Su Wei, Kina

Nakon što sam počela vjerovati u Boga, vidjela sam da su crkveni vođe često razgovarali u zajedništvu o Božjim riječima s braćom i sestrama kako bi riješili njihove probleme i poteškoće. Stoga sam vjerovala da vođe u crkvi razumiju istinu, da ih Bog zasigurno odobrava i da imaju nade primiti spasenje. U ožujku 2021. bila sam izabrana za vođu u crkvi. Osjećala sam se sjajno i mislila da ću, ako nastavim težiti na taj način, imati svijetlu budućnost u Božjoj kući i moći zadobiti Božje odobravanje. Međutim, nisam očekivala da ću poslije biti smijenjena zbog svog lošeg kova i nesposobnosti da obavljam stvarni posao. Ta je vijest bila kao grom iz vedra neba i nisam mogla prestati plakati. Pomislila sam: „Loš kov je koban problem. Zar to ne znači da u budućnosti više neću imati priliku biti vođa?” Nakon više od mjesec dana, crkva mi je dodijelila odgovornost za opće poslove. Osjećala sam da cjelodnevno bavljenje nekim općim poslovima ne bi bilo korisno za moj ulazak u život. To ne bi bilo kao izvršavanje dužnosti vođe, gdje se možeš vježbati u razgovoru o istini i rješavanju raznih problema, steći više istina i imati veću šansu za spasenje. Posebno sam se osjećala jako loše kad sam se suočila sa sestrom s kojom sam prethodno surađivala u dužnosti vođe i čula je kako govori o rješavanju nekih problema u crkvi. Mislila sam da je zaista sjajno moći poput nje obavljati dužnost vođe, dok sam ja mogla raditi samo opće poslove, što mi se nije sviđalo. Kad sam se sjetila kako su viši vođe rekli da je moj kov loš i da ne ispunjavam uvjete da budem vođa, osjetila sam agoniju u srcu i tiho plakala. Osjećala sam da je moja budućnost mračna i da su mi šanse za spasenje male. Nisam mogla smoći nimalo snage u izvršavanju svoje dužnosti, već sam samo radila mehanički, ne postižući nikakve rezultate. Poslije sam shvatila da moje stanje nije ispravno i počela sam razmišljati: „Zašto osjećam prazninu kad vidim druge da su vođe? Čemu točno težim u svojoj vjeri u Boga?”

Jednog dana pročitala sam dva odlomka Božjih riječi i stekla određeno razumijevanje svog stanja. Svemogući Bog kaže: „Kad je antikrist smijenjen, njegova prva reakcija je kao da ga je grom pogodio, kao da se nebo srušilo i njegov svijet se urušio. Ono u što je mogao polagati svoje nade sada je nestalo, kao što je nestala i njegova prilika za život sa svim statusnim povlasticama, zajedno s porivom koji ga nagoni da divlja čineći loše stvari. To je ono što mu je najneprihvatljivije. (…) Kad pomisli da su mu nade u blagoslove uništene ili da su se ozbiljno smanjile, to je kao da će mu glava zamalo eksplodirati, to je kao da mu srce udaraju čekićem i bolno je kao da ga režu nožem. Kad mu malo nedostaje da izgubi blagoslov ulaska u nebesko kraljevstvo za kojim je danonoćno čeznuo, to mu se čini kao strašna vijest koja se pojavila niotkuda. Nemati status za antikrista je isto što i nemati nadu u blagoslov; on postaje poput hodajućeg leša, tijelo mu postaje poput prazne ljušture, lišeno duše, bez ičega što bi usmjeravalo njegov život. On nema nade i nema se čemu radovati. Kad se antikrist suoči s razotkrivanjem i smjenjivanjem, prvo što mu padne na pamet jest da je izgubio svaku nadu u blagoslov. Dakle, bi li u tom trenutku jednostavno odustao? Bi li bio voljan pokoriti se? Bi li iskoristio ovu priliku