Koliko se vjerskih praksi pridržavaš? Koliko si puta djelovao protiv riječi Božje i slijedio vlastiti put? Koliko si puta proveo Božju riječ u djelo jer doista vodiš računa o Njegovim bremenima i nastojiš udovoljiti Njegovim nakanama? Trebao bi razumjeti riječ Božju, praktično djelovati u skladu s njom i držati se načela u svim svojim postupcima i djelima; to ne znači pridržavati se propisa ili raditi nešto nevoljko samo radi predstave, već znači provoditi istinu u djelo i živjeti prema riječi Božjoj. Samo takvo praktično djelovanje udovoljava Bogu. Bilo koji način postupanja koji udovoljava Bogu nije propis, već provođenje istine u djelo. Neki se ljudi vole isticati. U prisutnosti svoje braće i sestara znaju reći da su dužni Bogu, ali njima iza leđa ne provode istinu u djelo i ponašaju se potpuno drugačije. Nisu li to religiozni farizeji? Osoba koja istinski ljubi Boga i posjeduje istinu jest ona koja je odana Bogu, ali to ne ističe izvana. Takva je osoba voljna provoditi istinu u djelo kada se suoči s određenim situacijama i ne govori niti postupa na način koji se protivi njezinoj savjesti. Takva osoba pokazuje mudrost kada se pojave problemi i drži se načela u svojim djelima bez obzira na okolnosti. To je također vrsta osobe koja može istinski služiti. Ima nekih koji samo na riječima govore da su dužni Bogu; provode dane zabrinutog lica, prenemažući se i pretvarajući se da su jadni. Kako odvratno! Kad bi ih upitao: „Možeš li mi reći kako si to dužan Bogu?”, ostali bi bez riječi. Ako si odan Bogu, onda nećeš o tome govoriti izvana; umjesto toga, pokazat ćeš svoju ljubav prema Bogu stvarnom primjenom i moliti Mu se iskrenog srca. Svi su oni koji Bogu služe samo na riječima licemjeri! Neki govore o dugovanju Bogu svaki put kad se mole i počnu plakati svaki put kad se mole, kad god to bilo, čak i bez da ih dirne Duh Sveti. Takvi su ljudi opsjednuti vjerskim obredima i predodžbama; oni žive prema takvim obredima i predodžbama, uvijek vjerujući da ti postupci ugađaju Bogu i da je On naklonjen površnoj pobožnosti ili gorkim suzama. Mogu li takvi apsurdni ljudi ikada išta postići? Kako bi pokazali poniznost, neki glume ljubaznost kada govore u prisutnosti drugih. Neki se namjerno dodvoravaju kada su u prisutnosti drugih ljudi, ponašajući se poput janjadi bez trunke snage. Je li to ponašanje koje priliči ljudima kraljevstva? Ljudi kraljevstva trebali bi biti živahni i slobodni, čisti i otvoreni, pošteni i divni, te živjeti u stanju slobode. Trebali bi imati integritet i dostojanstvo te biti sposobni biti postojani u svom svjedočanstvu kamo god pošli; takve ljude ljube i Bog i čovjek. Oni koji su početnici u vjeri previše se drže izvanjskih praksi; oni prvo moraju proći kroz razdoblje orezivanja i slamanja. Imati unutarnju vjeru u Boga nije nešto što drugi mogu vidjeti, ali postupci i djela ljudi koji je imaju za svaku su pohvalu. Samo se za takve ljude može smatrati da proživljavaju riječ Božju. Ako svaki dan propovijedaš evanđelje raznim ljudima u nastojanju da ih dovedeš do spasenja, a na kraju i dalje živiš prema propisima i doktrinama, onda ne možeš donijeti slavu Bogu. Takvi su ljudi vjerske ličnosti i licemjeri. Kad god se ti religiozni ljudi okupe, znaju pitati: „Sestro, kako si ovih dana?” Ona odgovori: „Osjećam da sam dužna Bogu i da nisam u stanju udovoljiti Njegovim nakanama.” Druga kaže: „I ja osjećam da sam dužna Bogu i da Mu nisam u stanju udovoljiti.” Već i ovih nekoliko rečenica i riječi izražava podle stvari duboko u njima; takve su riječi najgnusnije i krajnje odbojne. Priroda takvih ljudi protivi se Bogu. Oni koji se usredotočuju na stvarnost razgovaraju u zajedništvu o onome što im je na umu i čine to otvorenog srca. Oni se ne upuštaju ni u kakve lažne postupke, ne pokazujući ni takve uljudnosti ni ispraznu ljubaznost. Oni su uvijek izravni i ne pridržavaju se nikakvih svjetovnih pravila. Neki ljudi imaju sklonost vanjskom pokazivanju, čak do te mjere da potpuno izgube razum. Kad netko pjeva, oni počnu plesati, ni ne shvaćajući da im je riža u loncima već zagorjela. Takvi ljudi nisu pobožni ni plemeniti i previše su lakoumni. Sve su to očitovanja nedostatka stvarnosti. Kada neki ljudi razgovaraju u zajedništvu o pitanjima duhovnog života, iako ne govore da išta duguju Bogu, oni duboko u sebi doista osjećaju istinsku ljubav prema Njemu. Tvoj osjećaj zaduženosti Bogu nema nikakve veze s drugim ljudima; ti si dužan Bogu, a ne ljudima. Kakva je korist od toga da stalno o tome govoriš drugima? Moraš pridavati važnost ulasku u stvarnost, a ne bilo kakvoj vanjskoj revnosti ili pokazivanju. Što predstavlja dobro vanjsko ponašanje ljudi? Ono predstavlja tijelo; čak ni najbolji vanjski postupci ne predstavljaju život i mogu samo pokazati tvoj vlastiti individualni temperament. Vanjski postupci čovječanstva ne mogu udovoljiti Božjim nakanama. Stalno govoriš o svojoj zaduženosti Bogu, a ipak ne možeš opskrbiti život drugih niti potaknuti njihova srca koja ljube Boga. Vjeruješ li da će ti tvoji postupci udovoljiti Bogu? Osjećaš da je Božja nakana da tako postupaš i da su tvoji postupci duhovni, ali svi su oni zapravo apsurdni! Vjeruješ da je ono što ti se sviđa i ono što si voljan učiniti upravo ono u čemu Bog uživa. Mogu li tvoje sklonosti predstavljati Boga? Može li osobnost osobe predstavljati Boga? Ono što se tebi sviđa upravo je ono što Bog prezire, a tvoje su navike one koje Bog odbacuje s prezirom. Ako se osjećaš dužnim, onda idi i moli se pred Bogom; nema potrebe o tome govoriti drugima. Ako se ne moliš pred Bogom, već se umjesto toga stalno ističeš u prisutnosti drugih, može li to udovoljiti Božjim nakanama? Ako si uvijek usredotočen na vanjsko djelovanje, onda to znači da si krajnje tašt. Kakvi su to ljudi koji se samo izvana dobro ponašaju, a lišeni su stvarnosti? Oni su licemjerni farizeji i vjerske ličnosti! Ako ne odbacite svoje vanjske postupke i niste u stanju napraviti promjene, onda će u vama biti još više licemjerja. Što je više licemjerja u vama, to je veći otpor prema Bogu. Na kraju će takvi ljudi sigurno biti isključeni!