Djelo upravljanja čovječanstvom podijeljeno je u tri etape, što znači da je i djelo spasenja čovječanstva podijeljeno u tri etape. Te tri etape ne obuhvaćaju djelo stvaranja svijeta, već predstavljaju tri etape djela iz Doba zakona, Doba milosti i Doba kraljevstva. Djelo stvaranja svijeta bilo je djelo iz kojeg je nastalo čitavo čovječanstvo. To nije bilo djelo spasenja čovječanstva niti s njim ima ikakve veze jer kada je svijet stvoren, čovječanstvo nije bilo iskvareno od Sotone, tako da nije ni bilo potrebe za spašavanjem čovječanstva. Djelo spasenja čovječanstva započelo je tek nakon što je Sotona iskvario čovječanstvo, pa je tako i djelo upravljanja čovječanstvom započelo tek nakon što je čovječanstvo bilo iskvareno. Drugim riječima, Božje upravljanje čovjekom započelo je početkom Njegova djela spasenja čovječanstva, a ne Njegovim djelom stvaranja svijeta. Djelo upravljanja nastalo je tek nakon što je čovječanstvo steklo iskvarenu narav, pa tako djelo upravljanja čovječanstvom obuhvaća tri dijela, a ne četiri etape ili četiri doba. Samo se na taj način može ispravno govoriti o Božjem upravljanju čovječanstvom. Kad posljednje doba bude privedeno kraju, djelo upravljanja čovječanstvom bit će okončano. Okončanje djela upravljanja ujedno će značiti kako je djelo spasenja čitavog čovječanstva u potpunosti završeno i da je time za čovječanstvo ta faza konačno privedena kraju. Kad djelo spasenja cijelog čovječanstva ne bi postojalo, ne bi bilo ni djela upravljanja čovječanstvom niti bi postojale tri etape djela. Upravo uslijed izopačenosti čovječanstva i njegove prijeke potrebe za spasenjem Jahve je dovršio stvaranje svijeta i otpočeo djelo iz Doba zakona. Djelo upravljanja čovječanstvom tek je tada započeto, što znači da je tek tada započeto i djelo spasenja čovječanstva. „Upravljanje čovječanstvom” ne znači usmjeravanje zemaljskog života tek stvorenog čovječanstva (što će reći, čovječanstva koje će se tek iskvariti), već se radi o spašavanju čovječanstva koje je Sotona iskvario, odnosno, o preobražaju tog iskvarenog čovječanstva. To je značenje „upravljanja čovječanstvom”. Djelo spasenja čovječanstva ne obuhvaća djelo stvaranja svijeta, pa tako ni djelo upravljanja čovječanstvom ne obuhvaća djelo stvaranja svijeta, nego samo tri etape djela koje su odvojene od stvaranja svijeta. Da bi se razumjelo djelo upravljanja čovječanstvom, neophodno je poznavati povijest triju etapa djela – to mora znati svatko tko treba biti spašen. Kao stvoreno biće, trebao bi znati da je čovjeka stvorio Bog, trebao bi znati izvor iskvarenosti čovječanstva, a još više bi trebao znati proces čovjekova spasenja. Ako se samo znate pridržavati nekih pravila nastojeći ugoditi Bogu, ali nemate ni najmanju predodžbu o tome kako Bog spašava čovječanstvo ni o izvoru iskvarenosti čovječanstva, onda vam to nedostaje kao stvorenim bićima. Ne bi se trebao zadovoljiti samo razumijevanjem nekih istina koje se mogu provesti u djelo, dok istovremeno ništa ne znaš o širem opsegu Božjeg djela upravljanja – ako je tako, onda si previše dogmatičan. Tri etape djela stvarna su priča o Božjem upravljanju čovjekom, dolazak evanđelja za cijeli svijet, najveće otajstvo među cijelim čovječanstvom, a ujedno su i temelj širokog propovijedanja evanđelja. Ako samo tražiš razumijevanje jednostavnih istina koje se odnose na tvoj život, a ne znaš ništa o ovome, najvećem od svih otajstava i vizija, nije li onda tvoj život nalik proizvodu s greškom koji nije ni za što drugo nego za gledanje?

Ako se čovjek usredotočuje samo na praksu, a Božje djelo i sve ono što bi čovjek morao znati smatra sporednim, nije li to sitna ušteda zarad ogromnog rasipništva? Moraš znati ono što se mora znati, moraš primijeniti u praksi ono što se mora primijeniti u praksi. Tek ćeš tada biti netko tko zna kako tragati za istinom. Pretpostavimo da, kada dođe dan da propovijedaš evanđelje, možeš samo reći da je Bog velik i pravedan Bog, da je On vrhovni Bog, Bog s kojim se nijedan velikan ne može mjeriti i iznad kojeg nema nikoga... U stanju si izgovoriti samo ove beznačajne, površne riječi, dok si potpuno nesposoban izgovoriti riječi koje su od ključne važnosti i koje zadiru u bit. Nemaš što reći o spoznaji Boga ni o Božjem djelu i, štoviše, ne možeš objasniti istinu niti čovjeku pružiti ono što mu nedostaje. Takva osoba nije sposobna dobro vršiti svoju dužnost. Svjedočiti o Bogu i propovijedati evanđelje kraljevstva nije jednostavno. Najprije se moraš naoružati istinom i vizijama koje moraš razumjeti. Tek kad budeš bio načisto u pogledu različitih vizija i istina o Božjem djelu i kad u srcu svojem budeš spoznao Božje djelo, kad najveću od svih vizija budeš posjedovao kao svoju osnovu i kad budeš posjedovao pravu istinu koju moraš sprovesti u djelo, tek tada ćeš, bez obzira na to što Bog čini – bilo da pravedno sudi ili pročišćava – moći do samog kraja slijediti Boga. Moraš znati da se, bez obzira na djelo koje obavlja, svrha Božjeg djela ne mijenja, srž se Njegova djela ne mijenja i Njegove namjere prema čovjeku ostaju uvijek iste. Ma koliko Njegove riječi bile oštre, ma koliko nepovoljna bila okolina, načela Njegova rada neće se promijeniti, kao ni Njegova namjera da čovjeka spasi. Pod uvjetom da se ne radi o otkrivenju ishoda ili čovjekova odredišta, da nije riječ o djelu koje pripada završnoj etapi niti o djelu kojim se cjelokupni Božji plan upravljanja privodi kraju i pod uvjetom da je riječ o djelu tijekom kojeg On radi na čovjeku, srž Njegova djela neće se mijenjati. Ta srž uvijek će biti spasenje čovječanstva. To mora biti temelj vaše vjere u Boga. Svrha tri etape djela jest spasenje čitavog čovječanstva – što znači potpuno spasenje čovjeka iz Sotonine vlasti. Iako svaka od triju etapa djela ima drukčiji cilj i značaj, svaka od njih sastavni je dio rada na spašavanju čovječanstva i svaka predstavlja različito djelo spasenja koje se sprovodi u skladu sa zahtjevima čovječanstva. Kada budeš svjestan svrhe ovih triju etapa djela, tada ćeš znati kako shvatiti značaj svake etape djela i prepoznat ćeš kako praktično djelovati kako bi udovoljio Božjim nakanama. Ako možeš dosegnuti tu točku, onda će ova, najveća od svih vizija, postati temelj tvoje vjere u Boga. Ne bi trebao težiti samo jednostavnim načinima praktičnog djelovanja ili dubokim istinama, već bi trebao povezati vizije s praktičnim djelovanjem, posjedujući i istine o praktičnom djelovanju i znanje o vizijama. Tek ćeš tada biti netko tko sveobuhvatno teži istini.

