Deveta stavka: Točno prenositi, izdavati i provoditi razne radne aranžmane Božje kuće u skladu s njezinim zahtjevima, pružajući smjernice, nadzor i poticanje, te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe (Drugi dio)

Pružanje smjernica, nadzora i poticanja za provedbu radnih aranžmana, te provjera i praćenje stanja njihove provedbe

Danas ćemo u zajedništvu nastaviti razgovarati o devetoj odgovornosti starješina i djelatnika: „Točno prenositi, izdavati i provoditi razne radne aranžmane Božje kuće u skladu s njezinim zahtjevima, pružajući smjernice, nadzor i poticanje, te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe.” Prošli put uglavnom smo razgovarali o raznim sadržajima i konkretnim stavkama u radnim aranžmanima koje ljudi trebaju razumjeti, kao i o najosnovnijim odgovornostima starješina i djelatnika, a to su prenošenje, izdavanje i provođenje radnih aranžmana. Danas ćemo konkretno razgovarati o tome kako bi starješine i djelatnici trebali pružati smjernice, nadzor i poticanje, te kako bi trebali provjeravati i pratiti stanje provedbe radnih aranžmana nakon što su izdani. Kako bi se starješine i djelatnici trebali odnositi prema radnim aranžmanima i kako točno provoditi i izvršavati radne aranžmane prema zahtjevima Višnjih i zadanim koracima, jednom kada shvate značaj radnih aranžmana – to su istina-načela koja starješine i djelatnici moraju shvatiti kroz zajedništvo, i trebaju shvatiti ta načela kako bi dobro obavljali razne crkvene poslove. Starješine i djelatnici trebaju znati da je osnovni zahtjev Božje kuće za one koji služe u ovoj ulozi prvenstveno da svoj posao obavljaju usredotočeni na razne radne aranžmane. Oni se ne trebaju upuštati u vlastite osobne pothvate ili da rade po vlastitim željama, a zasigurno ne da sami rade nasumce u bilo kojem poslu koji obavljaju. Naravno, ne trebaju ni da bilo što izmišljaju ili stvaraju. Umjesto toga, od njih se traži da rade konkretno i detaljno na temelju radnih aranžmana Božje kuće. Kako posao treba obavljati konkretno? Koji su detalji uključeni? Odgovor na ta pitanja nalazi se u zahtjevima devete odgovornosti: osim prenošenja, izdavanja i provođenja raznih radnih aranžmana Božje kuće, starješine i djelatnici također trebaju pružati smjernice, nadzor i poticanje, te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe. To su konkretni načini provedbe za starješine i djelatnike kako bi proveli radne aranžmane. U nastavku ćemo razmotriti svaku od tih stavki jednu po jednu.

Nakon što se izdaju radni aranžmani, starješine i djelatnici moraju prvo promišljati i u zajedništvu razgovarati o raznim zahtjevima i načelima koji su u njima izneseni. Zatim, moraju pronaći načine i planove za primjenu kako bi konkretno proveli posao. Prvo, trebaju znati što radni aranžmani zahtijevaju, koji konkretan posao treba obaviti i koja su načela uključena u to, kao i na koje se ljude i na koji aspekt posla radni aranžmani odnose. To je ono što starješine i djelatnici moraju prvo učiniti nakon što prime radne aranžmane. Ne bi trebali samo površno pročitati radne aranžmane i onda ih pročitati naglas svima, niti ih proslijediti onima ispod i obavijestiti sve o poslu, i time je stvar gotova. To je samo prenošenje i izdavanje radnih aranžmana; to nije njihovo provođenje. Prvi konkretan zadatak u njihovoj provedbi jest da starješine i djelatnici nauče o konkretnom sadržaju radnih aranžmana, Božjim zahtjevima i ciljevima za te crkvene poslove, te o značaju obavljanja tog posla, a zatim da razviju konkretne planove za izvršenje i provedbu. To je prvi korak. Je li prvi korak lako postići? (Da.) Sve dok možete razumjeti pisane riječi i ljudski jezik, prvi korak trebali biste lako ostvariti. Naravno, ostvarivanje prvog koraka također zahtijeva da starješine i djelatnici imaju ozbiljan, iskren, odgovoran i pedantan stav prema poslu, umjesto da budu zbrkani, nemarni ili da samo otaljavaju posao. Bilo da je radni aranžman spomenut prije ili ne, bilo da ga je ljudima lako ili donekle teško postići, bilo da su ljudi voljni ili nevoljni to učiniti, u svakom slučaju, starješine i djelatnici ne bi trebali imati površan stav prema crkvenom poslu, samo govoreći neke doktrine, izvikujući parole ili ulažući neke površne napore kako bi to površno odradili. Kakav stav ljudi trebaju imati? Prvo, trebaju imati ozbiljan, iskren, odgovoran i pedantan stav. Znači li takav stav da osoba može dobro provesti konkretne stavke u radnim aranžmanima? Ne, to je samo stav koji bi netko trebao imati pri obavljanju bilo kojeg posla; on ne može zamijeniti stvarnu provedbu konkretnih zadataka. Jednom kada imaju takav stav i također razumiju konkretan sadržaj, zahtjeve i načela radnih aranžmana, sljedeći korak za starješine i djelatnike jest provedba konkretnih zadataka iz radnih aranžmana. Što bi trebalo prvo učiniti? Moraju pravilno obaviti pripremne radove; to je vrlo važno. Prvo, moraju okupiti starješine, djelatnike i nadzornike kako bi u zajedništvu razgovarali o konkretnim načelima provedbe za te zadatke. Zatim, moraju razviti konkretne aranžmane i planove. Istovremeno, trebali bi tražiti prijedloge ili ideje Božjeg izabranog naroda u vezi s tim planovima. Svi bi tada trebali zajedno tražiti i razgovarati sve dok se svi zahtjevi i načela izneseni u radnim aranžmanima ne shvate i ne postanu jasni, i dok svi ne znaju kako provesti te radne aranžmane i primijeniti ih u praksi – tada se početni korak provedbe radnih aranžmana smatra dovršenim. Dakle, jednom kada svi znaju kako provesti radne aranžmane, znači li to da je zadatak provedbe radnih aranžmana dovršen? Ne, ne znači. Neka detaljna pitanja i posebne situacije nisu spomenute u radnim aranžmanima, ali to su problemi koje doista treba riješiti. Dok u zajedništvu razgovaraju o radnim aranžmanima, starješine i djelatnici trebali bi iskopati te posebne situacije, ta pitanja koja treba riješiti, i tražiti istinu kako bi ih temeljito riješili, a istovremeno bi trebali razviti i konkretne planove za njihovu provedbu. Na taj će način, kada starješine i djelatnici na svim razinama budu provodili radne aranžmane, znati koja načela slijediti i koje probleme rješavati. To je minimalno razumijevanje i stav koji bi starješine i djelatnici trebali imati prema radnim aranžmanima. Ovaj se zadatak može smatrati polazišnom točkom za starješine i djelatnike da nauče kako obavljati crkveni posao. Traženjem, razgovorom u zajedništvu, pružanjem smjernica i planiranjem, oni uče nositi se sa stvarnim poteškoćama i posebnim situacijama i rješavati ih u skladu s istina-načelima. Tek tada mogu istinski provesti radne aranžmane.

I. Pružanje smjernica

Kada se pruža početna smjernica za neki zadatak, osim što se nude konkretni planovi za provedbu u posebnim situacijama, starješinama i djelatnicima s prosječnim kovom i relativno slabom radnom sposobnošću treba dati konkretnije i detaljnije smjernice. Iako ti ljudi možda doktrinarno razumiju načela i konkretne planove za provedbu nekog zadatka, oni ih i dalje ne znaju provesti u djelo kada dođe do stvarne provedbe. Kako se trebaš odnositi prema nekolicini starješina i djelatnika koji imaju loš kov i nemaju radnu sposobnost? Neki ljudi kažu: „Ako osoba s lošim kovom ne može obaviti posao, zašto jednostavno ne naći nekoga s boljim kovom da je zamijeni?” Poteškoća leži u ovome: neke crkve ne mogu pronaći nikoga boljeg. U tim crkvama svi vjeruju u Boga otprilike isti broj godina i približno su istog duhovnog rasta; osobito, svačiji kov i radna sposobnost su prosječni. Da bi se pronašao netko bolji, trebalo bi premjestiti ljude iz drugih crkava, ali to tamo nije baš praktično, a i nema istinski prikladnih kandidata. Mogu se odabrati samo relativno prikladni kandidati iz lokalne crkve. Ako njihov rad ne zadovoljava tražene standarde, što treba učiniti u takvim situacijama? Trebaš im konkretno reći kako da obave posao i kako da ga provedu. Trebaš im reći tko bi trebao biti imenovan i odgovoran za taj zadatak, te koje ljude treba odabrati da zajedno surađuju na njemu. Objasni im sve te detalje i pusti ih da to izvrše. Zašto bi se to trebalo raditi na taj način? Zato što članovi lokalne crkve općenito imaju vrlo plitko iskustvo i nemaju radnu sposobnost, što onemogućuje odabir prikladnih starješina i djelatnika. Samo radeći na taj način, radni se aranžmani mogu provesti. Ako ne radiš na taj način i odnosiš se prema tim ljudima isto kao prema drugim starješinama i djelatnicima, govoreći im samo o konkretnim načelima i planovima i primjenjujući isti pristup na sve, radni se aranžmani neće provesti. Ako ne obraćaš pažnju na to, nije li to propust u dužnosti? (Da.) To je odgovornost starješina i djelatnika. Neki starješine i djelatnici kažu: „Drugi znaju kako provesti radne aranžmane i primijeniti ih u praksi; zašto ova osoba ne zna? Ako ne zna, neću se zamarati njome. To nije moja odgovornost. U svakom slučaju, ja sam svoje obavio.” Drži li taj argument vodu? (Ne.) Na primjer, recimo da majka ima troje djece, a jedno od njih je slabo, bolešljivo i ne želi jesti. Ako majka dopusti da to dijete ne jede, ono možda neće dugo preživjeti. Što bi trebala učiniti? Kao majka, mora pružiti posebnu njegu tom slabom djetetu. Pretpostavimo da majka kaže: „Već je dovoljno dobro što se prema svojoj djeci odnosim jednako. Rodila sam to dijete i pripremila mu hranu. Ispunila sam svoju odgovornost. Nije me briga jede li ili ne. Ako ne jede, neka bude gladno, a kad bude dovoljno gladno, jest će.” Što mislite o takvoj majci? (Neodgovorna je.) Postoje li takve majke? Samo bi lakomislena žena ili maćeha bila takva. Ako je ona biološka majka i nije lakomislena, nikada se ne bi tako odnosila prema vlastitom djetetu, zar ne? (Tako je.) Ako je dijete slabo, bolešljivo i ne voli jesti, njegova majka mora uložiti više brige i truda. Mora pronaći načine da natjera dijete da jede, mora kuhati što god dijete želi jesti, pripremajući mu posebne obroke, a kad dijete ne želi jesti, mora ga mamiti. Kad dođu do osamnaeste ili devetnaeste godine i njihovo tijelo bude zdravo kao kod normalne odrasle osobe, majka se može opustiti i povući, i više ne treba pružati tom djetetu posebnu njegu. Ako se majka može ovako odnositi prema djetetu s posebnim okolnostima i ispuniti svoju odgovornost, što je onda sa starješinom ili djelatnikom? Ako nemaš čak ni majčinsku ljubav prema braći i sestrama, onda si jednostavno neodgovoran. Moraš ispuniti odgovornosti koje bi trebao; moraš uzeti u obzir crkve u kojima su na čelu oni koji su relativno slabi i posjeduju relativno slabu radnu sposobnost. Starješine i djelatnici moraju posvetiti posebnu pažnju i pružiti posebne smjernice u tim stvarima. Na što se odnose posebne smjernice? Osim razgovora u zajedništvu o istini, moraš također pružiti konkretnije i detaljnije upute i pomoć, što zahtijeva više riječi i objašnjavanja. Ako im objasniš posao, a oni i dalje ne razumiju i ne znaju kako ga provesti, ili čak i ako ga doktrinarno razumiju i čini se da znaju kako ga provesti, ali ti si i dalje nesiguran i pomalo zabrinut kako će to u praksi izgledati, što bi onda trebao učiniti? Trebaš osobno otići u lokalnu crkvu da ih vodiš i da zajedno s njima provedeš zadatak. Reci im načela dok donosiš konkretne aranžmane u vezi sa zadacima koje treba obaviti u skladu sa zahtjevima radnih aranžmana, kao što su redoslijed aktivnosti i pravilno raspoređivanje ljudi – organiziraj sve te stvari kako treba. To je praktično vođenje ljudi u njihovom poslu, za razliku od pukog izvikivanja parola, dijeljenja lekcija i držanja prodika s nekim doktrinama, nakon čega bi smatrao da je tvoj posao gotov – to nije očitovanje obavljanja konkretnog posla, a izvikivanje parola i naređivanje ljudima nisu odgovornosti starješina i djelatnika. Kada lokalni crkveni starješine ili nadzornici mogu preuzeti posao na svoja pleća, kada posao krene pravim putem te kada u osnovi nema većih problema, tek tada starješina ili djelatnik može otići. To je prvi konkretan zadatak spomenut u devetoj odgovornosti starješina i djelatnika za provedbu radnih aranžmana – pružanje smjernica. Dakle, kako točno treba pružati smjernice? Starješine i djelatnici bi prvo trebali primijeniti promišljanje i razgovor u zajedništvu o radnim aranžmanima, učeći o raznim konkretnim zahtjevima radnih aranžmana i shvaćajući ih, te razumijevajući i usvajajući načela unutar radnih aranžmana. Zatim bi trebali zajedno sa starješinama i djelatnicima na svim razinama razgovarati o konkretnim planovima za provedbu radnih aranžmana. Dodatno, trebali bi pružiti konkretne planove za provedbu u posebnim situacijama i, konačno, trebali bi dati detaljniju i konkretniju pomoć i upute starješinama i djelatnicima koji su relativno slabi i imaju relativno loš kov. Ako neki starješine i djelatnici uopće nisu u stanju provesti zadatak, što treba učiniti u takvim situacijama? Viši starješine i djelatnici trebali bi osobno otići u crkvu i sudjelovati u zadatku, rješavajući stvarne probleme kroz razgovor u zajedništvu o istini, i poučiti ih kako obavljati posao i kako provoditi posao u skladu s načelima. Ovi su koraci jasno izrečeni riječima, no je li ih lako provesti? Postoje li ikakve poteškoće? Neki bi mogli reći: „Lako je vama to reći, ali provesti to nije tako lako. Ponekad su radni aranžmani vrlo komplicirani i nitko ne zna kako ih provesti!” Već prvi zadatak – razgovor u zajedništvu o konkretnim zahtjevima radnih aranžmana i pružanje smjernica na praktičan način – nekim starješinama i djelatnicima je prilično naporan. Oni kažu: „Nikada nisam obavljao ove konkretne zadatke, pa ne znam kako razgovarati u zajedništvu i pružiti smjernice o njima. Trebali bi samo slijediti točne riječi iz radnih aranžmana – o čemu se tu ima razgovarati? Nije li to samo formalnost?” Oni ne znaju kako razgovarati u zajedništvu, znaju samo izvikivati parole: „Moramo dobro provesti ovaj posao! To je Božji zahtjev za nas. Apsolutno moramo čvrsto stajati, ispuniti Božje zahtjeve i ne iznevjeriti očekivanja koja Bog ima od nas. A što se tiče toga kako to učiniti, snađite se sami.” U čemu je problem s ljudima koji govore takve stvari? Mogu li oni obavljati posao? Imaju li radnu sposobnost? Je li njihov kov loš? (Da, jest.)

