastrašili vjernike i spriječili ih da istražuju istiniti put. Nisu ulazili u kraljevstvo nebesko te su i druge sprječavali da uđu. Navodili su druge da se zajedno s njima protive Bogu, vodeći ih u pakao. Nisu li oni bili farizeji i živi đavli, koji su drugima branili ulazak u kraljevstvo nebesko i činili ih djecom pakla? Kada sam o tome razmislila, uspjela sam ih razlučiti i jasno sam vidjela njihovu bit protivljenja Bogu. Bez obzira na to kako su me pokušavali ometati, nisam nasjedala na njihove trikove i bila sam odlučna slijediti Jaganjčeve stope.

Božje riječi one su koje su me navele da se oslobodim okova neutemeljenih glasina vjerskih vođa i prozrem Sotonine spletke. Nakon toga aktivno sam se pridružila redovima onih koji propovijedaju evanđelje, i radeći zajedno sa svojom braćom i sestrama, evanđelje smo uspješno prenijeli na više od trideset ljudi iz Lokalne crkve. Vidjevši Božje usmjeravanje, moja vjera da Ga slijedim još je više ojačala. Hvala Svemogućem Bogu!