Tri etape djela predstavljaju samu srž cjelokupnog Božjeg upravljanja, a u njima se izražava narav Božja i ono što On jest. Oni koji ne znaju za tri etape Božjeg djela nisu u stanju shvatiti kako Bog izražava Svoju narav niti poznaju mudrost Božjeg djela. Oni su također i dalje neupućeni o mnogim načinima na koje On spašava čovječanstvo i o Njegovim nakanama za cijelo čovječanstvo. Tri etape djela puni su izraz djela spasenja čovječanstva, a oni koji ne poznaju tri etape djela bit će neupućeni o raznim metodama i načelima djelovanja Duha Svetoga. Oni koji se samo kruto drže pravila preostalih iz određene etape djela ljudi su koji Boga ograničavaju na pravila i čija je vjera u Boga neodređena – takvi ljudi nikada neće primiti Božju spasonosnu milost. Jedino se pomoću triju etapa Božjeg djela može u potpunosti izraziti cjelokupna narav Božja te jedino one mogu potpuno izraziti Božju namjeru i cjelokupan proces spašavanja čovječanstva. To je dokaz da je on porazio Sotonu i zadobio ljudski rod; to je dokaz pobjede Božje i izraz cjelokupne Božje naravi. Oni koji razumiju samo jednu od ukupno tri etape Božjeg djela, narav Božju poznaju samo djelomično. Na temelju ove jedne etape djela u čovjekovim se predodžbama lako mogu oblikovati pravila, pa postaje vjerojatno da će čovjek ograničiti Boga i iskoristiti ovaj jedan dio Božje naravi kao prikaz cjelokupne Božje naravi. Osim toga, u to su umiješane mnoge su čovjekove uobrazilje, tako da čovjek Božju narav, biće i mudrost, kao i načela Božjeg djela kruto sputava unutar ograničenih okvira, vjerujući da će Bog, ako je jednom bio takav, ostati isti za sva vremena i da se neće promijeniti za svu vječnost. Samo oni koji poznaju i shvaćaju tri etape djela mogu imati potpunu i točnu spoznaju Boga. U najmanju ruku, Boga neće definirati kao Boga Izraelaca, ili Židova niti će Ga gledati kao Boga koji će zauvijek biti prikovan za križ radi čovječanstva. Kod onoga tko je Boga spoznao samo na osnovu jedne etape Njegova djela spoznaja je odveć oskudna, ništa veće od kapi vode u moru. Da nije tako, zašto bi onda mnogi iz stare garde vjernika živog Boga prikovali za križ? Nije li to zato što čovjek Boga ograničava na određene okvire? Zar se mnogi ljudi ne opiru Bogu i ne ometaju djelo Duha Svetoga zato što ne poznaju raznoliko i raznovrsno Božje djelo i, štoviše, zato što koriste ono malo znanja i doktrine što posjeduju da bi mjerili djelo Duha Svetoga? Iako ti ljudi imaju samo površna iskustva, po prirodi su oholi, samovoljni i neobuzdani, s prezirom gledaju na djelo Duha Svetoga, zanemaruju disciplinu koju provodi Duh Sveti i, štoviše, koriste svoje beznačajne stare doktrine da bi „potvrdili” djelo Duha Svetoga. Oni su također pozeri i potpuno su uvjereni u vlastitu učenost, vjerujući da se mogu slobodno kretati po cijelome svijetu. Nisu li takvi ljudi oni koje Duh Sveti odbacuje s prezirom i oni koje novo doba eliminira? Nisu li oni koji dolaze pred Boga i otvoreno Mu se opiru prezira vrijedni pojedinci s plitkim i ograničenim znanjem koji se razmeću vlastitom „briljantnošću”? Imaju tek sićušno znanje o Bibliji, a ipak žele imati odriješene ruke u „akademskim krugovima” diljem svijeta; imaju tek sićušno površno doktrinarno znanje da bi poučavali ljude, a ipak žele preokrenuti tijek djela Duha Svetoga i pokušavaju učiniti da se ono vrti oko njihovih vlastitih misaonih procesa. Kratkovidni kakvi jesu, žele sagledati veličanstvenost Božjeg šesttisućljetnog djela. Ti ljudi uopće nemaju razuma! Zapravo, što više znanja ljudi imaju o Bogu, to manje olako prosuđuju Njegovo djelo – oni samo malo govore o svom znanju o Božjem sadašnjem djelu, ali ne donose nehajne sudove o njemu. Što manje ljudi poznaju Boga, to su drskiji, to više precjenjuju sami sebe i to razuzdanije proglašavaju što Bog jest, a ipak, ono što proglašavaju samo je doktrina i nema činjenične osnove. To su najbezvrijedniji ljudi. Oni koji se prema djelu Duha Svetoga odnose kao prema igri lakoumni su ljudi! Kada se susretnu s novim djelom Duha Svetoga, ne pristupaju mu oprezno, već umjesto toga nepromišljeno govore i brzi su na osudi, daju maha vlastitoj volji da bi zanijekali ispravnost djela Duha Svetoga, pa ga čak i vrijeđaju ili hule na njega – nisu li ti pojedinci puni nepoštovanja neznalice u pogledu djela Duha Svetoga i, štoviše, ljudi velike oholosti koji su po prirodi nadmeni i razuzdani? Čak i ako dođe dan kada takvi ljudi prihvate novo djelo Duha Svetoga, i dalje neće zadobiti Božji oprost. Ne samo da gledaju svisoka na one koji rade za Boga, već hule i na samoga Boga. Takvim očajničkim buntovnicima neće biti oprošteno ni u ovom životu ni u budućem svijetu i zauvijek će propasti u paklu! Takvi ljudi puni nepoštovanja i popustljivi prema sebi samo nose etiketu vjernika i što su ljudi više takvi, to je vjerojatnije da će prekršiti Božje upravne odluke. Zar svi oni oholi pojedinci koji su urođeno neobuzdani i koji nikada nikoga nisu poslušali ne kroče tim putem? Zar se oni iz dana u dan na taj način ne opiru Bogu koji je uvijek nov i nikad nije star? Danas trebate razumjeti zbog čega je nužno poznavati važnost triju etapa Božjeg djela. Riječi koje izgovaram korisne su za vas i nisu samo prazna priča. Ako ih samo uzgred čitate, kao da se, dok jašete konja u galopu, divite okolnom cvijeću, neće li onda ulaganje cijelog Mojeg srca biti uzaludno? Svatko od vas mora poznavati vlastitu prirodu. Većina vas vješti ste govornici; odgovori na razna teorijska pitanja samo vam klize s jezika, ali zato nemate što odgovoriti na pitanja koja se tiču biti. Vi se čak i danas još upuštate u neozbiljne razgovore, nesposobni da promijenite svoju staru narav, a većina vas ni ne namjerava mijenjati način svojeg traganja za uzvišenijom istinom, već živi svoj život tek s pola snage. Kako bi takvi ljudi mogli do samog kraja slijediti Boga? Čak i ako stignete do kraja puta, kakvu ćete korist od toga imati? Bolje bi vam bilo da svoje ideje promijenite dok ne bude prekasno, tako što ćete ili početi istinski tragati ili se ranije povući. Kako vrijeme bude odmicalo, sve više ćete se pretvarati u parazite koji žive na tuđoj grbači. Jeste li voljni odigrati tako prizemnu i nečasnu ulogu?