Što god da se dogodi, bila to velika ili mala stvar, trebao bi se moliti Bogu i tražiti od Njega, kao i pažljivo i temeljito razmisliti i promisliti prije nego što doneseš sud. Ako osoba nema normalno razmišljanje, još je važnije da se moli Bogu, tražeći Božju pomoć i da više traži od onih koji razumiju istinu. Dodatno, kod važnih stvari u crkvenom poslu i važnih stvari s kojima se susrećeš dok obavljaš dužnosti, moraš razgovarati u zajedništvu i raspravljati o njima s relevantnim osobljem kako bi se postigao konsenzus i konačno razvio konkretan i izvediv plan primjene. Taj bi plan trebao biti konsenzus postignut pažljivim razmatranjem i savjetovanjem, i trebao bi držati vodu pred starješinama i djelatnicima bilo koje razine. Oni koji mogu razviti konkretne planove primjene koji drže vodu smatraju se osobama s normalnim razmišljanjem. Ako, kada se suoči s problemima, bilo velikim ili malim, u mislima osobe nema ničeg konkretnog i ne može smisliti konkretna načela primjene, već samo koristi jednostavne teorijske parole da zamijeni načela za rješavanje problema, može li takva osoba dobro obavljati svoj posao? Ima li takva osoba sposobnost razmišljanja i sposobnost promišljanja stvari? (Ne.) Kakva osoba nema sposobnost razmišljanja? (Osoba s lošim kovom.) To znači biti osoba s lošim kovom. Uzmimo jedan primjer. Pretpostavimo da živiš u inozemstvu i jednog dana iznenada primiš sudski poziv. To je prilično neočekivano i iznenadno, zar ne? Prvo, nisi učinio ništa protuzakonito. Drugo, nisi podnio nikakve tužbe niti si čuo da te itko za išta optužuje. Primaš poziv ne znajući nikakve okolnosti koje ga okružuju. Koji je prvi osjećaj koji bi prosječna osoba imala kada se suoči s takvom situacijom? Biti upleten u pravne stvari izazvalo bi kod nje paniku, brigu i strah; osjećala bi se zatečeno i izgubila bi apetit. Bilo da je osoba važna ili ne, hrabra ili plašljiva, odrasla ili maloljetna, nitko ne želi naići na takvu situaciju jer to nije dobra stvar. Suočeni s ovom situacijom, ljudi reagiraju na dva različita načina. Prva vrsta osobe razmišlja: „Nisam učinio ništa protuzakonito niti sam prekršio ikakve vladine propise. Čega se imam bojati? Ovo je društvo u kojem vlada zakon, gdje se sve temelji na dokazima. Budući da nisam učinio ništa loše, neće imati nikakve dokaze protiv mene čak i ako me tuže. Nemam se čega bojati. Što mi može jedan poziv? Čista savjest je najbolji jastuk. Unajmit ću odvjetnika da me brani; neće biti nikakvih problema.” Nakon što to promisli, u srcu ne osjeća pritisak i njezin svakodnevni život ostaje nepromijenjen. To je reakcija jedne vrste osobe. Sada pogledajmo reakciju druge vrste osobe. Nakon što primi poziv, razmišlja: „Nisam prekršio nikakve zakone niti sam počinio ikakve zločine, pa o čemu bi se moglo raditi? Može li to biti zato što vjerujem u Boga? Vjerovanje u Boga nije protuzakonito. Je li moguće da mi je netko namjerno smjestio i prijavio me? To se čini vjerojatnijim. Ali može li biti nešto drugo? Moram se posavjetovati s odvjetnikom i zamoliti ga da ode na sud kako bi saznao zašto sam primio poziv i tko je tužitelj. Moram raščistiti o čemu se radi prije nego što odlučim o protumjerama. Ako odvjetnik kaže da je to povezano s mojom vjerom u Boga, onda moram brzo pronaći ljude da smislimo protumjere i također požuriti sakriti sve knjige ili druge takve stvari povezane s mojom vjerom kako bih spriječio da moj neprijatelj pronađe nešto što bi mogao iskoristiti protiv mene.” Nakon tih početnih misli, iako nije donijela nikakve konačne zaključke ili točne prosudbe o primanju poziva, već ima jasnu ideju o konkretnom planu primjene: što učiniti za Plan A, što učiniti za Plan B, i ako oba nisu izvediva, što bi trebala učiniti sljedeće. Svaki korak razmatra temeljito i pažljivo; prvo smiri svoj um i brzo se pomoli u srcu, a zatim, nakon što se pribere, odmah prione rješavanju te stvari. U roku od jednog dana, stvari su joj već sjele na svoje mjesto i zna kako dalje. Bez obzira na konačni ishod te stvari, pogledajmo prvo ove dvije vrste ljudi. Koja od njih ima sposobnost analiziranja i rješavanja problema? Koja ima kov? (Druga osoba.) Očito, druga osoba ima kov. Sama hrabrost i odlučnost kada se netko suoči sa situacijom ne znači imati kov. Osoba mora biti sposobna razmišljati, imati sposobnost razlučivanja i sposobnost rješavanja problema. U procesu razmišljanja, mora biti u stanju donositi konkretne prosudbe i razvijati konkretne planove primjene. Samo takva osoba ima kov. Naizgled, može se činiti vrlo plašljivom, postupajući oprezno i pažljivo čak i s malim stvarima, i smatrajući male stvari značajnima. Međutim, metoda i način na koji rješava probleme dokazuju da ta osoba ima sposobnost razmišljanja i sposobnost da promisli i riješi probleme. Nasuprot tome, prva vrsta osobe je vrlo hrabra i ničega se ne boji. Kada se suoči sa situacijom, jednostavno razmišlja: „Nisam učinio ništa loše. Ako i nastane problem, netko drugi će ga riješiti. Čega se imam bojati?” Oni su bezbrižni i žive lagodno, ali nisu li pomalo ludo hrabri i lakomisleni? Ova vrsta osobe glasno izvikuje parole i ono što govore nije pogrešno, ali što im nedostaje? (Nemaju normalno razmišljanje i nedostaje im sposobnost promišljanja problema.) Gdje se očituje njihov nedostatak normalnog razmišljanja? Kada se suoče sa situacijom, bilo da se radi o nečemu što se dogodilo iznenada ili o nečemu što su već znali, ne mogu to promisliti niti donijeti sud, pa prirodno, neće imati plan za rješavanje problema niti sposobnost da ga riješe. To je vrlo očito. Izvana, ova vrsta osobe djeluje rječito i zna govoriti doktrine, a može i podizati moral; čini se da ima kov da bude starješina. Međutim, kada se suoče s problemima, ne mogu proniknuti u suštinu problema i ne mogu u zajedništvu razgovarati o istini kako bi ih riješili. Mogu samo govoriti neke riječi i doktrine i izvikivati parole. Naizgled djeluju pronicljivo, ali kada se suoče s problemima, ne mogu analizirati ili prosuditi uzroke problema, niti procijeniti ozbiljne posljedice koje će nastati ako se problemi nastave razvijati. Ne mogu razmrsiti te stvari u svom umu, a kamoli riješiti probleme. Takva osoba djeluje rječito, ali zapravo ima loš kov i ne može obavljati stvaran posao. Slično tome, ako starješine i djelatnici, nakon što prime radni aranžman, mogu ga samo pročitati i doslovno objasniti, i iako mogu izdati radni aranžman i razgovarati u zajedništvu o njegovim ključnim točkama na okupljanjima, ne znaju kako donijeti konkretne aranžmane i pružiti specifične smjernice za specifične zahtjeve, načela, važne napomene, posebne situacije, i tako dalje, i nemaju planove, nemaju ideje i nemaju sposobnost rješavanja problema, onda imaju loš kov. Prilikom provedbe radnih aranžmana, prvi zadatak koji starješine i djelatnici trebaju obaviti – pružanje smjernica – nije lak ni jednostavan. Ovaj prvi zadatak testira ima li starješina ili djelatnik kov i radnu sposobnost koju bi trebao posjedovati. Ako starješine i djelatnici nemaju taj kov i radnu sposobnost, neće moći pružiti konkretne smjernice za radne aranžmane niti ih provesti.

II. Pružanje nadzora i poticanje

Sljedeće, porazgovarajmo u zajedništvu o zadatku „nadzora”. Sudeći po doslovnom značenju, nadzor znači provjeru: provjeravati koje su crkve provele radne aranžmane, a koje nisu, kakav je napredak u provedbi, koji starješine i djelatnici rade stvaran posao, a koji ne, te da li koji starješine ili djelatnici samo prosljeđuju radne aranžmane bez sudjelovanja u konkretnim zadacima. Nadzor je konkretan zadatak. Osim nadziranja provedbe radnih aranžmana – jesu li provedeni, kojom brzinom, kakve kvalitete i s kakvim postignutim rezultatima – viši starješine i djelatnici moraju provjeriti slijede li starješine i djelatnici strogo radne aranžmane. Neki starješine i djelatnici izvanjski govore da su voljni slijediti radne aranžmane, ali nakon što se suoče s određenim okruženjem, u strahu od uhićenja usredotoče se samo na skrivanje i davno su gurnuli radne aranžmane u zaborav; problemi braće i sestara ostaju neriješeni, a oni ne znaju što radni aranžmani nalažu niti koja su načela primjene. To pokazuje da radni aranžmani uopće nisu provedeni. Drugi starješine i djelatnici imaju mišljenja, predodžbe i otpor prema nekim zahtjevima u radnim aranžmanima. Kada dođe vrijeme da ih provedu, odstupaju od istinskog značenja radnih aranžmana, radeći stvari prema vlastitim idejama, otaljavajući posao i površno obavljajući stvari samo da ih se riješe, ili idu svojim putem, radeći kako im se prohtije. Sve takve situacije zahtijevaju nadzor viših starješina i djelatnika. Svrha je nadzora bolje provesti konkretne zadatke koje zahtijevaju radni aranžmani, bez odstupanja i u skladu s načelima. Prilikom provođenja nadzora, viši starješine i djelatnici moraju staviti velik naglasak na utvrđivanje ne vrši li tko stvaran posao ili je neodgovoran i spor u provedbi radnih aranžmana; pokazuje li tko otpor prema radnim aranžmanima i ne želi ih provesti ili ih provodi selektivno, ili jednostavno uopće ne slijedi radne aranžmane, već provodi vlastiti posao; zadržava li tko radne aranžmane i priopćava ih samo prema vlastitim idejama, ne dopuštajući Božjem izabranom narodu da sazna istinsko značenje i konkretne zahtjeve radnih aranžmana – samo nadziranjem i provjeravanjem ovih pitanja viši starješine mogu znati što se doista događa. Ako viši starješine ne provode nadzor i provjeru, mogu li se ti problemi otkriti? (Ne.) Ne mogu. Stoga, starješine i djelatnici ne samo da moraju priopćavati radne aranžmane i pružati smjernice na svakoj razini, već moraju i nadzirati rad na svakoj razini prilikom provedbe radnih aranžmana. Regionalni starješine moraju nadzirati rad okružnih starješina, okružni starješine moraju nadzirati rad crkvenih starješina, a crkveni starješine moraju nadzirati rad svake grupe. Nadzor se mora provoditi razinu po razinu. Koja je svrha nadzora? Olakšati točnu provedbu sadržaja radnih aranžmana u skladu s njihovim konkretnim zahtjevima. Stoga je zadatak nadzora vrlo važan. Prilikom provođenja nadzora, ako okruženje dopušta, starješine i djelatnici trebali bi dublje ući u crkve kako bi stupili u kontakt s onima koji obavljaju stvaran posao. Trebali bi postavljati pitanja, promatrati, raspitivati se, učiti i shvaćati situaciju provedbe posla. Istovremeno, trebali bi saznati koje poteškoće i misli braća i sestre imaju u vezi s tim poslom i jesu li shvatili načela tog posla. Sve su to konkretni zadaci koje starješine i djelatnici trebaju obaviti. Starješine i djelatnici trebaju još više nadzirati i usmjeravati rad onih s relativno lošim kovom i ljudskošću, koji su donekle neodgovorni, nelojalni i relativno nemarni u svom poslu. Kako treba provoditi nadzor i usmjeravanje? Pretpostavimo da kažete: „Požurite! Višnji čekaju naš izvještaj o radu. Ovaj posao ima rok; ne odugovlačite!” Bi li takav način poticanja djelovao? Znači li poticanje samo malo ih pogurati i to je to? Koji je bolji način poticanja? Kada vi radite, uključujete li poticanje kao dio svojih zadataka? (Da. Ako vidim da se neki zadaci ne obavljaju na vrijeme, pokušat ću razumjeti zašto ih ne rade i pratit ću njihov rad.) Ako vidite nekoga tko ne zna kako obaviti posao, morate mu pružiti konkretne smjernice i pomoć te ga usmjeriti. Ako vidite nekoga tko je nemaran, morate ga orezati. Ako zna kako obaviti posao, ali je previše lijen da bi ga obavio, trom je i odugovlači te se prepušta tjelesnoj ugodi, tada ga treba orezati prema potrebi. Ako orezivanje ne riješi problem i njegov se stav ne promijeni, što treba učiniti? (Ne dopustiti mu da radi taj posao.) Prvo mu dajte upozorenje: „Ovaj je posao vrlo važan. Ako se i dalje budeš tako odnosio prema njemu, tvoja će dužnost biti oduzeta i dana nekom drugom. Ako ti nisi voljan raditi, netko drugi jest. Nisi odan svojoj dužnosti; nisi prikladan za ovaj posao. Ako nisi dorastao ovom zadatku i ne možeš podnijeti fizički napor, Božja te kuća može zamijeniti nekim drugim, a i sam možeš podnijeti ostavku. Ako ne daš ostavku i još uvijek si voljan raditi, onda radi dobro i radi u skladu sa zahtjevima i načelima Božje kuće. Ako to ne možeš postići i opetovano odgađaš napredak, uzrokujući gubitke poslu, tada će se Božja kuća pozabaviti tobom. Ako ne možeš ispuniti ovu dužnost, onda žao mi je, ali morat ćeš otići!” Ako je nakon upozorenja voljan pokajati se, može ga se zadržati. Ali ako se nakon opetovanih upozorenja njegov stav ne promijeni i ne pokaže ni trunke kajanja, što treba učiniti? Treba ga odmah smijeniti – zar to neće riješiti problem? Nije da se držimo sitnih mana ili manjih problema protiv ljudi kad vidimo da ih netko ima; radije, dajemo ljudima prilike. Ako su voljni pokajati se i promijene se, postajući mnogo bolji nego prije, onda ih zadržite ako je ikako moguće. Ako opetovano davanje prilika, razgovori u zajedništvu o istini, orezivanje i upozoravanje ne djeluju, i ničija pomoć nije učinkovita, onda to nije običan problem: ljudskost te osobe je previše loša i ona uopće ne prihvaća istinu. U tom slučaju, nije prikladna za tu dužnost i treba je otpustiti. Nije prikladna za vršenje dužnosti. Tako treba riješiti tu stvar.