da se odrekne svoje želje za blagoslovima, otpusti položaj, dragovoljno bude običan sljedbenik i da rado službuje za Boga te dobro vrši svoju dužnost? (Ne.) Može li mu to biti prekretnica? Bi li ga ta prekretnica potaknula da se razvija u dobrom smjeru i na pozitivan način ili bi ga navela da se razvija u gorem smjeru i na negativan način? Na temelju priroda-biti antikrista očigledno je da to što je smijenjen nipošto nije početak njegova odricanja od želje za blagoslovima, niti početak njegove ljubavi prema istini i traganja za njom. Umjesto toga, on će se još više truditi da se izbori za priliku i nadu da bude blagoslovljen; čvrsto će se držati svake prilike koja mu može donijeti blagoslove, koja mu može pomoći da se vrati na scenu i koja će mu omogućiti da ponovno stekne svoj status. Zato će se antikrist, kad se suočava sa smjenjivanjem, osim što će biti uzrujan, razočaran i neprijateljski raspoložen, također boriti rukama i nogama protiv toga da bude smijenjen i nastojat će preokrenuti situaciju, promijeniti je” (Riječ. Svezak IV.: Razotkrivanje antikrista. Dvanaesta stavka: Žele se povući kada nemaju statusa ili nade u stjecanje blagoslova.). „Takvi ljudi ne teže istini, a ipak uvijek žele biti promaknuti i dobiti važnu ulogu u Božjoj kući. U svom srcu oni vjeruju da što osoba ima veću radnu sposobnost, što više dobiva važne položaje, što je više promaknuta i cijenjena u Božjoj kući, to su joj veće šanse da primi blagoslove, krunu i nagrade. Vjeruju da ako netko nema radnu sposobnost ili nema neku posebnu jaku stranu, onda taj nije kvalificiran za blagoslov. Misle da darovi, jače strane, sposobnosti, vještine, stupanj obrazovanja, radna sposobnost osobe, pa čak i takozvane snage i zasluge unutar njezine ljudskosti koje se cijene u svijetu, kao što su njezina odlučnost da nadmaši druge i nepokoriv stav, mogu poslužiti kao kapital za primanje blagoslova i nagrada. Kakvo je to mjerilo? Je li to mjerilo u skladu s istinom? (Ne.) Nije u skladu s mjerilima istine. Dakle, nije li to logika Sotone? Nije li to logika opakog doba i opakih svjetovnih trendova? (Jest.) Sudeći po logici, metodama i kriterijima koje takvi ljudi koriste za procjenu stvari, zajedno s njihovim stavom i pristupom tim stvarima, činilo bi se kao da nikada nisu čuli ni pročitali Božje riječi, da ne znaju ništa o njima. Ali, zapravo, oni svakodnevno slušaju, čitaju i molitveno čitaju Božje riječi. Zašto se onda njihova perspektiva nikada ne mijenja? Jedno je sigurno – bez obzira na to koliko slušali ili čitali Božje riječi, nikada u svojem srcu neće biti sigurni da su Božje riječi istina i da su one kriterij za mjerenje svega; oni tu činjenicu neće razumjeti niti prihvatiti iz dubine srca. Zato će se oni zauvijek držati svog pogleda, bez obzira na to koliko apsurdan i iskrivljen bio, te bez obzira na to koliko Božje riječi bile ispravne, oni će ih odbacivati i osuđivati. To je zlobna priroda antikristâ. Čim ne uspiju dobiti važnu ulogu, a njihove želje i ambicije ostanu neispunjene, oni otkrivaju svoje pravo lice, pokazuje se njihova zlobna priroda i žele zanijekati Božje postojanje. Zapravo, čak i prije nego što zaniječu Božje postojanje, oni niječu da su Božje riječi istina” (Riječ. Svezak IV.: Razotkrivanje antikrista. Dvanaesta stavka: Žele se povući kada nemaju statusa ili nade u