Dva kriterija za prosuđivanje jesu li starješine i djelatnici u skladu s mjerilom

Do sada smo prisno razgovarali o ukupno osam odgovornosti starješina i djelatnika, a u pogledu tih osam odgovornosti raščlanili smo različita očitovanja lažnih starješina. Imate li sada, nakon što smo ih na ovaj način raščlanili, donekle sposobnost razlučivanja lažnih starješina? Ako si starješina, možeš li izbjeći upuštanje u takve postupke lažnih starješina? Možeš li svjesno obavljati posao i ispunjavati odgovornosti starješina i djelatnika na temelju odgovornosti o kojima smo prisno razgovarali? Kroz prisan razgovor o odgovornostima starješina i djelatnika, u svom biste srcu sada trebali znati kako starješine i djelatnici trebaju obavljati svoj posao, koji su detalji uključeni u obavljanje ovog posla, kako trebaju provoditi posao i kako u praksi biti starješine i djelatnici koji su u skladu s mjerilom. Ako je nečiji kov dovoljan, ako posjeduje određeni stupanj radne sposobnosti i također nosi teret, tada bi trebao moći izbjeći da pokazuje ta očitovanja lažnih vođa. Međutim, ako osoba ima kov i posjeduje određeni stupanj radne sposobnosti, ali ne nosi teret, je li onda sposobna biti starješina koji je u skladu s mjerilom i ispunjavati odgovornosti starješina i djelatnika? (Ne.) To joj je pomalo teško. Pretpostavimo da starješina nosi teret i njegova ljudskost nije loša, ali on jednostavno ne zna kako obavljati svoj posao. Bez obzira na to kako se s njim prisno razgovara, on i dalje ne zna kako provesti konkretan posao i u njemu sudjelovati, te ne može pronaći načela ili smjer. Također ne zna kako pružiti smjernice za konkretna zanimanja ili posao. Kada se pojave problemi, ne može pronaći bit tih problema i ne zna kako ih riješiti. Posljedično, uvijek je vrlo pasivan i spor u svakom poslu koji obavlja ili u svakom problemu kojim se bavi. Može li takva osoba ispuniti odgovornosti starješina i djelatnika? (Ne.) Kakav je to problem? Iako je takva osoba vrlo entuzijastična, nosi teret i želi obavljati svoj posao, njezin je kov suviše loš, ne posjeduje radnu sposobnost i ne može preuzeti posao niti obavljati konkretan posao ili rješavati konkretne probleme; ona samo površno odrađuje stvari kada sudjeluje u bilo kojem poslu, i vrlo je sporog shvaćanja, otupjela i pasivna. Posljedica toga je da se pojavljuju mnogi problemi, no ona nije u stanju početi raditi na njima, ne zna odakle potječu, a još manje zna kako o njima prisno razgovarati i riješiti ih, te čak nije u stanju ni prijaviti probleme Višnjima i tražiti od njih. Stoga, nije sposobna ispuniti odgovornosti starješina i djelatnika, pa čak i ako bude izabrana za starješinu, nije dobar starješina – ona je lažni starješina.

Sada kada smo prisno razgovarali o osam odgovornosti starješina i djelatnika, možete li doći do osnovne definicije lažnog starješine? Kako bi trebalo prosuđivati ispunjava li starješina odgovornosti starješina i djelatnika, ili je lažni starješina? Na najosnovnijoj razini, mora se gledati jesu li sposobni obavljati stvaran posao, imaju li taj kov ili ne. Zatim, treba gledati imaju li teret da taj posao dobro obave. Zanemarite kako lijepo zvuče stvari koje govore i koliko se čini da razumiju doktrine, i zanemarite koliko su talentirani i daroviti kada se bave vanjskim stvarima – te stvari nisu važne. Ono što je najvažnije jest mogu li ispravno izvršiti najosnovnije stavke crkvenog rada, mogu li rješavati probleme koristeći istinu i mogu li voditi ljude u istina-stvarnost. To je najosnovniji i najbitniji posao. Ako nisu u stanju obavljati te segmente stvarnog posla, onda bez obzira na to koliko je dobar njihov kov, koliko su talentirani ili koliko mogu podnositi teškoće i plaćati cijenu, oni su i dalje lažni starješine. Neki ljudi kažu: „Zaboravite na to što sada ne obavljaju nikakav stvaran posao. Imaju dobar kov i sposobni su. Ako se neko vrijeme obučavaju, sigurno će moći obavljati stvaran posao. Osim toga, nisu učinili ništa loše i nisu činili zlo niti su uzrokovali prekidanja ili ometanja – kako možete reći da su lažni starješine?” Kako to možemo objasniti? Nije važno koliko si talentiran, koju razinu kova i obrazovanja posjeduješ, koliko parola možeš izvikivati ili s koliko riječi i doktrina vladaš; bez obzira na to koliko si zaposlen ili koliko si iscrpljen u jednom danu, ili koliko si daleko putovao, koliko crkava posjećuješ, ili koliko rizika preuzimaš i koliko patnje podnosiš – ništa od toga nije važno. Važno je obavljaš li svoj posao na temelju radnih aranžmana, provodiš li točno te aranžmane; sudjeluješ li, tijekom svojeg starješinstva, u svakom konkretnom poslu za koji si odgovoran i koliko si stvarnih problema zapravo riješio; koliko je pojedinaca počelo razumijevati istina-načela zbog tvojeg starješinstva i usmjeravanja, i koliko je crkveni rad napredovao i razvio se – važno je jesi li postigao te rezultate ili ne. Bez obzira na konkretan posao u koji si uključen, važno je pratiš li i usmjeravaš li rad dosljedno, umjesto da se ponašaš nadmeno i izdaješ zapovijedi. Osim toga, važno je i imaš li ulazak u život dok vršiš svoju dužnost, možeš li se baviti stvarima prema načelima, posjeduješ li svjedočanstvo o provođenju istine u djelo i možeš li se nositi sa stvarnim problemima s kojima se suočava Božji izabrani narod i rješavati ih. Ove i druge slične stvari, sve su to kriteriji za procjenjivanje je li starješina ili djelatnik ispunio svoje odgovornosti ili ne. Biste li rekli da su ovi kriteriji praktični? I pravedni prema ljudima? (Da.) Pravedni su prema svima. Bez obzira na tvoju razinu obrazovanja, jesi li mlad ili star, koliko godina vjeruješ u Boga, tvoj staž, ili koliko si Božje riječi pročitao, ništa od toga nije važno. Važno je koliko dobro obavljaš crkveni rad nakon što si izabran za starješinu, koliko si učinkovit i djelotvoran u svojem poslu, te napreduje li svaki segment rada na organiziran i učinkovit način, bez kašnjenja. To su glavne stvari koje se procjenjuju pri mjerenju je li starješina ili djelatnik ispunio svoje odgovornosti ili ne.

Kroz prisan razgovor koji smo upravo imali, sada imate donekle jasno razumijevanje i znanje o odgovornostima starješina i djelatnika, kao i točnu izjavu o definiciji i biti lažnog starješine. Najosnovniji kriterij za prosuđivanje je li netko lažni starješina jest gledati je li sposoban obaviti stvaran posao, a zatim gledati obavlja li on zapravo stvaran posao. To su dva glavna kriterija: jedan je pitanje jesu li sposobni ili ne, a drugo je pitanje jesu li voljni ili ne. Možete li zapamtiti ove stvari? Neki ljudi kažu: „Ja nisam starješina, pa zašto bih pamtio te stvari?” Je li ova primjedba točna? (Ne.) Zašto je netočna? Kroz razumijevanje ovih istina, ljudi s jedne strane mogu upoznati sebe, a s druge strane mogu razlučiti druge ljude – to su istine koje bi ljudi trebali razumjeti i posjedovati, i nedopustivo ih je ne razumjeti. Prije svega, moraš procijeniti posjeduješ li kov i sposobnost da budeš starješina u skladu s odgovornostima starješina i djelatnika. Ako ne posjeduješ te stvari, onda nemoj stalno željeti biti starješina. Ako ne posjeduješ kov da budeš starješina, ali i dalje to želiš biti, onda je to ambicija; čim postaneš starješina, nećeš biti sposoban vršiti stvaran posao i neizbježno ćeš postati lažni starješina. Neki ljudi kažu: „Imam dobar kov; ističem se među svima. Često dolazim na dobre ideje i neke pametne i dobre prijedloge. Imam dara za sve što radim i imam relativno bogato znanje, uvide i iskustvo. Ne znači li sve to da mogu biti starješina?” Tada bi također trebao procijeniti sebe da vidiš imaš li osjećaj odgovornosti i nosiš li teret. Ako samo imaš mišljenja o stvarima, samo želiš raditi stvari i uvijek imaš velike ambicije, ali ih ne možeš provesti u djelo, ne znaš kako uložiti trud i platiti cijenu i nisi voljan platiti nikakvu cijenu – ako uvijek želiš da ti mozak i srce budu u opuštenom stanju, ako voliš biti besposlen i nesputan, imati udoban život, i ako ne voliš brinuti se ili biti zauzet, i bojiš se umora i teškoća – onda nisi pogodan za starješinu i nećeš moći ni preuzeti ni obavljati starješinski posao.

Upravo smo saželi dva kriterija za prosuđivanje je li starješina u skladu s mjerilom: je li sposoban obavljati stvaran posao i obavlja li stvaran posao. Ako ljudi razumiju ova dva kriterija, onda bi im trebalo biti potpuno jasno jesu li sposobni biti starješine, kao i jesu li sposobni dobro obavljati crkveni rad, u potpunosti ispunjavati svoje odgovornosti i biti starješine koji su u skladu s mjerilom nakon što to postanu. Imate li vi, koji trenutno služite kao starješine i djelatnici, sada neke putove i neka načela za procjenjivanje jeste li obavili neki stvaran posao i ispunili odgovornosti starješina i djelatnika? Kroz prisan razgovor o ovih osam odgovornosti starješina i djelatnika, trebali biste moći procijeniti koja očitovanja iskazuju lažni starješine i sažeti kako točno starješine i djelatnici trebaju obavljati svoj posao, kao i gdje u vašem radu ima nedostataka, gdje je on neadekvatan ili nedovoljno konkretan, te kako biste od sada trebali raditi – trebali biste imati barem te uvide. Ako nemate nikakvih zaključaka ili uvida o tome kako biti starješina ili djelatnik ili kako ispuniti odgovornosti starješina i djelatnika, onda to znači da vaš kov nije dorastao zadatku. Štoviše, ako ste potpuno zbunjeni oko toga kako razlučiti lažne starješine, onda to još više pokazuje da je vaš kov loš. Postoji i posebna okolnost: Ima nekih koji, unatoč tome što su slušali ove prisne razgovore, nemaju odlučnosti težiti za istinom ili ispuniti odgovornosti starješina i djelatnika, koji jednostavno ne uzimaju stvar ozbiljno niti k srcu. Oni misle: „Nije me briga tko je lažni starješina. U svakom slučaju, da postanem starješina, samo bih radio što god mi Višnji kažu. Ne bih se trebao toliko truditi niti toliko razmišljati.” Kada slušaju propovijedi, samo površno odrađuju stvari i ubijaju vrijeme, i otprilike znaju pomalo o čemu se u propovijedi konkretno radi, ali su previše lijeni da bi saželi o kojim se istinama i Božjim zahtjevima prema čovjeku prisno razgovara i nisu voljni uzeti te stvari k srcu. Oni misle: „Previše je gnjavaže razlučivati te stvari. U svakom slučaju, od sebe zahtijevam samo jedno, a to je da ne činim zlo, da ne uzrokujem prekidanja i ometanja, i da se ne ističem iz gomile, i to je dovoljno. To je tako jednostavno! Ovo je sjajan način života; ne postavljam si visoke zahtjeve.” To je njihova jedina perspektiva, bez obzira na to kako slušaju propovijedi, i nitko ih ne može promijeniti; bez obzira na to kako ti prisno razgovaraš o istini, koju metodu koristiš za prisan razgovor, ili o čemu prisno razgovaraš, ne možeš dotaknuti njihovo srce; nije ih briga hoće li slušati ove riječi ili ne, njima to malo znači. Ova vrsta osobe provlači se kroz život i ništa ne shvaća ozbiljno. Da ne govorimo o prisnom razgovoru o osam odgovornosti starješina i djelatnika – čak i ako prisno razgovaramo o svima njima, oni i dalje neće razumjeti i neće moći sažeti nikakva načela ili putove. Ljudi poput ovih ne vole pozitivne stvari, nisu zainteresirani i ne mogu skupiti nimalo energije kada se radi o istini ili bilo kojim pozitivnim stvarima, a umjesto toga imaju određeni interes za jelo, piće i traženje užitka. Kroz prisan razgovor o osam odgovornosti starješina i djelatnika, s jedne strane, saželi smo određene odgovornosti starješina i djelatnika, kao i kako obavljati posao i ispunjavati svoje odgovornosti kao starješina ili djelatnik; s druge strane, saželi smo određena specifična očitovanja koja iskazuju lažni starješine. Upravo smo zaključili dva osnovna načela, dva kriterija, za razlučivanje lažnih starješina: jedan je je li netko sposoban obavljati stvaran posao, a drugi je obavlja li on zapravo stvaran posao nakon što je razumio istina-načela. Korištenje ova dva kriterija je do sada najjednostavnija i najprikladnija metoda za procjenu je li netko lažni starješina ili ne.

Deveta stavka: Točno prenositi, izdavati i provoditi razne radne aranžmane Božje kuće u skladu s njezinim zahtjevima, pružajući smjernice, nadzor i poticanje, te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe (Prvi dio)