Tri etape djela činjenični su zapis cjelokupnog Božjeg djela; one su činjenični zapis Božjeg spasenja čovječanstva i nisu izmišljene. Ako doista želite težiti spoznaji cjelokupne Božje naravi, onda morate poznavati tri etape djela koje je Bog obavio i, štoviše, ne smijete izostaviti nijednu etapu. To je najmanje što moraju postići oni koji teže spoznaji Boga. Čovjek sâm ne može izmisliti istinsku spoznaju Boga. To nije nešto što čovjek sâm može smisliti, a još je manje rezultat posebne milosti Duha Svetoga koja se dodjeljuje jednoj osobi. Radi se prije o znanju do kojeg čovjek dolazi nakon što je iskusio djelo Božje, znanju o Bogu koje čovjek stječe tek nakon što iskusi činjenice Božjeg djela. Takvo znanje ne može se po volji steći niti je to nešto čemu bi vas netko mogao naučiti. Ono je u cijelosti povezano s osobnim iskustvom. Iako Božje spasenje čovječanstva predstavlja samu srž tih triju etapa djela, unutar djela spasenja sadržano je nekoliko metoda djelovanja, kao i nekoliko sredstava pomoću kojih se Božja narav izražava. To je ono što je čovjeku najteže prepoznati. To je čovjeku teško shvatiti. Podjela doba, promjene u Božjem djelu, promjene mjesta u kojem se djelo obavlja, promjene u primateljima djela i tome slično – sve je to obuhvaćeno ovim trima etapama djela. Preciznije govoreći, razlike u načinu djelovanja Duha Svetoga, promjene u Božjoj naravi, Njegovu liku, imenu i identitetu, kao i ostale promjene, sve su to sastavni dijelovi triju etapa djela. Jedna etapa djela može predstavljati samo jedan njegov dio i svedena je na određeni opseg. Ona ne obuhvaća podjelu doba niti promjene u Božjem djelu, a još manje neke druge aspekte. To je krajnje očigledna činjenica. Te tri etape predstavljaju cjelokupnost Božjeg djela spasenja čovječanstva. U sklopu djela spasenja čovjek mora poznavati Božje djelo i Božju narav; bez te činjenice znanje o Bogu sastojalo bi se samo od neutemeljenih riječi svedenih na recitiranje iz naslonjača. Takvo znanje čovjeka ne može uvjeriti niti ga osvojiti; ono je u neskladu sa stvarnošću i ne predstavlja istinu. Ono ti možda može djelovati izdašno i ugodno za uho, ali ako je u neskladu sa suštinskom naravi Boga, Bog te neće poštedjeti. Ne samo da On neće odobriti tvoju spoznaju, već će ti i uzvratiti odmazdom za tvoj grijeh bogohuljenja. Riječi spoznaje Boga ne izgovaraju se olako. Iako si možda rječit i slatkorječiv te, iako su tvoje riječi toliko pametne da crno možeš prikazati bijelo, a bijelo kao crno, ipak nisi dorastao kada je riječ o govoru o spoznaji Boga. Bog nije netko koga možeš nehajno prosuđivati, hvaliti ili omalovažavati. Možeš hvaliti bilo koga i svakoga, a ipak se mučiš pronaći prave riječi kojima bi opisao vrhovnu Božju milost – to je ono što svaki gubitnik na kraju shvati. Iako postoje mnogi majstori jezika koji opisuju Boga, točnost onoga što opisuju tek je stoti dio istine koju izgovaraju ljudi koje je Bog izabrao, ljudi koji, iako raspolažu tek ograničenim rječnikom, imaju bogato iskustvo iz kojeg mogu crpiti. Stoga se može vidjeti da spoznaja Boga počiva na točnosti i praktičnosti, a ne na pametnoj upotrebi riječi ili bogatom rječniku, te da čovjekova učenost i spoznaja Boga nemaju nikakve veze jedna s drugom. Lekcija o spoznaji Boga uzvišenija je od bilo koje prirodne znanosti čovječanstva. To je lekcija koju uspješno može naučiti samo iznimno mali broj ljudi koji teže spoznaji Boga, a ne bilo koja nadarena osoba. Zbog toga na spoznaju Boga i na potragu za istinom ne smijete gledati kao na nešto što bi svako dijete moglo postići. Možeš biti savršeno uspješan u svojem obiteljskom životu, u poslovnoj karijeri ili braku, ali kada je riječ o istini i lekciji o spoznaji Boga, nemaš se čime pohvaliti i nisi postigao baš ništa. Moglo bi se reći kako provođenje istine u djelo za vas predstavlja ogromnu poteškoću, a spoznaja Boga još vam je veći problem. To je poteškoća za vas, a ujedno i poteškoća s kojom se suočava čitavo čovječanstvo. Među onima koji su ostvarili određena postignuća u pogledu spoznaje Boga, gotovo nitko ne ispunjava normu. Čovjek ne zna što znači poznavati Boga, zašto je neophodno poznavati Boga ni koju točno razinu mora dostići kako bi spoznao Boga. Upravo je to ono što u tolikoj mjeri zbunjuje čovječanstvo i to je, jednostavno, najteža zagonetka s kojom se ono suočava – nitko nije u stanju odgovoriti na to pitanje niti je itko voljan potražiti odgovor na njega jer nijedan pripadnik ljudskog roda do dan-danas nije ostvario nikakav uspjeh u proučavanju ovog djela. Možda će se, kad zagonetka o tri etape djela bude obznanjena čovječanstvu, jedan za drugim javljati pojedinci iz skupine nadarenih ljudi koji poznaju Boga. Naravno, nadam se da je tako i, štoviše, u procesu sam obavljanja ovog djela. Nadam se da ću u bliskoj budućnosti vidjeti pojavu više takvih nadarenih ljudi i da će oni postati svjedoci činjenice ovih triju etapa djela – što, naravno, znači da će biti prvi koji će svjedočiti o ovim trima etapama djela. Ali ništa ne bi bilo bolnije ni žalosnije nego da se takvi nadareni ljudi ne pojave na dan kada se Božje djelo privede kraju ili