stjecanje blagoslova.). Bog razotkriva da antikristi, nakon što su smijenjeni, vjeruju da nemaju nade u zadobivanje blagoslova. Ne samo da se ne mogu pokoriti i promisliti o sebi, nego čak postaju negativni i opiru se, gajeći divlje zablude o povratku i ponovnom stjecanju statusa. Antikristi se koriste sotonskom logikom da mjere ljude, događaje i stvari. Vjeruju da što su više promaknuti i cijenjeni u kući Božjoj, to je veća njihova šansa da prime blagoslove i krunu. Dok sam razmišljala o Božjim riječima, shvatila sam da je moje ponašanje nakon smjene bilo upravo poput ponašanja antikrista i da je moje gledište na stvari bilo potpuno isto kao i gledište antikrista. Razmišljala sam o tome zašto mi je toliko stalo do statusa vođe. Bilo je to zato što sam vjerovala da bih, ako budem promaknuta u vođu u kući Božjoj, mogla svakodnevno vježbati korištenje istine za rješavanje problema, moj životni rast bio bi brz i imala bih veću šansu biti spašena i zadobiti blagoslove. Kad sam bila izabrana za vođu, bila sam vrlo sretna i mislila da moja vjera u Boga ima svijetlu budućnost. Dok sam bila vođa, podnosila sam sav naporan rad bez prigovora i pažljivo štitila svoj status vođe, užasnuta mogućnošću da budem razotkrivena i smijenjena. Kad sam čula vođe kako prilikom moje smjene govore da imam loš kov i da mi nedostaju potrebni uvjeti da budem vođa, vjerovala sam da je loš kov koban problem i da možda nikada više u budućnosti neću imati priliku biti promaknuta i cijenjena, pa me je srce jako boljelo. Osjećala sam da mi je budućnost u vjeri mračna i da su mi nade u zadobivanje blagoslova slabe. Zbog tih pogrešnih misli i ideja, kad su mi vođe dodijelili dužnost izvršavanja općih poslova, vjerovala sam da ta dužnost znači da ću samo biti zauzeta vanjskim stvarima svaki dan i da mi nije od koristi da zadobijem istinu i budem spašena. Iz dna srca mi se to nije sviđalo i nisam mogla smoći nimalo snage u svojoj dužnosti. Shvatila sam da su ono čemu sam težila u svojoj vjeri u Boga bili status i blagoslovi. Izjednačavala sam status s blagoslovima, i čim sam izgubila status, osjetila sam da sam izgubila svaku nadu u zadobivanje blagoslova te sam pretrpjela nepodnošljivu bol u srcu. Procjenjivala sam stvari sa sotonskog gledišta. U svijetu nevjernika, što više napredujete, to imate više izgleda za razvoj. Vjerovala sam da je isto i u kući Božjoj te da promaknuće u vođu znači veću priliku za spasenje i zadobivanje blagoslova. To uopće nije u skladu s Božjim riječima. Hoće li netko biti spašen u svojoj vjeri u Boga nema nikakve veze s tim koju dužnost obavlja ili ima li status. Dužnost je odgovornost koju bi stvoreno biće trebalo ispunjavati; to je potpuno prirodna i opravdana stvar. Ne bi se trebala koristiti kao sredstvo za cjenkanje radi dobivanja blagoslova ili nagrada. Međutim, kad mi je dodijeljena dužnost obavljanja općih poslova, vjerovala sam da mi ta dužnost nije korisna za zadobivanje blagoslova u mojoj vjeri u Boga, pa sam se žalila na Boga i nisam nosila breme u obavljanju svoje dužnosti. Čak sam razmišljala o odustajanju od svoje dužnosti. Shvatila sam da je moja vlastita priroda jednako sebična i koristoljubiva kao i priroda antikrista. Čim ne bih mogla dobiti blagoslove, mogla bih se u bilo kojem trenutku okrenuti od Boga i izdati Ga. To je bilo tako opasno!