Definicija i konkretne stavke radnih aranžmana

Danas ćemo prisno razgovarati o devetoj odgovornosti starješina i djelatnika: „Točno prenositi, izdavati i provoditi različite radne aranžmane Božje kuće u skladu s njezinim zahtjevima, pružajući smjernice, nadzor i poticanje, te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe.” Promatrajući ovu odgovornost u cjelini, što se od starješina i djelatnika zahtijeva da provode? (Različite radne aranžmane Božje kuće.) Središnja točka ove odgovornosti je kako provoditi različite radne aranžmane Božje kuće – to je najvažniji posao za starješine i djelatnike. Bez obzira na to kojoj razini starješine ili djelatnika netko pripada, kao starješina ili djelatnik, uvijek će se susresti s radnim aranžmanima, kao i s konkretnim poslom provođenja radnih aranžmana. Provođenje različitih radnih aranžmana relevantno je za rad svakog starješine i djelatnika, i to je vrlo važan, vrlo konkretan i vrlo temeljan posao. S obzirom na to, nije li potrebno prvo prisno razgovarati o tome što su točno radni aranžmani? (Da.) Dakle, što su onda radni aranžmani? Koji su opseg i definicija radnih aranžmana? Neki ljudi kažu: „Zar opseg radnih aranžmana ne pokriva samo određene zadatke i sadržaje vezane uz crkveni rad? I nisu li radni aranžmani samo raspoređivanje i izdavanje tih zadataka i sadržaja?” Što mislite o ovom objašnjenju? Nisu li to sve riječi i doktrine? (Da, jesu.) A što znači „riječi i doktrine”? To znači da, iako nijedna riječ ovog objašnjenja ne zvuči pogrešno, nakon što je čuješ, i dalje je ne razumiješ; isto je kao da uopće nije ni objašnjeno. Prvo definirajmo radne aranžmane u smislu pisanog opisa, kako bi ljudi mogli imati osnovni pojam o njima da bi razumjeli i znali što su točno radni aranžmani. Radni aranžmani su konkretni planovi i zahtjevi koje Božja kuća postavlja za određeni segment rada; njih trebaju prenositi i provoditi starješine i djelatnici, a oni su također zahtjevi, zadaci i metode izdani svim članovima crkve za određeni segment rada – to je definicija radnih aranžmana. A koje stavke pokrivaju radni aranžmani? Svi poznaju ovu imenicu „stavke”, ali ne bi li trebao postojati neki konkretan sadržaj koji je obuhvaćen opsegom tih stavki? (Da.) Koji sadržaj vi poznajete? (Postoji rad na evanđelju i postoji rad na filmskoj produkciji.) To su dvije stavke. (Postoje i određeni zahtjevi vezani uz crkveni život i uspostavljanje crkvenih administrativnih organizacija.) Koji još rad postoji? (Postoji rad pročišćivanja crkve, kao i određeni rad vezan uz sustave upravljanja crkvom.) Konkretan sadržaj radnih aranžmana je sljedeći: prva stavka, administrativni rad crkve. Ovo je najveći segment rada, i ako se administrativni rad ne obavi dobro, neće uopće biti crkvenog rada. Druga stavka, kadrovski rad. Ovo je veliki segment rada. Treća stavka, evanđeoski rad. I ovo je veliki segment rada. Četvrta stavka, različite vrste stručnog rada. Opseg ovog rada je donekle velik i uključuje filmsku produkciju, rad na izradi tekstova, prevođenje, glazbu, video produkciju, umjetnost i tako dalje. Peta stavka, crkveni život. Šesta stavka, rad na upravljanju imovinom. Sedma stavka, rad na pročišćivanju. Osma stavka, vanjski poslovi. Deveta stavka, crkvena skrb. Na primjer, kako crkva rješava teškoće koje se pojave u domovima braće i sestara i što crkva čini u vezi s tim, kao i posjećivanje braće i sestara u zatvoru i kako se treba brinuti o njihovim obiteljima, i tako dalje – sve to spada pod crkvenu skrb. Deseta stavka, planovi za hitne slučajeve. Ponekad će crkva izdati određene hitne mjere. Na primjer, kada se dogodila pandemija, crkva je usvojila odgovarajući sustav izolacije. Planovi poput ovih svi spadaju pod rad u hitnim slučajevima. Radni aranžmani u osnovi uključuju ovih deset stavki. Bilo koji drugu manji zadatak ili posebna okolnost uključeni su u ovih deset – u osnovi, crkveni rad uključuje ovih deset glavnih stavki. To je u osnovi opseg različitih radnih aranžmana koje izdaje Božja kuća, zar ne? (Da.) Sada kada su ove stavke potvrđene, svi biste sada trebali pomalo razumjeti radne aranžmane Božje kuće i znati da su to glavni segmenti rada u Božjoj kući. To je opseg zahtjeva koje Božja kuća ima u pogledu odgovornosti starješina i djelatnika. Implikacija toga jest da, kao starješina ili djelatnik, opseg tvojeg rada i odgovornosti koje moraš ispuniti ne mogu se odvojiti od ovih stavki koje su uključene u radne aranžmane – sve su te stavke nužne. Osim ovih segmenata rada, od stvari koje si voljan činiti, učini ponešto od onoga što možeš dobro učiniti, a Božja kuća nema dodatnih zahtjeva za obavljanje tvoje dužnosti. Stoga, dok obavljaš svoj posao, trebao bi promišljati kako provesti ove segmente rada, što zahtijevaju radni aranžmani Božje kuće, koji konkretan posao moraš obaviti, kako ga provesti, provodi li se dobro, kakav je trenutni napredak, jesi li pratio rad, postoji li neki segment rada koji nije dobro obavljen ili u kojem postoje odstupanja i nedostaci, i radi li svatko tko sudjeluje u tom segmentu rada doista – moraš uvijek promišljati o tim stvarima. Sada kada ste razumjeli konkretne segmente rada uključene u radne aranžmane, je li potrebno da Ja dam jednostavno objašnjenje svake od tih stavki? Ili možda vi mislite: „U doticaju smo s ovim segmentima rada već toliko godina i sve ih razumijemo; nema potrebe da ih se ponovno objašnjava – radije prisno razgovarajte o nečem važnom. Ova tema nije toliko važna, nije važno znamo li za nju ili ne i ne želimo o njoj slušati”? Je li potrebno dalje objašnjavati ovu temu? (Da.) Budući da je potrebno, razgovarajmo o tome jednostavnim rječnikom. Ja ću izabrati neke stavke koje su vam relativno nepoznate, koje nisu toliko konkretne, koje su pomalo apstraktne, i prisno razgovarati o njima.

I. Administrativni rad

Počnimo sa prisnim razgovorom o prvoj stavci, administrativnom radu. Administrativni rad je relativno apstraktan i nedovoljno konkretan, i mnogi ga ljudi ne razumiju. Posebno oni koji vjeruju u Boga tek kratko vrijeme ne znaju baš o formiranju crkve i njezinom administrativnom radu, i ne znaju što je administracija. Ova administracija nije ista kao upravne odluke koje izdaje Bog. Ovaj administrativni rad uglavnom uključuje konkretne odredbe Božje kuće o radu na uspostavljanju crkava. A koji je sadržaj tih konkretnih odredbi? One uključuju kako se crkve dijele, koliko ljudi ima u svakoj crkvi, kako se crkvama daju imena, i tako dalje. U radnim aranžmanima je određeno da se crkve dijele prema njihovom prirodnom geografskom okruženju, pri čemu se 30 do 50 ljudi koji žive relativno blizu jedni drugima klasificiraju kao crkva. Na primjer, recimo da područje A uključuje tri ili četiri sela; ako ta sela sadrže 50 vjernika, onda se mogu klasificirati kao crkva. Imat će svoje vrijeme i lokacije za održavanje sastanaka, imat će crkvene starješine i đakone, kao i konkretan crkveni rad koji treba obaviti, i svima njima zajedno će upravljati crkva. To je odredba koja se tiče podjele crkava i broja članova u crkvama. Istovremeno, ova će crkva potpasti pod odgovornost određenog okruga, ovisno o tome u kojem se nalazi, i taj će okrug biti odgovoran za sve različite segmente rada u toj crkvi, kao što su tamošnji crkveni život, jesu li starješine i đakoni prikladni, distribucija knjiga Božjih riječi, provođenje različitih radnih aranžmana, prenošenje zahtjeva Višnjih, i tako dalje. Božja kuća ima konkretne radne aranžmane za stvari poput broja crkava koje čine okrug, i broja okruga koji čine regiju, kao i za to da su regije odgovorne za okruge, a okruzi odgovorni za crkve, koje su administrativne jedinice. Jednostavnim rječnikom, to se zove administrativni rad, i on spada u opseg odgovornosti starješina i djelatnika. Dakle, koje su odgovornosti koje bi starješine i djelatnici trebali ispuniti? Oni moraju dijeliti crkve na temelju njihovog prirodnog geografskog okruženja i lokacije u skladu s radnim aranžmanima. Ako se broj ljudi u crkvi s vremenom neprestano povećava, onda bi se crkva trebala ponovno podijeliti na temelju broja ljudi i geografskog okruženja. Na primjer, ako crkva naraste s 50 na 80 ljudi, trebala bi se podijeliti na dvije crkve; ako te dvije crkve ukupno narastu s 80 na 150 ljudi, onda bi se trebale podijeliti na tri crkve. Ako crkva naraste na 70, 80 ili 100 ljudi, a još nije podijeljena na dvije crkve, ne pokazuje li to onda da starješine i djelatnici u toj crkvi ne razumiju administrativni rad Božje kuće? (Da, pokazuje.) U takvim trenucima, starješine i djelatnici trebali bi pročitati radne aranžmane koji se tiču ove teme – crkveni priručnik o radnim aranžmanima sadrži konkretne odredbe. Ako se crkva podijeli na dvije nove crkve, onda svaka crkva mora izabrati potrebne starješine i djelatnike kao što su crkveni starješine, đakoni i tako dalje. Dakle, što bi starješine i djelatnici trebali činiti? Trebali bi poznavati i imati uvid u broj ljudi u crkvi i status uspostave crkve. To je administrativni rad crkve, i to je najveći segment rada. Gdje god se nalazi Božji izabrani narod, trebala bi postojati crkva, a jednom kada je crkva uspostavljena, starješine i djelatnici moraju preuzeti odgovornost za svaki aspekt rada te crkve, kao što je distribucija knjiga Božjih riječi, upravljanje članovima crkve, provođenje radnih aranžmana kako bi oni znali koji je sadržaj radnih aranžmana. Administrativni rad uglavnom uključuje uspostavljanje crkava, kao i uspostavljanje administrativnih organizacija i osoblja crkava – sve su to konkretni zadaci unutar administrativnog rada. Koji se ljudi obično više susreću s ovim segmentom rada? Crkve novih vjernika, timovi za evanđelje, kao i regionalni starješine, okružni starješine i crkveni starješine u područjima u kojima se evanđelje širi, svi se oni više susreću s ovim radom. Štoviše, administrativni rad također uključuje poseban posao, a to je razdvajanje crkava na crkve s punim radnim vremenom, crkve sa skraćenim radnim vremenom, obične crkve i B grupe, i to je još jedan posao koji bi trebali obaviti starješine i djelatnici. Starješine i djelatnici trebali bi znati kako razdvajati crkve, a načelo razdvajanja crkava je podijeliti ljude u različite crkve na temelju razlika u dužnostima koje obavljaju, razdvojiti ljude koji obavljaju dužnost od ljudi koji je ne obavljaju i ljude koji svoju dužnost obavljaju puno radno vrijeme od ljudi koji je obavljaju skraćeno radno vrijeme – to je još jedan poseban i konkretan administrativni posao.

II. Kadrovski rad

Druga stavka, kadrovski rad. Ova se stavka tiče izbora, imenovanja i smjene starješina i djelatnika na svim razinama. Radni aranžmani pružaju konkretne odredbe za izborne sustave, kakve ljude birati za starješine i djelatnike, te metode i specifične zahtjeve za izbore. Postoje i određene posebne okolnosti, na primjer, što bi trebalo učiniti ako su se braća i sestre tek upoznali i ne poznaju se baš dobro, te ne mogu izabrati prikladne starješine i djelatnike putem izbora? U tom slučaju, ljudi mogu biti unaprijeđeni i određeni, provjeravajući tko je relativno prikladan za starješinu, a zatim ih se bolje upoznaje, s njima se prisno razgovara i provode se jednostavne provjere, nakon čega mogu biti imenovani. Nadalje, kada Višnji organiziraju veliki projekt ili imenuju nekoliko ljudi kao nadzornike, to je poseban radni aranžman. Postoji još jedna posebna okolnost, a to je kada netko napiše izvještaj Višnjima opisujući kako taj i taj starješina ne vrši stvaran posao i hoda putem antikrista, a Višnji izdaju radni aranžman da se starješina koji je prijavljen smijeni s dužnosti nakon provjere. To je još jedan radni aranžman vezan uz kadrovski rad. Ukratko, rad vezan uz kadrove uključuje izbor, imenovanje i smjenu starješina i djelatnika na svim razinama u crkvi. Ovaj segment rada je relativno jednostavan i lako ga je razumjeti.

III. Rad na evanđelju

Treća stavka, rad na evanđelju. Rad na evanđelju prva je velika stavka konkretnog stručnog rada nakon administrativnog i kadrovskog rada u kući Božjoj. Za ovu stavku rada, kuća Božja je postupno donijela mnoge radne aranžmane, dajući konkretne radne aranžmane u pogledu mogućih primatelja evanđelja, prostornog opsega propovijedanja evanđelja te načina i sredstava za propovijedanje evanđelja. Istovremeno, kuća Božja u svojim radnim aranžmanima također ima konkretne izjave koje se tiču svih različitih knjiga riječi Božjih, filmova i videozapisa te zabavnih emisija potrebnih za propovijedanje evanđelja, pa čak i izjave koje se tiču različitih vrsta uobičajenih predodžbi i često postavljanih pitanja mogućih primatelja evanđelja. Neke izjave možda nisu konkretno predstavljene u pisanom obliku, ali mnoge od njih prisutne su u usmenom zajedništvu. Rad na evanđelju neprestano napreduje i ide dalje i, kako taj rad napreduje, kuća Božja je stvorila konkretne radne aranžmane i odredbe u vezi s pitanjima koja se neprestano pojavljuju i s kojima se neprestano suočava. Također je izdala određene konkretne zahtjeve i zadatke djelatnicima evanđelja, evanđeoskim đakonima i nadglednicima rada na evanđelju. Iako u ovoj kasnijoj fazi kuća Božja ne govori mnogo o aranžmanima za rad na evanđelju, o ovom se aspektu istine vrlo često razgovara u zajedništvu u crkvi. Osobito nakon što se evanđelje počelo širiti u inozemstvo, kuća Božja je donijela konkretne radne aranžmane za prevoditeljski rad na različitim jezicima. Prevoditelji i djelatnici evanđelja koji poznaju različite strane jezike daju sve od sebe kako bi surađivali na ovakvoj vrsti rada, a kuća Božja je uložila mnogo takvih ljudskih resursa za suradnju na radu na evanđelju, što je u skladu s radnim aranžmanima kuće Božje. Ukratko, Višnji uvijek osobno vodi, propituje, prati i nadgleda rad na širenju evanđelja. Dakle, koje su odgovornosti koje starješine i djelatnici trebaju ispuniti kada je u pitanju ova stavka rada? Imati nadglednika za rad na evanđelju ne znači da starješine i djelatnici mogu pustiti da stvari idu svojim tokom, ne obraćati pažnju na rad, ne raspitivati se o njemu i jednostavno ga ignorirati, misleći: „Neka se rad razvija kako hoće. To ionako nema nikakve veze sa mnom. Ja sam odgovoran za crkveni život i različite vrste stručnog rada. Nije moja briga ako postoje problemi s radom na evanđelju.” Je li to u redu? (Ne.) To je zanemarivanje vaše odgovornosti. Najvažnija stavka rada na koju bi se starješine i djelatnici trebali usredotočiti, od svega rada u kući Božjoj, jest rad na evanđelju. Možda nisi bio izravno zadužen za ovu stavku rada, ali se moraš raspitivati o tome koliko se razvija i kakvo je stanje njenog napretka – moraš pratiti i znati te stvari, kao i biti upoznat s njima. Posebno u pogledu određenog važnog osoblja, kao što su propovjednici evanđelja i oni koji poje u timovima za evanđelje, kao i nadglednici evanđeoskog rada, uvijek morate pravovremeno imati uvid u njihove situacije, a ako se pojave problemi s tim osobljem, morate ih odmah riješiti – ne biste trebali prati ruke od ovog posla nakon što je dodijeljen. Štoviše, morate redovito provjeravati i usmjeravati sve propovjednike evanđelja uključene u rad na širenju evanđelja, uključujući one u crkvama i internetske propovjednike evanđelja na prvoj liniji, kao i one koji poje u svakom timu. Radnim aranžmanima kuće Božje već se dugo zahtijeva da svi propovjednici evanđelja i oni koji poje moraju proći posebnu obuku. Što znači posebna obuka? To znači da se mora osigurati da propovjednici evanđelja i oni koji poje imaju jasno razumijevanje istina o vizijama i da te stvari mogu jasno objasniti. Ako postoji bilo koji aspekt istina o vizijama koji im nije u potpunosti jasan, onda se o tome mora često razgovarati u zajedništvu, i što je razumijevanje propovjednika evanđelja i onih koji poje detaljnije, to bolje. Kuća Božja ima radne aranžmane za to, zar ne? (Da.) Rad na širenju evanđelja konkretna je i složena stavka rada koja uključuje mnoge zasebne zadatke. Mora se osigurati da je svaki zadatak dobro obavljen i pomno praćen; to je Božje poslanje. Svaki zadatak mora biti dobro obavljen i mora se osigurati da se rezultati svakog zadatka neprestano poboljšavaju – samo je to u skladu s Božjim nakanama. Sve druge vrste stručnog rada, kao što su filmska produkcija, rad na izradi tekstova, glazba, umjetnost i prevođenje, postoje da bi podržale i potpomogle rad na evanđelju, a rad na evanđelju je rad na prvoj liniji cjelokupnog rada. Stoga, oni koji obavljaju različite dužnosti moraju dobro obavljati svoj posao i postići rezultate koje Bog zahtijeva. Na taj će način imati udjela u radu na širenju evanđelja. To je zato što sve ove druge vrste stručnog rada postoje u službi širenja evanđelja i sav taj rad mora biti usredotočen na rad na širenju evanđelja i pružati mu neprestanu opskrbu. Svi materijali, filmovi i različiti videozapisi potrebni za propovijedanje evanđelja danas su stvoreni trudom mnogih pripadnika Božjeg izabranog naroda iza kulisa. Sve što ti ljudi rade iza kulisa pruža snažnu potporu radu na širenju evanđelja. U prošlosti, kuća Božja nije imala različite vrste filmskih djela, nije imala mnogo pjesama, niti je imala mnogo videozapisa s iskustvenim svjedočanstvima. Oslanjala se samo na djelatnike evanđelja koji su neprestano razgovarali u zajedništvu. Radnici evanđelja govorili bi dok im se usta ne osuše, a ne bi nužno vidjeli značajne rezultate, i bilo je teško zadobiti ijednu osobu. Nakon što je crkva proizvela svakojake videozapise, rad timova za evanđelje postao je osjetno lakši nego prije, a radna učinkovitost se povećala. Neki su ljudi tvrdoglavi i konzervativni u svom razmišljanju i, kada im propovijedaš evanđelje, bez obzira na to kako u zajedništvu razgovaraš o istini, to ne uspijeva, a oni zadržavaju svoje predodžbe i odbijaju ga prihvatiti – što tada činiš? Daš im da pogledaju jedan ili dva filma o svjedočanstvima evanđelja i njihove predodžbe doživljavaju preobrazbu te počinju stjecati dobar osjećaj o istinitom putu. Kada ponovno dođu tražiti, u njihovim srcima više nema velikih prepreka ili zapreka i, kada ponovno s njima u zajedništvu razgovaraš o istini, lako ga mogu prihvatiti. Zato su rezultati doista očiti kada mogućim primateljima evanđelja pokažeš filmove koje je proizvela kuća Božja, ili im čitaš riječi Božje, ili im pokažeš videozapise s iskustvenim svjedočanstvima – to je učinkovitije nego da im kažeš ne znam koliko riječi. Bez obzira na to tko traži i istražuje istiniti put, prvo im daj da pogledaju nekoliko filmova, a zatim da pročitaju više riječi Božjih, čime im utreš put. Nakon toga, s njima u zajdništvu razgovaraj o istini kako bi razriješio njihove predodžbe. Zbog toga sve ide mnogo lakše. Danas su oni koji istražuju istiniti put već pogledali mnoge filmove i videozapise sa svjedočanstvima koje je proizvela kuća Božja na internetu i, osobito, pročitali su mnoge riječi Božje; prije nego što dođu tražiti i istraživati, već imaju dobar osjećaj o istinitom putu i u osnovi su već prepoznali da je to istiniti put. Jeste li vi uočili što u ovome? Ovi filmovi, ovi videozapisi s recitacijama riječi Božjih, ovi videozapisi s iskustvenim svjedočanstvima, videozapisi s himnama i tako dalje, koje kuća Božja proizvodi, tako su učinkoviti u svjedočenju o Bogu! Nema potrebe trošiti toliko daha u razgovorima u zajedništvu i raspravama s mogućim primateljima evanđelja; nakon što pogledaju te videozapise, u stanju su prihvatiti istiniti put. To onima koji propovijedaju evanđelje štedi mnogo vremena i pokazuje da je sva pozadinska potpora za propovijedanje evanđelja tako moćna! Postoji takvo obilje različitih vrsta resursa za propovijedanje evanđelja! Mnogi mogući primatelji evanđelja zapanjeni su kada odu na internet istraživati djelo Božje, jer na mrežnoj stranici kuće Božje ima toliko toga i takvo je obilje sadržaja! Riječi Božje su obilne, postoji obilje svakojakih filmova i videozapisa, a postoji i obilje i sve što je potrebno kada su u pitanju iskustvena svjedočanstva. To je uistinu rezultat djelovanja i vodstva Duha Svetoga! Sve je to doista proizašlo iz djela Božjeg. Bez obzira na to kako veliki crveni zmaj i vjerski svijet šire neutemeljene glasine i kleveću ga, sve je to uzalud. U svakom slučaju, postignuti rezultati i ubrani plodovi svih stavki rada kuće Božje svima su jasno vidljivi i to su činjenice ostvarene riječima Božjim.

