Mir i radost o kojima danas govorim nisu isto što i mir i radost u koje ti vjeruješ i koje razumiješ. Nekada si mislio da mir i radost znače biti sretan po cijele dane, da u tvojoj obitelji nema bolesti ni nesreće, da si u srcu uvijek zadovoljan bez i najmanjeg osjećaja tuge i da imaš neopisiv osjećaj radosti bez obzira na stupanj svoje životne zrelosti. Uz to si dobio povišicu, a sin ti je upravo upisao fakultet. Imajući sve to na umu, molio si se Bogu i, vidjevši da je Božja milost tako velika, bio si presretan, nasmijan od uha do uha i nisi mogao prestati zahvaljivati Bogu. Takvi mir i radost nisu istinski mir i radost koji proizlaze iz prisutnosti Duha Svetog, nego mir i radost koji proizlaze iz zadovoljenja tijela. Trebao bi razumjeti koje je danas doba; ovo nije Doba milosti i više nije vrijeme kada tražiš kruha da se nasitiš. Možda si presretan jer je s tvojom obitelji sve u redu, ali tvoj je život na izdisaju – stoga, koliko god velika bila tvoja radost, Duh Sveti nije s tobom. Zadobiti prisutnost Duha Svetog je jednostavno: pravilno čini ono što bi trebao činiti, dobro izvršavaj dužnost i funkciju ljudskog bića i budi u stanju opremiti se onime što ti je potrebno kako bi nadoknadio svoje nedostatke. Ako uvijek nosiš breme svog života i sretan si jer si zadobio jasno razumijevanje istine ili si razumio trenutačno Božje djelo, to znači da uistinu imaš prisutnost Duha Svetog. Ili, ako ponekad postaneš tjeskoban jer si se susreo s nečim što ne znaš iskusiti ili zato što nisi jasno razumio istinu o kojoj se razgovaralo u zajedništvu, to dokazuje da je Duh Sveti s tobom. To su uobičajena stanja životnog iskustva. Moraš razumjeti razliku između prisutnosti i odsutnosti Duha Svetog i ne smiješ na to gledati previše pojednostavljeno.

Prethodno je rečeno da nije isto imati prisutnost Duha Svetog i djelo Duha Svetog. Normalno stanje u kojem čovjek ima prisutnost Duha Svetog očituje se u normalnom razmišljanju, normalnom razumu i normalnoj ljudskosti. Osobnost osobe ostat će onakva kakva je bila, ali u sebi će imati mir, a izvana će imati držanje sveca. Takva će biti kada Duh Sveti bude s njom. Kada netko ima prisutnost Duha Svetog, njegovo je razmišljanje normalno. Kada je gladan, želi jesti, kada je žedan, želi piti vodu. … Takva očitovanja normalne ljudskosti nisu prosvjetljenje Duha Svetog; to su normalno ljudsko razmišljanje i normalno stanje u kojem je Duh Sveti prisutan. Neki ljudi pogrešno vjeruju da oni koji imaju prisutnost Duha Svetog ne znaju za glad i ne osjećaju pospanost te da se čini da čak i ne znaju da imaju obitelj, budući da su gotovo potpuno odvojeni od tijela. Zapravo, što je Duh Sveti više s ljudima, to su oni normalniji. Znaju patiti i odricati se stvari za Boga, davati se za Boga i biti Mu posvećeni; a da ne spominjemo da razmišljaju o hrani i odjeći. Drugim riječima, nisu izgubili ništa od normalne ljudskosti koju bi ljudi trebali imati, nego su, naprotiv, osobito razumni. Ponekad čitaju Božje riječi i promišljaju o Božjem djelu, zadobivajući vjeru u svojem srcu i postajući voljni težiti istini. Djelovanje Duha Svetog prirodno počiva na ovom temelju. Ako ljudi ne razmišljaju normalno, onda nemaju razuma – to nije normalno stanje. Kada ljudi normalno razmišljaju i Duh Sveti je s njima, oni zasigurno posjeduju razum normalne osobe, što je normalno stanje. U doživljavanju Božjeg djela posjedovanje djela Duha Svetog događa se povremeno, dok je posjedovanje prisutnosti Duha Svetog gotovo stalno. Dokle god su razum i razmišljanje ljudi normalni i dokle god su njihova stanja normalna, Duh Sveti zasigurno je s njima. Kada razum i razmišljanje ljudi nisu normalni, njihova ljudskost nije normalna. Ako je u ovom trenutku djelo Duha Svetog u tebi, onda je Duh Sveti zasigurno i s tobom. Ali ako je Duh Sveti s tobom, to ne znači da Duh Sveti nužno djeluje u tebi, jer on djeluje u posebnim trenucima. Prisutnost Duha Svetog može samo održavati normalan život ljudi, ali Duh Sveti djeluje samo u određenim trenucima. Na primjer, ako si vođa ili djelatnik, kada zalijevaš i opskrbljuješ crkvu, Duh Sveti prosvijetlit će te određenim riječima koje su drugima poučne i mogu riješiti neke od stvarnih problema tvoje braće i sestara – u takvim trenucima Duh Sveti djeluje. Ponekad, dok jedeš i piješ Božje riječi, Duh Sveti prosvjetljuje te određenim riječima koje su osobito povezane s tvojim iskustvima, omogućujući ti da zadobiješ veće znanje o svojim stanjima; to je također djelo Duha Svetog. Ponekad, dok govorim, vi slušate i možete odmjeriti svoja stanja prema Mojim riječima, a ponekad ste dirnuti ili nadahnuti; sve je to djelo Duha Svetog. Neki ljudi kažu da Duh Sveti djeluje u njima u svakom trenutku. To je nemoguće. Kad bi rekli da je Duh Sveti uvijek s njima, to bi bilo realno. Kad bi rekli da su njihovo razmišljanje i razum normalni u svakom trenutku, i to bi bilo realno i pokazalo bi da je Duh Sveti s njima. Ako kažu da Duh Sveti uvijek djeluje u njima, da ih Bog prosvjetljuje i Duh Sveti dira u svakom trenutku te da cijelo vrijeme stječu nove spoznaje, onda to nipošto nije normalno! To je potpuno nadnaravno! Bez imalo sumnje, takvi su ljudi zli duhovi! Čak i kada Duh Božji dođe u tijelu, postoje trenuci kada On mora jesti i odmarati se – a da ne govorimo o ljudima. Oni koje su zaposjeli zli duhovi naizgled nemaju tjelesnih slabosti. U stanju su ostaviti sve i odreći se svega, nemaju osjećaja, mogu podnositi teškoće i ne osjećaju ni najmanji umor, kao da su nadišli tijelo. Nije li to krajnje nadnaravno? Djelovanje zlih duhova je nadnaravno – nijedan čovjek ne bi mogao postići takvo što! Oni koji nemaju sposobnost razlučivanja zavidni su kada vide takve ljude: kažu da imaju takvu snagu u svojoj vjeri u Boga, da imaju veliku vjeru i da nikada ne pokazuju ni najmanji znak slabosti! Zapravo, sve su to očitovanja djelovanja zlih duhova. Normalni ljudi, naime, neizbježno imaju ljudske slabosti; to je normalno stanje onih koji imaju prisutnost Duha Svetog.