Kasnije sam pročitala još dva odlomka Božjih riječi i stekla neko razumijevanje o tome što znači biti spašen. Svemogući Bog kaže: „Mnogi ljudi ne mogu jasno sagledati što znači postići spasenje. Neki ljudi misle da će, ako su dugo vjerovali u Boga, vjerojatno biti spašeni. Neki ljudi misle da će, ako razumiju mnogo duhovnih doktrina, vjerojatno biti spašeni. A neki misle da će, ako postanu vođe i djelatnici, sigurno biti spašeni. Sve su to ljudske predodžbe i uobrazilje. Ključna je stvar da ljudi moraju razumjeti što znači postići spasenje. Postići spasenje prvenstveno znači osloboditi se grijeha i utjecaja Sotone te se istinski okrenuti Bogu i pokoriti Mu se. Što ljudi moraju imati da bi se oslobodili grijeha i utjecaja Sotone? Istinu. Kako bi zadobili istinu, ljudi se moraju opremiti mnogim Božjim riječima i moraju biti sposobni iskusiti Božje riječi i provesti ih u djelo, kako bi mogli razumjeti istinu i ući u stvarnost – tek tada će biti spašeni. Može li netko biti spašen ili ne nema nikakve veze s tim koliko dugo vjeruje u Boga, koliko je napredno njegovo znanje, posjeduje li darove i jače strane ili koliko pati. Jedino što je izravno povezano s postizanjem spasenja jest to zadobiva li netko istinu ili ne. Dakle, koliko si istina sada razumio u srcu? I koliko je Božjih riječi postalo tvoj život? U koje si od svih Božjih zahtjeva ušao? Nakon toliko godina vjerovanja u Boga, u koliku si stvarnost Božjih riječi ušao? Ako ne znaš, ili ako nisi ušao u stvarnost nijedne od Božjih riječi, dopusti Mi da ti kažem nešto istinito: tvoja nada da ćeš biti spašen ravna je nuli – nikako ne možeš postići spasenje. Iako možda imaš veliko znanje, dugo vjeruješ u Boga, dobro izgledaš i možeš rječito govoriti, pa si čak i bio vođa ili djelatnik nekoliko godina – ako ne težiš istini i pravilno ne provodiš u djelo i ne doživljavaš Božje riječi, te nemaš nikakvo istinsko iskustveno svjedočanstvo, tvoja nada da ćeš biti spašen ostaje ravna nuli” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Visoko cijeniti Božje riječi temelj je vjere u Boga.). „Hoće li osoba na kraju postići spasenje ne ovisi o tome koju dužnost vrši, nego o tome može li razumjeti i zadobiti istinu, i na kraju postići potpunu pokornost Bogu te se prepustiti milosti Njegovih orkestracija, više ne razmišljati o svojoj budućnosti i sudbini, i postati stvoreno biće koje je u skladu s mjerilom. Bog je pravedan i svet, On koristi to mjerilo za procjenu svih ljudi i to se mjerilo nikada neće promijeniti – to moraš upamtiti. Čvrsto zadrži to mjerilo u svom umu i nikada ne pomišljaj na napuštanje puta težnje istini kako bi težio tim nerealnim stvarima. Božje zahtijevano mjerilo za sve koji trebaju biti spašeni zauvijek je nepromjenjivo. Ono ostaje isto bez obzira na to tko si” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Treći dio.). Nakon što sam razmislila o Božjim riječima, shvatila sam da Bog ne mjeri hoće li netko biti spašen na temelju toga koju dužnost obavlja, koliko trpi ili koje darove ili vještine ima, već prema tome može li razumjeti istinu, steći istinu i potpuno se pokoriti Božjoj orkestraciji i aranžmanima. Bog nikada nije rekao da vođe imaju veću nadu u spasenje. Ključno je gledati kojim putem osoba korača. Biti vođa znači da dolazite u kontakt s mnogo ljudi i susrećete se s mnogim stvarima. Ako se možete usredotočiti na težnju za istinom, imat ćete više prilika zadobiti istinu i moći ćete što prije ući u istina-stvarnost i biti spašeni. Ako ne težite istini i zadovoljavate se samo opremanjem nekim riječima i doktrinama bez prihvaćanja istine ili primjene Božjih riječi, tada, bez obzira na to koliko godina izvršavali dužnost vođe, nećete postići spasenje. Osim toga, izvršavanje drugih dužnosti