U radu na širenju evanđelja kraljevstva, sve stavke rada kuće Božje organizirane su na vrlo metodičan način i odvijaju se uredno. Rad na širenju evanđelja ključna je, dugoročna i naporna stavka rada. Stoga, oni koji preuzimaju rad na evanđelju, bez obzira jesu li nadglednici ili obični djelatnici evanđelja, trebali bi u svojim srcima potvrditi važnost ovog rada. Iako radite na prvoj liniji evanđelja i obavljate svoje dužnosti, u vašoj pozadini, to jest, iza kulisa, mnogo je braće i sestara koji obavljaju različite vrste pozadinskog rada i oni su sila koja podržava rad na širenju evanđelja. Što Ja mislim pod tim? Sav rad kuće Božje usredotočen je na širenje evanđelja, a dužnosti koje obavlja sav Božji izabrani narod u službi su širenja evanđelja. Svaki brat i sestra koji obavljaju dužnost imaju udjela u radu na evanđelju i svaka je stavka rada usko i prisno povezana s radom na evanđelju. Ukratko, svaka stavka rada, uključujući i sam rad na evanđelju, dužnost je koju treba dobro obaviti kako bi se svjedočilo o djelu Božjem; svaka je stavka rada usko povezana s najvažnijim radom, a to je svjedočenje o Bogu. To je potpuno točno. Stoga, kuća Božja stavlja rad na širenju evanđelja na vrh popisa svih stavki rada i on je broj jedan od svih različitih stavki rada kuće Božje – to je potpuno prikladno. To je velika, naporna i dugoročna stavka rada i svaki pojedini pripadnik Božjeg izabranog naroda, svaka pojedina osoba koja slijedi Boga, mora imati izdržljivost, strpljenje i dovoljnu vjeru da se pripremi dobro obaviti ovaj rad i voditi ovu dugu bitku. Bez obzira ustrajete li deset, dvadeset ili trideset godina, uvijek morate biti odani Bogu, posvetiti svoj život i svoj vijek radu na širenju evanđelja i biti odani Bogu do samog kraja. To je važna odgovornost koju je svaka osoba koja slijedi Boga dužna preuzeti na sebe, to je dužnost svakoga, a to je i poslanje koje Bog povjerava svakome.

Imate li svi, kroz ovo Moje zajedništvo, poleta u svojim srcima i jeste li počeli smatrati rad na evanđelju važnim? Neki su ljudi ranije govorili: „Ne razumijem se ni u jednu tehničku struku, ne znam glumiti i ne mogu biti glumac, nemam čvrst temelj u korištenju riječi pa ne znam pisati članke, ne razumijem glazbu, a još manje umjetnost. Zato što nisam dobar ni u čemu, dodijeljen sam timu za evanđelje. Nisu li timovi za evanđelje ekvivalent zaboravljene stražnje police u kući Božjoj? A budući da sam poslan na zaboravljenu stražnju policu, imam li još nade da postignem spasenje?” Je li to tako? Ako doista tako shvaćaš ovu situaciju, onda si pogrešno shvatio Boga: propovijedanje evanđelja obvezujuća je dužnost svake pojedine osobe. Ako nisi dobar ni u čemu i ne razumiješ se ni u jednu tehničku struku, a sve što možeš činiti jest propovijedati evanđelje, onda ćeš biti raspoređen da svoju dužnost obavljaš u timu za evanđelje. To je tvoja posljednja prilika i to se čini kako bi se osiguralo da ne budeš protraćen kao materijal i da budeš iskorišten što je više moguće, tako da u najvećoj mjeri ispuniš svoju funkciju kao ljudsko biće. Nisi dobar ni u čemu i sporog si shvaćanja u svemu što radiš, ali si u stanju dobro obavljati dužnost propovijedanja evanđelja, pa čak i ako se od tebe zatraži da obavljaš izviđanje u potrazi za primateljima evanđelja, možeš to činiti na prizemljen način i proslijediš moguće primatelje evanđelja koje pronađeš propovjednicima evanđelja. Istovremeno možeš postupno učiti kako propovijedati o riječima Božjim, djelu Božjem i nakanama Božjim te dovoditi ljude pred Boga. Nije li to tvoja dužnost? Drugi ljudi postižu neke rezultate baveći se radom na izradi tekstova, filmskom produkcijom i drugim vrstama rada, ali ti ne znaš kako to činiti i nemaš posebne talente ili darove, no ipak posvećuješ svoju snagu radu na evanđelju, daješ sve od sebe i ispunjavaš svoju dužnost te preuzimaš na sebe svoje od Boga dano poslanje – nisu li to dobra djela? To su također dobra djela i Bog će ih pamtiti. Time se ispunjavaju ove riječi: nema razlike između plemenitosti i poniznosti u dužnostima koje ljudi obavljaju; važno je samo jesi li odan u svojoj dužnosti i obavljaš li je na način koji je u skladu s mjerilom. Bog prema svima postupa pravedno i jednako; budući da ti ne možeš ništa raditi, od tebe se traži da propovijedaš evanđelje – to se čini kako bi ti se omogućilo da ispuniš svoju posljednju moguću funkciju, u okolnostima u kojima nisi u stanju preuzeti nijednu drugu dužnost. Kroz to vam se daje prilika i tračak nade; nije ti oduzeto pravo da obavljaš svoju dužnost. Bog još uvijek ima poslanje za tebe i On nije pristran prema tebi. Stoga, oni koji su dodijeljeni timovima za evanđelje nisu poslani na zaboravljenu stražnju policu, niti su napušteni, već radije obavljaju svoju dužnost na drugom mjestu. Gledate li vi sada, nakon ovog zajedništva o radnim aranžmanima za rad na evanđelju, blagonaklono na rad na evanđelju i više nemate nikakvih pogrešnih shvaćanja o njemu? (Da.) Hoćete li se dakle zbog toga osjećati samodopadno? Bez obzira na to koju dužnost ljudi obavljaju, Božji zahtjevi prema njima se ne mijenjaju: Bog želi njihovu odanost i iskrenost. Ako kažeš: „Ja sam samozatajan, neću se osjećati samodopadno, samo radim ono što Bog od mene traži”, ali nemaš odanosti, nemaš iskrenosti, onda to neće biti dovoljno. Bez obzira na to kako shvaćaš rad na evanđelju, u svakom slučaju, ako stekneš odanost i iskrenost, onda će obavljanje tvoje dužnosti biti u skladu s mjerilom. Bez obzira na to koliko blagonaklono gledaš na dužnost propovijedanja evanđelja ili koliko je tvoj stav prema njoj pozitivan, ako ne možeš podnositi teškoće i nemaš izdržljivosti i odanosti, onda ni to neće biti dovoljno. Stoga, nije važno gdje si postavljen, u koje vrijeme ili na kojem si mjestu, s kojim ljudima dolaziš u doticaj i koju dužnost obavljaš. Bog će te uvijek vidjeti i ispitivati dubinu tvog srca. Nemoj misliti da, zato što si član tima za evanđelje, Bog ne obraća pažnju na tebe ili da te Bog ne može vidjeti, pa da stoga možeš činiti što god želiš. I nemojte misliti da, ako si dodijeljen timu za evanđelje, više nema nade da budeš spašen, pa da onda tome pristupaš negativno. Oba ova načina razmišljanja su pogrešna. Bez obzira na to gdje si postavljen ili koja ti je dužnost dodijeljena, to je ono što bi trebao činiti i trebao bi to činiti marljivo i odgovorno. Božji zahtjevi prema tebi se ne mijenjaju, pa se stoga ni tvoja pokornost Božjim aranžmanima ne bi trebala mijenjati. Status djelatnika evanđelja isti je kao i status onih koji obavljaju druge dužnosti; vrijednost osobe ne mjeri se prema dužnosti koju obavlja, već prema tome teži li za istinom i posjeduje li istina-stvarnost. To je sve o čemu ću Ja voditi razgovor u zajedništvu u vezi s radom na evanđelju, ovom velikom i konkretnom stavkom rada.

IV. Različite vrste stručnog rada

Četvrta stavka, različite vrste stručnog rada. To uključuje filmsku produkciju, rad na izradi tekstova, glazbu, umjetnost, prevođenje i tako dalje. Neki ljudi kažu: „I mi kostimografi smo uključeni u rad na filmskoj produkciji. Smatra li se izrada kostima vrstom rada?” Izrada kostima uključena je u vrste rada filmske produkcije i glazbe; to je vrsta potpornog rada koji surađuje s tim vrstama rada. U svakoj fazi, kuća Božja ima konkretne radne aranžmane u vezi sa specifičnim zahtjevima za ove vrste stručnog rada. Neki se priopćavaju pismeno, a neki usmeno kroz razgovore na okupljanjima. Bez obzira na to kako se priopćavaju, starješine i djelatnici trebaju preuzeti odgovornost za njih, zabilježiti specifične zahtjeve koje je kuća Božja izdala za ovu stavku rada i sistematizirati te bilješke, a zatim održati konkretno zajedništvo o njima i uključiti se u njihovu konkretnu provedbu. To je također velika stavka rada i to je druga konkretna stavka rada koja dolazi nakon rada na evanđelju. Što se tiče ove konkretne stavke rada, kuća Božja zahtijeva od svog osoblja angažiranog u različitim strukama da neprestano uči stručna znanja vezana za njihove dužnosti, kao i da traži informacije kako bi utvrdilo što je korisno za rad kuće Božje. Istovremeno, kuća Božja neprestano razgovara u zajedništvu o načelima istine i pruža konkretne planove za različite vrste stručnog rada. Ponekad se o ovim vrstama rada razgovara u zajedništvu s nadglednicima i članovima tima zajedno, a ponekad se vodi isključivo s starješinama, djelatnicima i nadglednicima odgovornima za dotičnu stavku rada. Bez obzira na to priopćavaju li se i razgovara li se u zajedništvu o njima pismeno ili putem okupljanja, u svakom slučaju ove se vrste rada neprestano poboljšavaju i standardiziraju, a konkretni se aranžmani neprestano donose u skladu s potrebama rada na evanđelju. Na primjer, recimo da kuća Božja proizvede film s relativno novom temom i film je snimljen prilično profesionalno. Nakon što se film postavi na internet, dobije prilično visoku stopu klikova. U takvoj situaciji, kuća Božja stvara specifične zahtjeve za ovu vrstu rada na temelju povratnih informacija i potreba rada na evanđelju. Ukratko, ova se stavka rada neprestano sažima i poboljšava, a također i neprestano raste.

Za različite vrste stručnog rada, aranžmani kuće Božje zahtijevaju od ljudi da više uče i da pronađu učitelje te različite vrste resursa i nastavnih materijala iz kojih će učiti. Uzmimo pjevanje za primjer; pronalaženje učitelja od kojeg će se učiti i koji će pružati vokalno podučavanje također je konkretan radni aranžman. Nakon što čuju ovaj aranžman, starješine i djelatnici trebali bi pronaći učitelja prikladnog za ovaj posao u skladu sa zahtjevima Višnjega i angažirati ga da podučava naše pjevače, pomažući im da steknu ispravno znanje o vokalnoj glazbi i nauče ispravan način pjevanja, a naravno, moraju se pronaći i klasična djela iz kojih će se učiti. Stručno znanje o skladanju glazbe i zborskom pjevanju mora se uvijek proučavati, a radni aranžmani kuće Božje uvijek zahtijevaju od ljudi da neprestano uče stručna znanja vezana za njihove dužnosti i da nauče koristiti određene napredne i praktične metode i tako dalje. Ovi radni aranžmani i zahtjevi ne izdaju se samo jednom i nikad više, već se od starješina i djelatnika zahtijeva da često razgpvaraju u zajedništvu o tim radnim aranžmanima, da usmjeravaju one koji se bave stručnim radom, omogućujući im da nastave s učenjem i težeći tome da se sve vrste stručnog rada neprestano i učinkovito razvijaju i produbljuju, a ne da stoje u mjestu. Neki ljudi misle: „Radni aranžmani su nam danas izdani, pa ih samo trebamo primjenjivati u praksi ovaj mjesec i time je priča završena. Ako Višnji u budućnosti ne kaže ništa o tome, onda ih možda ne trebamo nastaviti primjenjivati.” Je li to doista tako? (Ne.) Starješine i djelatnici nipošto ne smiju tako razmišljati, već bi trebali s vremena na vrijeme nastaviti s propitivanjem i pitati: „Kako napreduje vaše učenje ove struke? Suočavate li se s kakvim poteškoćama? Postoji li išta što je u sukobu s načelima ili protivno njima? Tko je pokazao najbolje rezultate u učenju, tko je najvještiji i tko je najbrže pohvatao konce? Nakon proučavanja ovih teorija, što od onoga što ste naučili smatrate prikladnim za korištenje u radu kuće Božje?” Štoviše, starješine i djelatnici moraju postavljati pitanja onim ljudima u timovima za evanđelje koji uče strane jezike, kao što su: „Koliko godina učiš ovaj strani jezik? Kako napreduje tvoje učenje u posljednje vrijeme? U koliko svakodnevnih razgovora si u stanju sudjelovati? Možeš li prevoditi opće duhovne izraze? Možeš li koristiti ovaj strani jezik za komuniciranje ovih istina vezanih za propovijedanje evanđelja? Jesi li trenutno bolji u govoru ili pisanju? Trebaš li učitelja da ti pomogne u učenju? Postoji li još netko tko je prikladniji i vještiji u učenju stranih jezika? Je li se broj takvog osoblja povećao? Smatra li itko da je učenje jezika previše mučno i teško, pa ga više ne želi učiti, odustaje na pola puta i želi prijeći na drugu dužnost?” Ova konkretna pitanja vezana za ovu vrstu rada treba s vremena na vrijeme propitivati i nadgledati. Budući da je Višnji donio konkretne radne aranžmane, nadglednici bi trebali preuzeti odgovornost za ove konkretne zadatke do samog kraja. Nemoj pasivno čekati da Višnji postavlja pitanja; ako Višnji ne postavi nikakva pitanja šest mjeseci ili godinu dana, ti bi i dalje trebao obavljati sav rad dobro, prema svojim najboljim mogućnostima, i biti spreman u svakom trenutku prihvatiti pregled i usmjeravanje Višnjega – to je ispravan način razmišljanja. To je zato što su radni aranžmani izdani i priopćeni, a ti si kao nadglednik odgovoran za praćenje rada i stoga bi trebao ispuniti svoje odgovornosti. Međutim, ako nisi u stanju ispuniti svoje odgovornosti, onda si beskoristan i trebao bi biti smijenjen i eliminiran. Dakle, starješine i djelatnici trebali bi često promišljati i razgovarati u zajedništvu o ovim konkretnim radnim aranžmanima ili besjedama od Višnjega, a zatim ih provoditi i pratiti rad u skladu sa situacijom. Trebali bi vidjeti koje su vrste rada nedavno zanemarili i dugo ih nisu provjeravali, u kojima osobno nisu baš vješti i o kojima se u posljednje vrijeme nisu raspitivali te čije im je stoga trenutno stanje nepoznato, a zatim ih otići pregledati. Nadalje, što se tiče različitih vrsta stručnog rada, kuća Božja ima još jedan konkretan aranžman: zahtijeva da se relevantni daroviti pojedinci moraju neprestano otkrivati, njegovati i unaprjeđivati. Dakle, što bi starješine i djelatnici trebali učiniti kada prime ovaj radni aranžman? Moraju obratiti pažnju na to postoji li itko prikladan za obavljanje ove vrste rada. Ako su neki ljudi prikladni za obavljanje ove vrste rada, ali nisu baš ovladali tehničkom strukom, onda ih se mora brzo njegovati i rasporediti na učenje i obuku. Ukratko, različite vrste stručnog rada također su važna stavka rada. U ovaj je rad uključen velik broj stavki, a njegov je opseg također golem te je kuća Božja za njega donijela mnoge konkretne radne aranžmane. Ono što se za ovu stavku rada zahtijeva jest neprestano učenje, sažimanje i produbljivanje, a moraju se pronaći i odgovarajuća načela kako bi se provodila neprestana standardizacija. Osim toga, daroviti pojedinci koji su prikladni za obavljanje ovih dužnosti moraju se neprestano njegovati. To je radni aranžman za ovu veliku stavku različitih vrsta stručnog rada, a i lako ga je razumjeti.