da se pojavi samo jedna ili dvije takve osobe, i to one koje su osobno prihvatile da ih utjelovljeni Bog usavrši. Međutim, to je samo najgori mogući scenarij. Kako god bilo, i dalje se nadam da oni koji istinski teže istini mogu zadobiti ovaj blagoslov. Od početka vremena nikada nije bilo ovakvog djela; takav se pothvat nikada nije dogodio u povijesti ljudskog razvoja. Ako doista možete postati jedni od prvih među onima koji poznaju Boga, ne bi li to bila najveća čast među svim stvorenim bićima? Bi li ijedno stvoreno biće među čovječanstvom zadobilo veće Božje odobravanje? Takvo djelo nije lako postići, ali na kraju će ipak donijeti rezultate. Bez obzira na njihov spol ili nacionalnost, svi koji su sposobni postići spoznaju Boga na kraju će posjedovati najveću Božju čast i jedini će posjedovati Božji autoritet. To je djelo današnjice, a ujedno i djelo budućnosti; to je posljednje i najuzvišenije djelo koje će se ostvariti u šest tisuća godina djela i način djelovanja kojim se razotkrivaju sve kategorije čovjeka. Putem djela kojim se čovjeka navodi da spozna Boga, razotkrivaju se redovi svih vrsta ljudi: oni koji poznaju Boga podobni su primiti Božje blagoslove i naslijediti Njegova obećanja, dok oni koji ne poznaju Boga nisu podobni primiti Božje blagoslove ni naslijediti Njegova obećanja. Oni koji poznaju Boga bliski su Bogu, a oni koji ne poznaju Boga ne mogu se nazvati bliskima Bogu; oni koji su bliski Bogu mogu primiti bilo koji od Božjih blagoslova, ali oni koji Mu nisu bliski nisu sposobni ni za kakvo djelo. Bilo da se radi o nevoljama, oplemenjivanju ili sudu, sve je to zato da se čovjeku omogući da naposljetku spozna Boga i pokori Mu se. To je jedini učinak koji će se naposljetku postići. To što su tri etape djela u potpunosti obznanjene pogoduje čovjekovoj spoznaji Boga i pomaže mu steći potpuniju i temeljitiju spoznaju Boga. Sve je ovo djelo korisno čovjeku.

Djelo Samoga Boga vizija je koju čovjek mora spoznati jer djelo Božje čovjek ne može ostvariti niti ga može posjedovati. Tri etape djela predstavljaju cjelokupnost Božjeg upravljanja i nema veće vizije koju bi čovjek morao spoznati. Ako čovjek ne poznaje ovu najveću od svih vizija, onda nije lako spoznati Boga, nije lako razumjeti Božje nakane i, štoviše, put kojim čovjek kroči postajat će sve mukotrpniji. Bez vizija čovjek ne bi mogao stići ovako daleko. Upravo su vizije održale čovjeka sve do danas i postale njegova najveća zaštita. U budućnosti se vaša spoznaja mora produbiti. Morate spoznati cjelokupnost Njegovih nakana i bit Njegova mudrog djela u trima etapama djela. Samo u tome jest vaš pravi rast. Završna etapa djela ne obavlja se samostalno, već zajedno s prethodne dvije etape čini jednu cjelinu, što znači da cjelokupno djelo spasenja nije moguće dovršiti obavljanjem samo jedne od ukupno tri etape tog djela. Iako ova završna etapa djela može čovjeka spasiti u potpunosti, to ne znači da je dovoljno zasebno obaviti samo tu jednu etapu djela, pri čemu dvije prethodne etape djela nisu neophodne radi spasenja čovjeka od utjecaja Sotone. Nijedna od triju etapa sama za sebe ne može se smatrati jedinom vizijom koju čitavo čovječanstvo mora spoznati jer je cjelokupnost djela spasenja sačinjena od tri etape tog djela, a ne od samo jedne od njih. Sve dok djelo spasenja ne bude ostvareno, Božje upravljanje neće se moći izvesti do samog kraja. Božje biće, Njegova narav i Njegova mudrost izraženi su u cjelokupnosti djela spasenja; oni čovjeku nisu obznanjeni na samom početku, već se postupno iskazuju u djelu spasenja. Svaka etapa djela spasenja izražava dio Božje naravi i dio Njegova bića; ni jedna jedina etapa djela ne može sama za sebe neposredno i potpuno izraziti cjelokupnost Božjeg bića. Stoga, budući da djelo spasenja može u potpunosti biti privedeno kraju tek nakon što sve tri etape djela budu dovršene, čovjekova spoznaja cjelokupnosti Boga neodvojiva od triju etapa Božjeg djela. Ono što čovjek dobiva iz jedne etape djela samo je Božja narav, izražena u toj pojedinačnoj etapi Njegova djela. To ne može predstavljati narav i biće koji su izraženi u nekoj od prethodnih ili sljedećih etapa. To je zato što djelo spasenja čovječanstva nije neposredno okončano tijekom jednog razdoblja ni samo na jednom mjestu, već se ono postupno produbljuje u skladu sa stanjem čovjekova razvoja u različitim vremenima i na različitim mjestima. To je djelo koje se odvija u etapama i ne dovršava se u jednoj jedinoj etapi. Prema tome, cjelokupna Božja mudrost kristalizira se kroz tri etape, a ne u samo jednoj pojedinačnoj etapi. Njegovo cjelokupno biće i sva Njegova mudrost raspoređeni su u tri etape – svaka etapa sadrži Njegovo biće i svaka predstavlja zapis o mudrosti Njegova djela. Čovjek mora poznavati cjelokupnu Božju narav izraženu u te tri etape. To Božje biće od najveće je važnosti za čitavo čovječanstvo, a ako ljudi ne posjeduju ovo znanje dok obožavaju Boga, ne razlikuju se od onih koji obožavaju Budu. Božje djelo među ljudima nije skriveno od čovjeka i svi koji obožavaju Boga morali bi ga poznavati. Budući da je Bog među ljudima obavio tri etape djela