ne znači da imate manju šansu za spasenje. Bez obzira na to koju dužnost izvršavate, sve dok ste usredotočeni na težnju za istinom i rješavanje svojih iskvarenih naravi, gledate na ljude i stvari te se vladate i djelujete u skladu s Božjim riječima i ulazite u stvarnost Božjih riječi, imat ćete šansu za spasenje. Baš kao što Bog kaže: „Ljudi koje se promiče i odgaja samo mogu ranije ući u istina-stvarnost zbog svog kova i svojih raznih uvjeta. No taj raniji ulazak ne znači da su oni jedini koji mogu ući u istina-stvarnost, već samo da ranije mogu steći malo više i da u istina-stvarnost mogu ući nešto ranije. Oni koje se ne promiče malo će zaostajati za njima, ali to ne znači da ne mogu ući u istina-stvarnost. Može li netko ući u istina-stvarnost ili ne ovisi o njegovim težnjama” (Riječ. Svezak V.: Odgovornosti vođa i djelatnika. Odgovornosti vođa i djelatnika (5).). Sjetila sam se vođa koje sam poznavala otprije. Neki od njih imali su nešto kova i darova te su često rješavali probleme i poteškoće svoje braće i sestara. Međutim, oni sami nisu primjenjivali istinu i izvršavali su svoju dužnost oslanjajući se na svoje iskvarene naravi. Prekidali su i ometali rad crkve, tvrdoglavo su se odbijali pokajati i na kraju su bili uklonjeni. S druge strane, neka braća i sestre izvršavaju neupadljive dužnosti, ali se usredotočuju na traženje istine, primjenjuju onoliko koliko razumiju, izvršavaju svoje dužnosti najbolje što mogu i štite rad crkve. Nakon nekog vremena, uspijevaju napredovati u svojim dužnostima i ulasku u život te isto tako mogu steći istinu i zadobiti Božje odobravanje. Hoće li Bog odobriti neku osobu ne ovisi o tome na kojoj je razini vođe, već je određeno njezinim stavom prema Bogu, istini i njezinoj dužnosti; to ovisi o tome korača li putem težnje za istinom. Iz ovoga sam uvidjela svetost i pravednost Božje naravi. Svi su jednaki pred istinom, i ako ne težite istini i ne primjenjujete istinu, tada, bez obzira na to koliko veliki vođa bili, na kraju nećete uspjeti ostati postojani. Kad sam to shvatila, srce mi se prosvijetlilo. Iako je moj kov prosječan, mogu razumjeti Božje riječi, i bez obzira na to koju dužnost izvršavam, sve dok sam usredotočena na traženje istine i primjenu istine, imam nadu da ću biti spašena.

Zatim sam pročitala još dva odlomka Božjih riječi i shvatila čemu bih trebala težiti u svojoj vjeri. Svemogući Bog kaže: „Nastojanje da se aktivno obavlja dužnost stvorenog bića put je uspjeha; put težnje istinskoj ljubavi prema Bogu najispravniji je put; težnja promjenama vlastite stare naravi i težnja čistoj ljubavi prema Bogu put je uspjeha. Takav put do uspjeha put je obnove izvorne dužnosti, kao i ponovnog uspostavljanja prvotnog obličja stvorenog bića. To je put obnove, a ujedno je i svrha cjelokupnog Božjeg djela od početka do kraja. Ako je čovjekova težnja ukaljana pretjeranim osobnim zahtjevima i nerazumnim čežnjama, a učinak koji postiže nisu promjene u čovjekovoj naravi, tada je to u neskladu s djelom obnove. To bez sumnje nije djelo koje obavlja Duh Sveti, što je ujedno i dokaz da Bog ne odobrava takvu težnju. Kakav je značaj težnje koju Bog ne odobrava?” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Uspjeh ili neuspjeh ovisi o putu kojim čovjek ide.). „Kao stvoreno biće čovjek treba nastojati spoznati Stvoritelja i ispuniti dužnost stvorenog bića i, što je najvažnije, nastojati ljubiti Boga bez donošenja ikakvih drugih izbora, jer Bog je dostojan čovjekove ljubavi. Oni koji teže tome da ljube Boga ne bi trebali težiti nikakvoj osobnoj koristi ni osobnim nadama; to je najispravniji način težnje. Ako je istina ono čemu težiš, ako je istina ono što primjenjuješ i ako je promjena tvoje naravi ono što postižeš, onda je put kojim