V. Crkveni život

Peta stavka, crkveni život. Božja kuća je donijela konkretne aranžmane i odredbe u pogledu sadržaja koji se jede i pije tijekom crkvenog života, oblika crkvenog života i broja ljudi koji žive crkvenim životom. Božja kuća također ima odgovarajuće radne aranžmane u pogledu oblika okupljanja i sadržaja crkvenog života u posebnim okolnostima i situacijama. Ove vrste radnih aranžmana se pretežno izdaju u pisanom obliku. Radni aranžmani za crkveni život pridošlica u različitim zemljama – oblik i učestalost njihovih okupljanja, sadržaj koji jedu i piju tijekom okupljanja, i tako dalje – u osnovi su identični radnim aranžmanima za crkveni život etničkih Kineza, izuzev nekih posebnih okolnosti. Upravo sam vam dao pregled opsega radnih aranžmana koji se odnose na crkveni život – on obuhvaća i sadržaj Božjih riječi koje se jedu i piju i sadržaj za zajedništvo o istini na okupljanjima za nedavno razdoblje, kao i oblik zajedništva na okupljanjima. Na primjer, da jedna osoba ne smije dominirati u zajedništvu na okupljanjima, maksimalno vrijeme koje je svakoj osobi dopušteno za zajedništvo, kako se odnositi i postupati s ljudima koji govore opširno i nejasno se izražavaju, i tako dalje – postoje konkretne odredbe o svim ovim specifičnim stvarima koje se odnose na crkveni život i okupljanja u radnim aranžmanima. Starješine i djelatnici su, s jedne strane, odgovorni za izdavanje i priopćavanje ovih radnih aranžmana, a s druge strane, odgovorni su za to da o njima jasno održavaju zajedništvo s braćom i sestrama, omogućujući svim članovima crkve da ih razumiju i prihvate, nakon čega ih samo trebaju strogo izvršavati i pridržavati ih se. Naročito, oni koji često skreću s teme, uzrokuju ometanja, govore riječi i doktrine i izvikuju parole dok govore na okupljanjima moraju biti ograničeni, a u radnim aranžmanima postoje konkretne odredbe u vezi s ovakvim posebnim okolnostima. Radni aranžmani koji se tiču crkvenog života uglavnom se odnose na različite stvari u vezi s okupljanjima; nisu složeni, vrlo su jednostavni i, bez obzira koju dužnost osoba obavlja, samo se treba pridržavati načela iz ovih radnih aranžmana. Na primjer, na okupljanjima, timovi za evanđelje se samo trebaju pridržavati načela iz radnih aranžmana koja se odnose na crkveni život – za njih ne vrijede nikakve posebne odredbe. Drugi timovi samo obavljaju drugačiji posao od drugih ljudi; sve je isto kad se radi o stvarima kao što su okupljanja, zajedništvo o istini, molitveno čitanje Božjih riječi i zajedništvo o osobnim iskustvima – ovaj se opseg ne premašuje. Samo trebaju postupati u skladu s trenutnim odredbama Božje kuće u pogledu sadržaja koji se jede i pije tijekom crkvenog života, oblika zajedništva i oblika okupljanja. Ako uvjeti dopuštaju, ljudi se mogu okupljati osobno, a u suprotnom se mogu okupljati online. Ovo bi trebala biti vrlo jednostavna, jasno definirana stvar. Neki članovi crkve rašireni su po različitim kontinentima i zemljama, neki su u Europi, a neki na Bliskom istoku; u takvoj situaciji, online okupljanja su nužna. Na lokalnim je crkvama da odluče o vremenu održavanja svojih okupljanja i njihovoj učestalosti; Božja kuća ne donosi konkretne odredbe u vezi s tim pitanjem, niti se u njega miješa. Zašto se Božja kuća ne miješa u to pitanje? Neki ljudi u crkvi ne obavljaju svoje dužnosti s punim radnim vremenom; imaju poslove i obitelji, njihove se pojedinačne okolnosti razlikuju, a uz to su i vremenske zone u različitim zemljama različite, stoga im se mora dopustiti da sami odluče koliko će se puta tjedno okupljati i u koje vrijeme se svako okupljanje održava. Božja kuća ne donosi konkretne odredbe u vezi s tim, već samo daje načelo. Božja kuća je odredila opseg za to koliko se često novi vjernici okupljaju tjedno, i postoji razlika između toga koliko se puta tjedno okupljaju oni koji vrše svoju dužnost i oni koji je ne vrše. Postoji li radni aranžman koji zahtijeva da se novi vjernici okupljaju sedam puta tjedno? (Ne.) Dakle, na čemu se temelji broj okupljanja novih vjernika tjedno? (Temelji se na vremenu koje novi vjernici imaju.) Okupljanje najviše dva ili tri puta tjedno, a najmanje jednom, sasvim je prikladno. Neki ljudi kažu: „Ljudi u našem kraju vrlo su besposleni van poljoprivredne sezone, pa se svi žele okupljati svaki dan – čak bi nam odgovaralo i da se okupljamo dvaput dnevno. Stvarno se želimo okupljati.” Srca novih vjernika ispunjena su poletom i oni uvijek žele razumjeti više istina. Ako im obiteljske okolnosti dopuštaju, dobro je ako zatraže da prisustvuju većem broju okupljanja, sve dok to ne utječe na njihov svakodnevni život. Konkretan broj tjednih okupljanja treba se odrediti prema obiteljskim i radnim situacijama Božjeg izabranog naroda u svakom području – Božja kuća ne donosi konkretne odredbe u vezi s tim pitanjem. Oni iz Božjeg izabranog naroda koji za to imaju uvjete mogu se okupljati više, i tada će razumjeti više istina i brže postići životni rast. To je dobra stvar. Međutim, onima bez odgovarajućih uvjeta neće odgovarati okupljanje na ovaj način, i u redu je da prisustvuju najmanje jednom ili dvama okupljanjima tjedno. Broj tjednih okupljanja crkava u različitim područjima na Božjem je izabranom narodu da odluči, i nitko se u to ne bi trebao miješati. Najvažnije je da se okupljanja održavaju kako bi ljudi mogli razumjeti istinu, a ne iz bilo kojeg drugog razloga. Stoga se o broju okupljanja svake crkve odlučuje prema njezinim specifičnim okolnostima. Ako Božji izabrani narod može prisustvovati dodatnom okupljanju tjedno, onda je to korisnije za njihov životni rast. Ako postoje ljudi koji ne teže za istinom i ne žele prisustvovati većem broju okupljanja, onda im se to ne bi trebalo nametati. Pogotovo to ne bi trebalo zahtijevati od zaposlenika koji su malo zaposleniji i nemaju vremena prisustvovati većem broju okupljanja. Bez obzira na to jesu li ljudi u mogućnosti prisustvovati okupljanjima ili koliko se puta okupljaju, Božja kuća se ne miješa niti nameće ikakva ograničenja. To je zato što su okolnosti i pozadine pojedinih vjernika različite, te se stoga ne smiju stavljati pod bilo kakvu prisilu. Što se tiče sadržaja koji se jede i pije tijekom crkvenog života, Božja kuća ima odgovarajuće odredbe u svojim radnim aranžmanima, i od starješina na svim razinama u crkvi te od braće i sestara zahtijeva se da imaju jasno razumijevanje o njima. Starješine i djelatnici moraju točno razumjeti koje konkretne zadatke i pitanja zahtijevaju radni aranžmani Višnjega, a braća i sestre također moraju nadzirati starješine i djelatnike kako bi vidjeli obavljaju li oni taj posao. Kada se radi o sadržaju koji se jede i pije tijekom crkvenog života i o radnim aranžmanima u vezi s okupljanjima koji se moraju razumjeti i slijediti, starješine i djelatnici moraju postići konsenzus s Božjim izabranim narodom – odstupanja apsolutno nisu dopuštena. Radni aranžmani koji se tiču rada u crkvenom životu vrlo su jednostavni, lako razumljivi ljudima i nisu apstraktni.

VI. Upravljanje imovinom

Šesta stavka, upravljanje imovinom. Iako se za posao upravljanja imovinom ne izdaju često radni aranžmani kao za rad na evanđelju ili razne vrste stručnog rada, Božja kuća ipak ima konkretne radne aranžmane za njega. Što obuhvaća upravljanje imovinom? Obuhvaća kako se imovina čuva, gdje se čuva, tko njome upravlja i kako se ona raspodjeljuje, kako se njome upravlja i prenosi kada nastupe opasnost ili nepovoljna okruženja, kao i u drugim takvim posebnim okolnostima. Radni aranžmani doista sadrže odredbe koje se tiču svih tih stvari, i kada je riječ o ovoj stavci rada, starješine i djelatnici ne bi trebali čekati da Višnji izravno izda naredbe ili radne aranžmane, pa da tek onda pasivno počnu upravljati imovinom. Ako nema neposrednih radnih aranžmana koji od tebe zahtijevaju da postupaš s imovinom na određeni način, ili u posebnim okolnostima kada ne znaš kako postupati s imovinom i nisi u mogućnosti primiti pravovremene odgovore od Višnjega, što bi trebao učiniti? Sigurnost je na prvom mjestu i tvoja je odgovornost zaštititi imovinu Božje kuće. Kada je riječ o knjigama Božjih riječi koje je tiskala Božja kuća, zajedno sa svim različitim vrstama strojeva, namirnica, novca i druge takve imovine, starješine i djelatnici bi ih sve trebali čuvati na sigurnim lokacijama u skladu s aranžmanima Božje kuće, i ne dopustiti da se te stvari ovlaže, upljesnive ili da ih pojedu kukci, a kamoli dopustiti da ih zaplijene zli ljudi ili veliki crveni zmaj. Nadalje, osim što dobro upravljaju ovom imovinom Božje kuće, starješine i djelatnici bi također trebali održavati strogu povjerljivost; ljudima koji nemaju nikakve veze s tim stvarima ne treba dopustiti da znaju za njih, a oni koji o njima znaju moraju držati jezik za zubima i ne smiju govoriti neoprezno. Božja kuća ima konkretne radne aranžmane koji se tiču ove stavke rada, i nije prikladno neke od njih izdavati ili otkrivati u pisanom obliku. Ako starješine i djelatnici smisle bolje načine i metode za upravljanje imovinom, onda, naravno, pridržavajući se načela dobrog upravljanja i zaštite imovine Božje kuće kako bi je zaštitili od bilo kakvih gubitaka, mogu o tome razgovarati s drugim starješinama i djelatnicima i samostalno donijeti odluku. Ovo je posebna stavka rada, i oni koji nisu povjerljivi, oni kojima nedostaje osjećaj odgovornosti, oni koji imaju neispravne motive, oni koji su tek počeli vjerovati i nemaju temelj u svojoj vjeri, i oni koji uvijek pohlepno gledaju na imovinu Božje kuće, bez iznimke ne smiju znati za to. Te se stvari ne mogu izričito navesti u radnim aranžmanima Božje kuće, ali zar starješine i djelatnici i pouzdani skrbnici ne bi trebali biti svjesni toga? (Da.) Ovdje postoji posebna okolnost. Pretpostavimo da je novoizabrani starješina vjerovao u Boga samo tri godine, da je dobrog kova, vrlo entuzijastičan i naizgled djeluje dobro, ali se ne zna kakav je njegov karakter, kako gleda na imovinu, da li je li pohlepan ili ne. Te su stvari nepoznate i neizvjesne, a braća i sestre koji dugo vjeruju u Boga ne poznaju tu osobu dobro, ne poznaju tu osobu u dušu. Što bi trebalo učiniti u takvoj situaciji? Kada dođe vrijeme da im se preda posao, predaje se sav ostali posao – treba li im predati posao upravljanja imovinom? (Ne.) Zašto ne? Glavno djelo starješina i djelatnika nije samo upravljanje imovinom; imovina čini samo jedan dio njihovog posla. Ako doista postoji prikladna osoba koja upravlja imovinom, a ovaj novoizabrani starješina nije pouzdan, u redu je da mu se taj posao za sada ne preda, jer ostaje nepoznato hoće li dugo vjerovati u Boga ili hoće li moći biti postojani. U prošlosti je netko tek bio izabran za crkvenog starješinu i, nakon što je preuzeo dužnost, prvo što je učinio bilo je da je pitao Božji izabrani narod za brojeve bankovnih računa i lozinke za račune na kojima su se čuvali prilozi. Pitao je tko ima te brojeve bankovnih računa i lozinke i vršio je pritisak na njih da mu odmah predaju taj posao. U toj situaciji, treba li mu predati taj posao? Nije se brinuo niti zamarao ni za jedan drugi posao, ali je bio posebno ozbiljan i zabrinut za tu stvar – je li on bio pouzdana osoba? Nemojte misliti da je netko pouzdan zato što je starješina ili djelatnik. U stvarnosti, samo su skrbnici koji su istinski izabrani prema načelima pouzdani – oni su u stanju položiti svoje živote da bi zaštitili imovinu Božje kuće. Takvi su ljudi najpouzdaniji. Dakle, jesu li svi starješine i djelatnici sposobni za to? Ne nužno. U prošlosti je regionalnog starješinu uhvatio veliki crveni zmaj, i on je izdao svu crkvenu imovinu, što je dovelo do gubitka ogromne količine imovine. Da nije znao gdje se nalazi crkvena imovina, ne bi to mogao otkriti ni da su ga nasmrt pretukli, i zar onda imovina Božje kuće ne bi pretrpjela gubitke? Upravo zato što je previše znao, sve je odao kada nije mogao izdržati mučenje i strašna premlaćivanja, pa je taj novac završio u rukama velikog crvenog zmaja. Da mu nije bilo dopušteno znati gdje se ta imovina nalazi i da je onaj tko ju je čuvao bio pouzdan, bi li novac Božje kuće bio izgubljen i bio nasilno zaplijenjen od strane velikog crvenog zmaja? Ne, ne bi. Ovo je ozbiljna lekcija. Stoga, najvažnija točka kada je riječ o aranžmanu ovog posla jest da je sigurnost na prvom mjestu, gubici se moraju svesti na apsolutni minimum, i posao treba obavljati na bilo koji način koji je siguran. Pronađite nekoga tko pokazuje odanost u upravljanju imovinom Božje kuće da njome upravlja – to je najpouzdaniji način djelovanja. Iako ta osoba ne može raditi ništa drugo, bit će odana i definitivno će biti sposobna kada je riječ o čuvanju novca, pa je korištenje te osobe za čuvanje imovine ispravna stvar. Budući da je ova stavka rada posao s jednim zadatkom, aranžmani za njega su vrlo jednostavni: Pronađite prave ljude za čuvanje imovine i pronađite sigurno mjesto na kojem ćete je čuvati. Nadalje, postoje i konkretne odredbe u radnim aranžmanima Božje kuće koje se tiču dodjele i trošenja imovine Božje kuće; novac se može trošiti na nužne troškove, ali ne i na nepotrebne. Postoji još jedna stvar, a to je da postoji strogi regulatorni sustav za troškove vezane uz imovinu, i Božja kuća ima konkretne odredbe za različite procese i procedure, koje zahtijevaju potpise nekoliko pojedinaca, i tako dalje. Postoji upravljanje, postoji čuvanje, postoji trošenje, a postoji i računovodstvo – za sve te stvari postoje konkretni radni aranžmani.

VII. Rad na pročišćavanju

Sedma stavka, rad na pročišćavanju. Božja kuća također neprestano donosi konkretne radne aranžmane za ovu stavku rada. Radni aranžmani se, s jedne strane, donose na temelju potreba rada Božje kuće, a s druge strane, donose se na temelju klasifikacije i definicije različitih vrsta ljudi, kao i razvrstavanja svakoga prema svojoj vrsti, u skladu s njihovim očitovanjima nakon što se razotkriju. Božja kuća ima načela za postupanje sa svim vrstama antikrista, zlih ljudi i bezvjernika; neki su pročišćeni iz redova onih koji obavljaju dužnosti, neki su pročišćeni iz crkava s punim radnim vremenom i šalju u crkve sa skraćenim radnim vremenom ili u obične crkve, neki su pročišćeni iz običnih crkava i šalju u B skupine, a neki su izravno uklonjeni ili izbačeni. Božja kuća višekratno donosi radne aranžmane za rad na pročišćavanju crkve, a također ima i konkretne radne aranžmane u vezi s različitim vrstama ljudi koji ispunjavaju uvjete da budu pročišćeni. Na temelju stavova koje ljudi imaju pri obavljanju svojih dužnosti i prijestupa koje su počinili tijekom obavljanja svojih dužnosti, kao i iskvarene biti koja se razotkriva u različitim vrstama ljudi, Božja kuća konačno stvara konkretne planove za postupanje s tim ljudima. Stoga se postupanje Božje kuće s različitim vrstama zlih ljudi, bezvjernika i antikrista vrši u potpunosti u skladu s Božjim riječima i načelima istine, i vrši se u potpunosti u skladu s Božjim nakanama. Kada je riječ o ovim radnim aranžmanima, s jedne strane je potrebno imati zajedništvo o načelima istine kako bi ih ljudi razumjeli i naučili kako razlučivati različite vrste ljudi, dok je s druge strane potrebno izdati ove radne aranžmane crkvama kako bi se o njima moglo imati zajedništvo i kako bi se primijenili. U svakom slučaju, rad na pročišćavanju crkve mora se provesti što je prije moguće i apsolutno nikada ne smije biti prekinuto. Mora se nastaviti sve dok u crkvi više ne bude zlih ljudi. Nije tako da starješine i djelatnici trebaju obavljati posao pročišćenja samo neko vrijeme nakon što Višnji izda radni aranžman kojim se naređuje da se crkva pročisti, a ako se nakon tog pročišćenja ponovno otkrije da postoje zli ljudi koji uzrokuju smetnje, ali Višnji nije donio nikakve radne aranžmane o tome, onda se starješine i djelatnici ne trebaju baviti tim zlim ljudima ili ih pročistiti – to jednostavno ne bi išlo. Rad na pročišćavanju crkve mora se nastaviti provoditi na uredan način; sve dok postoje ljudi koje se mora ukloniti ili izbaciti, rad na pročišćavanju se mora nastaviti. Nemojte pasivno čekati da Višnji izda naredbe ili da vam ih priopće starješine više razine, i nemojte pasivno čekati da više braće i sestara nekoga prijavi. Čim Božji izabrani narod nekoga razotkrije i prijavi, starješine i djelatnici bi trebali započeti s istragom i rješavanjem tog slučaja. Ako starješine i djelatnici zadrže pismo s prijavom i ne riješe stvar, treba ih istražiti i s njima postupiti, a ako se utvrdi da štite zlu osobu, onda ih se mora ukloniti iz crkve zajedno sa zlom osobom. Svaki starješina ili djelatnik koji ne obavlja posao pročišćenja crkve je lažni starješina i djelatnik i treba ga odmah razriješiti dužnosti. Ako čak štite i brane zle ljude, onda ih se može okarakterizirati kao antikrista te ukloniti i izbaciti iz crkve. Ovo su konkretne odredbe koje je Božja kuća donijela u vezi s radom na počišćenju crkve. Rad na pročišćenju crkve je hitan prioritet i ima duboko značenje. Recite Mi, zar se pročišćenje crkve ne vrši da bi se crkva očistila? Ako je crkva pročišćena – to jest, ako u njoj nema zlih ljudi koji uzrokuju smetnje i ako nema bezvjernika pomiješanih sa njezinim članovima – tada će to biti prava crkva, i također će postići najbolje rezultate za crkveni život. Zar to ne bi bio još jedan veliki korak prema ostvarenju Kristovog kraljevstva? Ovakva čista crkva bila bi najkorisnija za širenje evanđelja kraljevstva, jer bi svatko posjedovao stvarnost istine, svatko bi mogao svjedočiti za Boga i biti upotpunjen kao Božji narod, i više ne bi bilo zlih ljudi koji uzrokuju smetnje. Naravno, takva bi crkva bila najblagoslovljenija. Stoga je pročišćenje crkve najznačajnija stavka rada i vrši se u potpunosti kako bi okruženje u kojem Božji izabrani narod obavlja svoje dužnosti bilo mirnije i lišeno smetnji zlih ljudi. Štoviše, Božja kuća ne podržava lijenčine i ništarije, i ne podržava parazite koji se prepuštaju udobnosti i jedu kruha do sitosti. Svi oni koji uopće ne obavljaju dužnosti te ometaju i utječu na druge ljude koji obavljaju svoje dužnosti, i svi oni koji daju neodgovorne komentare, miješaju se u tuđa posla i ne bave se svojim poslom u crkvi, također se trebaju ukloniti. Sve različite vrste ljudi sada su potpuno otkrivene, rad na pročišćenju crkve je prijeko potreban i mora se obaviti temeljito i dobro. Svi ti zli ljudi, antikristi, bezvjernici, ništarije i paraziti koji su otkriveni su oni koje je Bog odbacio, i njima nema spasa. Kad crkva ne bi poduzela posao pročišćenja, to bi utjecalo na rad na širenju evanđelja. Stoga je rad na pročiščenju crkve važna stavka rada koju je trenutno hitno potrebno dobro obaviti. Samo su oni starješine i djelatnici koji mogu dobro obaviti posao pročišćenja crkve vrijedni obučavanja i mogu nastaviti biti starješine i djelatnici. Svaki starješina ili djelatnik koji ometa rad na pročišćenju crkve je kamen spoticanja i prepreka, i Božji izabrani narod ga mora razotkriti i prijaviti. Starješine i djelatnici na svim razinama moraju prvo temeljito ukloniti i riješiti sve te kamene spoticanja i prepreke u radu crkve – to je u skladu s Božjim nakanama. Samo to doprinosi nesmetanom napretku različitih stavki crkvenog rada i tome da crkva izvršava Božju volju kako bi Bog mogao zadobiti svu slavu.

VIII. Vanjski poslovi

Osma stavka, vanjski poslovi. Rad na vanjskim poslovima nije ni velika ni mala stavka rada, i postoji nekoliko načela u radnim aranžmanima Božje kuće u vezi s vanjskim poslovima. Jedno je upoznati se s lokalnim zakonima i specifičnim lokalnim propisima. To jest, bez obzira na to što crkva radi na određenom mjestu, prvo se morate upoznati s lokalnim zakonima – to je jedno načelo. Drugo načelo je da se, kada naiđete na probleme vezane za vanjske poslove koje ne razumijete ili koji vam nisu jasni, morate se posavjetovati s odvjetnikom i relevantnim pravnim stručnjacima, a ne donositi neinformirane sudove samostalno; morate stvoriti konkretne planove za rješavanje stvari u skladu s različitim nacionalnim uvjetima u različitim zemljama. Dakle, kako nastaju ti planovi? Morate se držati onoga što odvjetnik kaže i pustiti odvjetnika da donosi odluke – nemojte sami donositi samovoljne prosudbe ili odluke. Nacionalni uvjeti, politike, zakoni i propisi razlikuju se u svakoj zemlji, stoga nemojte djelovati na temelju svoje mašte. Na primjer, recimo da vidiš kako nekoga pljačkaju na ulici u Kini. Zakoni u Kini propisuju da svaki prolaznik koji to vidi može hrabro intervenirati, prvo uhvatiti lopova, a zatim ga predati policiji. Ako to učiniš, postat ćeš junak, nećeš trebati snositi nikakvu pravnu odgovornost i trebao bi biti pohvaljen. To je nacionalna situacija i sustav u Kini i to je vrsta tradicionalne kulture u Kini – Kinezi to opisuju imenom koje lijepo zvuči - „tradicionalna vrlina”. Međutim, na Zapadu, posebno u zemljama poput SAD-a i Kanade, ako, vidjevši lopova kako nešto krade, odmah ga uhvatiš i čekaš da policija dođe i uhiti ga, onda je to pogrešno, to je kršenje zakona. To je zato što si ti samo običan građanin, a ne službenik za provedbu zakona i nemaš pravo nikoga uhititi; samo policija ima pravo nekoga uhititi. Kada vidiš lopova kako nešto krade, možeš to prijaviti policiji, ali ne možeš sam uhititi lopova. Ako samovoljno uhitiš lopova, onda postupaš nezakonito – to je zakon na Zapadu. Nije prikladno prakticirati „tradicionalnu vrlinu” Kineza na Zapadu; Zapad ima svoje zakone. Ako vidiš nekoga da pada na ulici u nekoj zemlji na Zapadu, što zakon propisuje? Moraš prići i pitati: „Jesi li dobro? Trebaš li pomoć?” Ako osoba kaže da ne treba pomoć, onda možeš otići. Ako vidiš da je netko pao, ali ga ne pitaš je li dobro ili ga ne provjeriš, već samo nastaviš hodati, onda kršiš zakon. Ako se nađeš u takvoj situaciji u Kini, to može biti prijevara i neće ti se ništa dogoditi ako to ignoriraš. Ako pitaš: „Jesi li dobro? Trebaš li pomoć?”, to za tebe može biti problematično, osoba bi te mogla prevariti, i onda možeš zaboraviti na dobar život. Što vam govore ova dva primjera? Obrazovanje u različitim zemljama i među različitim rasama potpuno je drugačije, kao i društvena okruženja i društveni sustavi te, naravno, zakoni i propisi. Kada je riječ o radu na vanjskim poslovima, s jedne strane, ljudi koji obavljaju taj posao trebaju točno razumjeti zakone, propise i odredbe vezane uz crkveni rad, a s druge strane, trebali bi također širiti neka opća znanja ili zakonske odredbe koje braća i sestre trebaju znati. Stoga, Božja kuća ima radne aranžmane koji se tiču ove stavke rada i koji zahtijevaju od onih koji je obavljaju da se u svemu što rade uvijek prvo savjetuju s relevantnim zakonima i vladinim propisima. Posebno kada se susretnu s problemima koje je teško riješiti, moraju se savjetovati s odvjetnikom i ne donositi slijepo vlastite prosudbe ili oblikovati rješenja u skladu s razmišljanjem i logikom Kineza – to je glup i neznalački način postupanja. Kada to shvatite, tada biste trebali znati značaj rada na vanjskim poslovima, koje rezultate treba postići, kao i koliko je nužno da Božja kuća donese ove radne aranžmane. Opseg ove stavke rada nije jako velik, pa je u većini okolnosti dovoljno samo da osoblje uključeno u ovaj posao ima jasno razumijevanje njegovih radnih aranžmana. Ako je to nešto što braća i sestre trebaju znati, onda im pomozite da to razumiju i shvate. Rad na vanjskim poslovima je također vrlo važan, jer neće biti dobro ako braća i sestre ne razumiju zakone i propise koji se odnose na njihov život i rad u inozemstvu. Božja kuća ima konkretne radne aranžmane o tome što se u tom pogledu zahtijeva, i samo je potrebno to provesti na temelju radnih aranžmana. Ako se pojave posebne okolnosti, Božja kuća će stvoriti neka hitna rješenja. Ako se posao odnosi na rad na vanjskim poslovima, morate se savjetovati s osobljem za vanjske poslove i vidjeti koje konkretne aranžmane Božja kuća ima u vezi s tim poslom; nemojte se slijepo oslanjati na svoju maštu i djelovati neinformirano. Takvo postupanje lako može uzrokovati probleme, a posljedice će biti nesagledive. Rad na vanjskim poslovima je također posao s jednim zadatkom, nije složen, i trebali biste moći pronaći većinu specifičnih radnih pitanja u radnim aranžmanima. Kada ljudi tek počnu obavljati vanjske poslove u inozemstvu, mogu se činiti donekle složenim, ali nakon što ih neko vrijeme obavljaju, pronađu obrasce i metode, i više se ne čine tako složenim. U početku su Kinezi koji su otišli u inozemstvo bili prijavljivani zbog bacanja smeća, prekasnog odlaska na spavanje, preranog ustajanja ujutro, ometanja ljudi lajanjem svojih pasa, vješanja odjeće na balkonima i nepravilnog parkiranja – bili su prijavljivani za mnoge stvari. Na kraju su bili prijavljeni mnogo puta, policija im je uvijek kucala na vrata kako bi im dala smjernice, i tek nakon dugo vremena shvatili su da su u inozemstvu, a ne u Kini. Malo-pomalo, postali su oprezniji, stekli su određenu svijest o zakonu i razumjeli su neka pravila koja se tiču života, rada, vožnje i tako dalje. Kada su Kinezi prvi put otišli u inozemstvo, razumjeli su samo neka osnovna pravila ponašanja i nisu imali ni osnovno znanje o većini pravnih pitanja; bili su poput divljih životinja, bez ikakve svijesti o zakonu. Nakon nekoliko godina, stekli su nešto znanja i razumjeli neka pravila, kao da su bili pripitomljeni, i malo su se popravili.

IX. Crkvena skrb

Deveta stavka, crkvena skrb. Božja kuća prethodno je donijela radne aranžmane u vezi s crkvenom skrbi, pa ako oni koji puno radno vrijeme vrše svoje dužnosti ili njihove obitelji trebaju pomoć da sastave kraj s krajem, crkveni starješine moraju riješiti to pitanje. Specifični planovi provedbe i načela mogu se pronaći u tim radnim aranžmanima, a Božja kuća pružila je konkretne smjernice i odredbe. Što se tiče braće i sestara koji su bili zatvoreni zbog svoje vjere u Boga i time uzrokovali poteškoće u svakodnevnom životu svojih obitelji; roditelja koji duže vrijeme vrše svoje dužnosti izvan doma i nemaju nikoga tko bi se brinuo o njihovoj djeci; i bolesne braće i sestara koji su godinama vršili svoje dužnosti - crkva bi trebala pružiti pomoć i rješavanje tih i drugih takvih poteškoća. Postoji posebna okolnost vezana za ovu stavku rada, a to je kada određene obitelji ispunjavaju uvjete da ugošćuju braću i sestre u svojim domovima, ali nemaju izvor prihoda – kako onda treba postupiti s njihovim troškovima za ugošćivanje braće i sestara? To spada pod rad crkvene skrbi. Odredbe u vezi s tim mogu se pronaći u radnim aranžmanima, ili starješine i djelatnici mogu razumno raspodijeliti crkvene resurse u skladu s lokalnom situacijom kako bi se provodilo ugošćivanje – crkva ima konkretne odredbe za sve te stvari. Ako se pojave neke posebne okolnosti izvan opsega ovih konkretnih odredbi, tada starješine i djelatnici mogu razgovarati u zajedništvu i raspraviti o tome te donijeti konkretne, razumne aranžmane na temelju uobičajenog životnog standarda tog područja. Iako ovo nije stavka rada velikih razmjera, niti je to vrlo važan zadatak, to je rad koji spada u opseg odgovornosti starješina i djelatnika i ne smije se zanemariti. Ako nema nikoga tko treba potporu da sastavi kraj s krajem ili financijsku pomoć, onda nema potrebe da se starješine i djelatnici posebno trude pronaći ljude kojima je to potrebno. Ako takvih ljudi ima, onda ih starješine i djelatnici ne bi trebali izbjegavati, a još manje bi ih trebali ignorirati, stajati po strani ili se pretvarati da ih ne vide. Trebali bi postupati u skladu s načelima – to je njihova odgovornost.

X. Planovi za hitne slučajeve

Deseta stavka, planovi za hitne slučajeve. Planovi za hitne slučajeve odnose se na posebna pitanja koja se javljaju u bilo kojem dijelu rada Božje kuće. Bez obzira na to da li se problemi koje je hitno potrebno riješiti pojavljuju u radu na jevanđelju, ili administrativnom radu, ili stručnom radu, ili se rješava slučaj koji uključuje antikriste ili lažne starješine, ili se razlučuje neka posebna situacija u kojoj su ljudi zaluđeni, sve to spada u kategoriju planova za hitne slučajeve. Na primjer, ako netko uzrokuje prekide i smetnje, ili ako se antikrist ponaša samovoljno i diktatorski i pokušava uspostaviti vlastito kraljevstvo, i tako dalje, čim Božja kuća otkrije da je vrijedno napraviti radni aranžman za konkretno planiranje u vezi s jednom od tih situacija, ona će sastaviti odgovarajuću pisanu obavijest. Planovi za hitne slučajeve temelje se na određenim hitnim situacijama koje se u to vrijeme događaju u crkvi, a Višnji stvara posebne radne aranžmane u skladu s ozbiljnošću okolnosti, a zatim ih izdaje i priopćava. Konkretan plan može se odnositi na bilo koju stavku rada koju bi starješine i djelatnici trebali obaviti, sve dok ga je Višnji uredio i dok Višnji zahtijeva od starješina i djelatnika da ga provedu, tada ga starješine i djelatnici moraju izdati i provesti u skladu s radnim aranžmanima Višnjeg. Ne bi se trebali neozbiljno odnositi prema tim radnim aranžmanima. Kada Višnji donosi takve radne aranžmane, oni nisu ništa manje važni od bilo kojeg administrativnog rada ili bilo kojeg specifičnog stručnog rada. Iako su ti radni aranžmani samo privremeni, starješine i djelatnici bi ih svejedno trebali izdavati, priopćavati, provoditi i pratiti kao formalne radne aranžmane, a kasnije Višnjem podnijeti iskaz i izvještaj – to je odgovornost starješina i djelatnika. Planovi za hitne slučajeve nisu usmjereni na neku određenu stavku rada, to jest, Višnji će u bilo kojem trenutku dodijeliti zadatak, postaviti zahtjev ili izdati radni aranžman starješinama svih razina u svim područjima, a starješine i djelatnici ne smiju ignorirati takvu vrstu rada. Budući da su to radni aranžmani i da se izdaju starješinama svih razina i svim područjima, to je rad koji spada u opseg odgovornosti starješina i djelatnika. Starješine i djelatnici ne bi trebali stajati po strani ili klasificirati posao prema opsegu, ili prema tome da li je to posao koji spada u njihovu nadležnost ili ne, niti nagađati o tonu i hitnosti Višnjeg u radnim aranžmanima kako bi odlučili hoće li ih pravovremeno provesti. Takve se stvari ne bi smjele događati, već bi starješine i djelatnici trebali obavljati posao kao da je formalni posao i dovršiti ga tretirajući ga kao važan zadatak i poslanje – to je odgovornost starješina i djelatnika. Postoje planovi za hitne slučajeve u posebnim okolnostima, i to je rad koji se obavlja u posebnim kontekstima. Kada se dogode određene specifične i posebne stvari, Višnji će iskoristiti te kontekste i događaje kako bi naveo starješine i djelatnike ili braću i sestre da iskoriste tu priliku da, koristeći istinu na praktičniji način, nauče razlučivati ljude i stvari, da nauče kako prozreti ljude i stvari i postignu veće razumijevanje istine. Svrha toga je omogućiti ljudima da razluče lažne starješine i antikriste. Osim toga, to se čini kako bi se braći i sestrama omogućilo mirno, prikladno i neometano okruženje za njihov crkveni život. S druge strane, to se čini kako bi se ljudima omogućilo da pravovremeno nauče različite lekcije i prođu obuku; nakon što se jednom obuče na taj način, ljudi će postići ogroman napredak u svojim životima. To je način na koji Višnji obučava starješine i djelatnike svih razina te braću i sestre, posebno onu braću i sestre koji teže za istinom. U tome nema zlobe, Višnji ne muči ljude niti pravi od muhe slona. Iako su to planovi za hitne slučajeve, koji su privremeni radni aranžmani, oni su ipak smisleni i vrijedni, i nadam se da starješine i djelatnici svih razina, kao i braća i sestre, to mogu razumjeti i ispravno im pristupiti.

Nabrojali smo ukupno deset stavki radnih aranžmana i Ja sam sada uglavnom završio s besjedama o tih deset stavki. Nisam o njima besjedio detaljno, ali ono što sam iznio dovoljno je da vam omogući da razumijete i shvatite što su točno radni aranžmani i koje konkretno djelo obavlja Božja kuća. S druge strane, omogućeno vam je da kroz ove konkretne stavke shvatite što točno Bog čini u crkvi i među onima koje je On izabrao. Djelo Božje kuće nije bavljenje poduzetništvom, ni politikom, ni ljudskim pravima, niti bilo kakvom komercijalnom djelatnošću; stavke djela koje Božja kuća obavlja su one koje se nalaze u radnim aranžmanima. I tako, neke vladajuće stranke i društvene institucije uvijek prate, istražuju i ispituju što se događa s Crkvom Svemogućeg Boga, i možda su istražujući to – gledajući videozapise i mrežne stranice Božje kuće – potvrdili da je Crkva Svemogućeg Boga istinska vjera i da nije uključena u političke aktivnosti bilo koje zemlje. Crkva Svemogućeg Boga je mnogo godina trpjela pomahnitalo ugnjetavanje i napade KPK, a ipak i dalje nastavlja propovijedati evanđelje i svjedočiti o Bogu, i postavila je Božje riječi, istinu i sve vrste videozapisa svjedočanstava na internet, donoseći tako velike i brojne koristi ljudskom društvu i u potpunosti potkrepljujući stav da Bog neprestano izražava istinu i spašava čovječanstvo u posljednjim danima. Stalno istražuju i istražuju, i kakav rezultat dobivaju iz svog istraživanja? Zar nisu strašno razočarani? Čak su razmišljali o tome kakvu bi polugu mogli pronaći da našoj crkvi prikače etiketu „kulta” i da crkvu proglase antipartijskom i antidržavnom. Ali sada vide da to ne mogu učiniti – sudeći prema radnim aranžmanima koje je crkva izdavala tijekom godina, nemaju načina da crkvi prikače te etikete, a njihovo je istraživanje bilo potpuno uzaludno. To je isto kao kad su Židovi proučavali Gospodina Isusa u ono vrijeme. Pismoznanci, farizeji i visoki vladini dužnosnici proučavali su što je Gospodin Isus govorio i činio i otkrili da ništa što je On učinio nije bilo protiv zakona ili politike, da je sve što je Gospodin Isus rekao i učinio bilo ispravno, da je bilo istina i da je bilo u potpunosti u skladu sa Svetim pismom, i na kraju su bili razočarani. Vjerski svijet sada vidi da Božja kuća proizvodi sve više filmova i videozapisa iskustvenih svjedočanstava, a posebno raste broj knjiga i čitanja Božjih riječi, pa što oni misle? Ako ne mogu vidjeti da sve te stvari dolaze od Boga, onda su zaista nevjerojatno glupi! Ono što dolazi od Boga mora cvjetati – to je rezultat djela Duha Svetoga i to nitko ne može sakriti. Božje su se riječi sada proširile po cijelom svijetu i istine koje On izražava položene su pred cijelo čovječanstvo; Božja pojava i djelo moćno teku naprijed, nijedna nacija ni sila ne može im se suprotstaviti. Veliki crveni zmaj već je potpuno osramoćen i poražen! Bez obzira na to kako ga vjerski svijet osuđivao, oni se ne mogu oduprijeti Božjem djelu i na kraju mogu biti samo eliminirani i utopljeni njegovom valovitom plimom.

Ja sam sada završio s besjedom o stavkama radnih aranžmana. Nije li ono o čemu sam besjedio sav rad koji obavlja Božja kuća? Ovaj rad je ono što vi vidite svojim očima, što čujete svojim ušima i što osobno doživljavate i cijenite – u tome nema ničeg povjerljivog. Veliki crveni zmaj ima sve crkvene radne aranžmane tijekom godina – radni aranžmani koje posjeduju brojni su i sveobuhvatni. Proučavaju ih svaki dan, i stalno ih proučavaju i proučavaju dok na kraju ne dođu do ovog zaključka: „Ako ti ljudi neprestano šire Božje riječi i na ovaj način svjedoče o Božjem djelu, onda će to biti strašno! Svi ti ljudi moraju biti istrijebljeni i ne smiju biti pošteđeni čak i ako pobjegnu u inozemstvo.” Vidiš, đavli nisu isto što i obični iskvareni ljudi – oni će se protiviti Bogu do samog kraja. Ako obični iskvareni ljudi vide svjedočanstva iz crkve, u stanju su ih razumjeti, misle da su razumna i neće se upuštati ni u kakav progon. Sotona i đavli, međutim, nisu takvi. Kad vide da slijediš Boga i svjedočiš o Bogu, oni te mrze, žele te ubiti i ne dopuštaju ti da živiš. Ako ne činiš što kažu i ne klanjaš im se, onda te nikada neće pustiti na miru i neće ti dati da živiš. Lovit će te do smrti kamo god ideš; čak i ako odeš na kraj svijeta, i dalje te neće pustiti. To je ono što veliki crveni zmaj čini. To je opačina Sotone i različita je od običnih iskvarenih ljudi. To ti mora biti jasno.

Kako točno priopćiti i provesti radne aranžmane

I. Kako priopćiti radne aranžmane

Ovih deset stavki radnih aranžmana predstavlja opseg i sadržaj različitih poslova koje Bog obavlja u crkvi i među Božjim izabranim narodom. Razumijevanje sadržaja i opsega ovog posla pomaže Božjem izabranom narodu da nadzire starješine i djelatnike kako bi dobro obavljali ovaj posao. S druge strane, to prvenstveno pomaže starješinama i djelatnicima da razumiju i shvate opseg svojih odgovornosti, posao koji bi trebali obavljati i odgovornosti koje bi trebali ispunjavati, te da imaju točnu definiciju naziva „starješine i djelatnici”. Koje su odgovornosti starješina i djelatnika? Kakvo bi obličje trebali proživjeti? Trebaju li biti poput dužnosnika državne vlade? (Ne.) „Starješine i djelatnici” nije službeni položaj ili titula. Čovjek bi trebao razumjeti što su starješine i djelatnici na temelju dužnosti koje obavljaju, poslanja koje im Bog povjerava i standarda koje On od njih zahtijeva. Na taj način, čovjek će steći relativno konkretno razumijevanje oznake „starješine i djelatnici”, a definicija starješina i djelatnika postat će jasnija. Koje su minimalne odgovornosti koje bi starješine i djelatnici trebali ispuniti? Trebali bi točno priopćiti, izdati i provesti svaki radni aranžman u skladu sa zahtjevima Božje kuće, kao što je spomenuto u devetoj stavci. Bez obzira na koji se aspekt radni aranžman odnosi, sve dok se priopćava putem starješina i djelatnika, ono što oni moraju učiniti jest da radni aranžman priopće crkvama bez odgode i bez zastoja, nakon što ga u potpunosti točno razumiju. Što se tiče onih kojima se radni aranžmani priopćavaju, ako Božja kuća zahtijeva da se radni aranžmani priopće svim razinama starješina i djelatnika, uključujući ljude na razini propovjednika, crkvenih starješina i crkvenih đakona, onda bi ih trebalo priopćiti sve do ljudi na toj razini, i to je to; ako se radni aranžmani trebaju priopćiti svakom bratu i sestri, onda bi ih trebalo priopćiti svakom bratu i sestri u strogom skladu sa zahtjevima Božje kuće. Ako okruženje čini nezgodnim da se radni aranžmani priopćavaju u pisanom obliku, i ako bi to donijelo sigurnosne rizike ili još veće nevolje, onda bi se važan i glavni sadržaj radnih aranžmana trebao točno priopćiti svakoj osobi usmeno. Dakle, kako se to mora učiniti da bi se radni aranžmani smatrali priopćenima? Ako se radni aranžmani priopćavaju pismeno, mora se potvrditi da su ih svi primili, da svi znaju za njih i da ih svi shvaćaju ozbiljno; ako se priopćavaju usmeno, onda se, nakon što su priopćeni, ljude mora opetovano pitati razumiju li ih jasno i pamte li ih, a može ih se čak i zamoliti da ponove radne aranžmane – samo se na taj način može smatrati da su radni aranžmani uistinu priopćeni. Ako ljudi mogu ponoviti i jasno navesti koja su tražena načela Božje kuće i koji je specifičan sadržaj, to dokazuje da su radni aranžmani već priopćeni u njihove umove, da su ih zapamtili i da ih jasno razumiju. Tek se tada može smatrati da su radni aranžmani uistinu priopćeni. Ako su uvjeti, okruženje i drugi takvi čimbenici prikladni za pismeno priopćavanje radnih aranžmana, onda se oni apsolutno moraju priopćiti pismeno; ako se ne mogu priopćiti pismeno jer to okruženje ne dopušta i umjesto toga se moraju priopćiti usmeno, onda se mora potvrditi da je ono što se usmeno priopćava identično radnim aranžmanima, da nisu iskrivljeni, da im nije dodano nikakvo osobno shvaćanje i da se prenosi izvorni tekst – samo se na taj način može smatrati da su radni aranžmani uistinu i točno priopćeni. Radni aranžmani trebaju se priopćavati u potpunosti prema njihovom specifičnom tekstu; ne bi se trebali priopćavati na neodgovoran način ili s iskrivljenim ili apsurdnim tumačenjima temeljenim na osobnim shvaćanjima i zamislima ljudi. Kada je riječ o njihovom točnom priopćavanju, ljudi bi trebali razumjeti razinu strogosti za priopćavanje radnih aranžmana; to jest, njihovo priopćavanje mora biti točno. Neki ljudi kažu: „Moramo li ih priopćiti precizno?” Ne, za to nema potrebe. Preciznost je ono što se zahtijeva od uređaja; ako ih ljudi mogu samo točno priopćiti, već će učiniti dobar posao. Na primjer, što se tiče crkvenog života, radni aranžmani Božje kuće zahtijevaju da Božji izabrani narod jede i pije Božje riječi o spoznaji Boga – je li to lako priopćiti? (Da.) Radni aranžmani daju ljudima opseg i oni mogu čitati sve te relevantne Božje riječi. Međutim, ako netko pogrešno protumači radne aranžmane, dodajući svoje osobno shvaćanje, predodžbe i zamisli te priopćavajući neke dodatne riječi, ne znači li to da je odstupio od radnih aranžmana? Priopćava li on točno radne aranžmane? (Ne.) On priopćava radne aranžmane s vlastitim dodacima – to je čista besmislica. Čovjek mora nekoliko puta pročitati svaki radni aranžman koji dolazi od Višnjeg i biti jasan u vezi s njegovim točnim značenjem, smislom izdavanja ovog radnog aranžmana i rezultatima koje se njime namjerava postići, a zatim shvatiti ispravan način primjene specifičnih stavki rada koje je Višnji uredio, izbjegavajući bilo kakve pogreške. Priopćavanje radnog aranžmana nakon što se o tim stvarima razgovaralo u zajedništvu i nakon što su shvaćene bit će u potpunosti točno. Ono što se prvo mora učiniti jest dostaviti radne aranžmane od starješina i djelatnika pastoralnih područja svim drugim razinama starješina i djelatnika, koji će ih zauzvrat konačno proslijediti voditelju svakog tima u svakoj crkvi. Zatim se o radnim aranžmanima Božje kuće mora nekoliko puta razgovarati na okupljanjima kako bi ih sav Božji izabrani narod razumio i znao kako ih provesti u djelo – tek kada se postigne taj učinak, može se smatrati da su priopćeni. Radni aranžmani moraju se priopćavati prema metodi i opsegu koje zahtijeva Božja kuća. Naravno, sadržaj koji se priopćava mora biti točan i bez pogrešaka. Starješine i djelatnici ne smiju ih olako pogrešno tumačiti i dodavati vlastite ideje – to nije njihovo točno priopćavanje i predstavlja neispunjavanje njihovih odgovornosti kao starješine ili djelatnika. Tako treba razumjeti točno priopćavanje i provođenje radnih aranžmana.