spasenja, čovjek mora poznavati izraz onoga što On ima i što jest tijekom triju etapa djela. To je ono što čovjek mora učiniti. Ono što Bog krije od čovjeka jest ono što čovjek nije u stanju postići i ono što čovjek ne smije znati, a ono što Bog pokazuje čovjeku jest ono što čovjek mora znati i što čovjek mora posjedovati. Svaka od triju etapa djela izvodi se na temelju prethodne etape; nijedna etapa ne obavlja se nezavisno, odvojeno od djela spasenja. Unatoč velikim razlikama u dobu i u djelu koje se obavlja, to je, u svojoj srži, i dalje djelo spasenja čovječanstva, a svaka etapa tog djela spasenja dublja je od prethodne. Svaka etapa djela nastavlja se na temelju prethodne, a da se ona prethodna nikada ne odbacuje. Na taj način, u Svom djelu koje je uvijek novo i nikad staro, Bog neprestano izražava aspekte Svoje naravi koji čovjeku nikada prije nisu bili izraženi, i uvijek čovjeku obznanjuje Svoje novo djelo i Svoje novo biće. Iako stara garda vjernika daje sve od sebe da se tome odupre, i otvoreno se tome protivi, Bog i dalje obavlja novo djelo koje treba obavljati. Njegovo se djelo uvijek mijenja, i zbog toga uvijek nailazi na protivljenje čovjeka. Tako se i Njegova narav uvijek mijenja, kao i doba i primatelji Njegova djela. Štoviše, On uvijek obavlja djelo koje nikada prije nije bilo obavljeno, čak provodeći djelo koje se čovjeku čini u suprotnosti s prethodno obavljenim djelom, kao da ide protiv njega. Čovjek prihvaća samo jednu vrstu djela, ili jednu vrstu postupanja, i čovjeku je teško prihvatiti djelo ili postupanja koja su u neskladu s tim, ili su uzvišenija od toga. Ali Duh Sveti uvijek obavlja novo djelo, pa se tako pojavljuje skupina za skupinom vjerskih stručnjaka koji se opiru novom Božjem djelu. Ti su ljudi postali „stručnjaci” upravo zato što nemaju znanja o tome kako je Bog uvijek nov i nikad star, i nemaju znanja o načelima Božjeg djela, i, štoviše, nemaju znanja o mnogim načinima na koje Bog spašava čovjeka. Čovjek je, kao takav, potpuno nesposoban odrediti potiče li to djelo od Duha Svetoga i je li to djelo Boga Samoga. Mnogi se grčevito drže stava prema kojem prihvaćaju nešto što je u skladu s ranije iskazanim riječima, a ako se razlikuje od prijašnjeg djela, suprotstavljaju mu se i odbacuju ga. Zar se danas svi vi ne pridržavate takvih principa? Tri etape djela spasenja nisu naročito mnogo utjecale na vas, a ima i onih koji vjeruju kako prethodne dvije etape djela predstavljaju breme o kojem, jednostavno, ne moraju ništa znati. Oni smatraju kako te etape nije potrebno javno priopćavati masama i kako ih valja što prije povući kako ljudi ne bi bili zbunjeni prethodnim dvjema, od ukupno tri etape djela. Većina ljudi vjeruje da je obznanjivanje dviju prethodnih etapa djela nepotrebno i da one nisu od pomoći u spoznaji Boga – a tako mislite i vi. Mada danas svi vi vjerujete da je ispravno postupati na ovaj način, doći će dan kada ćete shvatiti značenje Mojeg djela. Znajte da Ja ne radim ništa što nema značenje. Budući da vam Ja objavljujem te tri etape djela, one vam moraju biti od koristi; budući da te tri etape djela predstavljaju samu srž cjelokupnog Božjeg upravljanja, one se moraju naći u žarištu svih bića u svemiru. Jednoga dana svi ćete shvatiti važnost ovog djela. Znajte da se vi Božjem djelu opirete, odnosno da današnje djelo odmjeravate na temelju vlastitih predodžbi, zato što ne poznajete principe Božjeg djela i zato što se prema djelu Duha Svetoga odnosite brzopleto. Vaše opiranje Bogu i ometanje djela Duha Svetoga uzrokovano je vašim predodžbama i urođenom ohološću. To nije zato što je Božje djelo pogrešno, već zato što ste vi po prirodi odveć buntovni. Nakon što povjeruju u Boga, neki ljudi ne mogu čak ni sa sigurnošću reći odakle čovjek potječe, a ipak se usuđuju javno govoriti prosuđujući što je ispravno, a što pogrešno u djelu Duha Svetoga. Čak drže prodike apostolima koji posjeduju novo djelo Duha Svetoga, komentiraju ih i iznose drske primjedbe; njihova je ljudskost odveć niska i u njima nema ni trunke razuma. Neće li doći dan kada će takve ljude djelo Duha Svetoga s prezirom odbaciti i kada će gorjeti u vatrama pakla? Oni ne poznaju Božje djelo, nego ga umjesto toga prosuđuju, a također pokušavaju i upućivati Boga kako da djeluje. Kako takvi ljudi koji su lišeni razuma mogu spoznati Boga? Čovjek spoznaje Boga tijekom procesa traženja i doživljavanja; spoznaja Boga ne zadobiva se prosvjetljenjem Duha Svetoga dok čovjek donosi proizvoljne sudove. Što ljudska spoznaja Boga postaje točnija, to Mu se manje opiru. Nasuprot tome, što ljudi manje poznaju Boga, to je vjerojatnije da će Mu se opirati. Tvoje predodžbe, tvoja stara priroda, i tvoja ljudskost, karakter i moralni nazori sredstvo su kojim se opireš Bogu, a što je tvoj moral iskvareniji, karakter podliji, a ljudskost niža, to si veći Božji neprijatelj. Oni koji imaju snažne predodžbe i samopravednu narav u još su većem neprijateljstvu prema utjelovljenom Bogu; takvi su ljudi antikristi. Ako tvoje predodžbe ne budu ispravljene, uvijek će biti protivne Bogu; nikada nećeš biti u skladu s Bogom i uvijek ćeš biti odvojen od Njega.