Prilikom nadziranja crkvenog rada, starješine i djelatnici ne samo da bi trebali biti vješti u prepoznavanju različitih problema, već bi trebali obratiti i posebnu pozornost na neke crkvene starješine zbog kojih se osjećaju nelagodno ili ih smatraju nepouzdanima. Te je ljude potrebno nadzirati i pratiti dulje vrijeme; ne možete ih samo povremeno pitati o situaciji ili odbaciti problem s nekoliko riječi i smatrati to gotovim. Ponekad je potrebno ostati na licu mjesta kako bi se nadzirao njihov rad. Koja je svrha boravka na licu mjesta? Brže otkriti i riješiti probleme te dobro obaviti posao. Ponekad ne možete otkriti probleme čim stignete na radno mjesto. Umjesto toga, kroz detaljno razumijevanje, provjeru rada i pažljivo promatranje, neki problemi postupno izlaze na vidjelo i mogu se otkriti. Boravak na licu mjesta radi provođenja nadzora ne znači nadziranje ili čuvanje ljudi. Što znači nadzor? Nadzor uključuje provjeru i pružanje usmjerenja. To znači, između ostalog, detaljno se raspitivati o poslu, učiti i shvaćati napredak posla i slabe točke u poslu, razumjeti tko je odgovoran u svom poslu, a tko nije, te tko je sposoban obavljati posao, a tko nije. Nadzor ponekad zahtijeva savjetovanje, razumijevanje i raspitivanje o situaciji. Ponekad zahtijeva izravno ispitivanje ili izravnu provjeru. Naravno, češće uključuje izravan razgovor s odgovornim osobama, raspitivanje o provedbi posla, poteškoćama i problemima s kojima se susreću i tako dalje. Prilikom provođenja nadzora, možete otkriti koji se ljudi samo izvanjski posvećuju svom poslu i rade stvari površno, koji ljudi ne znaju kako provesti konkretne zadatke, koji ljudi znaju kako ih provesti, ali ne rade stvaran posao, i druge takve pojave. Najbolje je ako se ti otkriveni problemi mogu pravovremeno riješiti. Koja je svrha nadzora? Bolje provesti radne aranžmane, vidjeti je li posao koji ste uredili prikladan, postoje li propusti ili stvari koje niste uzeli u obzir, postoje li područja koja nisu u skladu s načelima, postoje li iskrivljeni aspekti ili područja u kojima su napravljene pogreške, i tako dalje – sva se ta pitanja mogu otkriti tijekom procesa provođenja nadzora. Ali ako ostanete kod kuće i ne obavljate ovaj konkretan posao, možete li otkriti te probleme? (Ne.) O mnogim je problemima potrebno pitati, promatrati ih i razumjeti na licu mjesta da bi ih se spoznalo i shvatilo. Prilikom provođenja nadzora, morate požurivati one koji su u svom poslu neodgovorni i nemarni, varaju one iznad sebe i skrivaju stvari od onih ispod sebe, te su površni i spori. Upravo smo spomenuli nekoliko koraka kako ih poticati: možete im pružiti usmjerenje, razgovarati s njima u zajedništvu, orezati ih, upozoriti i smijeniti. Je li lako provesti te korake? (Da.)

III. Provjera i praćenje

Nakon što starješine i djelatnici obave poticanje posla, sljedeći je korak provjera rada. Koja je uobičajena svrha pregleda rada? Pregled rada služi za utvrđivanje napretka zadataka koji su dogovoreni, prepoznavanje problema koje treba hitno riješiti i, u konačnici, osiguravanje da je posao u potpunosti dobro obavljen. Nakon što je posao dogovoren, potrebno je provjeriti nekoliko aspekata: u kojoj je fazi daljnji rad, je li dovršen, koliko je učinkovit, kakvi su rezultati, jesu li utvrđeni neki konkretni problemi, postoje li poteškoće, postoje li područja koja nisu u skladu s načelima i tako dalje. Provjeravanje posla koji ste dogovorili također je konkretan i nužan zadatak. Neki starješine i djelatnici često čine pogrešku: misle da je, nakon što su dogovorili posao, njihov posao gotov. Vjeruju: „Moj je zadatak dovršen, moja je odgovornost ispunjena. U svakom slučaju, rekao sam vam kako to učiniti. Vi znate što treba raditi i pristali ste to učiniti. Ne moram se brinuti o tome kako se stvari odvijaju; samo mi podnesite izvještaj kad završite.” Nakon planiranja i dogovaranja posla, vjeruju da je njihov zadatak dovršen i da je sve u redu. Ne prate niti provjeravaju rad. Što se tiče toga je li osoba koju su zadužili za zadatak prikladna, kakvo je stanje većine ljudi, postoje li problemi ili poteškoće, imaju li povjerenja u dobro obavljanje crkvenog posla, postoje li iskrivljeni ili pogrešni aspekti, ili postoje li kršenja radnih aranžmana od Višnjih, oni se o tome ne raspituju, ne provjeravaju to niti prate. Smatraju da je njihov posao gotov nakon što su dogovorili posao; to nije obavljanje konkretnog posla. Što treba provjeravati u radu? Glavne stvari koje treba provjeriti jesu je li plan provedbe u skladu s radnim aranžmanima, krši li načela i zahtjeve radnih aranžmana, te postoje li ljudi koji uzrokuju prekide i smetnje, ljudi koji slijepo prave nevolje ili ljudi koji koriste velike riječi tijekom rada. Naravno, dok provjeravate rad, provjeravate i je li bilo pogrešaka u vašoj vlastitoj provedbi radnih aranžmana. Provjeravanje tuđeg rada zapravo je i provjeravanje vlastitog rada.

Prisan razgovor s primjerom o provedbi radnih aranžmana, s primjerom

Što se tiče provedbe radnih aranžmana od Višnjih, navedimo konkretan primjer. Recimo, na primjer, da radni aranžman zahtijeva od ljudi da pišu članke s iskustvenim svjedočanstvom. To je konkretan zadatak koji obuhvaća širok raspon aspekata i dugoročan je, stalan zadatak, a ne privremeni radni aranžman. Dakle, nakon što se ovaj radni aranžman izda, što bi starješine i djelatnici trebali prvo učiniti? Prema devetoj odgovornosti starješina i djelatnika, koja od njih zahtijeva da pružaju smjernice, nadzor i poticanje, te da provjeravaju i prate stanje provedbe radnih aranžmana, prva stvar koju starješine i djelatnici trebaju učiniti jest razgovarati u zajedništvu s vođama timova i nadzornicima o tome kako konkretno provesti ovaj zadatak na prikladan način i tako da daje rezultate, osiguravajući da svatko ima put i načela koja će slijediti za ovaj posao. Samo razgovorom u toj mjeri posao se može dobro obaviti. Prvo, pobrinite se da svatko razumije standarde koje Višnji zahtijevaju za pisanje članaka sa svjedočanstvom i kakvi se članci sa svjedočanstvom traže. Prvo, utvrdite konkretan sadržaj, načela i opseg ovih članaka i pobrinite se da su svi starješine i djelatnici toga svjesni. Dodatno, obavite konkretan razgovor u zajedništvu i dajte smjernice o duljini, formatu, temi i jezičnom stilu članaka – na primjer, dajte im do znanja da se članci mogu pisati u obliku pripovijetke, dnevnika, osobnog iskaza, pjesme u prozi i tako dalje. Nije li to pružanje smjernica? (Da.) Nakon pružanja smjernica, svatko će znati konkretan pojam i definiciju članaka sa svjedočanstvom koje treba napisati. Nakon toga, utvrdite tko ima kov i iskustvo za pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvom, a tko nema duboko iskustvo i može se samo osposobljavati u pisanju prosječnih članaka sa svjedočanstvom. Crkveni starješine moraju biti dobro upućeni u te situacije. Nakon što su članci napisani, pregledajte ih kako biste provjerili jesu li autentični i poučni. Ako zadovoljavaju standard, mogu se koristiti kao primjeri članaka za braću i sestre koji još nisu pisali članke ili ne znaju kako ih pisati, da ih čitaju i koriste kao referencu. Ako netko ima iskustva i voljan je pisati članke sa svjedočanstvom, trebao bi slijediti načela i zahtjeve, dijeliti sadržaj svog srca i govoriti praktične riječi kako bi bile poučne čitateljima. Što treba učiniti s ljudima koji nisu dobri u pisanju članaka i mogu napisati samo puko nabrajanje događaja? Čak i ako njihovi članci ne zadovoljavaju standarde, trebali bi i dalje vježbati. Trebali bi pisati članke o svom istinskom razumijevanju i shvaćanju stečenom iskustvom Božjih riječi. Nakon lekture i pregleda ovih članaka, ako sadržaj zadovoljava standarde za članke sa svjedočanstvom, takvi su članci valjani. Bez obzira na stil pisanja članka i bez obzira na njegov oblik – bilo da je napisan kao pripovijetka ili dnevnik – sve dok je koristan i poučan za čitatelje, može se pisati. Postoje i neki ljudi s niskom razinom obrazovanja koji imaju neka iskustvena svjedočanstva, ali ne znaju kako pisati članke sa svjedočanstvom. Što treba učiniti u takvim slučajevima? Oni mogu usmeno ispričati svoja iskustva, a netko obrazovaniji može im pomoći zabilježiti njihova iskustva i zatim ih točno izraziti u skladu s istinskim značenjem te osobe, lektorirajući ga u članak sa svjedočanstvom koji zadovoljava standard. Takvi su članci također valjani. Da biste započeli ovaj posao, prvo u zajedništvu razgovarajte o tome što je članak sa svjedočanstvom i o njegovu formatu. Zatim postavite konkretne zahtjeve i aranžmane za ljude različitih razina obrazovanja, različitih dobnih skupina i one s različitim iskustvima i rastom. Neka oni s iskustvima prvo napišu neke članke. U međuvremenu, pronađite u crkvi pojedince koji su prikladni za usmjeravanje braće i sestara u pisanju članaka i koji su prikladni za lekturu i korekturu članaka kako bi obavili te konkretne zadatke. Time se osigurava početni aranžman za ovaj posao. Znači li ovakvo organiziranje da je posao time u potpunosti proveden i da ga možete ostaviti na miru? Ne, ovo je samo pružanje konkretnog usmjerenja, pomoći i planova provedbe na temelju zahtjeva radnog aranžmana. Što bi starješine i djelatnici trebali učiniti sljedeće? Trebate nadzirati posao. Treba li taj nadzor imati cilj? Nadzor nije nasumična provjera; mora imati primarni cilj. Morate imati jasno razumijevanje o tome koga treba nadzirati i koje faze rada zahtijevaju nadzor. Na primjer, ako je neka sestra crkvena starješina koja obično nije ozbiljna u svom poslu, voli se hvaliti, ima visoke ciljeve, ali je nesposobna, sklona je varati svoje nadređene i skrivati stvari od onih ispod sebe, govori na posebno ugodan način i sklona je biti površna u svom poslu, nužno je da se njezin rad nadzire. Ne možete joj u potpunosti vjerovati. Prvi je korak, dakle, provjeriti njezin rad i vidjeti kako napreduje njezina provedba radnih aranžmana. Je li to samo proizvoljno nadziranje ljudi? (Ne.) To je nužno za posao jer je ovaj posao previše važan i oni koji obavljaju ovakav posao moraju biti pouzdani. Ako ne obavljaju konkretne zadatke i nisu pouzdani, slijepo povjerenje u njih odgodit će crkveni posao, a i vi ćete zanemariti svoju odgovornost. Kod takvih ljudi ne smijete dopustiti da vas zavedu lijepe riječi ili snažne izjave o predanosti; u stvarnosti oni samo lijepo govore, ali iza kulisa ne rade ništa konkretno. Takvi su ljudi upravo ciljevi nadzora. Kroz nadzor, promatrajte jesu li se pokajali. Ako nisu, odmah ih smijenite i prestanite trošiti trud na njih. Zapravo, trebali biste prakticirati praćenje, nadziranje i pružanje usmjerenja većini starješina i djelatnika. Za one koji mogu raditi stvaran posao i imaju osjećaj odgovornosti, ako je to posao koji znaju raditi, nema potrebe za nadzorom. Međutim, za novi ili važan posao, praćenje, nadzor i pružanje usmjerenja i dalje su nužni. Može se reći da je nadziranje i praćenje posla poput ovoga posao starješina i djelatnika. Praćenje, nadzor i pružanje usmjerenja ne odnose se na nepovjerenje, već na osiguravanje nesmetanog napretka posla. Budući da ljudi imaju različite nedostatke i, povrh toga, različite iskvarene naravi, bez takve primjene nemoguće je jamčiti da će posao biti dobro obavljen. Oni koji su tek promaknuti na posao zahtijevaju još više praćenja, nadzora i usmjerenja. To je konkretan zadatak koji starješine i djelatnici moraju obavljati. Ako ne primjenjujete praćenje, nadzor i pružanje usmjerenja, mnogi se zadaci ne mogu dobro obaviti, a neki poslovi mogu čak biti loše obavljeni ili čak zaustavljeni. To je uobičajena pojava. Posebno, starješine i djelatnici koji ne teže istini zahtijevaju još više nadzora. Kod drugih se posao može provesti prilično dobro, ali kod takvih je ljudi neizvjesno može li se posao provesti ili koliko će dobro biti proveden, a još je teže reći hoće li biti proveden u skladu s radnim aranžmanom. Takvi ljudi nisu baš pouzdani u svom poslu. Ako im vjerujete bez nadziranja njihova rada, to je u suštini površno i neodgovorno prema poslu. Takve ljude trebate pratiti i nadzirati te biti uključeni u rad njihove crkve. Ako nisu voljni dopustiti vam da dođete ili vas ne dočekuju s dobrodošlicom, što biste trebali učiniti? Možete reći: „Samo ću progutati svoj ponos i svejedno otići.” Jesu li te riječi ispravne? (Ne.) To nije njihov osobni teritorij; to je crkva i spada u opseg vaše odgovornosti. Vi se ne povlačite po njihovoj kući da biste jeli i pili na njihov račun; idete u crkvu raditi posao. Ovdje se ne radi o gutanju ponosa. Iako su oni starješine, Božji izabrani narod nije njihov. Zbog toga što su neodgovorni i nelojalni u svom poslu, vi trebate pratiti i nadzirati njihov rad. Dakle, što biste trebali učiniti kad odete tamo? Prvo, pitajte ih tko u crkvi ima životna iskustva i može pisati članke s iskustvenim svjedočanstvom, tko se relativno više usredotočuje na težnju istini, tko se relativno više usredotočuje na pisanje dnevnika i bilješki iz duhovne posvećenosti, tko se usredotočuje na dijeljenje svojih iskustava na okupljanjima i tko ima najviše iskustvenih svjedočanstava. Neka vam prvo ukažu na te ljude. Ako navedu nekoliko braće i sestara, govoreći da su to oni koji se relativno više usredotočuju na čitanje Božjih riječi, imaju prosvjetljenje i osvjetljenje Duha Svetoga, često pišu bilješke iz duhovne posvećenosti, usredotočuju se na primjenu istine kada se susretnu sa situacijama i često dijele iskustvena svjedočanstva koja su drugi voljni slušati, onda biste se trebali sastati s tom braćom i sestrama i razgovarati s njima u zajedništvu. Dodatno, u crkvi sigurno postoje neki ljudi s niskom razinom obrazovanja koji ne mogu pisati članke, ali imaju praktična iskustva. Tim je ljudima potrebno usmjerenje i obuka, a možete organizirati da im oni koji znaju pisati članke pomažu neko vrijeme. Istovremeno, odaberite osobu koja će biti odgovorna za provedbu konkretnog posla pisanja članaka s iskustvenim svjedočanstvom od strane Božjeg izabranog naroda. Ta će osoba biti zadužena za prikupljanje, lekturu, pregled, a zatim i predaju dovršenih članaka. A što bi trebao raditi crkveni starješina? Neka nadzire i prati te zadatke. Neki bi mogli reći: „Budući da postoji crkveni starješina, zašto trebamo odabrati nekoga da bude odgovoran? Nije li to suvišno?” Je li suvišno? (Ne.) Zašto ne? Zato što ovaj crkveni starješina ne radi stvaran posao i previše je nepouzdan, pa morate odabrati drugu osobu koja će biti konkretno odgovorna za ovaj posao. Da je crkveni starješina pouzdan, mogao bi postojano obavljati posao nakon što primi radni aranžman, i ne biste ga trebali ovako nadzirati. Odabir odgovorne osobe ne znači zaobilaženje crkvenog starješine, već postizanje boljih rezultata u radu. Ako ne odaberete tu osobu, posao bi mogao pasti u vodu, a kada će biti dovršen ili dati rezultate, bilo bi neizvjesno.

Svrha sudjelovanja starješina i djelatnika u crkvenom radu jest voditi Božji izabrani narod da praktično iskusi Božje djelo. Ne samo da bi trebali dobro obavljati svoju dužnost, već bi trebali i pomagati i voditi Božji izabrani narod u izvršavanju cjelokupnog crkvenog rada u skladu s mjerilima koja zahtijevaju radni aranžmani. Samo su starješine i djelatnici koji tako postupaju u skladu s Božjom namjerom. Ali ako ne sudjeluješ konkretno u radu i ne nadzireš starješine i djelatnike koji ne obavljaju stvaran rad, tada rezultati tih crkvenih zadaća mogu propasti, jer bi ih lažni starješine upropastili. Ako jasno razumiješ situaciju u određenoj crkvi i u srcu znaš da su starješine te crkve neodgovorni, ali ih ne pratiš i ne pružaš im pravovremeno usmjerenje, nije li to zanemarivanje odgovornosti? Za ovu vrstu posla, ako si ga konkretno pratio i sudjelovao u njemu te odredio i nadzornika i ljude koji će ga obavljati, možeš li tada odmah otići? (Ne.) Najbolje je pratiti rad određeno vrijeme. Tijekom praćenja, s jedne strane, možeš poticati i usmjeravati crkvene starješine da aktivno rade na tom zadatku. Osim toga, možeš steći točno razumijevanje radne situacije ljudi koje ste rasporedili, a istovremeno im možeš dati pravovremene ispravke i pomoć za sve probleme s kojima se u bilo kojem trenutku susretnu. Ako odeš prerano, pa se vratiš rješavati probleme kada se pojave, to će odgoditi posao. Ukratko, za ovaj konkretan posao, osim sudjelovanja u raspoređivanju osoblja i nadzornika, najbolje je još i pratiti ga određeno vrijeme kako bi se vidjelo koji se problemi javljaju tijekom njihova rada. S jedne strane, nadziri ispunjavaju li crkveni starješine svoju odgovornost; s druge strane, promatraj kako osoblje obavlja posao. Budući da većina ljudi prije nije radila ovaj posao i problemi koji se mogu pojaviti su nepoznati, ti ćeš neprestano otkrivati neke nepoznate probleme dok sudjeluješ u ovom poslu. Naravno, najbolje je pružiti i pravovremena rješanja. Ostajanje na licu mjesta, nadziranje i praćenje najbolji je pristup. Nemoj samo aljkavo odraditi posao tek reda radi i smatrati ga gotovim. Ovo je posao koji se radi u posebnoj situaciji, pružajući određenu pomoć i usmjerenje. Nakon rješavanja problema, prati njihov rad još neko vrijeme. Vidiš da su neki članci već napisani i da postoji mnogo vrsta članaka koji se bave raznim pitanjima i pokrivaju različite teme – neki su o iskustvima progona od strane KPK, neki o iskustvima obiteljskog progona, neki o tome kako ljudi spoznaju iskvarene naravi koje razotkrivaju ili kako se rješavaju različita iskvarena stanja koja ljudi pokazuju dok obavljaju svoje dužnosti, i tako dalje. Svi ti članci sa svjedočanstvima moraju se pregledati kako bi se osiguralo da su u potpunosti u skladu s činjenicama i da istinski izgrađuju ljude prije nego što se mogu odobriti i pretvoriti u videozapise. Kada posao dosegne ovu razinu, već ćeš vidjeti rezultate. To dokazuje da su, prema prvoj procjeni, osoblje i nadzornik koje si ti odredio za ovaj posao relativno prikladni. Zatim, ako oni mogu samostalno dovršiti ovaj posao, tada je prikladno da se ti povučeš. Izgrađuju li se duhovno i starješine i djelatnici koji rade na ovaj način? Je li to isplativije od pukog brbljanja o teorijama po cijeli dan i gubljenja vremena? (Da.) Ova vrsta rada donosi velike nagrade. S jedne strane, naučiš rješavati stvarne probleme. S druge strane, ispunjavaš odgovornosti starješina i djelatnika. Osim toga, tvoje razumijevanje istine ne zaustavlja se na razini riječi i doktrina; umjesto toga, istinu više primjenjuješ u stvarnom životu. Na taj način ljudi stječu praktično iskustvo, a njihovo razumijevanje istine postaje konkretnije i praktičnije.

Nakon što je pilot-projekt jedne crkve bio usmjeravan do ove mjere i postignuti su početni rezultati, što bi starješine i djelatnici trebali sljedeće raditi? Je li vaš posao gotov nakon što je pilot-projekt dovršen? Imate li još posla za obaviti? Još uvijek ima toliko posla! Nakon što je rad u ovoj crkvi usmjeren, pogledajte kojem drugom crkvenom radu treba posvetiti posebnu pažnju, a zatim idite u tu crkvu i nastavite pružati smjernice. Budući da već imaš nešto radnog iskustva i shvatio si neka načela istine, bit će ti mnogo lakše ponovno pružati smjernice. Naravno, prema ranije spomenutim radnim koracima, ti bi prvo trebao provjeriti jesu li odabrani djelatnici u skladu s mjerilom, jesu li prikladni za ovaj posao te jesu li njihov kov, ljudskost, stupanj obrazovanja, stupanj težnje istini, stav prema dužnosti i razumijevanje istine, između ostalog, relativno idealni i jesu li oni relativno najistaknutiji pojedinci. Kroz razdoblje nadzora i provjeravanja rada imat ćeš priliku otkriti da neki starješine i djelatnici ili nadzornici nisu u skladu s mjerilom. Na primjer, neki ljudi imaju loš kov i ne mogu obavljati posao. Drugi imaju izopačeno shvaćanje, neispravna gledišta, nedostaje im normalno razmišljanje i ne razumiju duhovno. Oni mogu samo ispravljati članke na temelju svog akademskog znanja, ali su neznalice kada je riječ o prikladnosti određenih duhovnih izraza i prikladnosti citiranja Božje riječi; uopće ne mogu prozrijeti te stvari, što pokazuje da ih je bilo neprikladno odabrati i da bi ih trebalo odmah zamijeniti. Neki drugi pak izabrani su za nadzornike i, iako mogu obaviti nešto posla, bolji se rezultati postižu kada sami pišu članke. Kada se od njih zatraži da služe kao nadzornici, nemaju vremena za pisanje kada se zaokupe poslom, a posao nadzornika ne obavljaju baš dobro. Nisu vješti u pružanju smjernica, provjeravanju rada ili ispravljanju problema, već su bolji u obavljanju jednog, konkretnog zadatka. Stoga, odabir takvog pojedinca za nadzornika nije prikladan i treba izabrati drugog kandidata. Prema tome, kada starješine i djelatnici provjeravaju i prate određeni zadatak, nije dovoljno samo postavljati pitanja i raspitivati se kako bi saznali razumije li nadzornik načela. Također moraš promatrati kakva je točno ljudskost te osobe te jesu li njezin kov, sposobnost shvaćanja i rast prikladni za obavljanje te dužnosti. Ako provjera otkrije osoblje koje nije u skladu s mjerilom, moraju se pravovremeno izvršiti prilagodbe. Eto što provjera rada obuhvaća.

Kako bi proveli rad na pisanju članaka sa svjedočanstvima, starješine i djelatnici, osim što provjeravaju je li nadzornik tog posla prikladan, moraju također naučiti provjeravati članke te pružiti određeno usmjerenje i kontrolu za rad na pisanju članaka. Članci koji su napisani konkretno i praktično mogu poslužiti kao primjeri. Članci koji su napisani na isprazan i nepraktičan način, koji nemaju vrijednost i koji ne izgrađuju ljude, trebaju biti izravno eliminirani. Na taj će način braća i sestre znati koje vrste članaka vrijede, a koje ne, te u budućnosti neće pisati članke koje nemaju vrijednost, izbjegavajući tako rasipanje energije i vremena. Na taj će način tvoj rad biti vrijedan. Kada ideš provjeravati rad, trebaš provjeriti sve vrste članaka s iskustvenim svjedočanstvima koje su napisali kako bi vidio ima li u njima umiješanih uljepšavanja ili laži i jesu li članci izgrađujući ili ne. Prvo trebaš provesti kontrolu nad tim stvarima. Dok provodiš kontrolu, ne učiš li i ti? (Da.) Kako učiš, tako ćeš ovaj posao raditi sve bolje i bolje. Pretpostavimo da ne provjeravaš, ne shvaćaš stvari ozbiljno i neodgovoran si te samo otaljavaš posao, s ciljem da samo obaviš posao i zatim izvijestiš one iznad tebe da je gotov, misleći: „U svakom slučaju, naša crkva ima mnogo ljudi koji mogu pisati članke sa svjedočanstvima. Nakon što završe s pisanjem, predat ću ih sve. Koga briga jesu li u skladu s mjerilom ili ne? Sve dok viši starješine znaju da sam puno radio, proveo radne aranžmane i bio zaposlen, to je dovoljno!” Je li to odgovoran stav? (Ne.) To je neodgovornost. Ako ti preuzimeš odgovornost, prvo moraš provesti kontrolu sa svoje strane. Svaki članak predan preko tebe mora biti u skladu s mjerilom; svatko tko ga pročita trebao bi reći da je izgrađujući i biti voljan čitati ga. Samo to je ispunjavanje odgovornosti starješina i djelatnika. Provjera rada ne znači samo otaljavati posao, izvikivati parole, propovijedati doktrine ili proizvoljno držati lekcije ljudima. Radi se o provjeravanju učinkovitosti i rezultata rada, provjeravanju je li rad koji si ti obavio u skladu s mjerilom, postiže li rezultate provođenja radnih aranžmana, udovoljava li Božjim zahtjevima, koja su područja u skladu s mjerilom, a koja nisu – to su stvari koje treba provjeriti. To uključuje obavljanje konkretnog posla i povezano je s kovom ljudi, imaju li duhovno razumijevanje, koliko istine razumiju, koliko stvarnosti istine posjeduju i njihovu sposobnost sagledavanja stvari. Ako znaš kako provjeravati rad i dok ga provjeravaš možeš otkriti probleme, shvatiti njihovu srž i suštinu te ih riješiti, te prije predaje članaka sa svjedočanstvima provedeš kontrolu nad njima u skladu s načelima, jamčeći da su članci koje predaješ svi u skladu s mjerilom i izgrađujući za one koji ih čitaju, tada si ti u skladu s mjerilom kao starješina ili djelatnik i obavio si svoj posao kako treba.

Većina ljudi može obavljati posao pružanja smjernica, nadzora i poticanja. Međutim, kada su potrebne provjera i kontrola, na ispitu je kov starješina i djelatnika te posjeduju li oni istinu-stvarnost. Neki ljudi mogu pružati smjernice, nadzirati rad i orezivati ili smjenjivati neprikladno osoblje i baviti se njim, ali ne znaju kako procijeniti učinkovitost i rezultate rada koji su organizirali, je li on u skladu s radnim aranžmanima i kako ga riješiti ako nije. Većina starješina i djelatnika može, u najboljem slučaju, pružati smjernice, nadzor i poticanje, ali kada dođe do provjere rada, ne znaju što učiniti, nemaju načela i potpuno su izgubljeni. Oni misle: „Radni aranžmani su provedeni, pa što tu ima za provjeravati? Svi rade, nitko nije besposlen, s ljudima koji uzrokuju prekide i smetnje se obračunalo, a oni koje je trebalo smijeniti ili pročistiti, smijenjeni su i pročišćeni. Što još ima za provjeravati?” Oni su jednostavno nesvjesni. Provjera rada zahtijeva kontrolu. Što znači kontrola? Znači da ti trebaš donijeti zaključak. Na primjer, nadzornik rada na pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvima donese ti članak, govoreći da je stil pisanja prilično dobar, jezik tečan, te da su i jezični stil i tema članka dobri. Međutim, osjeća da mu se čini da nedostaje praktičnog sadržaja i da ne može izgraditi ljude, da ga treba dopuniti i poboljšati, ali sam ne može prozrijeti tu stvar, pa moli tebe da pogledaš. Što znači da moli tebe da pogledaš? Znači da ti trebaš provesti kontrolu. Kako ti provodiš kontrolu i provodiš li je dobro, to ispituje tvoj stvarni rast. Što znači stvarni rast? Znači razumiješ li ti istina-načela. Ako nadzornik ne razumije načela pisanja članaka sa svjedočanstvima, ne može procijeniti je li članak praktičan i istinit i ne zna kako donijeti sud, a ti si isti, nesposoban donijeti sud ili odluku, to dokazuje jednu stvar: tvoj je kov otprilike isti kao i njegov i ti nisi u stanju provoditi kontrolu nad člancima. Nije li tako? Istina koju ti razumiješ otprilike je ista kao i njegova, i ti ne možeš prozrijeti probleme koje on ne može prozrijeti – to ukazuje na problem. Ako ti možeš prozrijeti probleme koje on ne može i možeš otkriti probleme kroz provjeru koje on ne može, to dokazuje da ti možeš provoditi kontrolu nad člancima. Na primjer, on smatra da je većina članaka u skladu s mjerilom i bez značajnih problema, ali kroz tvoju provjeru i kontrolu, ti pronađeš mali dio koji nije u skladu s mjerilom. Ti objašnjavaš probleme u tim člancima kroz raščlambu i razgovor u zajedništvu; svi se slažu da su tvoje tvrdnje razumne, u skladu s načelima i da nisu traženje dlake u jajetu, već doista stvarni problemi koje treba ispraviti. Neki su članci prazni i nedostaje im praktično iskustveno razumijevanje; neki članci imaju praktično iskustveno razumijevanje, ali nisu izraženi dovoljno konkretno; neki članci neprikladno citiraju Božje riječi, ne odabirući prikladnije odlomke Božjih riječi, što rezultira lošijim ishodom; neki članci imaju neispravna gledišta, s izopačenim shvaćanjem i nedostatkom razgovora u zajedništvu o razumijevanju istine, ostavljajući čitatelje neizgrađene i lako uzrokujući da razviju negativnost i nerazumijevanje; i tako dalje. Ti možeš otkriti i prozrijeti sve te probleme. Kroz tvoju besjedu, pomažeš im shvatiti načela, omogućujući onima s iskustvima da napišu istinska iskustvena svjedočanstva. Ti odabireš one članke koji su izgrađujući i vrijedni za ljude kao iskustvena svjedočanstva koja su u skladu s mjerilom, tako da kada ih Božji izabrani narod pročita, oni budu izgrađeni. U međuvremenu, oni članci kojima nedostaje istinsko iskustveno razumijevanje ili sadrže izopačeno shvaćanje bivaju eliminirani. Ako to činiš, ne provodiš li kontrolu? Ako imaš takvu sposobnost sagledavanja stvari i obavljanja posla, nije li tvoj kov dovoljan? Ne ispunjavaš li odgovornosti starješina i djelatnika? (Da.) Ako oni misle da je većina članaka prihvatljiva i donesu ti ih na procjenu, a i ti misliš da je većina dobra, dok zapravo neki od njih imaju problema i trebaju daljnji odabir, lekturu i ispravak problema, ali ti ih ne možeš prozrijeti – kada ih predaš Višnjem, a Višnji pronađe neke članke koji nisu u skladu s mjerilom i eliminira ih – ne znači li to da ti nisi pravilno proveo kontrolu? S jedne strane, provjera rada ispituje kov starješina i djelatnika, a s druge ispituje stupanj njihovog razumijevanja istine. Neki ljudi ne mogu provoditi kontrolu jer im je kov loš i to ih sprječava da to rade, ne razumiju istinu u tom području i ne mogu prozrijeti te probleme. Njihove su provjere samo formalnost; ne znaju što provjeriti. Neki ljudi imaju dovoljan kov, ali kako je njihovo razumijevanje istine plitko, mogu uočiti probleme, ali ne znaju kako ih riješiti. Ti ljudi još uvijek imaju prostora za napredak. Međutim, ako ljudi ne mogu čak ni uočiti te probleme, nema načina da napreduju.

Provedba rada na pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvima uključuje važan korak provjere, koji ovisi o tome posjeduju li starješine i djelatnici istinu-stvarnost. Osim provjere starješina i djelatnika s relativno lošim kovom i onih koji su relativno slabi, vi biste se također trebali raspitati i razumjeti one s prosječnim kovom. Ako okruženje nije prikladno, možete poslati nekoga da se raspita i shvati situaciju te napravi detaljne bilješke. Ako okruženje dopušta, najbolje je osobno otići i stupiti u kontakt s nadzornikom ovog posla; postavljajte pitanja, raspitujte se i shvatite specifičnu situaciju ovog posla te vidite koliko se dobro posao provodi. Ukratko, jednom kada se izda radni aranžman za pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvima, to nije nešto što se može završiti za mjesec ili dva. To nije privremeni zadatak, već dugoročan posao. Starješine i djelatnici ne bi smjeli samo pružati smjernice, nadzor, poticanje i provjeru unutar prvih mjesec ili dva nakon što je radni aranžman izdan i smatrati posao gotovim. Umjesto toga, moraju ovaj posao neprestano dugoročno pratiti. Trebaju otići slabijim crkvenim starješinama i osobno im pružiti smjernice. Za crkvene starješine koji mogu samostalno provoditi radne aranžmane, također bi trebali primjenjivati redovite provjere kako bi razumjeli napredak rada i riješili sve probleme koji se pojave. To je odgovornost starješina i djelatnika. Stoga, jedna je stvar sigurna u vezi s radom starješina i djelatnika: oni nikada nemaju slobodnog vremena. Neki starješine i djelatnici uvijek misle: „Radni aranžmani su izdani i imali smo razgovor u zajedništvu o tome kako ih provesti. Završio sam svoj posao, nema se više što raditi. Zato ću obaviti neke prikladne poslove, poput pomaganja u kuhanju i ugošćivanju ili kupovine nekih svakodnevnih potrepština koje nedostaju braći i sestrama.” Oni postanu besposleni nakon izdavanja radnih aranžmana i osjećaju da su završili svoj posao i da nemaju više što raditi. To pokazuje da ne znaju kako raditi posao ili se uhvatiti u koštac s konkretnim zadacima. Zapravo, jednom kada se izdaju različiti radni aranžmani Božje kuće, sve dok Višnji nije pozvao na zaustavljanje, posao se mora nastaviti i ne može se zaustaviti na pola puta. Na primjer, rad na pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvima – je li Višnji pozvao na zaustavljanje ovoga? Je li bilo ikakve obavijesti koja kaže da se ovaj posao zaustavi? (Ne.) Dakle, kako bi starješine i djelatnici trebali obavljati ovaj posao? Nemojte da vas ponese samo entuzijazam koji brzo splasne. Kada se radni aranžman prvi put izda, vi ste vrlo entuzijastični, proaktivni i željni izvršiti ovaj posao. Međutim, ako nakon nekog vremena Višnji ne potiče, ne izdaje nove upute ili ne daje daljnje smjernice za ovaj radni aranžman, vi možete pomisliti da, budući da Višnji nije organizirao ništa novo, možete ignorirati ovaj posao. To nije prihvatljivo; to je zanemarivanje odgovornosti. Bez obzira na to koliko se dugo ovaj posao provodi i bez obzira na to je li Višnji tijekom tog vremena pitao, poticao ili naglašavao ovaj posao, sve dok je ovaj posao povjeren tebi, trebaš ga preuzeti na svoja pleća i neprestano ga obavljati, dobro ga izvršavajući. Što znači „neprestano”? Znači da, sve dok Višnji ne pozove na zaustavljanje, starješine i djelatnici moraju pružati neprekinute i kontinuirane smjernice, nadzor, poticanje, provjeru i praćenje ovog posla. Osim ako ti ne odstupiš ili budeš smijenjen, sve dok si na svom položaju, ovaj posao je nešto što ti moraš dobro obavljati kao starješina ili djelatnik. To je također zadatak koji moraš neprestano provoditi i pratiti. Kako bi se to trebalo primjenjivati? Svaki put kad posjetiš crkvu, moraš pitati lokalne starješine i nadzornika ovog posla: „Kako napreduju članci sa svjedočanstvima u ovom razdoblju? Ima li dobrih, relativno dirljivih članaka sa svjedočanstvima? Ima li članaka s posebnim iskustvima?” Ako kažu da ima, ti bi trebao pregledati te članke. Ako doista sadrže praktična iskustva i istinski izgrađuju ljude, trebali bi se brzo predati. Svaki put kad posjetiš crkvu, moraš prvo pitati o ovoj stvari. To je konkretan zadatak koji moraš provesti, obveza koju ne smiješ zanemariti – to je tvoja odgovornost. Bez obzira na to potiče li ovo Višnji ili pita li o ovome, ovaj zadatak je uključen u ono što ti moraš raditi. Ako su braća i sestre zauzeti obavljanjem svojih dužnosti i nemaju vremena pisati članke sa svjedočanstvima, ti ih moraš poticati, govoreći: „Pisanje dobrih članaka sa svjedočanstvima vrlo je korisno za ulazak u život Božjeg izabranog naroda, a to je također važna dužnost.” Međutim, neki starješine kažu: „Braća i sestre osjećaju da su napisali sva svoja iskustva i da nemaju više što pisati.” Je li ova izjava točna? Zapravo, mnoga detaljna iskustva ljudi ne primjećuju i previde ih. Tek kada pročitaju iskustvena svjedočanstva koja su napisali drugi, sjećaju se da su i oni imali slična iskustva. Stoga, pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvima zahtijeva pažljivo razmišljanje i promišljanje. Postoje mnoga iskustvena razumijevanja o kojima vrijedi pisati. Je li nedostatak vremena za pisanje valjan razlog? To je dužnost koju bi ljudi trebali obavljati. Bez obzira na to koliko su zauzeti, trebali bi odvojiti vrijeme za pisanje. Ako ne znaju pisati članke sa svjedočanstvima, trebali bi ga izdiktirati nekome drugome da ga zapiše i uredi, čime se stvara dobar članak. Na taj način, kroz tvoje poticanje i usmjeravanje, napisan je još jedan dobar članak s iskustvenim svjedočanstvom. Znaš li ti koliko ljudi ovaj članak može moralno izgraditi? Koliko ljudi može od njega dobiti pomoć i korist? Ako ti ne nadzireš i ne pružaš smjernice, a lokalni crkveni starješine također nemaju osjećaj tereta, misleći da su braća i sestre napisali sva svoja iskustvena svjedočanstva i da nema više članaka za pisanje, onda ovaj dobar članak s iskustvenim svjedočanstvom neće ni nastati. Ponekad, kada posjetiš crkvu, neka braća i sestre neobavezno razgovaraju s tobom i kažu: „Pretrpio sam svakakve teškoće u svom životu. Nakon što sam povjerovao u Boga, također sam bio mnogo proganjan. Na svakom koraku puta, Bog me je vodio. Vidio sam Božja čudesna djela i shvatio da je sve određeno od Boga i da Bog uistinu ima suverenost nad svime – to je potpuno istina!” Nakon što ti ispričaju svoje iskustvo, pitaš ih jesu li ga zapisali kao članak, a oni kažu: „Ne, imam nisku razinu obrazovanja i ne znam pisati. Osim toga, drugi kažu da ovo iskustvo nema vrijednost.” „Kako tako divno iskustvo može biti bez vrijednosti?” kažeš im ti. „Nakon svakog koraka svog iskustva, duboko ste osjetili Božju suverenost, Božje vodstvo i Božje određenje. Koje bi iskustvo moglo biti vrjednije od ovoga? Takva iskustva treba zapisati i ne propustiti.” Ti tada brzo organiziraš obrazovaniju braću i sestre da im pomognu urediti ga. U roku od tri dana, napisan je dobar i izvrstan članak sa svjedočanstvom, a zatim je pretvoren u video s iskustvenim svjedočanstvom. Svi koji ga gledaju kažu: „Iskustvo protagonista je fantastično! Tako je poučno gledati ga! Uistinu pokazuje da je Bog suveren nad svime – točno je tako! To je sada potvrđeno u još većoj mjeri i naša je vjera u Boga porasla.” Drugi kažu: „Ovaj članak s iskustvenim svjedočanstvom napisan je vrlo praktično i vrlo je dirljiv. Bilo bi još bolje da se od njega snimi film!” Mnoga braća i sestre željno iščekuju da se brzo snimi film. Dakle, zato što su se starješine i djelatnici odnosili prema crkvenom radu s odgovornošću i odanošću, neobavezan razgovor mogao je dovesti do dobrog članka i dobrog materijala za film. Ovo je najbolje svjedočanstvo i najbolja tema za svjedočenje o Božjoj suverenosti i određenju. Takve priče mogu povećati vjeru tolikih ljudi i izgraditi mnoge! Što mislite o tome da starješine i djelatnici rade na ovaj način? Oni se u svom radu ne drže nikakve formalnosti. Kamo god idu, postavljaju pitanja, raspituju se i u interakciji su s braćom i sestrama, integrirajući se među njih bez držanja s visoka. Ne samo da imaju osjećaj tereta u svojim srcima, već i snažan osjećaj odgovornosti. Dosljednim činjenjem toga, oni prirodno postižu rezultate. Neće li to Bog pamtiti? To su dobra djela, zar ne? Recite Mi, je li naporno obaviti ovaj djelić posla? Zahtijeva li patnju? Zahtijeva li prolazak kroz vatru i vodu? Ne. Nije teško. Samo je potrebno uložiti svoje srce u to. S ovim poslom u vašem srcu, kamo god idete, postavljate pitanja i raspitujete se: „Kako napreduje posao? Je li bilo dobrih članaka sa svjedočanstvima u ovom razdoblju? Za braću i sestre koji imaju iskustva, ali još nisu napisali članke, znate li ih vi usmjeriti da ispričaju svoja iskustva? Znate li im pomoći da se izraze i usmjeriti ih da ih zapišu?” Kamo god idete, uvijek morate razgovarati u zajedništvu o toj stvari, raditi stvari povezane s ovim poslom i govoriti riječi povezane s ovim poslom. Ne čini li ovakva primjena rad starješina i djelatnika obilnijim? Može li se dogoditi situacija da ste besposleni bez posla? (Ne.) Mogu li se starješine i djelatnici koji rade na ovaj način umoriti ili umrijeti od iscrpljenosti? (Ne.) Neće se umoriti niti umrijeti od iscrpljenosti, posao će imati rezultate i Bog će ga pamtiti. Ako ti radiš na ovaj način, mnogi će biti izgrađeni, a braća i sestre će osjetiti da je pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvima vrijedno i smisleno. Prije su mislili da njihova iskustva nemaju vrijednosti, ali kroz tvoje smjernice, razumjeli su kako pisati članke s iskustvenim svjedočanstvima. To također koristi njihovom ulasku u život. Samo kada radiš na ovaj način, ispunjavaš odgovornosti starješina i djelatnika.

Jeste li kroz razgovor u zajedništvu o tome kako starješine i djelatnici trebaju provjeravati rad naučili kako provjeravati rad? Provjeravanje rada ne znači tražiti greške ili sitničariti, već vidjeti kako je rad obavljen, je li organiziran, postoji li netko tko je zadužen za rad, kako rad napreduje, kakav je napredak, odvija li se glatko, obavlja li se rad u skladu s načelima, donosi li rezultate i tako dalje. Istovremeno, trebate promatrati, preispitivati i procjenjivati učinkovitost rada, a zatim iz toga pronaći bolje i prikladnije načine za provedbu rada. Što se tiče radnog aranžmana kao što je aranžman pisanja članaka s iskustvenim svjedočanstvom, sve dok Višnji nije pozvao da se prekine, taj rad treba neprestano pratiti i provoditi, a to je korisno za ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Ako neki ljudi smatraju da već ima dovoljno iskustvenih svjedočanstava i da ih Božji izabrani narod ne može sve pročitati, može li se taj rad tada prekinuti? Ne može se prekinuti. Što je više iskustvenih svjedočanstava, to bolje; što ih je više, to će biti bogatija – to je ono što najviše pomaže Božjem izabranom narodu da uđe u istina-stvarnost. Neki novi vjernici, nakon što pročitaju ta iskustvena svjedočanstva, znat će kako iskusiti Božje djelo. Nakon što prođu kroz razdoblje iskustva i steknu rezultate, prirodno će moći napisati članke s iskustvenim svjedočanstvom. Neki ljudi s površnim iskustvima također mogu biti poučeni čitanjem onih relativno dubljih iskustvenih svjedočanstava te mogu postići dublja iskustva i napisati bolje članke sa svjedočanstvom. Ta svjedočanstva koriste i ljudima u religiji i Božjem izabranom narodu u Božjoj kući. Stoga se rad na pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvom nikada ne smije prekinuti. Starješine i djelatnici moraju neprestano pratiti taj rad i ne bi ga smjeli prekidati ni iz kojeg razloga ili isprike. To je važan posao u crkvi. Starješine i djelatnici trebali bi predvoditi u pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvom. Ta praksa najbolje otkriva posjeduju li istina-stvarnost. Ako ne mogu napisati članke s iskustvenim svjedočanstvom, nisu u skladu s mjerilom kao starješine ili djelatnici i ne mogu obavljati stvarni rad; treba ih smijeniti i eliminirati. Nakon što dobro obave taj rad, starješine i djelatnici trebaju neprestano posjećivati razne crkve kako bi se raspitali o napretku rada. Mogu postavljati pitanja i učiti o radu: „Nekoliko braće i sestara u vašoj crkvi koji su relativno ozbiljni u svojoj težnji, svi imaju neka iskustva – mogu li oni napisati neke članke sa svjedočanstvom?” Također bi trebali pitati one koji su tek prihvatili istiniti put kako su ga istraživali i prihvatili te mogu li zapisati svoje dojmove o tome. Starješine i djelatnici ne samo da trebaju neprestano pitati, učiti, pratiti i provoditi taj rad, već trebaju i provjeravati koliko je provedba dobra: „Jeste li u ovom razdoblju zadužili ljude da obavljaju taj rad? Koliko je članaka s iskustvenim svjedočanstvom napisano? Koliko ih je u skladu s mjerilom? Koji je udio članaka koji su u skladu s mjerilom?” Nadzornik odgovara: „Nakon posljednjeg razgovora u zajedništvu, u našoj je crkvi već napisano nekoliko članaka s iskustvenim svjedočanstvom, a nekoliko članaka koji su u skladu s mjerilom je predano. Neprestano smo obavljali taj rad.” To je u redu; to znači da ste ovaj zadatak ispravno obavili. Imajući to na umu, postoji li izravna veza između sposobnosti crkve da proizvede istinske članke s iskustvenim svjedočanstvom i uloge starješina i djelatnika? S jedne strane, trebate neprestano razgovarati u zajedništvu o tom aspektu rada; s druge strane, trebate voditi primjerom, neprestano se raspitivati o radu, a također sudjelovati u radu i pratiti ga. Nakon što ga pratite neko vrijeme i zatim napustite tu crkvu, trebate se kasnije vratiti kako biste provjerili provedbu. Nije li to ono što bi starješine i djelatnici trebali činiti? To je odgovornost starješina i djelatnika.

Starješine i djelatnici moraju ozbiljno shvatiti i ozbiljno provesti svaki radni aranžman koji izda Božja kuća. Trebali biste često koristiti radne aranžmane kako biste usporedili i provjerili sav rad koji ste obavili. Također biste trebali ispitati i promisliti o tome koje zadatke niste dobro obavili ili ispravno proveli tijekom ovog razdoblja. Za svaki zadatak koji je dodijeljen i koji se zahtijeva radnim aranžmanima, a koji je zanemaren, trebali biste ga brzo nadoknaditi i raspitati se o njemu. Ako si zauzet određenim zadatkom i ne možeš se odvojiti, možeš povjeriti drugima da provjere i prate rad koji nije dobro obavljen. Nemoj samo izdavati naredbe i misliti da je zadatak dovršen nakon što si dodijelio i uredio rad, a zatim samo stajati po strani besposleno. Kao starješina, odgovoran si za sav rad, a ne samo za jedan zadatak. Ako vidiš da je određeni zadatak posebno važan, možeš nadgledati taj zadatak, ali također trebaš naći vremena za provjeru, usmjeravanje i praćenje drugih zadataka. Ako si zadovoljan samo time da dobro obaviš jedan zadatak i onda smatraš da je sve gotovo, a druge zadatke dodijeliš drugim ljudima ne mareći i ne pitajući za njih, to je neodgovorno ponašanje i zanemarivanje dužnosti. Ako si starješina, onda bez obzira za koliko si zadataka odgovoran, tvoja je odgovornost da neprestano postavljaš pitanja o njima i raspituješ se, istovremeno ih provjeravajući i rješavajući probleme odmah čim se pojave. To je tvoj posao. I tako, bilo da si regionalni starješina, okružni starješina, crkveni starješina ili bilo koji vođa tima ili nadzornik, nakon što si upoznao opseg svojih odgovornosti, moraš često ispitivati obavljaš li stvaran posao, jesi li ispunio odgovornosti koje bi trebao ispuniti starješina ili djelatnik, kao i koje zadatke – od nekoliko tebi povjerenih – nisi obavio, koje ne želiš obaviti, koji su dali loše rezultate i za koje nisi shvatio načela. To su sve stvari koje bis trebao često ispitivati. Istovremeno, moraš naučiti razgovarati s drugim ljudima i postavljati im pitanja, te moraš naučiti kako u Božjim riječima i radnim aranžmanima prepoznati plan, načela i put primjene. Prema bilo kojem radnom aranžmanu, bilo da se odnosi na administraciju, osoblje ili crkveni život, ili pak na bilo koju vrstu stručnog rada, ako se dotiče odgovornosti starješina i djelatnika, onda je to odgovornost koju starješine i djelatnici trebaju ispuniti i unutar je djelokruga za koji su starješine i djelatnici odgovorni – to su zadaci kojima bi se trebao baviti. Naravno, prioritete treba postaviti na temelju situacije; nijedan rad ne smije zaostajati. Neki starješine i djelatnici kažu: „Nemam tri glave i šest ruku. U radnom je aranžmanu toliko zadataka; apsolutno ne mogu upravljati ako sam zadužen za sve njih.” Ako postoje neki zadaci u koje ne možeš osobno biti uključeni, jesi li onda zadužio nekog drugog da ih obavi? Nakon što si to uredio, jesi li pratio i raspitivao se? Jesi li provjerio njihov rad? Sigurno si imao vremena za raspitivanje i provođenje provjere? Definitivno jesi! Neki starješine i djelatnici kažu: „Mogu raditi samo jedan posao odjednom. Ako me zamolite da provedem provjeru, mogu provjeriti samo jedan zadatak odjednom; više od toga je neizvedivo.” Ako je to slučaj, ti si ništarija, tvoj je kov izuzetno loš, nemaš radnu sposobnost, nisi prikladan da budeš starješina ili djelatnik i trebao bi odstupiti. Samo radiš neki posao koji ti odgovara – nemoj uzrokovati kašnjenja u crkvenom radu i životnom rastu Božjeg izabranog naroda zato što je tvoj kov preslab da bi obavljao posao; ako ti nedostaje ta razumnost, ti ste sebičan i podao. Ako si prosječnog kova, ali siu stanju voditi računa o Božjim nakanama, voljan si se obučavati i osjećaš se nesigurno da možeš dobro obaviti posao, onda bi trebao potražiti nekoliko ljudi dobrog kova da surađuju s tobom u radu. To je dobar pristup i smatra se razumnim. Ako je tvoj kov preslab i doista nisi sposoban preuzeti taj posao, a ipak želiš i dalje zauzimati taj položaj i uživati u njegovim povlasticama, onda si netko sebičan i podao. Starješine i djelatnici moraju posjedovati savjest i razum – to je od najveće važnosti. Bez iole takve ljudskosti, apsolutno ne mogu biti starješine ili djelatnici, a čak i ako obave malo posla, bit će lažni starješine koji će samo nanositi štetu Božjem izabranom narodu i ugrožavati rad crkve. Starješine i djelatnici trebaju voditi računa o Božjim nakanama; apsolutno se ne smiju ponašati diktatorski i preuzimati sve na sebe, da bi na kraju loše obavili sav posao i usporili su sav crkveni rad, kao i ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Ne bi li to bio veliki prijestup? Stoga, ljudi s preslabim kovom apsolutno ne mogu biti starješine i djelatnici. Oni kojima nedostaje bogobojazno srce i koji ne mogu voditi računa o Božjim nakanama još manje mogu biti starješine i djelatnici; ne mogu biti zaduženi ni za jedan zadatak. Starješinama i djelatnicima važno je imati samosvijest. Ako ne možeš obavljati stvaran posao, ali i dalje želiš sve preuzeti na sebe i voliš uživati u statusnim povlasticama, to je oličenje lažnog starješine i trebao bi biti smijenjen i eliminiran.

Nakon razgovora u zajedništvu o odgovornostima koje bi starješine i djelatnici trebali ispuniti u vezi s radnim aranžmanima Božje kuće, imate li sada put o tome kako bi starješine i djelatnici trebali pristupiti radnim aranžmanima i provoditi ih? (Da.) Postoje li ikakve poteškoće? Među raznim zadacima navedenim unutar odgovornosti starješina i djelatnika o kojima smo razgovarali, neki se ljudi možda usredotočuju samo na jedan ili dva aspekta, dok drugi možda ne mogu ostvariti ni jedan ili dva aspekta. Ako starješine i djelatnici koji se mogu usredotočiti na jedan ili dva aspekta rada imaju dovoljan kov i također mogu naučiti pratiti druge aspekte rada, onda su u osnovi u skladu s mjerilom. Međutim, ako ostaju samo na razini propovijedanja doktrina i održavanja okupljanja, ali ne mogu obavljati konkretan posao, te se, kada se od njih zatraži da sudjeluju u provjeri i praćenju konkretnih zadataka, zabrinu, bez planova, koraka ili putova koje bi slijedili, ne znajući što učiniti, to ukazuje na loš kov. Mogu li ljudi lošeg kova provoditi radne aranžmane? (Ne.) Takvi starješine i djelatnici nisu u skladu s mjerilom. Kako biste se trebali nositi s takvim starješinama i djelatnicima? Recite im: „Radni aranžmani su izdani i mi jasno razumijemo koje zadatke treba obaviti i kojih se načela treba držati, ali vi ne znate što učiniti i nemate put koji biste slijedili. A ipak se još uvijek usuđujete s nama razgovarati i držati nam propovijedi. Trebali biste odmah odstupiti! Niste dostojni da budete starješina ili djelatnik, ne možete ispuniti tu odgovornost. Brzo je predajte nekome sposobnom! Prestanite ovdje izvikivati parole, nitko ne želi slušati!” Je li to prikladan način za rješavanje toga? (Da.) Ako ne znate obavljati posao, koja je svrha slijepog izvikivanja parola! Svatko može pročitati riječi u radnim aranžmanima; svatko može govoriti doktrine – sve se svodi na to kako ti to zapravo radiš. Ako to ne možeš raditi, onda nisi prikladan da budeš starješina ili djelatnik. Nijedan zadatak nije jednostavan kao dva plus dva. Svaki zadatak zahtijeva da starješine i djelatnici razviju konkretne planove provedbe unutar opsega načela na temelju konkretne situacije. Istovremeno, moraju znati kako nadzirati, provjeravati i pratiti sve dok se rad ne provede ispravno, u potpunosti ispunjavajući zahtjeve radnih aranžmana, dok se ne postignu konkretni rezultati. Tek tada su ispunili odgovornosti starješina i djelatnika; tek tada su u skladu s mjerilom kao starješine i djelatnici.

Stav i očitovanja lažnih starješina u vezi s radnim aranžmanima

Upravo smo u zajedništvu razgovarali o tome koje su odgovornosti starješina i djelatnika kada su u pitanju radni aranžmani. Zatim ćemo razgovarati o tome koja obilježja imaju lažni starješine. Među lažnim starješinama koje ste susreli, kakav je njihov stav prema radnim aranžmanima? Koje postupke i očitovanja pokazuju? Lažni starješine obično iz riječi radnih aranžmana razumiju što treba učiniti, koje su specifične zahtjeve Višnjeg i koji su specifični radni projekti, ali to razumiju samo u smislu doktrine. Oni još uvijek ne razumiju niti temeljito shvaćaju specifična načela, standarde i putove primjene za provedbu radnih aranžmana. Nakon što prime radne aranžmane, također samo odrađuju formu, razgovarajući u zajedništvu o tome kako obaviti posao te kako izdati i provesti radne aranžmane. Međutim, bez obzira na to koliko razgovaraju, to je samo doslovno, doktrinarno razumijevanje radnih aranžmana. Što se tiče toga kako konkretno provesti radne aranžmane i koji se rezultati mogu postići, kao i koliko će provedba biti učinkovita ako odaberu određene ljude da obave posao ili odaberu određeni plan za njegovu provedbu, ili mogu li se ispuniti ciljevi i rezultati koje zahtijevaju radni aranžmani, oni tih aspekata nisu svjesni i ništa im nije jasno. Kada lažni starješine provode radne aranžmane, obično samo održe okupljanje kako bi propovijedali neke riječi i doktrine, dodijele posao, spomenu nekoliko Božjih zahtjeva, a zatim puste da svatko izrazi svoju volju. Oni to smatraju obavljanjem svog posla. Vjeruju da su, sve dok su dodijelili posao, imenovali nekoga da bude zadužen i spomenuli rezultate koje Božja kuća zahtijeva, ispunili svoju odgovornost. Tada mogu mirno spavati, kao da je posao gotov. Nemaju pojma kada treba provjeriti rad, koji se problemi i poteškoće mogu pojaviti u radu, te koje probleme mogu, a koji ne mogu riješiti oni ispod. Također ne znaju koje važne zadatke treba pratiti i za koje treba pružiti smjernice. Na primjer, važni koraci poput nadziranja, poticanja i provjeravanja nikada ne padaju na pamet lažnim starješinama. Nešto bolji lažni starješine, koji usporedno imaju nešto savjesti i ne žele jesti besplatno, vjeruju da bi trebali obaviti neki posao. Posjetit će crkvu i pitati braću i sestre imaju li kakvih problema. Netko im kaže: „Mi braća i sestre često imamo nesuglasice kada smo zajedno. Kada se naša mišljenja razlikuju, beskrajno se svađamo i otkrivamo naglost.” Lažni starješine kažu: „To je lako riješiti”, a zatim održe okupljanje, gdje razgovaraju u zajedništvu: „Ljudi bi trebali naučiti suzdržanost i strpljenje; ljudi bi trebali naučiti biti ponizni, a ne oholi, i naučiti pokornost. To je Božja nakana. Tko god otkrije iskvarenu narav, trebao bi promisliti o sebi i prihvatiti orezivanje, a ne živjeti po svojoj iskvarenoj naravi.” Nakon što su ispričali svu tu doktrinu, kažu: „Vi se možete sami nositi s preostalim problemima. Nisam baš vješt u tehničkim stvarima. U svakom slučaju, održao sam ovo okupljanje za vas; vi samo radite posao kako smatrate da treba. Ključna i važna stvar je biti odan u obavljanju svojih dužnosti i ne držati se vlastitih ideja.” Nakon što su to poslušali, ljudi razmišljaju i kažu: „Naš problem nije samo otkrivanje iskvarenosti, naglosti i sebičnih želja, već i to što smo nesigurni i nejasni u vezi s nekim tehničkim pitanjima i ne znamo kako postupati u skladu s načelima. Taj problem nije riješen!” Lažni starješine odgovaraju: „Čitajte više Božjih riječi. Jednom kada se riješe iskvarene naravi koje otkrivate, i ti će se problemi riješiti.” Posao u kojem su lažni starješine najvještiji je propovijedanje doktrina i izvikivanje parola. Oni ne predviđaju česte probleme koji se mogu pojaviti u radu. Kada netko postavi pitanje, oni imaju samo jedno rješenje, a to je da objasne nekim riječima i doktrinama, zatim ponude neki poticaj ili savjet i smatraju to gotovim. Ne mogu smisliti nikakve konkretne planove i ne mogu pružiti ispravne smjernice i pomoć. Nije li rad lažnih starješina jednostavan i lak? Kamo god idu, samo propovijedaju, prvenstveno se usredotočujući na govorenje doktrina i izvikivanje parola. Nije li ova situacija prilično česta među starješinama i djelatnicima? Ne mogu provesti konkretan rad i ne znaju kako izvršiti, provesti ili pratiti radne aranžmane koji su izdani. Ne znaju koje su njihove radne odgovornosti niti koje zadatke trebaju obavljati. Kada se od njih zatraži da obave konkretan rad, oni samo izvikuju parole. Kada netko postavi pitanje, oni to iskoriste kao priliku da počnu propovijedati. Ako se pokrene ključno pitanje koje ne mogu riješiti, pribjegavaju tome da orezuju ljude i dijele im lekcije. Nemaju drugih rješenja i uopće ne mogu riješiti probleme i odstupanja koja se javljaju u radu. To je glavna karakteristika lažnih starješina. Postoje i lažni starješine od kojih se traži da provedu radni aranžman i provjere koje se poteškoće javljaju dok se rad obavlja – ako mogu riješiti poteškoće, trebali bi to učiniti odmah; ako ne mogu, mogu prikupiti neka pitanja i tražiti pomoć odozgo, pa će ih Višnji riješiti. Ali događa se da, kada odu na lice mjesta kako bi sudjelovali u tom radu, sazivaju sve na okupljanja cijeli dan, i osim što otkriju tko je u sukobu s kime, tko se uvijek svađa s kime, čija ljudskost nije baš dobra, tko ima izopačeno shvaćanje, tko je ohol i uvijek se drži svojih ideja, tko je proždrljiv i lijen, tko nalikuje bezvjernicima i tko su zli ljudi, ne mogu prepoznati nikakve probleme ili poteškoće koje se javljaju u provedbi rada, niti mogu vidjeti ta pitanja. Mislite li da takvi starješine i djelatnici mogu obavljati svoj posao? (Ne.) U čemu je problem? (Njihov je kov preslab, nemaju sposobnost razlučivanja i ne mogu prepoznati probleme.) Koliko takvih starješina ima oko vas? Mogu li vaši starješine prepoznati probleme? Ako se izda radni aranžman, a starješine i djelatnici samo izvikuju parole i propovijedaju bez ikakvih konkretnih planova ili koraka za provedbu radnog aranžmana, ne znajući kako obaviti posao, onda se posao ne može provesti. On zapravo postaje ništavan. Ključ toga koliko je dobro radni aranžman proveden u crkvi i njegove učinkovitosti leži u tome mogu li starješine i djelatnici obavljati stvaran posao. Ako starješine i djelatnici imaju dobar kov, radnu sposobnost i odanost, onda će radni aranžman biti dobro proveden. Ako starješine i djelatnici imaju loš kov, smeteni su i nemaju radnu sposobnost, onda bez obzira na to ima li u crkvi nekoga talentiranog u području tog rada ili koliko su braća i sestre voljni sudjelovati, radni aranžman se ne može provesti, a kamoli postići bilo kakve rezultate.

Rad lažnih starješina ograničen je na ono što ljudi mogu vidjeti na površini. Čak i kada provode radne aranžmane, to je samo formalnost, bez ikakvog praćenja ili provjere nakon toga. Njihov rad ostaje na razini pukog odrađivanja; nema nikakvu stvarnu snagu iza sebe i ne uspijeva postići nikakve rezultate. Na primjer, kod rada na pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvom, nakon što primi taj radni aranžman, lažni starješina saziva ljude na okupljanja kako bi razgovarali u zajedništvu i rješava razna pitanja koja imaju o radnom aranžmanu, a koja ne razumiju. Nakon što završi s propovijedanjem doktrina i čini se da ljudi razumiju, lažni starješina misli: „Posao je dodijeljen, pa što bih ja trebao raditi? Budući da Božja kuća zahtijeva pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvom, i ja trebam pisati. Ako ne pišem, neće li ljudi imati loše mišljenje o meni kao starješini?” Kod kuće razmišlja o čemu da piše i nakon jednog dana još uvijek nije ništa napisao. Misli: „Pisanje članka je prilično izazovno. Obično osjećam da imam iskustva, ali zašto nestanu kada počnem pisati? Kamo su ta iskustva otišla? Ne, ja imam iskustva, samo me način pisanja muči. Previše sam izlazio i družio se s ljudima, što me ometa i otežava mi koncentraciju. Ne mogu stalno razgovarati u zajedništvu i raspravljati o poslu s ljudima; inače će mi um stalno lutati i neću moći napisati članak. Trebam uzeti malo vremena u tišini da pažljivo razmislim kako ga ispravno napisati prije nego što počnem.” Pisanje članaka učinio je svojim glavnim zadatkom, a posao koji bi starješina ili djelatnik trebao obavljati tretira kao sporedni zadatak. Cijeli dan provodi kod kuće pišući članke, ne obraćajući pažnju na provedbu rada i ne učeći niti shvaćajući koliko ljudi u raznim crkvama može pisati članke ili postoje li prikladni ljudi koji bi usmjeravali i provjeravali rad – o tim stvarima nema pojma. Prođe mjesec dana, i ne samo da on sam nije napisao članak, već također ne zna kako taj rad napreduje u crkvi. U čemu je ovdje problem? Nakon što se izda radni aranžman, neki crkveni starješine lošeg kova ne znaju kako obavljati stvaran posao. Poput ovog pojedinca, oni samo propovijedaju neke riječi i doktrine i izvikuju parole, i to je to. Žele li braća i sestre pisati ili ne, njima je svejedno; starješine ih ne potiču niti usmjeravaju, a još manje ispravljaju. A lažni starješina ne mari za takve starješine i djelatnike. Neka braća i sestre pišu jednu vrstu članka, a neki drugu vrstu, ali nema nikoga tko bi provjerio je li ono što pišu praktično i u skladu s načelima. Braća i sestre ne razumiju načela i ne znaju koga pitati; oni samo pišu jer im je tako rečeno, pokoravaju se aranžmanima Božje kuće. Postoje i neki koji imaju iskustva, ali nemaju obrazovanje; tim ljudima nema tko pomoći da urede njihove članke i nitko ne organizira tu stvar. Pojavljuju se svakakvi problemi, a gdje su starješine i djelatnici? Što rade? Oni su u „osami” i pišu članke! Lažni starješine ne znaju čime bi se trebali baviti niti koje bi zadatke trebali obavljati. Radni aranžmani se u crkvi provode na razne načine, s različitim pristupima, a oni se ni o čemu od toga ne raspituju. Kada braća i sestre naiđu na razne probleme dok obavljaju svoje dužnosti i prijave im te probleme, oni ih ne rješavaju. Kao rezultat toga, gomila se mnogo problema i poteškoća, a gomilaju se i svakakvi članci s iskustvenim svjedočanstvom bez da ih itko lektorski obrađuje, pregledava ili provjerava. Ipak, lažni starješine ne prate niti provjeravaju ta pitanja, a braća i sestre ih ne mogu pronaći kada imaju problema. Lažni starješine ne shvaćaju da je taj posao njihova odgovornost i da bi trebali pratiti taj posao. Nisu li oni ništarije? (Da.)

Način na koji starješina ili djelatnik provodi rad, kao i učinkovitost i rezultati njihovog rada, pokazuju jesu li u skladu s mjerilom. To također pokazuje njihovu ljudskost, njihov kov i radnu sposobnost te imaju li osjećaj tereta. Kada lažni starješine prime radni aranžman, smatraju ga gotovim nakon što su o njemu razgovarali u zajedništvu. Ne sudjeluju, ne nadziru, ne potiču niti provjeravaju provedbu, niti je prate. Ne razumiju da su to zadaci koje bi trebali obavljati; ne razumiju da su ti zadaci njihove odgovornosti kao starješina i djelatnika. Vjeruju da biti starješina ili djelatnik zahtijeva samo sposobnost propovijedanja. Nisu li oni bukvani? Mogu li bukvani biti u skladu s mjerilom kao starješine i djelatnici? (Ne.) Ne mogu biti u skladu s mjerilom kao starješine i djelatnici, a ipak misle da su prilično dobri i vjeruju da mogu obavljati posao. Ne fali li im daska u glavi? Ne mogu provesti ni tako jednostavan zadatak kao što je pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvom. To je jedan od najlakših zadataka – samo mobilizirati one s dobrim kovom i životnim iskustvom da pišu članke sa svjedočanstvom, a zatim pratiti i pružati smjernice. Neki starješine i djelatnici imaju prosječan kov i nisku razinu obrazovanja te nisu dobri u radu na izradi tekstova, ali mogu zadužiti prikladne ljude da budu odgovorni. Na taj način još uvijek mogu obavljati neki stvaran posao. Ako čak ne znaju kakve ljude zadužiti da budu odgovorni i provode provjeru, ne mogu obavljati posao i lažni su starješine. Neki ljudi kažu: „Lažni starješina možda ne može raditi na izradi tekstova zbog slabog kova i niskog obrazovanja, ali bi trebao moći obavljati drugi posao.” Drži li ova izjava vodu? (Ne.) Zašto ne drži? (Rad na pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvom je jednostavan. Ako ga ne mogu jasno objasniti ili provesti, onda sigurno ne mogu rješavati druge zadatke. Ne znaju kako obaviti posao niti kako ga pratiti.) To pokazuje da je njihov kov previše loš. Oni su bukvani. Misle da je biti starješina ili djelatnik isto kao biti dužnosnik velikog crvenog zmaja: sve dok nauče ulizivati se, govoriti velike riječi, izvikivati parole te lažirati i varati, obmanjivati svoje nadređene i prikrivati stvari od onih ispod sebe, mogu učvrstiti svoj položaj i primati državnu plaću. Ne razumiju da je najvažniji aspekt toga da se bude starješina ili djelatnik učenje obavljanja stvarnog posla. Zamišljaju da je posao starješina i djelatnika vrlo jednostavan. Kao rezultat toga, ne obavljaju nikakav stvaran posao i postaju lažni starješine.

Koja još konkretna očitovanja imaju lažni starješine? Mogu li lažni starješine prozreti i shvatiti načela i mjerila koja se zahtijevaju u radnim aranžmanima? (Ne.) Zašto ne mogu? Ne mogu prozreti koja su načela ovog posla i ne mogu ga detaljno ispitati. Kada se tijekom konkretnog provođenja posla pojave posebne situacije, ne znaju ih riješiti. Kada ih braća i sestre upitaju što učiniti u jednoj od tih situacija, zbune se: „To se ne spominje u radnom aranžmanu, kako bih ja znao kako to riješiti?” Ako ne znaš, kako možeš provoditi taj posao? Ti ne znaš, ali ipak tražiš od drugih da ga provode – je li to realno? Je li to razumno? Kada lažni starješine i lažni djelatnici provode radne aranžmane, oni s jedne strane nemaju pojma o koracima i planovima za njihovo provođenje. S druge strane, kada se susretnu s problemima, ne mogu provoditi provjeru u skladu s načelima koja zahtijevaju radni aranžmani. Stoga, kada se tijekom provođenja radnih aranžmana pojavi bezbroj najrazličitijih problema, potpuno su ih nesposobni riješiti. Budući da u ranim fazama lažni starješine ne mogu prepoznati ili predvidjeti probleme i ne mogu unaprijed razgovarati u zajedništvu, a u kasnijim fazama, kada se problemi pojave, ne mogu ih riješiti, već samo isprazno propovijedaju doktrine i kruto primjenjuju pravila, problemi se neprestano ponavljaju i ostaju, pri čemu neki poslovi kasne s provedbom, a drugi se ne provode u dovoljnoj mjeri. Na primjer, što se tiče radnog aranžmana Božje kuće za uklanjanje i izbacivanje ljudi, kada lažni starješine obavljaju taj posao, uklanjaju samo zle ljude, antikriste i zle duhove koji su očiti i uzrokuju prekide i smetnje, kao i bezvjernike koje sva braća i sestre smatraju odbojnima i gnusnima. Međutim, još uvijek postoje neki koje bi trebalo ukloniti, to jest, oni skriveni, podmukli, lukavi zli ljudi i antikristi. Braća i sestre ih ne mogu prozreti, a ne mogu ni lažni starješine. Zapravo, prema radnim aranžmanima Božje kuće, ti su ljudi već dosegli razinu da ih se ukloni. Međutim, budući da ih lažni starješine ne mogu prozreti, oni te ljude i dalje smatraju dobrima te ih čak promiču, kultiviraju i koriste za važne poslove, dopuštajući im da drže vlast i zauzimaju važne radne položaje u crkvi. Može li se onda provesti radni aranžman Božje kuće za uklanjanje i izbacivanje ljudi? Mogu li se različiti problemi temeljito riješiti? Može li se rad na širenju evanđelja normalno odvijati? Jasno je da se radni aranžmani Božje kuće ne mogu temeljito provesti i da se mnogi važni poslovi ne mogu dobro obaviti. Budući da ljudi koje koriste lažni starješine nemaju nimalo istina-stvarnosti i čak mogu činiti zla djela, to sprječava da se različiti poslovi crkve dobro obavljaju. Lažni starješine koriste te zle ljude, dopuštajući im da obavljaju važne dužnosti i poduzimaju važne poslove u crkvi, čak dopuštajući tim zlim ljudima da upravljaju prinosima. Hoće li to prekidati i ometati rad crkve? Hoće li to uzrokovati gubitke Božjim prinosima? (Da.) Ovo je vrlo ozbiljna posljedica. Budući da lažni starješine ne mogu prozreti te ljude, ne mogu ih temeljito procijeniti i dopuštaju da ti zli ljudi preuzmu važne poslove, posao bude potpuno upropašten. U obavljanju svojih dužnosti, ti zli ljudi uvijek djeluju površno, obmanjuju one iznad sebe i skrivaju stvari od onih ispod sebe i ne obavljaju stvaran posao; namjerno djeluju nepromišljeno, zaluđuju ljude i čine svakojaka zla djela. Međutim, lažni starješine ih ne mogu prozreti, a do trenutka kada primijete probleme, već se dogodila velika katastrofa. Na primjer, u pastoralnom području Henan, neki zli ljudi koji su postali starješine koristili su različita podla sredstva kako bi ukrali Božje prinose; ukrali su ogromne iznose, a ti iznosi nikada nisu vraćeni. Ima li to veze s tim što su starješine i djelatnici odabrali i koristili pogrešne ljude? (Ima.) Prema radnim aranžmanima, ako se ne može prozreti odabrane ljude, može im se prvo dodijeliti neki jednostavan posao, a zatim se može pratiti njihov rad i promatrati ih neko vrijeme. Ljudima koje se ne može prozreti apsolutno se ne smije dodijeliti nikakav važan posao, osobito ako on uključuje rizik. Tek nakon dugotrajnog promatranja i proziranja njihove biti, trebaju se donijeti odluke o tome kako se prema njima odnositi i kako s njima postupati. Lažni starješine ne rade prema radnim aranžmanima i ne mogu shvatiti načela; štoviše, ne mogu prozreti ljude i koriste pogrešne ljude. To dovodi do gubitaka i u crkvenom radu i u Božjim prinosima. To je pošast koju donose lažni starješine. Antikristi namjerno koriste zle ljude, dok su lažni starješine smušeni, ne mogu nikoga prozreti i ne mogu prozreti bit bilo kojeg problema koji uoče. Oni koriste i raspoređuju ljude isključivo na temelju svojih osjećaja. Većina ljudi koje rasporede lažni starješine je neprikladna; oni uzrokuju gubitke crkvenom radu, s posljedicama identičnim onima kada antikristi namjerno koriste zle ljude. Lažni starješine s lošim kovom i nesposobnošću za rad također donose prilično ozbiljne posljedice, zar ne? (Da.) Zato nemojte misliti da samo antikristi krše radne aranžmane; i lažni starješine mogu kršiti radne aranžmane. Čak i ako to nije namjerno, priroda toga je u konačnici ipak kršenje radnih aranžmana. Lažni starješine zbog nerazumijevanja istina-načela i nemogućnosti da prozru ljude ili stvari na kraju krše radne aranžmane i nesposobni su obavljati stvaran posao. To odgađa rad crkve i šteti Božjem izabranom narodu. Priroda i posljedice njihovih postupaka iste su kao i kod antikrista koji obavljaju posao, također uzrokujući gubitke crkvenom radu i nanoseći štetu ulasku braće i sestara u život.

Kada lažni starješine obavljaju posao i provode radne aranžmane, oni to odrađuju površno i pretvaraju sve u potpuni nered. Prilično su samopravedni i nikada ne tragaju niti razgovaraju u zajedništvu, budalasto misleći da imaju dobar kov; usuđuju se djelovati i rječiti su. Budući da ih braća i sestre izaberu ili ih Božja kuća privremeno promiče i kultivira, oni misle da su kao starješine u skladu s mjerilom i da mogu ispuniti svoje odgovornosti. Ni ne slute da su nitko i ništa i da ne mogu ispuniti nijednu od odgovornosti starješina i djelatnika. Nisu svjesni vlastitih nedostataka; oni se bez imalo srama usuđuju raditi stvari. Kao rezultat toga, nakon što se izdaju različiti radni aranžmani, ne mogu provesti nijedan od njih u skladu sa zahtjevima Višnjeg. Svaki radni aranžman kojim se bave završava kao potpuni nered i krajnji kaos. Provođenje administrativnog rada im je loše; nejasno im je koliko je novih vjernika zadobiveno propovijedanjem evanđelja, kako uspostaviti crkve, izabrati starješine i đakone i kako voditi crkveni život. Što se tiče toga tko ima najviše rezultata u vođenju rada na evanđelju, tko najučinkovitije svjedoči, tko je najprikladniji za pojenje crkve, kojim vođama timova treba prilagoditi dužnosti ili ih smijeniti zbog neodgovornosti, te kako riješiti probleme koji se javljaju u određenim aspektima rada, lažnim starješinama su svi ti specifični zadaci nejasni i svoj rad pretvore u potpuni nered. Što se tiče različitih stručnih zadataka u crkvi koji zahtijevaju višu razinu tehničke stručnosti, lažni starješine i od njih naprave potpuni nered. Nemaju pojma kako konkretno obaviti te zadatke. Čak i ako se žele raspitati o njima, ne znaju kako to učiniti. Žele pitati Višnjeg kako pristupiti tim zadacima, ali ne znaju čak ni kako sročiti pitanja. Kao rezultat toga, posao se ne može obaviti. Čak i jednostavan zadatak upravljanja imovinom koji se zahtijeva u radnim aranžmanima – dodjeljivanje prikladnih ljudi za čuvanje i raspodjelu imovine te uspostavljanje različitih sustava – nešto je s čime se lažni starješine ne mogu nositi. I od toga naprave potpuni nered. Lažni starješine su u potpunoj zbrci oko svakog zadatka kojim se bave. Kada ih se upita jesu li proveli radne aranžmane, osjećaju se ponosno i samouvjereno kažu: „Jesmo. Svatko ima primjerak radnih aranžmana i svatko zna koji posao Božja kuća zahtijeva.” Ako ih upitate kako su to učinili, da objasne konkretne radne korake, koji su zadaci obavljeni relativno loše, koji su zadaci išli glađe, je li svaki zadatak obavljen kako treba, koje zadatke treba neprestano pratiti i provjeravati, te jesu li pronađeni ikakvi problemi nakon provjere, oni ne znaju ništa od toga. Otkako su postali starješine, neki lažni starješine ne znaju čak ni koje zadatke trebaju obavljati niti koji je opseg njihove odgovornosti. Nije li to još veći problem? Ima li većina starješina i djelatnika trenutno taj problem u različitim stupnjevima? (Da.)

Kriterij za provjeru jesu li starješine i djelatnici u skladu s mjerilom

Imate li sada, kroz današnji razgovor u zajedništvu, jasnije razumijevanje odgovornosti koje starješine, djelatnici i nadzornici trebaju ispuniti? Imate li jasniju sliku? Je li vaše razumijevanje uloge starješina i djelatnika točnije? (Da.) S jedne strane, starješine i djelatnici su stekli neko razumijevanje o tome koje zadatke trebaju obavljati; s druge strane, svi ostali sada imaju neke putove za razlučivanje je li starješina ili djelatnik u skladu s mjerilom. Prema zahtjevima devete odgovornosti starješina i djelatnika, je li većina starješina i djelatnika u skladu s mjerilom? (Nije.) Dakle, koji starješine i djelatnici mogu biti u skladu s mjerilom, a koji ne mogu? Oni čiji je kov u skladu s mjerilom, s nešto praktičnog iskustva, s nekim načelima u svom postupanju i s osjećajem bremena za rad crkve mogu biti u skladu s mjerilom kao starješine i djelatnici nakon određenog razdoblja obuke. Međutim, oni s lošim kovom i bez sposobnosti razumijevanja, koji ne mogu shvatiti načela bez obzira na to o koliko se istine razgovaralo u zajedništvu, ne mogu biti u skladu s mjerilom kao starješine i djelatnici i mogu biti samo isključeni. Stoga, ako želiš postati starješina ili djelatnik koji je u skladu s mjerilom i želiš da te drugi izaberu za strješinu ili djelatnika, trebaš prvo procijeniti je li tvoj kov dovoljan. Kako to možeš procijeniti? Tako što ćeš vidjeti možeš li provoditi radne aranžmane. Uzmi nedavni radni aranžman, pročitaj ga i testiraj se da vidiš imaš li korake i planove za njegovo provođenje. Ako imaš ideje i planove i znaš kako ih provesti, onda bi trebao preuzeti taj posao kao svoju nezaobilaznu dužnost kada te braća i sestre izaberu. Međutim, ako ti je nakon čitanja radnog aranžmana um prazan, ako apsolutno ne možeš prozreti tko je najprikladniji da bude zadužen za posao, a još manje možeš prozreti kako konkretno provesti različite stavke crkvenog rada, niti znaš kako razgovarati u zajedništvu, nadzirati, provjeravati i pratiti, i nemaš u glavi nikakve korake ili planove za provođenje, ali neka braća i sestre pogrešno misle da si vrlo talentiran i prikladan da budeš starješina ili djelatnik, kakav bi trebao biti tvoj stav? Trebao bi reći: „Hvala ti na pohvali, ali ja zapravo nemam mnogo talenta. Nisam ja za to – pogrešno si me procijenio. Ako me izabereš za starješinu, to će odgoditi rad crkve. Znam svoj rast; ne znam čak ni kako provesti jednostavan radni aranžman – nemam pojma odakle početi i nemam nikakvih smjernica. Bez razumijevanja istine, rad crkve se ne može dobro obaviti. Čak i da me Višnji imenuje, ne bih to mogao učiniti. Ja zaista nisam za tu ulogu.” Što mislite o takvom priznanju? Takav pristup pokazuje razboritost; ljudi koji to kažu imaju mnogo više razboritosti od lažnih starješina. Lažni starejšine nikada ne bi mogli reći nešto toliko razborito. Lažni starješine misle: „Izabran sam, pa bih trebao biti starješina. Zašto ne bih bio? Talentiran sam, pa to zaslužujem. Je li problem što ne mogu provoditi radne aranžmane? Tko se rađa znajući kako to raditi? Nije li to nešto što mogu naučiti? Sve dok mogu propovijedati, to je dovoljno. Imam duhovno razumijevanje, poznajem i razumijem Božje riječi, mogu razgovarati u zajedništvu i mogu pronaći put primjene u Božjim riječima. Vješt sam u rješavanju ljudskih iskvarenih naravi i različitih stanja. Provođenje radnih aranžmana Božje kuće nije velika stvar. Nije li to samo administrativni rad? Prije sam studirao administrativno upravljanje, tako da je taj poslić u Božjoj kući za mene mačji kašalj!” Nije li takva osoba u opasnosti? (Jest.) U čemu leži opasnost? Možete li vi prozreti tu stvar? (Ne mogu obavljati posao i prekidat će i ometati rad Božje kuće, ne samo šteteći sebi i braći i sestrama, već i odgađajući rad Božje kuće.) Je li to samo šteta? Je li to ono do čega to u konačnici dovodi? Da je samo to, još bi se i moglo popraviti. Ključni problem je da ako lažni starješina dugo ostane u svojoj ulozi, slijedit će put antikrista i na kraju postati antikrist. Mislite li vi da je biti starješina ili djelatnik tako jednostavno? Sa statusom dolazi kušnja, a s kušnjom dolazi opasnost. Koja je to opasnost? To je mogućnost slijeđenja puta antikrista. Najgora posljedica slijeđenja puta antikrista je postajanje antikristom.

Neki ljudi kažu: „Neki lažni starješine samo imaju nešto lošiji kov, ali njihova ljudskost nije loša. Mogu li oni slijediti put antikrista?” Tko kaže da to što imaju ljudskost koja nije loša znači da neće slijediti put antikrista? Koliko loši moraju biti da bi ih se smatralo antikristima? Možeš li ti to prozreti? Ako lažni starješina dugo ostane u svojoj ulozi, već je krenuo putem antikrista. Postoji li razlika između slijeđenja puta antikrista i postajanja antikristom? (Ne.) Prisjetite se: Koji put slijede ti lažni starješine? Lažni starješine ne obavljaju konkretan posao, niti su sposobni obavljati konkretan posao, a ipak žele stajati na visokim položajima kako bi docirali drugima i tjerali ljude da ih slušaju i budu im poslušni. Je li to slijeđenje puta antikrista? Koja je posljedica slijeđenja puta antikrista? (Prirodno postaju antikristi.) Iako lažni starješine nisu urođeni antikristi ili zli ljudi, ako dugo slijede put antikrista bez nadzora ili da ih itko prijavi i smijeni, mogu li prigrabiti vlast i uspostaviti neovisna kraljevstva? (Da.) U tom trenutku, nisu li postali antikristi? Dakle, vidite, nije li uloga lažnog starješine opasna? (Da.) Biti lažni starješina već je vrlo opasno. Iako trenutno raščlanjujemo lažne starješine i ne dotičemo se antikrista, postoji veza između suštine toga dvoga. Zapravo, lažni starješine slijede put antikrista. Slijeđenje tog puta prirodno će ih dovesti do toga da postanu antikristi, što je određeno njihovom priroda-biti. U tom trenutku nema potrebe gledati njihovu ljudskost-suštinu; sam njihov put određuje jesu li antikristi. Razmotrite one lažne starješine koji su smijenjeni. Da nisu smijenjeni na vrijeme, onda, sudeći o njihovoj biti prema tome kako su se ponašali i što su pokazivali tijekom svoje službe, bi li na kraju slijedili put antikrista? Bi li postali antikristi? Zapravo, neki su ljudi već pokazali znakove toga, a Božja kuća ih je promptno smijenila. Da nisu bili smijenjeni, počeli bi živjeti na račun crkve i zaluđivati ljude. Počeli bi se ponašati kao dužnosnici ili gospodari na visokim položajima, naređivati ljudima i izdavati naredbe, tjerajući druge da im budu poslušni kao da su Bog. Čak bi tvrdili da ih je Bog usavršio i da su ljudi koje Bog koristi. Nije li to problematično? Dakle, kako bismo trebali gledati i okarakterizirati stanja i očitovanja takvih lažnih starješina? Preliminarno ih se može okarakterizirati kao licemjere, ljude koji žive na račun crkve, farizeje. A što se događa ako se to nastavi dalje razvijati? Iako lažni starješine možda nisu tako opaki ili zli kao antikristi, i iako se na površini mogu činiti sposobnima podnositi teškoće i naporno raditi, pomagati drugima na svakom koraku i biti strpljivi i tolerantni prema ljudima, baš kao farizeji koji su putovali kopnom i morem da propovijedaju i rade, što to na kraju vrijedi? Ako ne mogu provesti niti jedan zadatak, kako se njihovi postupci i ponašanje razlikuju od onih farizeja? Jesu li njihova djela u suradnji s Božjim djelom ili se protive Božjem djelu i ometaju Ga? Očito, oni se opiru Božjem djelu i ometaju normalan napredak različitih poslova crkve. Nije li to isto kao i ponašanje farizeja i onih svećenika i starješina u vjerskom svijetu? Lažni starješine su baš poput njih. Dakle, kako bismo ih trebali okarakterizirati? Što će se dogoditi ako lažni starješine nastave djelovati? Ne samo da neće uspjeti provesti radne aranžmane Božje kuće, već će ih početi i osuđivati, kritizirati, prosuđivati, proklinjati i činiti druge takve stvari tim aranžmanima – pojavit će se čitav niz antikristovih ponašanja. