Da bi svjedočio o Bogu i posramio velikog, crvenog zmaja, čovjek mora imati načelo i ispuniti uvjet: mora svim srcem voljeti Boga i proniknuti u Njegove riječi. Ako ne pronikneš u riječi Božje, nećeš moći posramiti Sotonu. Tijekom svojeg životnog razvoja, ti se odričeš velikog, crvenog zmaja i potpuno ga ponižavaš; jedino tako možeš zaista posramiti velikog crvenog zmaja. Što si voljniji provoditi riječi Božje u djelo, to je veći dokaz tvoje ljubavi prema Bogu i tvoje gnušanje prema velikome crvenom zmaju; što se više povinuješ riječima Božjim, to je veći dokaz tvoje žudnje za istinom. Ljudi koji ne žude za riječima Božjim, beživotni su. Takvi ljudi pripadaju religiji, ali izvan su Božjih riječi. Ljudi koji istinski vjeruju u Boga dublje poznaju riječi Božje, jer ih jedu i piju. Ako ne žudiš za riječima Božjim, tada ne možeš istinski jesti i piti Njegove riječi, a ako ne znaš riječi Božje, onda nemaš čime posvjedočiti o Bogu, niti Mu udovoljiti.

Kako da netko spozna Boga vjerujući u Njega? Boga treba spoznati na temelju Njegovih današnjih riječi i djela, bez odstupanja i zabluda, a prije svega treba spoznavati djelo Božje. To je temelj spoznaje Boga. Sve te razne zablude kojima nedostaje čisto razumijevanje riječi Božjih su religijske predodžbe; to su izopačena i pogrešna shvaćanja. Najveća vještina duhovnika sastoji se u razumijevanju riječi koje je Bog izgovorio u prošlosti i njihovom uspoređivanju s današnjim Njegovim riječima. Ako se prilikom službe današnjem Bogu držite stvari otkrivenih prosvjetljenjem Duha Svetoga iz prošlosti, vaša će služba tada prouzrokovati remećenje, a vaša praksa biti zastarjela i neće biti ništa drugo do vjerski obred. Ako vjeruješ da oni koji služe Bogu, između ostalih kvaliteta, moraju izvana biti ponizni i strpljivi prema drugima te, ako danas to znanje primjenjuješ, tada je ono religijska predodžba; takva je praksa postala licemjerni prikaz. Fraza „religijske predodžbe” odnosi se na staromodne i zastarjele stvari (uključujući razumijevanje riječi koje je Bog govorio ranije, kao i svjetlost koju je Duh Sveti neposredno otkrio), koje će, ako se danas primjenjuju, ometati Božje djelo, i čovjek od njih neće imati koristi. Ako su ljudi nesposobni očistiti se od stvari koje pripadaju religijskim predodžbama, one će postati velika smetnja njihovom služenju Bogu. Ljudi s religijskim predodžbama ne mogu održati korak s djelom Duha Svetog – zaostaju jedan, pa dva koraka. Razlog tome je što ove religijske predodžbe uzrokuju da čovjek postane neobično samopravedan i ohol. Bog ne osjeća nostalgiju za svojim prošlim riječima ili djelima; ako je u njima nešto zastarjelo, On to ukloni. Jesi li zaista nesposoban osloboditi se svojih predodžbi? Ako se držiš riječi koje je Bog izgovorio u prošlosti, dokazuješ li time da poznaješ djelo Božje? Ako si nesposoban prihvatiti današnju svjetlost Duha Svetog te se umjesto nje držiš ranije svjetlosti, možeš li time dokazati kako slijediš Božje korake? Jesi li još uvijek nesposoban osloboditi se religijskih predodžbi? Ako je to slučaj, postat ćeš netko tko se suprotstavlja Bogu.

Ako se ljudi mogu osloboditi religijskih predodžbi, onda svoje umove neće koristiti za odmjeravanje današnjih riječi i djela Božjih, već će izravno poslušati. Iako se današnje Božje djelo očigledno razlikuje od Njegovih djela iz prošlosti, ti si ipak u stanju osloboditi se svojih ranijih pogleda i izravno se pokoriti današnjem djelu Božjem. Ako si sposoban shvatiti kako današnjem djelu Božjem moraš dati najvažnije mjesto, bez obzira na Njegova prošla djela, onda si čovjek koji se oslobodio svojih predodžbi, koji je poslušan Bogu i koji je sposoban pokoriti se djelu i riječima Božjim i slijediti Njegove korake. Tako ćeš biti netko tko je istinski poslušan Bogu. Ne analiziraj i ne ispituj Božje djelo; to je kao da je Bog zaboravio svoja prethodna djela, pa si ih i ti zaboravio. Sadašnjost je sadašnjost, a prošlost je prošlost. Budući da od danas Bog stavlja po strani ono što je činio u prošlosti, onda se ni ti više ne trebaš držati toga. Samo je takva osoba sasvim poslušna Bogu i u potpunosti oslobođena svojih religijskih predodžbi.

Budući da uvijek postoje nova zbivanja u Božjem djelu, neka djela postaju stara i zastarjela kako nastaju nova djela. Različite vrste djela, stara i nova, nisu međusobno proturječna, već se dopunjavaju, pri čemu svaki korak slijedi iz prethodnog. Budući da postoje nova djela, stara naravno moraju biti uklonjena. Na primjer, neke od davno uspostavljenih praksi i uobičajenih ljudskih izreka, zajedno s čovjekovim dugogodišnjim iskustvom i učenjima, stvorile su u njegovu umu svakakve vrste i oblike predodžbi. To što Bog tek treba čovjeku otkriti Svoje pravo lice i suštinsku narav, zajedno s dugogodišnjim širenjem tradicionalnih teorija iz drevnih vremena, još je više doprinijelo njegovom oblikovanju takvih predodžbi. Može se reći da je tijekom čovjekove vjere u Boga, utjecaj raznih predodžbi kod ljudi doveo do stalnog oblikovanja i razvoja svakojakih pojmovnih shvaćanja Boga. Zbog toga su mnogi religiozni ljudi koji služe Bogu postali Njegovi neprijatelji. Prema tome, što su ljudske religijske predodžbe jače, to se više suprotstavljaju Bogu, i to su ljudi sve veći neprijatelji Božji. Djelo Božje uvijek je novo i nikad nije staro. Ono nikad ne prerasta u doktrinu, već se neprestano mijenja i u većoj ili manjoj mjeri obnavlja. Takav način djelovanja izraz je suštinske naravi Samog Boga. To je također suštinsko načelo Božjeg djela, te jedno od sredstava pomoću kojih On upravlja. Da Bog nije djelovao tako, čovjek se ne bi promijenio, niti bi Ga mogao spoznati, a Sotona ne bi bio pobijeđen. Tako se u Njegovom djelu stalno javljaju promjene koje su naizgled slučajne, ali su zapravo periodične. Međutim, način na koji čovjek vjeruje u Boga sasvim je drugačiji. On se drži starih, ustaljenih doktrina i sustava, a što su oni stariji to su mu prihvatljiviji. Kako bi budalasti ljudski um, nepopustljiv poput kamena, mogao prihvatiti toliko nedokučivih novih djela i riječi Božjih? Čovjek se gnuša Boga koji je uvijek nov i nikad nije star; sviđa mu se jedino stari Bog koji je drevan, sjedokos i zaglavljen na jednom mjestu. Tako je čovjek, zato što Bog i čovjek imaju različite sklonosti, postao Božji neprijatelj. Mnoge od ovih proturječnosti postoje i danas, u vrijeme kada Bog sprovodi novo djelo gotovo šest tisuća godina. Za njih, dakle, nema lijeka. Možda je to zbog tvrdoglavosti čovjeka ili neprikosnovenost Božjih upravnih uredbi za sve ljude – ali ti se svećenici i svećenice još uvijek uporno drže pljesnivih starih knjiga i papira, dok Bog nastavlja Svoje nedovršeno djelo upravljanja kao da je sam. Iako te proturječnosti čine Boga i čovjeka neprijateljima, do te mjere da su čak nerješive, Bog na njih ne obraća pozornost, kao da istodobno i postoje i ne postoje. Čovjek se, međutim, još drži svojih uvjerenja i predodžbi, te ih nikada ne otpušta. Ipak, jedno je očigledno: iako čovjek ne odstupa od svojeg gledišta, Božje noge uvijek su u pokretu i On uvijek mijenja Svoje stanovište ovisno o okruženju. Naposljetku, čovjek je taj koji će biti poražen bez borbe. Bog je, međutim, najveći neprijatelj svih svojih poraženih neprijatelja, ali je također i pobornik ljudskog roda, kako poraženih tako i neporaženih ljudi. Tko se može natjecati s Bogom i pobijediti ga? Čovjekove predodžbe naizgled potiču od Boga jer su mnoge začete kao ishod Božjeg djela. Međutim, Bog ne oprašta čovjeku zbog toga, niti ga, štoviše, nagrađuje što proizvodi seriju za serijom proizvoda „za Boga”, kao rezultat Božjeg djela koji su izvan Njegovog djela. Umjesto toga, On je krajnje zgrožen čovjekovim predodžbama i starim, pobožnim uvjerenjima, i nema čak ni namjeru priznati datum njihovog prvog pojavljivanja. On uopće ne prihvaća da su sve te predodžbe uzrokovane Njegovim djelom, jer ljudske predodžbe šire ljudi. Njihov izvor su čovjekove misli i um – ne Boga, već Sotone. Božja namjera oduvijek je bila da Njegovo djelo bude novo i živo, a ne staro i mrtvo, a ono u što bi On htio da čovjek vjeruje mijenja se u skladu s dobom i razdobljem i nije vječno i nepromjenjivo. To je zato što je On Bog koji čini da čovjek živi i bude nov, a ne đavao koji čini da čovjek umre i bude star. Zar još uvijek ne shvaćate to? Imaš predodžbe o Bogu i ne možeš ih otpustiti zbog zatvorenosti uma. To nije zato što Božje djelo ima premalo smisla, niti zato što se razlikuje od čovjekovih želja, niti je, štoviše, zbog toga što Bog uvijek zanemaruje svoje dužnosti. Ne možeš otpustiti svoje predodžbe jer ti nedostaje poslušnosti, jer nimalo ne nalikuješ stvorenom biću, a ne zato što ti Bog to otežava. Ti si uzrok svemu tome i to nema nikakve veze s Bogom. Za svu patnju i nesreću kriv je jedino čovjek. Božje misli uvijek su dobre: On ne želi kod tebe izazvati stvaranje predodžbi, već da se s vremenom mijenjaš i obnavljaš, te za to budeš nagrađen. Ti, međutim, ne znaš što je dobro za tebe, pa uvijek ili ispituješ ili analiziraš. Ne otežava Bog tebi život, već ti Njega ne poštuješ i previše si neposlušan. Maleno stvoreno biće, koje se usuđuje uzeti jedan krajnje nebitni dio onoga što je Bog prethodno dao, zatim se okrenuti i upotrijebiti to za napad na Boga – nije li to ljudska neposlušnost? Ljudi su, slobodno se može reći, krajnje nekompetentni da izražavaju svoje stavove pred Bogom, a još manje kompetentni da unaokolo paradiraju svojim bezvrijednim, smrdljivim, trulim, kitnjastim jezikom kako im volja – da i ne govorimo o onim njihovim pljesnivim predodžbama. Nisu li one još bezvrednije?

Onaj tko istinski služi Bogu jest onaj tko traga za Njegovim srcem, onaj koga Bog može iskoristiti i tko je sposoban otpustiti religijske predodžbe. Ako želiš djelotvorno jesti i piti Božje riječi, moraš otpustiti svoje religijske predodžbe. Ako želiš služiti Bogu, tada je još neophodnije prvo otpustiti religijske predodžbe i u svemu biti poslušan Božjim riječima. To je ono što treba posjedovati onaj koji služi Bogu. Ako to ne znaš, onda ćeš, svojom trenutnom službom uzrokovati remećenje i smetnje, a ako se držiš svojih predodžbi, Bog će te neizbježno srušiti, da nikada više ne ustaneš. Na primjer, uzmi sadašnjost: mnogi današnji Božji iskazi i djela nespojivi su s Biblijom, kao i s prethodnim djelima Božjim, pa ako Ga nemaš želju poslušati, možeš bilo kada pasti. Ako želiš služiti u skladu s voljom Božjom, tada prvo moraš otpustiti religijske predodžbe i ispraviti vlastite stavove. Mnogo onog što će biti izrečeno neće se slagati s onim što je bilo rečeno u prošlosti, i ako ti sada nisi voljan biti poslušan, nećeš moći koračati putem koji se nalazi pred tobom. Ako se u tebi ukorijenila jedna od metoda Božjeg djelovanja i ti je nikako ne odbacuješ, tada će ta metoda postati tvoja religijska predodžba. Ako se pak u tebi ukorijenilo ono što Bog jest, tada si spoznao istinu, a ako si sposoban riječi i istinu Božju učiniti svojim životom, više nećeš imati predodžbe o Bogu. Oni koji posjeduju istinsko znanje o Bogu neće imati predodžbi i neće se slijepo pridržavati doktrine.

Postavljaj si ova pitanja kako bi uvijek bio budan:

1. Smeta li tvoje znanje tvojem služenju Bogu?

2. Koliko vjerskih običaja svakodnevno prakticiraš? Ako samo pokazuješ prividnu pobožnost, znači li to da je tvoj život narastao i sazreo?

3. Dok jedeš i piješ riječi Božje, možeš li otpustiti svoje religijske predodžbe?

4. Kad se moliš, možeš li se odreći vjerskih obreda?

5. Jesi li prikladan da te Bog upotrijebi?

6. Koliko religijskih predodžbi sadrži tvoja spoznaja Boga?