koračaš ispravan. Ako težiš tjelesnim blagodatima, ako u praksi primjenjuješ istinu vlastitih predodžbi, ako se tvoja narav nimalo ne mijenja i nisi nimalo pokoran utjelovljenom Bogu te još uvijek živiš u iluziji, ono čemu težiš zasigurno će te odvesti u pakao, jer put kojim hodiš put je neuspjeha. Hoćeš li biti usavršen ili eliminiran ovisi o tvojoj vlastitoj težnji, što također znači da uspjeh ili neuspjeh ovisi o putu kojim čovjek ide” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Uspjeh ili neuspjeh ovisi o putu kojim čovjek ide.). Nakon što sam razmislila o Božjim riječima, shvatila sam da je put kojim idete u vjeri u Boga izuzetno važan. Bog zahtijeva da ljudi ispunjavaju svoju dužnost kao stvorena bića i da, poput Petra, teže razumijevanju Boga i ljubavi prema Bogu. Samo se tako može postići promjena u naravi i pokoriti se cjelokupnoj Božjoj orkestraciji i aranžmanima; čovjek se ne bi trebao truditi i davati samo da bi dobio blagoslove i krune poput Pavla. Pavlova težnja bila je suprotna Božjim zahtjevima. Vjerovao je do kraja, ali nije postigao promjenu u svojoj naravi, i dalje je bio pun zahtjeva prema Bogu, a njegova je priroda i dalje bila priroda otpora prema Bogu. Hodala sam Pavlovim neuspješnim putem. Uvijek sam vjerovala da će mi status vođe pružiti mnogo prilika za vježbu i dati mi više nade u spasenje. Stoga sam neprestano željela biti vođa. Ono čemu sam težila u svojoj vjeri u Boga bilo je zadobivanje blagoslova i krune, umjesto težnje za istinom i promjenama u svojoj naravi. Dakle, kad sam bila smijenjena zbog lošeg kova i osjetila da možda nikada više neću imati priliku biti vođa te da su mi nade u zadobivanje blagoslova male, postala sam negativna i lijena te sam zanemarivala svoju dužnost. Ako bih nastavila tim pogrešnim putem i ne bih težila istini, moja život-narav ne bi se promijenila i uopće ne bih pokazivala pokornost Božjoj orkestraciji i aranžmanima. Zar moj ishod na kraju ne bi bio potpuno isti kao Pavlov? Kad sam to shvatila, iz dubine duše zahvalila sam Bogu što me je razotkrio, što mi je omogućilo da prepoznam svoju pogrešnu težnju. Bilo je to Njegovo izbavljenje mene! Kad sam to shvatila, više se nisam osjećala tjeskobno zbog činjenice da mi je kov loš i da nemam potrebne uvjete da budem vođa. Ja sam stvoreno biće i ne bih trebala težiti blagoslovima niti se pokušavati cjenkati s Bogom. Umjesto toga, trebala bih ispunjavati svoju dužnost kao stvoreno biće i nastojati voljeti Boga i pokoravati Mu se. Samo je to ispravan put u životu i način na koji bi stvoreno biće trebalo biti. Nakon toga, moj stav prema dužnosti općih poslova postao je ispravniji i mogla sam izvršavati svoje dužnosti na prizemljen način. Kad se moje stanje popravilo, moja radna učinkovitost također se malo poboljšala.

Nakon toga, kad god bih bila zauzeta dužnošću općih poslova, i dalje sam osjećala da ta dužnost uglavnom uključuje bavljenje vanjskim stvarima i da ne bi bila korisna za moj ulazak u život. Međutim, znala sam da je to gledište neispravno, pa sam tražila način kako da se usredotočim na ulazak u život dok izvršavam tu dužnost. Pročitala sam odlomak Božjih riječi: „Doživljavate li stanja u kojima se, bez obzira na to što vam se događa ili kakvu dužnost vršite, možete često umiriti pred Bogom i unijeti svoje srce u promišljanje o Njegovim riječima, u traganje za istinom i u razmišljanje o tome kako vršiti tu dužnost na način koji je u skladu s Božjim nakanama, te koje biste istine trebali posjedovati kako biste tu dužnost vršili u skladu s mjerilom? Ima li mnogo trenutaka u kojima ovako tragate za istinom? (Ne.) Unošenje srca u svoju dužnost i sposobnost preuzimanja odgovornosti zahtijevaju podnošenje teškoća i plaćanje cijene – nije dovoljno samo