Što bi starješine i djelatnici trebali učiniti ako još uvijek nisu sigurni kako točno priopćiti radne aranžmane? Postoji vrlo jednostavna i laka metoda za to. Nakon što starješine i djelatnici prime radne aranžmane, trebali bi prvo razgovarati u zajedništvu o radnim aranžmanima s drugim starješinama i djelatnicima, pogledati koliko konkretnih stavki Višnji zahtijeva za te radne aranžmane i nabrojati ih jednu po jednu. Zatim, na temelju tih radnih aranžmana, trebali bi razmotriti stvarno stanje lokalne crkve, kao što su okolnosti rada na evanđelju, raznih vrsta stručnog rada i crkvenog života, kao i kov i obiteljske okolnosti svih različitih vrsta ljudi, i tako dalje, uzimajući sve to u obzir kako bi vidjeli kako te dijelove posla treba provesti. Kroz razgovor u zajedništvu, svi starješine i djelatnici moraju postići identično i točno razumijevanje radnih aranžmana i imati odgovarajuće metode za njihovo priopćavanje – samo će se na taj način radni aranžmani točno priopćiti. Ako starješina ili djelatnik primi radne aranžmane i, ne znajući što oni konkretno podrazumijevaju, naslijepo okupi braću i sestre te ih izda i priopći, je li to prikladno? Rezultat toga je da se, mjesec ili dva nakon što su radni aranžmani priopćeni, otkrije da postoje odstupanja u načinu na koji su provedeni u svakoj crkvi, i tek kada starješina ili djelatnik pažljivo pogleda radne aranžmane, otkrije da su priopćeni s odstupanjima. Da je taj starješina ili djelatnik tada savjesno pročitao i razgovarao u zajedništvu o radnim aranžmanima, bilo bi u redu, ali zbog njihove trenutne lijenosti i površnosti, uzrokovali su pojavu mnogih pogrešaka i odstupanja u crkvenom radu, a kasnije ih moraju ispravljati. To dodaje čitav nepotreban dodatni korak i gubi se vrijeme. Bilo bi bolje da su izravno jasno u zajedništvu razgovarali o radnim aranžmanima, a zatim ih priopćili i proveli jedan po jedan. Nije li pogreška kada se posao ne obavi dobro? (Jest.) Stoga, postoje koraci za točno priopćavanje radnih aranžmana. Starješine i djelatnici prvo moraju imati istinsko shvaćanje i točno razumijevanje specifičnog sadržaja radnih aranžmana, a zatim moraju imati na umu konkretne planove provedbe, metode provedbe i ciljane pojedince za provedbu – samo se na taj način radni aranžmani mogu točno priopćiti. Je li prikladno ako starješine i djelatnici naslijepo izdaju i priopćavaju radne aranžmane kada ih ne shvaćaju u potpunosti, kada ih samo naizgled razumiju, kada su nejasni i neodređeni u vezi s njima, ili kada jednostavno ne razumiju specifične zahtjeve i sadržaj u njima? (Ne.) Mogu li takvi starješine i djelatnici dobro obavljati posao? Očito ne. Dakle, u situacijama kada braća i sestre ne znaju koji su specifični traženi standardi i načela u radnim aranžmanima, ili kako ih točno provesti, starješine i djelatnici će već imati točno razumijevanje radnih aranžmana, kao i konkretne planove i korake za njihovu provedbu – samo na taj način starješine i djelatnici mogu provesti prvi korak, to jest, priopćavanje radnih aranžmana. Nakon što su radni aranžmani priopćeni, i nakon što braća i sestre svi točno razumiju sadržaj radnih aranžmana i imaju određeno znanje o smislu, vrijednosti i standardima djela koje Božja kuća obavlja, tada bi starješine i djelatnici trebali odmah razgovarati u zajedništvu o tome kako rasporediti ljude i specifične dijelove posla, i o konkretnom planu tko će provesti i obaviti taj posao – to su koraci za obavljanje posla. Što mislite o praćenju posla na ovaj način? Može li se to smatrati pomnim praćenjem posla? Je li to pravovremeno praćenje posla? (Da.)

II. Kako provesti radne aranžmane

Nije stvar u tome da, nakon što starješine i djelatnici dobiju radni aranžman, trebaju ga samo priopćiti i izdati, i da je time sve gotovo. Može li se radni aranžman smatrati provedenim jednom kad Božji izabrani narod u svakoj crkvi sazna da je taj radni aranžman izdan? To nije istinsko izvršavanje ili provedba radnog aranžmana, to nije ispunjavanje njihovih odgovornosti, niti je to mjerilo koje Bog u konačnici zahtijeva. Priopćavanje i izdavanje radnog aranžmana nije cilj – njegova provedba je cilj. Dakle, kako se radni aranžmani trebaju konkretno provesti? Starješine i djelatnici moraju sazvati sve relevantne nadzornike i braću i sestre i razgovarati s njima o tome kako treba obaviti posao, dok istovremeno odabiru glavnog nadzornika i članove tima za izvršenje posla. Prvo što starješine i djelatnici trebaju učiniti prilikom provedbe posla jest održati razgovor u zajedništvu – razgovor o tome kako obaviti posao u skladu s načelima i u skladu s ovim radnim aranžmanom iz Božje kuće, te kako ga obaviti na način da se ovaj radni aranžman iz Božje kuće provede i izvrši. Tijekom razgovora u zajedništvu, braća i sestre te starješine i djelatnici trebaju predložiti različite planove i na kraju odabrati način, metodu i korake koji su najprikladniji i najviše u skladu s načelima, odlučujući što učiniti prvo, a što nakon toga, kako bi se posao mogao odvijati na uredan način. Jednom kad se to shvati u teoriji, kad ljudi više nemaju nikakvih poteškoća ili predodžbi, kad ne osjećaju nikakav otpor prema ovom poslu i kada mogu razumjeti značenje i svrhu ovog radnog aranžmana Božje kuće, posao se još uvijek ne može smatrati provedenim. Mora se također odlučiti tko je najprikladniji za ovaj posao i najvještiji u njemu, tko može preuzeti odgovornost za ovaj posao i tko ima sposobnost da ga dovrši. Ljudi koji će preuzeti ovaj posao moraju biti odabrani, plan provedbe i rok za dovršetak moraju biti postavljeni, a resursi, materijali i druge takve stvari potrebne za dovršetak posla moraju biti pripremljeni i jasno navedeni – tek se tada posao može smatrati provedenim. Naravno, prije provedbe, također je potrebno provesti konkretnu komunikaciju i rasprave s ljudima odgovornima za ovaj posao pojedinačno, pitajući ih jesu li prije radili ovaj posao te kakva su njihova mišljenja i razmišljanja o njemu. Ako pruže neke planove i razmišljanja koja su u skladu s načelima, onda se oni mogu usvojiti. Nadalje, u provedbi svakog posla, mora se također obratiti pozornost na otkrivanje koliko problema zapravo postoji – ovaj se korak ne smije zanemariti. Nakon što se problemi otkriju, moraju se smisliti načini da se problemi pravovremeno riješe, i tek nakon temeljitog rješavanja svih postojećih problema radni će aranžman biti stvarno proveden. Povrh toga, zar ne morate također tražiti kako obaviti ovaj posao na način koji je u skladu sa zahtijevanim načelima Božje kuće? Štoviše, ima li Božja kuća ikakve zahtjeve u pogledu vremena za ovaj posao, u kojem se vremenskom okviru mora dovršiti, ima li ikakvih konkretnih odredbi u pogledu profesionalnih vještina, i tako dalje, sve su to teme o kojima bi starješine i djelatnici trebali razgovarati s relevantnim nadzornicima. To je provedba. Provedba ne završava usmenom komunikacijom ili teorijom, već uključuje stvarni napredak relevantnog posla, kao i određene specifične probleme i poteškoće koje treba riješiti. To su sve stvari koje bi starješine i djelatnici trebali razmotriti prilikom provedbe radnog aranžmana s nadzornicima. To jest, prije obavljanja ovog specifičnog posla, starješine i djelatnici trebali bi obaviti ovakav razgovor, analizu i raspravu s nadzornicima – to je provedba. Ova je provedba odgovornost starješina i djelatnika, i to je ono što starješine i djelatnici trebaju postići. Primjenjivati na ovaj način znači obavljati stvaran posao. Pretpostavimo da starješina kaže: „Trenutno ni ja ne znam kako obaviti ovaj posao. U svakom slučaju, predao sam ga tebi. Također sam ti prenio i izdao radni aranžman i rekao ti o svim povezanim stvarima. Što se tiče toga znaš li ti to učiniti ili ne, kako ćeš to učiniti, hoćeš li to učiniti dobro ili loše i koliko će ti vremena trebati, to je sve na tebi. Te stvari nemaju nikakve veze sa mnom. Obavivši ovoliko posla, ispunio sam svoju odgovornost.” Je li to nešto što bi starješine i djelatnici trebali reći? (Ne.) Ako starješina to kaže, kakva je on osoba? On je lažni starješina. Kad god Višnji imaju zahtjeve i potrebno je obaviti posao prema radnim aranžmanima, takva osoba to potpuno prebacuje na nekog drugog, govoreći: „Vi to učinite, ja ne znam kako. Vi ionako sve razumijete. Vi ste stručnjak, ja sam laik.” Ovo je „poznata izreka” koju često izgovaraju lažni starješine; nađu izgovor i onda se iskradu.

Ukratko rečeno, lažni starješine nisu odgovorni u svom poslu. Bez obzira na to je li njihov kov visok ili nizak, ili jesu li dorasli poslu, glavno je da nisu pažljivi i ne ulažu srce u to, i uvijek su površni. To su očitovanja neodgovornosti. Recimo da starješini ili djelatniku donekle nedostaje kova i dubine iskustva, ali mogu raditi pažljivo i ulagati srce u svoj posao. Iako rezultati koje postižu u svom poslu nisu tako dobri, u najmanju ruku, oni su odgovorne osobe, ulažu cijelo svoje srce u svoj posao i daju sve od sebe. Samo zato što im donekle nedostaje kova i što im je rast malen, ne obavljaju posao dobro. Ako će postati potpuno sposobni za svoj posao nakon što se budu neko vrijeme uvježbavali, onda takvog starješinu treba nastaviti kultivirati. Ako starješina nema ni trunke savjesti ili razumnosti i samo se drži svog položaja i uživa u povlasticama statusa, a uopće ne obavlja stvaran posao, onda je on pravi lažni starješina i treba ga odmah smijeniti i nikada mu se više ne smije dopustiti da bude unaprijeđen ili korišten. Pravi starješina, odgovoran starješina, daje sve od sebe u svom poslu – posvećuje svoj um tome, nalazi svakojake načine da izvrši Božje poslanje i ulaže najveći mogući napor – na taj način ispunjava svoje odgovornosti. Tijekom provedbe radnih aranžmana Božje kuće, odgovorni starješine će također promatrati i pratiti stanje provedbe. Kada se dogodi neočekivana situacija, moći će poduzeti odgovarajuće mjere i pronaći rješenja umjesto da se iskradu i operu ruke od toga. Provođenje posla na ovaj način naziva se odgovornošću. Kada se izda radni aranžman, starješine i djelatnici trebaju taj posao smatrati trenutno najvažnijim i preuzeti odgovornost za njega; moraju ga osobno pratiti, biti odgovorni za njega od početka do kraja i pustiti posao tek kad krene pravim putem i kad vođe svakog tima znaju kako ga obavljati. Ali nakon što ga puste, starješine i djelatnici i dalje trebaju razumjeti stanje posla i provjeravati ga s vremena na vrijeme; samo se na taj način može osigurati da je posao dobro obavljen. Kada starješine i djelatnici ne napuštaju svoja radna mjesta, kada ustraju od početka do kraja, kada dovedu posao na pravi put – to se naziva obavljanjem stvarnog posla. Tijekom tog vremena, starješine i djelatnici također se trebaju posvetiti i pratiti napredak drugih poslova. Bez obzira na to kakve se poteškoće ili problemi pojave u poslu, starješine i djelatnici trebaju brzo otići na mjesto gdje se posao obavlja kako bi pružili smjernice i rješenje. Glavni starješina mora se čvrsto držati najključnijeg posla, a istovremeno je također potrebno da prati, razumije, provjerava i nadzire druge poslove crkve te osigura da se svi odvijaju normalno. Kada je riječ o najključnijem poslu, glavni starješina mora osobno raditi na licu mjesta i preuzeti zapovjedništvo nad tim poslom, a posebno kada je riječ o ključnim dijelovima posla, zasigurno ne smije napustiti mjesto gdje se posao obavlja. Ako jedna osoba nije dovoljna, treba organizirati drugu osobu da surađuje s njom i usmjerava posao – to je ulaganje svakog napora i ujedinjenje sa zajedničkim ciljem kako bi se ključni posao dobro obavio. Budući da Božja kuća ima najključniji posao u svakoj fazi i vremenskom razdoblju, ako glavni starješina ne obavi dobro ključni posao, postoji problem s njegovim kovom i on mora biti smijenjen. Glavni starješina mora preuzeti odgovornost za najključniji posao, dok drugi starješine čine isto za obični posao; starješine i djelatnici moraju naučiti kako odrediti prioritete posla prema važnosti i hitnosti te kako vagati prednosti i nedostatke. Ako starješine i djelatnici mogu ovladati ovim načelima, onda su kao starješine i djelatnici u skladu s mjerilom.