Samo otpuštanjem svojih starih predodžbi možeš steći novu spoznaju, no stara spoznaja nije nužno jednaka starim predodžbama. „Predodžbe” se odnose na ono što čovjek zamišlja, a što nije u skladu sa stvarnošću. Ako je stara spoznaja s prolaskom vjekova zastarjela, treba je odbaciti. Stara spoznaja dio je ljudskih predodžbi i sputava ih u ulasku u novo djelo. Ako se netko može ispravno odnositi prema ovoj staroj spoznaji i povezati staru s novom, onda mu stara spoznaja zapravo postaje pomoć, temelj pomoću kojeg ulazi u novo doba. Lekcija o poznavanju Boga zahtijeva od tebe da savladaš mnoga načela: kako zakoračiti na put spoznaje Boga, koje istine moraš razumjeti ne bi li spoznao Boga i kako se osloboditi vlastitih predodžbi i stare naravi kako bi se mogao podčiniti cjelokupnom uređenju novog Božjeg djela. Ako ova načela iskoristiš kao temelj za ulazak u pouku o poznavanju Boga, tvoje će se znanje sve više produbljivati. Ako imaš jasnu spoznaju o trima etapama djela – to jest, o cjelokupnom Božjem planu upravljanja – i ako možeš u potpunosti povezati prethodne dvije etape Božjeg djela sa sadašnjom etapom i uvidjeti da je to djelo izvršio jedan Bog, tada ćeš imati najdublji od svih temelja. Tri etape djela obavlja jedan Bog; to je najveća vizija i jedini put k spoznaji Boga. Tri etape djela može obaviti samo Sâm Bog. Nijedan čovjek ne može obaviti takvo djelo umjesto Njega. To znači da je samo Sâm Bog mogao obavljati Svoje vlastito djelo od početka pa sve do danas. Iako su tri etape Božjeg djela obavljene u različitim dobima i na različitim mjestima i premda je svaka od tih etapa različita, sve je to djelo koje obavlja jedan Bog. Od svih vizija koje čovjek mora spoznati, ova je najveća i, ako je čovjek u stanju u potpunosti je razumjeti, imat će čvrsto uporište. Najveći je problem s kojim se različite religije i vjeroispovijedi danas suočavaju to što ne poznaju djelo Duha Svetoga i što djelo Duha Svetoga ne mogu razlikovati od djela koje ne potječe od Duha Svetoga – zbog toga ne mogu odrediti obavlja li i tu etapu djela, kao i prethodne dvije etape, Bog Jahve. Iako ljudi slijede Boga, većina njih još uvijek nije u stanju reći je li to pravi put. Čovjeka muči pitanje je li to put pod vodstvom Boga osobno i je li Božje utjelovljenje činjenica, a većina ljudi još uvijek pojma nema kako razlučiti te stvari. Oni koji slijede Boga nesigurni su u ovaj istiniti put, pa tako propovijedi koje se drže imaju na njih samo djelomičan učinak i ne mogu biti u potpunosti učinkovite, što onda utječe na njihov ulazak u život Ako čovjek u trima etapama djela može vidjeti da ih je Sâm Bog obavio u različitim vremenima, na različitim mjestima i na različitim ljudima; ako čovjek može vidjeti da, iako se djelo razlikuje, sve ga obavlja jedan Bog te da, budući da je to djelo koje obavlja jedan Bog, onda ono mora biti ispravno i bez pogreške i da, iako nije u skladu s čovjekovim predodžbama, ne može se poreći da je to djelo jednog Boga – ako čovjek može sa sigurnošću reći da je to djelo jednog Boga, tada će se njegove predodžbe svesti na obične sitnice, nedostojne spomena. Čovjeku vizije nisu jasne; on poznaje samo Jahvu kao Boga i Isusa kao Gospodina te dvoji oko današnjeg utjelovljenog Boga. Zbog toga su mnogi ljudi još uvijek vezani za djelo Jahve i Isusa te su opterećeni predodžbama o današnjem djelu, a većina ljudi uvijek se osjeća nesigurno i ne shvaća današnje djelo ozbiljno. Čovjek, međutim, nema nikakve predodžbe o posljednje dvije etape djela, koje su bile nevidljive. To je zato što čovjek ne razumije stvarnost posljednje dvije etape djela i što im nije osobno bio svjedokom. Upravo zbog toga što se te etape djela ne mogu vidjeti, čovjek ih zamišlja kako mu se svidi; ma što smislili, nema činjenica kojima bi se takve maštarije mogle dokazati niti ikoga tko bi ih mogao ispraviti. Čovjek razuzdava svoj temperament, zaboravlja na oprez i pušta mašti na volju. Nema činjenica pomoću kojih bi se njegove maštarije mogle provjeriti, pa tako čovjekove maštarije postaju „činjenice” bez obzira na to mogu li izdržati provjeru. Na taj način čovjek vjeruje u vlastitog, izmaštanog boga koji postoji samo u njegovu umu i ne traži stvarnog Boga. Ako svaka osoba ima svoju vrstu vjere, onda će među stotinu ljudi postojati sto vrsta vjerovanja. Čovjek se odlikuje ovakvom vjerom zato što nije vidio Božje praktično djelo, zato što ju je samo čuo ušima, ali je nije vidio svojim očima. Čovjek je čuo legende i priče – ali je rijetko čuo činjenično znanje o Božjem djelu. Na taj način ljudi koji su u vjeri proveli svega godinu dana do vjere u Boga došli su kroz vlastite predodžbe a to isto vrijedi i za one koji čitavog života vjeruju u Boga. Oni koji ne vide činjenice nikada neće moći pobjeći od vjere utemeljene na vlastitim predodžbama o Bogu. Čovjek vjeruje da se oslobodio okova svojih starih predodžbi i da je zakoračio u novo područje. Zar on ne zna da saznanja onih koji ne mogu vidjeti pravo lice Božje nisu ništa drugo do predodžbe i glasine? Čovjek misli kako su njegove predodžbe ispravne i nepogrešive i smatra da te predodžbe potječu od Boga. Kada čovjek danas svjedoči o Božjem djelu, zapravo oslobađa predodžbe koje su se u njemu godinama nagomilavale. Maštarije i zamisli iz prošlosti postale su prepreka obavljanju djela u ovoj etapi i čovjeku je postalo teško osloboditi se takvih predodžbi te opovrgnuti takve zamisli. Predodžbe mnogih koji sve do danas slijede Boga o svakom koraku ovog djela postale su sve teže, a ti su ljudi prema utjelovljenom Bogu postupno razvili duboko ukorijenjenu mržnju. Izvor te mržnje čovjekove su predodžbe i uobrazilje. Činjenice ne dopuštaju čovjeku da pusti mašti na volju, a još manje popuštaju pred bilo kakvim nehajnim opovrgavanjem, a čovjekove predodžbe i uobrazilje ne mogu podnijeti postojanje činjenica; štoviše, čovjek ne razmišlja o ispravnosti i istinitosti činjenica, već samo nastavlja puštati svojim predodžbama na volju i razvijati vlastite uobrazilje. Upravo su zato čovjekove predodžbe i uobrazilje postale neprijatelji sveg današnjeg djela koje nije u skladu s čovjekovim predodžbama. Za to se može samo reći da je greška čovjekovih predodžbi, a ne da je greška Božjeg djela. Čovjek može zamišljati što god želi, ali ne može slobodno opovrgavati nijednu etapu Božjeg djela niti ijedan njegov djelić; činjenica Božjeg djela ne tolerira čovjekovu uvredu. Ti svojoj mašti možeš puštati na volju, možeš čak i smišljati lijepe priče o djelima Jahve i Isusa, ali ne možeš pobiti činjenice o svakoj etapi Jahvina i Isusova djela; to je ujedno načelo i upravna odluka i morate razumjeti njegovo značenje. Čovjek smatra kako ova etapa djela nije u skladu s njegovim predodžbama, pri čemu to nije slučaj za dvije prethodne etape djela. U svojoj mašti čovjek vjeruje kako se djelo iz prethodne dvije etape sasvim sigurno razlikuje od današnjeg djela – ali jesi li ikada pomislio kako su sva načela Božjeg djela ista, da je Njegovo djelo uvijek praktično i da će, bez obzira na to o kojem se dobu radi, uvijek biti najezde ljudi koji se opiru i protive činjenici Njegova djela? Svi oni koji se danas opiru i protive ovoj etapi djela, bez sumnje bi se isto tako u prošlim vremenima opirali Bogu jer takvi će ljudi zauvijek biti neprijatelji Božji. Ljudi koji poznaju činjenicu Božjeg djela gledat će na tri etape djela kao na djelo jednog Boga i odbacit će svoje predodžbe. To su ljudi koji poznaju Boga i oni koji istinski slijede Boga. Kad se cjelokupno Božje upravljanje bude primaklo kraju, Bog će sve stvari razvrstati prema njihovoj vrsti. Čovjek je stvoren rukom Stvoritelja koji, na kraju, čovjeka mora u potpunosti vratiti pod Svoju vlast; to je zaključak ove tri etape djela. Etapa djela posljednjih dana, kao i prethodne dvije etape koje su obavljene u Izraelu i Judeji, zajedno predstavljaju Božji plan upravljanja u čitavom svemiru. To nitko ne može opovrgnuti i to je činjenica Božjeg djela. Iako ljudi nisu iskusili mnogo od ovog djela niti su mu svjedočili, činjenice ostaju činjenice i to nijedan čovjek ne može osporiti. Svi oni koji vjeruju u Boga, na svim mjestima u svemiru, prihvatit će ove tri etape djela. Ako poznaješ samo jednu određenu etapu djela i ne razumiješ preostale dvije njegove etape, ako ne razumiješ Božje djelovanje u prošlim vremenima, onda nisi u stanju ispričati cijelu istinu o cjelokupnom Božjem planu upravljanja i tvoje je znanje o Bogu jednostrano jer ti, u svojoj vjeri u Boga, Njega ni ne poznaješ niti Ga razumiješ, pa nisi pogodan biti svjedok Boga. Bez obzira na to je li tvoje trenutno znanje o ovim stvarima duboko ili površno, svi vi na kraju morate steći spoznaju i morate biti potpuno uvjereni te će svi ljudi vidjeti cjelokupno Božje djelo i podčiniti se Božjoj vlasti. Po okončanju ovog djela sve će religije postati jedno, sva će se stvorena bića vratiti pod vlast Stvoritelja, sva će stvorena bića obožavati jednog istinitog Boga, a sve će zle religije iščeznuti i nikad se više neće pojaviti.

Čemu ovo stalno pozivanje na tri etape djela? Protok vjekova, društveni razvoj i promjenljivo lice prirode, sve to prati promjene u trima etapama djela. Čovječanstvo se vremenom mijenja zajedno s djelom Božjim i ne razvija se samo po sebi. Tri etape Božjeg djela spominju se zato da bi sva stvorena bića i ljudi svih religija i vjeroispovijedi potpali pod vlast jednog Boga. Ma kojoj religiji da pripadaš, na kraju ćete se svi predati Božjoj vlasti. Ovo djelo jedino Sâm Bog može izvesti; nijedan vjerski poglavar to ne može učiniti. U svijetu postoji nekoliko glavnih religija, od kojih svaka ima svojeg poglavara ili vođu, a sljedbenici tih religija rasuti su po različitim zemljama i regijama širom svijeta; u skoro svakoj zemlji, bila ona velika ili mala, žive ljudi različitih religija. No ma koliko različitih religija postojalo na svijetu, svi ljudi u svemiru, na kraju krajeva, postoje pod vodstvom jednog Boga, a ne pod vodstvom vjerskih poglavara ni vođa. To znači kako čovječanstvo ne vodi određeni vjerski poglavar ili vođa, već je čitavo čovječanstvo predvođeno Stvoriteljem, koji je stvorio i nebo i zemlju i sve stvoreno, kao i čitav ljudski rod – to je činjenica. Mada u svijetu ima nekoliko glavnih religija, sve one, ma koliko velike, postoje pod vlašću Stvoritelja i nijedna od njih ne može prekoračiti opseg te vladavine. Razvoj čovječanstva, obnavljanje društva, napredak prirodnih znanosti – sve je to neodvojivo od Stvoriteljeva uređenja, a ovo djelo nije nešto što bi mogao obaviti bilo koji vjerski poglavar. Vjerski poglavar samo je vođa određene religije i ne može predstavljati Boga niti može predstavljati Onoga koji je stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno. Vjerski poglavar može predvoditi sve pripadnike čitave jedne religije, ali ne može zapovijedati svim stvorenim bićima pod kapom nebeskom – to je opće priznata činjenica. Vjerski poglavar samo je vođa i ne može biti ravan Bogu (Stvoritelju). Sve su stvari u rukama Stvoritelja i na kraju će se sve vratiti u ruke Stvoritelja. Čovječanstvo je stvorio Bog i svaka će religija doći pod Božju vlast – to je neizbježno. Samo je Bog Svevišnji među svim stvarima, a čak i najviši vladar među svim stvorenim bićima mora doći pod Njegovu vlast. Ma koliko visok bio status nekog čovjeka, on ne može odvesti čovječanstvo na prikladno odredište i nitko nije u stanju sve stvari razvrstati prema njihovim vrstama. Sam je Jahve stvorio ljudski rod i svakog razvrstao prema njegovoj vrsti, a kada nastupi vrijeme svršetka, On će Svoje djelo i dalje obavljati Sâm, razvrstavajući sve stvari prema njihovim vrstama – nijedna osoba ne može zauzeti Božje mjesto u tom djelu. Sve tri etape djela koje se odvija od postanka pa sve do danas obavio je Sâm Bog, i obavio ih je jedan jedini Bog. Činjenica o trima etapama djela je činjenica o Božjem vođenju cijelog čovječanstva, činjenica koju nitko ne može poreći. Na kraju triju etapa djela sve će biti razvrstano prema svojoj vrsti i vratit će se pod Božju vlast, jer iznad svemira i širom njega postoji samo ovaj jedan Bog i nema drugih religija. Onaj tko nije sposoban stvoriti svijet neće biti ni sposoban privesti ga kraju, dok će Onaj koji je stvorio svijet zasigurno biti sposoban privesti ga kraju. Stoga, ako netko nije u stanju privesti doba kraju i može samo pomoći čovjeku da se kultivira i oplemeni svoj karakter, onda on zasigurno nije Bog niti Gospodar čovječanstva i neće biti sposoban obaviti tako veliko djelo. Postoji samo jedan koji može obaviti takvo djelo, a svi koji ga nisu sposobni obaviti zasigurno su razni zli duhovi, a ne Bog, a svi su zli duhovi Božji neprijatelji. Sve dok je nešto djelo zlih duhova koji zaluđuju ljude, to je zla religija, a zle religije nisu u skladu s Bogom, a ono što nije u skladu s Bogom neprijatelj je Božji. Sve djelo obavlja ovaj jedan istiniti Bog i cijelim svemirom vlada ovaj jedan Bog. Bez obzira na to radi li se o Njegovu djelu u Izraelu ili u Kini, bez obzira na to obavlja li djelo Duh ili tijelo, sve to obavlja Sâm Bog i nitko drugi ga ne može ga obaviti. Upravo zato što je On Bog cijelog čovječanstva, djeluje slobodno, nesputan ikakvim uvjetima. To je najveća od svih vizija. Ako kao stvoreno biće želiš ispuniti dužnost stvorenog bića i razumjeti Božje nakane, moraš razumjeti Božje djelo, moraš razumjeti Božje nakane za stvorena bića, moraš razumjeti Njegov plan upravljanja i moraš razumjeti cjelokupan značaj djela koje On obavlja. Oni koji to ne razumiju nisu ne zadovoljavaju mjerilo kao stvorena bića! Ako kao stvoreno biće ne razumiješ odakle si došao, ne razumiješ povijest čovječanstva ni sve djelo koje je Bog obavio i, štoviše, ne razumiješ kako se čovječanstvo razvijalo sve do danas niti znaš tko vlada nad cijelim čovječanstvom, onda ne dolazi u obzir da vršiš svoju dužnost. Bog je vodio čovječanstvo sve do danas i otkako je stvorio čovjeka na zemlji, nikada ga nije napustio. Duh Sveti nikada nije prestao djelovati, nikada nije prestao voditi čovječanstvo i nikada nije napustio čovječanstvo. Ali čovječanstvo ne shvaća da postoji Bog, a još manje poznaje Boga. Ima li za sva stvorena bića ičeg sramotnijeg od ovoga? Bog osobno vodi čovjeka, ali čovjek ne razumije Božje djelo. Ti si stvoreno biće, a ipak nisi svjestan vlastite povijesti, nisi svjestan tko te je vodio na tvom putovanju niti djela koje je Bog obavio, stoga ne možeš spoznati Boga. Ako toga još uvijek nisi svjestan, onda nikada nećeš biti podoban biti svjedok Bogu. Danas Stvoritelj ponovno osobno vodi sve ljude i čini da svi ljudi vide Njegovu mudrost, svemogućnost, spasenje i divotu. A ti to i dalje ne shvaćaš niti razumiješ – nisi li stoga ti onaj koji neće primiti spasonosnu milost? Oni koji su od Sotone ne razumiju Božje riječi, dok oni koje je Bog izabrao mogu čuti Božji glas. Svi oni koji poznaju i razumiju riječi koje izgovaram oni su koji će biti spašeni i koji mogu svjedočiti o Bogu; svi oni koji ne razumiju riječi koje izgovaram ne mogu svjedočiti o Bogu i bit će isključeni. Oni koji ne razumiju Božje nakane i ne shvaćaju Božje djelo nisu sposobni postići spoznaju Boga i takvi ljudi ne mogu svjedočiti o Bogu. Ako želiš biti svjedok Bogu, onda moraš spoznati Boga; spoznaja Boga ostvaruje se putem Božjeg djela. Konačno, ako želiš spoznati Boga, onda moraš poznavati Božje djelo: poznavanje Božjeg djela od najveće je važnosti. Kada se tri etape djela privedu kraju, bit će stvorena skupina onih koji svjedoče o Bogu, skupina onih koji poznaju Boga. Svi će ti ljudi poznavati Boga. Moći će provoditi istinu u djelo te će posjedovati ljudskost i razum. Svi će poznavati tri etape Božjeg djela spasenja. To je djelo koje će se ostvariti na kraju, a ti su ljudi kristalizacija djela od šest tisuća godina upravljanja i najsnažnije svjedočanstvo konačnog poraza Sotone. Oni koji mogu svjedočiti o Bogu moći će primiti Božje obećanje i blagoslov te će biti skupina koja će opstati do samog kraja, skupina koja posjeduje Božji autoritet i svjedoči o Bogu. Možda svi među vama možete postati članovi ove skupine, ili možda samo polovica, ili samo nekolicina – to ovisi o vašoj odlučnosti i vašoj težnji.