govoriti o tim stvarima. Ako ne uneseš srce u svoju dužnost, već umjesto toga uvijek želiš samo ulagati napor, tvoja dužnost sigurno neće biti dobro obavljena. Samo ćeš je površno odrađivati i ništa više, i nećeš znati jesi li svoju dužnost obavio dobro ili ne. Ako uneseš srce u to, postupno ćeš razumjeti istinu; ako to ne učiniš, onda nećeš. Kada uneseš srce u vršenje svoje dužnosti i težnju istini, postupno ćeš razumjeti Božje nakane, otkriti vlastitu iskvarenost i nedostatke te dobiti uvid u sva svoja razna stanja. Kada je tvoj jedini fokus na ulaganju napora i ne unosiš srce u promišljanje o sebi, nećeš moći otkriti istinska stanja u svom srcu te razne reakcije i otkrivanja iskvarenosti koja imaš u različitim okruženjima. Ako ne znaš kakve će biti posljedice kada problemi ostanu neriješeni, u velikoj si nevolji. Stoga je neprihvatljivo vjerovati u Boga na smeten način. Moraš živjeti pred Bogom u svako doba i na svakom mjestu; što god da ti se događa, uvijek moraš tragati za istinom, a dok to činiš, moraš također promišljati o sebi i znati koji problemi postoje u tvom stanju, te smjesta tragati za istinom kako bi ih riješio. Samo tako možeš dobro vršiti svoju dužnost i izbjeći odgađanje crkvenog rada. Što je najvažnije, ne samo da ćeš dobro vršiti svoju dužnost, već ćeš imati i ulazak u život te ćeš moći riješiti svoje iskvarene naravi. Samo tako možeš ući u istina-stvarnost” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Samo kao poštena osoba čovjek može proživjeti istinsko obličje čovjeka.). Iz Božjih riječi shvatila sam da stjecanje istine i postizanje spasenja ne ovisi o tome koje dužnosti izvršavamo. Umjesto toga, ovisi o tome tražimo li istina-načela u izvršavanju svojih dužnosti, promišljamo li o vlastitoj iskvarenosti i nedostacima i tražimo li istinu da riješimo vlastite probleme, čime postižemo ulazak u život u izvršavanju svoje dužnosti. Ako smo usredotočeni na traženje istine i primjenu Božjih riječi u izvršavanju svojih dužnosti, tada možemo steći istinu bez obzira na to koju dužnost izvršavamo. Na primjer, sada sam više uključena u opće poslove. Ako sve radim površno i smušeno i ne pristupam tome savjesno, vjerojatno ću nanijeti štetu interesima crkve. Štoviše, izvršavanje dužnosti općih poslova ne znači živjeti u vakuumu. I dalje se svakodnevno susrećem s nekim ljudima, događajima i stvarima, otkrivajući svakakve aktivne misli. Ako se mogu usredotočiti na promišljanje o sebi i spoznavanje sebe kroz iskvarene naravi, misli i ideje koje svakodnevno otkrivam te ući u istina-stvarnost, moći ću naučiti mnogo lekcija i steći istinu. Kad sam to shvatila, osjećala sam se mnogo smirenije.

Nakon toga, kad sam izvršavala svoju dužnost, usredotočila bih se da svaki dan ispitujem svoje misli i ideje. Kad sam bila orezivana, također sam aktivno tražila istinu i gledala iskustvena svjedočanstva braće i sestara, promatrajući kako drugi promišljaju o sebi i uče lekcije kad im se nešto dogodi. Na primjer, prethodno su mi braća i sestre ukazivali da imam oholu narav i da sam sklona proturječiti kad mi se nešto dogodi. Prihvatila sam to, promislila o sebi i spoznala sebe te u tom pogledu pronašla Božje riječi za čitanje. Također sam se otvorila svojoj braći i sestrama i tražila način kako riješiti svoj problem sklonosti proturječenju. Također često nađem vremena za pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvima i stekla sam jasnije i dublje razumijevanje svoje sotonske iskvarene naravi. Osjećam mir i spokoj u srcu kad na ovaj način izvršavam svoju dužnost. Što više na ovaj način vježbam, to mi duh postaje oštriji. Sposobnija sam pravovremeno otkriti probleme u svojoj dužnosti i imam Božje vodstvo i blagoslov u izvršavanju svoje dužnosti. Bogu hvala!