Većina starješina i djelatnika u Božjoj kući su mladi ljudi, oni su početnici i uvježbavaju se za obavljanje posla, stoga je najvažnije da nauče ovladati načelima. Neki bi mogli reći: „Nisu li zahtjevi koje Božja kuća postavlja pred starješine i djelatnike previsoki?” Zapravo, nimalo. Kako zahtijevanje od ljudi da ovladaju načelima može biti visok zahtjev? Kako netko može dobro obavljati crkveni posao ako ne može ovladati načelima? Kako netko može biti starješina ili djelatnik ako postupa u stvarima bez načela? Ovladavanje načelima je zahtjev za starješine i djelatnike, a ne za obične ljude; ako netko ne može ovladati načelima, onda neće moći dobro obaviti posao. Ljudi kojima nedostaje previše kova ne mogu dosegnuti načela, Božja kuća ih neće kultivirati, a nisu ni kvalificirani da budu starješine. Neki ljudi uvijek osjećaju da je teško biti starješina, a za to postoje dva razloga: jedan je taj da uopće ne razumiju istinu i nisu u stanju koristiti istinu za rješavanje problema; drugi je razlog taj da im nedostaje kova, ne znaju što znači obavljati posao, ne mogu jasno objasniti načela i put primjene tog posla, a ne mogu čak ni jasno govoriti o doktrinama. Takvi ljudi nisu prikladni da budu starješine. Recimo da je nečiji kov previše loš, da ne zna kako obavljati posao i da uopće nije učinkovit u obavljanju svoje dužnosti – to jest, treba mu nekoliko dana da obavi posao koji bi trebao trajati jedan dan, i šest mjeseci da obavi posao koji bi trebao trajati jedan mjesec – takvi su ljudi beskorisni, oni su ništarije. Ljudi čiji je kov previše loš ne mogu dobro obaviti nijednu dužnost. Pošteno je i razumno da Ja imam ove zahtjeve prema ljudima, i to su stvari koje starješine i djelatnici mogu postići. Neki ljudi osjećaju da su zahtjevi koje postavlja Božja kuća previsoki – to pokazuje da je njihov kov previše loš, da nisu kvalificirani da budu starješine i djelatnici i da bi trebali preuzeti odgovornost i dati ostavku. Ti nisi dorastao preuzimanju odgovornosti starješine ili djelatnika i nisi prikladan da to budeš, pa iako si starješina, ti si lažni starješina. Ako ne možeš dobro obaviti ni jedan posao, kako bi se mogao istovremeno posvetiti drugom poslu? Jesu li ljudi čiji je kov previše loš dostojni da budu starješine i djelatnici? Ako nisu čak ni dobri kao pas čuvar, onda nisu dostojni da se zovu ljudima. Kada pas čuva kuću, on ne samo da pazi na prednje dvorište, stražnje dvorište i povrtnjak, već može paziti čak i na kokoši, guske i ovce u domaćinstvu. U trenutku kad otkrije da se približava stranac, on zalaje – neće pustiti nikoga u dvorište i zna upozoriti svog vlasnika na dolazak stranca. Čak ni pseći um nije jednostavan. Ako je nečiji kov previše loš i ne može se ni usporediti sa psom, nije li takva osoba beskorisna? Neki ljudi vole dokolicu i mrze rad, proždrljivi su i lijeni i žele živjeti na račun Božje kuće ne radeći ništa – nisu li oni paraziti? Zahtijevajući od starješina i djelatnika da postupaju u stvarima prema načelima, Božja kuća ih kultivira i obučava da mogu primjenjivati istinu i ući u stvarnost u obavljanju svojih dužnosti. Neki starješine i djelatniciu stanju su slijediti istinu i pokoravati se aranžmanima Božje kuće – svi su ti ljudi blagoslovljeni od Boga. Oni koji vole dokolicu i mrze rad i koji ne rade ništa stvarno moraju biti eliminirani. Svi ti beskorisni ljudi koji žude za udobnošću, koji se boje teškoća i umora, koji se uvijek žale na teškoće i poteškoće i uopće ne mogu podnijeti teškoće, moraju biti eliminirani – nijedan ne smije ostati! Ako, kada starješine i djelatnici započnu svoj posao, naiđu na razne poteškoće, trebaju potražiti izvor problema, a zatim ukloniti te ometajuće i nerazumne smutljivce – one koji su kamenje spoticanja i prepreke. Kada oni koji ostanu budu svi ljudi koji mogu prihvatiti istinu, biti poslušni i pokorni, bit će ih mnogo lakše voditi. Kada starješine i djelatnici rade, trebaju prvo jasno u zajedništvu razgovarati o istini kako bi ljudi imali put naprijed nakon što ih čuju. Ne bi trebali govoriti doktrine, izvikivati parole, a još manje prisiljavati ljude da ih slušaju i budu im poslušni te da primjenjuju. Ako starješine i djelatnici jasno u zajedništvu razgovaraju o istini, tada će većina ljudi biti voljna provesti je u djelo. Zabrinjavajuće je ako starješine i djelatnici ne objašnjavaju stvari jasno ili razgovijetno, a ipak zahtijevaju od braće i sestara da primjenjuju, a braća i sestre ne znaju kako primjenjivati i ne mogu pronaći put primjene – to će utjecati na rezultate posla. Sve dok starješine i djelatnici mogu razgovijetno objasniti i jasno u zajedništvu razgovarati o načelima istine uključenima u svaku specifičnu vrstu posla, tada će većina ljudi imati razumijevanja i biti razumna, i bit će voljni obaviti svoj dio. Svatko je voljan slušati nekoga ako je ono što kaže ispravno, u skladu s istinom i korisno za crkveni posao i za ulazak braće i sestara u život. Međutim, postoji situacija u kojoj neki starješine i djelatnici govore samo riječi i doktrine, a kada ih netko pita o specifičnom putu primjene, ne mogu ga objasniti, već umjesto toga govore neke velike doktrine i izvikuju neke parole, a zatim otprave tu osobu. Ta osoba nije uvjerena i misli: „Tražiš od mene da to provedem u djelo, ali nisi to jasno objasnio – kako da to onda primjenjujem? Nemam put koji bih slijedio! Pitao sam te jer ne razumijem, ali ispada da ni ti ne razumiješ, i znaš samo govoriti doktrine i izvikivati parole. Nisi bolji od mene. Zašto bih ti bio poslušan? Ja sam poslušan istini, a ne tebi koji govoriš doktrine i izvikuješ parole!” Takva se situacija događa. Ako starješine i djelatnici mogu izbjegavati govoriti prazne doktrine, govoriti istinito i jasno u zajedništvu razgovarati o načelima i putu primjene, tada će većina ljudi moći biti poslušna. Stoga je posao crkve zapravo lako obaviti; sve dok starješine i djelatnici mogu ozbiljno provoditi radne aranžmane, držati se svojih položaja i uključiti se u specifičan posao, tada će apsolutno moći dobro obaviti posao. Zabrinjavajuće je ako su starješine, djelatnici i nadzornici neodgovorni i ponašaju se superiorno, znaju samo govoriti doktrine i izvikivati parole i ne uključuju se u određeni posao na licu mjesta – tada će sigurno biti problema u poslu. To je zato što oni koji su ispod ne mogu prozreti takve stvari, treba im netko da im pokaže put, treba im oslonac, treba im netko da ih osobno vodi i govori im što da rade, treba im netko da osigura nadzor i provodi inspekcije, inače se posao neće provesti. Ako očekujete da možete samo izvikivati nekoliko doktrina i parola s položaja statusa, a da će onda ljudi ispod poduzeti akciju i učiniti kako kažete, možete samo sanjati o tome. Ljudi ispod su poput strojeva: ako ih nitko ne aktivira, neće poduzeti akciju. Ako oni koji služe kao starješine i djelatnici ne mogu ni ovo prozreti, onda im previše nedostaje uvida! Kada lažni starješine rade, ne mogu ništa prozreti. Ne znaju što je ključni posao, a što su opći poslovi, niti su u stanju odrediti prioritete zadataka prema važnosti i hitnosti. Bez obzira na to što rade, nemaju načela, ne mogu jasno objasniti put primjene i samo govore doktrine i izvikuju parole, govoreći samo neke nepraktične stvari. Posljedično, uopće nisu u stanju obaviti nikakav posao i mogu samo biti eliminirani. Starješine i djelatnici moraju znati kako organizirati i provoditi posao, i moraju znati kako provjeravati i usmjeravati posao te osobno rješavati probleme koji se pojave. Samo takvi starješine i djelatnici mogu obavljati stvaran posao i potpuno uvjeriti ljude. Ako starješina ne može usmjeravati posao ili otkrivati i rješavati probleme, ako je samo u stanju neprestano držati prodike i orezivati druge, i krivi druge kada sam pobrka stvari, onda je to nesposoban starješina. Takav starješina je beskorisna osoba, on je lažni starješina i mora biti eliminiran. Ako ne znate kako obaviti neki specifičan posao, morate barem pronaći dvoje prikladnih ljudi da vam budu pomoćnici kako bi vam pomogli da dobro obavite taj specifičan posao, i morate se barem prvo pozabaviti ljudima koji ometaju, koji stvaraju smetnje, i ukloniti ih. Zar se time ne stvaraju povoljni uvjeti za dobro obavljanje ovog posla? Ako, kada pronađete ljude koji mogu učiniti nešto stvarno, odmah ih unaprijedite, i ako odmah riješite i uklonite one koji uzrokuju smetnje i prekide, tada će biti daleko manje poteškoća kada nastavite obavljati ovaj posao. Starješine kojima nedostaje previše kova nisu u stanju raditi na ovaj način. Boje se uvrijediti ljude, i kada vide zlu osobu kako neprestano uzrokuje smetnje i prekide, ne bave se njome. Također ne mogu prepoznati tko je sposoban učiniti nešto stvarno i ne znaju koga je prikladno unaprijediti da preuzme odgovornost za posao. Takvi starješine su slijepi i nisu sposobni obavljati svoj posao. Ako starješine i djelatnici ne razumiju istinu ili profesionalne vještine, neće dobro obaviti svoj posao, stoga se starješine i djelatnici moraju često uvježbavati za obavljanje stvarnog posla. Sve dok ovladaju načelima, znaju odrediti prioritete zadataka prema važnosti i hitnosti i znaju vagati prednosti i nedostatke, tada mogu dobro obaviti svoj posao i postati starješine i djelatnici u skladu s mjerilom.

Sad kad sam besjedio o ovom sadržaju točnog prenošenja, izdavanja i provedbe radnih aranžmana u skladu sa zahtjevima Božje kuće, imate li vi starješine i djelatnici sada neko osnovno razumijevanje o tome kako pristupiti radnim aranžmanima i provesti ih? I imate li sada neko konkretno razumijevanje o odgovornostima i obvezama koje biste trebali ispuniti prilikom provedbe radnih aranžmana? (Da.) Sad kad imaš to konkretno razumijevanje, trebao bi razmotriti što bi trebao činiti i u kojoj si mjeri to u stanju činiti, i tada bi trebao moći procijeniti posjeduješ li kov da budeš starješina ili djelatnik, i jesi li dorastao poslu starješinstva ili ne. Što se tiče određenih starješina i djelatnika koji su lošeg kova i koji ne obavljaju stvaran posao – to jest, onih koje nazivamo lažnim starješinama – što bi oni trebali učiniti jednom kad shvate specifičan sadržaj devete odgovornosti starješina i djelatnika? Neki kažu: „Prije nisam baš razumio odgovornosti starješina i djelatnika, a nakon što sam postao starješina, oslanjao sam se samo na svoje predodžbe da bih radio neki posao samo naizgled, i mislio sam da, zato što sam bio entuzijastičan i voljan podnijeti patnju, vjerojatno sam bio u skladu s mjerilom kao starješina. Zapanjen sam nakon što sam slušao Boga kako besjedi na ovaj način. Ispada da sam ja lažni starješina, moj je kov previše loš i ne mogu obavljati stvaran posao. Nisam čak ni sposoban provesti jedan jedini specifičan radni aranžman Božje kuće. Prije sam mislio da čitanje radnog aranžmana nekoliko puta, prosljeđivanje svima, a zatim poticanje i nadziranje ljudi ispod dok rade na njemu, znači da provodim taj radni aranžman. Nakon nekog vremena, otkrio sam da posao nije bio dobro obavljen i da su mnogi specifični poslovi bili zanemareni, i tek sam tada shvatio da mi uistinu nedostaje kova i da nisam za starješinu.” Dakle, što bi takva osoba trebala učiniti? Bi li bilo u redu da odustane od svog posla? (Ne.) Postoji li onda način da se riješi ovaj problem? Ili je ovaj problem nerješiv? (Ne, nije nerješiv. Ti ljudi moraju nastojati biti bolji u skladu s Božjim zahtjevima.) Ovo je pozitivna i aktivna perspektiva; to je vrlo dobra perspektiva. Trebali bi nastojati biti bolji u skladu s Božjim zahtjevima, imati vjeru i oslanjati se na Boga, a ne postati negativni ili odustati od svog posla – to je jedno rješenje. Je li to dobro rješenje? (Da.) Ali je li to jedino rješenje? (Ne, nije. Ako je njihov kov previše loš i uistinu ne mogu obavljati nikakav stvaran posao, onda mogu preuzeti odgovornost za to i dati ostavku na svoj položaj.) To je drugo rješenje. Ako su prije pokušali i osjećaju da ne mogu obavljati starješinski posao – to jest, ako im je to vrlo naporno i tegobno, i osjećaju se vrlo tjeskobno zbog toga i ne mogu dobro spavati, i svaki dan se osjećaju kao da ih velika planina pritišće tako da ne mogu podići glavu ni udahnuti, i čak osjećaju da su im noge teške dok hodaju – i nakon što su poslušali ove specifične zahtjeve osjećaju još više da je njihov kov previše loš i da jednostavno ne mogu obaviti posao, što bi trebali učiniti? Postoji nešto što mogu učiniti, a to je da odmah daju ostavku. Ako ne mogu obavljati stvaran posao, onda ne bi trebali utjecati na posao Božje kuće – to je razboritost koju bi trebali imati. Ne bi se trebali slijepo gurati preko svojih granica, inzistirati na pokušaju da učine nešto što nadilazi njihove sposobnosti ili činiti gluposti. Samo oni koji se suzdržavaju od činjenja tih stvari posjeduju razumnost. Ljudi s razumnošću imaju samosvijest; jasan im je njihov vlastiti kov i poznaju svoje nedostatke. Tek kada ljudi jasno poznaju svoju vlastitu mjeru, mogu točno razumjeti za što su sposobni, za što nisu sposobni i za što su najprikladniji. Zašto ljudi moraju poznavati svoj vlastiti kov? To im pomaže utvrditi dužnost koju bi trebali obavljati, a također im pomaže da tu dužnost dobro obave. Ako ste se već ispitali i vidjeli da imate samo takav kov i znate da ne možete obavljati starješinski posao, onda nema potrebe da se ponovno ispitujete i ponovno to dokazujete. Trebali biste odmah dati ostavku – nemojte se držati svog položaja i odbijati odstupiti; nemojte utjecati na druge ljude i uzrokovati im zastoje dok niste u stanju obavljati određen posao. Nije li davanje ostavke put naprijed? Ova dva puta su postavljena pred tebe i možeš odabrati jedan; ne nedostaje ti put naprijed i ne postoji samo jedan put. Možeš donijeti praktične i točne prosudbe o svojoj stvarnoj situaciji na temelju svog razumijevanja sebe, kao i na temelju procjena koje su o tebi donijela braća i sestre oko tebe koji te poznaju, a zatim napraviti pravi izbor. Božja kuća ti neće otežavati stvari. Što mislite o ovome? (To je dobro.) Neki ljudi kažu: „Želim ponovno pokušati i nastojati biti bolji. Mislim da to mogu. Samo što tijekom tih godina nisam obraćao puno pažnje na slijeđenje istine, a nakon što sam postao starješina, još uvijek nisam znao kako tražiti istinu i radio sam na smušen način. Prije sam mislio da je biti crkveni starješina vrlo lako, da je sve što je to podrazumijevalo organiziranje ljudi da prisustvuju okupljanjima, preuzimanje vodstva u zajedništvu o istini, pravovremeno rješavanje problema kada se pojave i trenutna provedba svih aranžmana od Višnjih, i to je bilo sve. Nikada nisam zamišljao da ću, nakon što sam neko vrijeme bio starješina, otkriti da postoji toliko problema koje ne mogu riješiti, da kada su Višnji pitali o poslu, nisam znao kako odgovoriti, i da kada su neki iz Božjeg izabranog naroda postavili stvarna pitanja, nisam bio u stanju pružiti odgovor. Tijekom ovih godina što braća i sestre vjeruju u Boga, svi su često čitali Božje riječi i slušali propovijedi. Zasigurno svi razumiju neke istine i posjeduju određenu moć rasuđivanja. Bez istina-stvarnosti, ja ih uistinu ne mogu napojiti ili opskrbiti.” Sada je jasno da nije tako jednostavno dobro obaviti bilo kakav specifičan posao u Božjoj kući. S jedne strane, ljudi trebaju posjedovati kov, dok s druge strane, trebaju nositi teret, kao i razumjeti istinu – sve je to prijeko potrebno. Ne valja ako netko ne slijedi istinu ili mu nedostaje kova, niti valja ako nekome nedostaje ljudskosti i ne nosi teret. Specifičan posao zahtijeva specifičan pristup, i to nije tako jednostavna stvar. Neki ljudi, međutim, ostaju neuvjereni. I dalje žele ponovno pokušati i traže da im se pruži još jedna prilika – treba li takvim ljudima dati još jednu priliku? Ako su njihova radna sposobnost i kov prosječni, ali mogu obavljati neki specifičan posao i nisu površni te se usredotočuju na rješavanje problema kako bi postigli rezultate u svom poslu, i mogu biti poslušni i pokoriti se svakom aranžmanu koji donesu Višnji, i u osnovi provode posao prema radnim aranžmanima i zahtijevanim načelima Božje kuće, i iako prije nisu dobro obavljali svoj posao jer su bili mladi, nisu razumjeli istinu i imali su plitak temelj, oni su ispravni ljudi, onda im treba dati još jednu priliku i trebaju se nastaviti uvježbavati – nemojte ih slijepo smjenjivati. Nije tako lako biti starješina ili djelatnik, niti je tako lako izabrati starješinu ili djelatnika. Sada većina starješina i djelatnika ima određeno razumijevanje svojih odgovornosti i bit će barem nešto bolji u svom poslu nego što su bili prije – to je činjenica.

Sad kad sam završio besjedu o načelima istine u vezi s devetom odgovornošću starješina i djelatnika – točno prenositi, izdavati i provoditi različite radne aranžmane Božje kuće u skladu s njezinim zahtjevima, pružati smjernice, nadzor i poticaj te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe – u srcima vam je svima jasno i imate put primjene. Ne samo da ste sada u stanju ispuniti svoju dužnost i imati ulazak u život, već biste također trebali imati određeno znanje ili sposobnost rasuđivanja o starješinama i djelatnicima, i u najmanju ruku postići jasnoću i razumijevanje odgovornosti koje bi starješine i djelatnici trebali ispuniti i posla koji bi trebali obaviti. Ukratko, znanje o tome obavljaju li starješine i djelatnici stvaran posao ili ne, korisno je i blagotvorno za svakoga iz Božjeg izabranog naroda, i na taj način njihovo razumijevanje odgovornosti starješina i djelatnika više neće biti šuplje, već će postati konkretnije.

10. travnja 2021.