Što znači biti postojan u svom svjedočanstvu? Neki ljudi kažu da samo slijede kao i do sada i ne zamaraju se time jesu li sposobni zadobiti život; ne teže životu, ali se ni ne povlače. Samo priznaju da ovu etapu djela provodi Bog. Nije li to neuspjeh u iznošenju svjedočanstva? Takvi ljudi ne iznose svjedočanstvo čak ni o tome da su osvojeni. Oni koji su osvojeni slijede bez obzira na sve ostalo i u stanju su težiti životu. Oni ne samo da vjeruju u praktičnog Boga, nego se znaju i pokoriti svim Božjim uređenjima. Takvi su oni koje iznose svjedočanstvo. Oni koji ne iznose svjedočanstvo nikada nisu težili životu i još uvijek slijede smušeno. Možeš slijediti, ali to ne znači da si osvojen, jer ne razumiješ današnje Božje djelo. Da bi bio osvojen, određeni uvjeti moraju biti ispunjeni. Nisu svi koji slijede osvojeni, jer u svom srcu uopće ne razumiješ zašto moraš slijediti današnjeg Boga, niti znaš kako si dospio do današnjeg dana ni tko te podržavao sve do danas. Neki su ljudi u svojoj vjeri u Boga stalno smeteni i zbunjeni; stoga to što slijediš ne znači nužno da imaš svjedočanstvo. Što je točno istinsko svjedočanstvo? Svjedočanstvo o kojem se ovdje govori ima dva dijela: jedan je svjedočanstvo o tome da si osvojen, a drugi je svjedočanstvo o tome da si usavršen (što će, naravno, biti svjedočanstvo nakon većih kušnji i nevolja u budućnosti). Drugim riječima, ako si u stanju biti postojan tijekom nevolja i kušnji, onda ćeš iznijeti drugi korak svjedočanstva. Danas je ključno iznijeti prvi dio svjedočanstva: moći biti postojan tijekom svake kušnje grdnje i suda. To je svjedočanstvo o tome da si osvojen. To je zato što je sada vrijeme osvajanja. (Trebao bi znati da je sada vrijeme Božjeg djela na zemlji; glavno djelo utjelovljenog Boga na zemlji jest da sudom i grdnjom osvoji ovu skupinu ljudi na zemlji koji Ga slijede.) Tvoja sposobnost da izneseš svjedočanstvo o tome da si osvojen ne ovisi samo o tome možeš li slijediti do samog kraja, nego, što je još važnije, o tome možeš li, dok doživljavaš svaki korak Božjeg djela, istinski razumjeti Božju grdnju i sud te o tome opažaš li uistinu sve to djelo. Nećeš se moći provući samo tako što ćeš slijediti do samog kraja. Prilikom svake grdnje i svakog suda moraš se moći dragovoljno pokoriti, moraš biti sposoban istinski razumjeti svaki korak djela koji doživljavaš te moraš biti u stanju postići spoznaju Božje naravi i pokornost njoj. To je konačno svjedočanstvo o tome da si osvojen, koje si dužan iznijeti. Svjedočanstvo o tome da si osvojen prvenstveno se odnosi na tvoju spoznaju utjelovljenog Boga. Ovaj korak svjedočanstva ponajprije je o utjelovljenom Bogu. Nije važno što činiš ili govoriš pred ljudima svijeta ili onima na vlasti; iznad svega važno je možeš li se pokoriti svim riječima iz Božjih usta i cijelom Njegovom djelu. Stoga je ovaj korak svjedočanstva usmjeren na Sotonu i sve Božje neprijatelje – đavle i neprijatelje koji ne vjeruju da će se Bog po drugi put utjeloviti i doći izvršiti još veće djelo te, povrh toga, ne vjeruju u činjenicu Božjeg povratka u tijelo. Drugim riječima, usmjeren je na sve antikriste – sve neprijatelje koji ne vjeruju u utjelovljenog Boga.

Razmišljanje o Bogu i žudnja za Bogom ne dokazuju da te je Bog osvojio; to ovisi o tome vjeruješ li da je On Put koji se utjelovio, vjeruješ li da se Riječ utjelovila i vjeruješ li da je Duh postao Riječ, a Riječ se pojavila u tijelu. To je ključno svjedočanstvo. Nije važno kako slijedite, niti kako se dajete; Ključno je jesi li u stanju otkriti iz ove normalne ljudskosti da se Riječ utjelovila i Duh istine ostvario se u tijelu – sva istina, sav put i sav život došli su u tijelu, Duh Božji zaista je stigao na zemlju i Duh je došao u tijelu. Iako se to, površno gledano, razlikuje od začeća po Duhu Svetom, u ovom djelu možeš jasnije vidjeti da se Duh već ostvario u tijelu i, štoviše, da se Put utjelovio i da se Riječ pojavila u tijelu. Možeš razumjeti istinsko značenje riječi: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” Štoviše, moraš razumjeti da je današnja Riječ Bog, da je Put Bog i da ti to omogućuje uvidjeti da se Riječ utjelovila. To je najbolje svjedočanstvo koje možeš iznijeti. To dokazuje da posjeduješ istinsku spoznaju Boga koji se utjelovio – ne samo da Ga možeš spoznati, nego si i svjestan da je put kojim danas kročiš put života i put istine. Etapa djela koju je Isus izvršio ispunila je samo bit izraza „Put bijaše kod Boga”: Istina Božja bijaše s Bogom, a Duh Božji bijaše s tijelom i bijaše neodvojiv od tog tijela. To jest, tijelo utjelovljenog Boga bijaše s Duhom Božjim, što je veći dokaz da je utjelovljeni Isus bio prvo Božje utjelovljenje. Ova etapa djela precizno ispunjava unutarnje značenje izraza „Riječ tijelom postade”, daje dublje značenje riječima „Put bijaše kod Boga i Put bijaše Bog” i omogućuje ti da čvrsto vjeruješ u riječi „U početku bijaše Put”. To će reći, u vrijeme stvaranja Bog je posjedovao riječi, Njegove riječi bijahu s Njim i neodvojive od Njega, a u posljednjem dobu, On još jasnije otkriva moć i autoritet Svojih riječi i omogućuje čovjeku da vidi sav Njegov Put – da čuje sve Njegove riječi. Takvo je djelo posljednjeg doba. Moraš te stvari temeljito razumjeti. Nije u pitanju poznavanje tijela, već kako ti razumiješ tijelo i Riječ, tijelo i Put. To je svjedočanstvo koje morate dati, ono što svatko mora znati. Jer ovo je djelo drugog utjelovljenja – i posljednji put da se Bog utjelovljuje; drugim riječima, ono dovršava značaj utjelovljenja, temeljito izvršava i objavljuje sve Božje djelo u tijelu i okončava eru Božjeg bivanja u tijelu. Stoga moraš spoznati značaj utjelovljenja. Nije važno koliko trčiš uokolo niti koliko dobro obavljaš druge vanjske stvari; važno je jesi li u stanju u potpunosti se pokoriti pred utjelovljenim Bogom, posvetiti Mu cijelo svoje biće i pokoriti se svim riječima koje izlaze iz Njegovih usta. To je ono što bi trebao činiti i čega bi se trebao pridržavati.

Posljednji korak svjedočanstva jest svjedočanstvo o tome jesi li u stanju biti usavršen – odnosno, nakon što si shvatio sve riječi izgovorene iz usta utjelovljenog Boga, stječeš spoznaju Boga i postaješ siguran u Njega, proživljavaš sve riječi iz Božjih usta i postižeš uvjete koje Bog traži od tebe – Petrov način i Jobovu vjeru – tako da se možeš pokoravati do smrti, u potpunosti Mu se predati i na kraju postići obličje osobe koja je u skladu s mjerilom, što znači obličje nekoga tko je osvojen i usavršen nakon što je iskusio Božji sud i grdnju. To je konačno svjedočanstvo – to je svjedočanstvo koje bi trebao iznijeti onaj tko je naposljetku usavršen. To su dva koraka svjedočanstva koja bi trebao iznijeti. Oni su međusobno povezani i nijedan se ne može izostaviti. Ali jedno moraš znati: svjedočanstvo koje danas tražim od tebe nije usmjereno na ljude svijeta niti na bilo kojeg pojedinca, nego na ono što tražim od tebe. Ono se mjeri time možeš li Mi udovoljiti i možeš li u potpunosti ispuniti Moja mjerila koja zahtijevam od svakoga od vas. To je ono što biste trebali razumjeti.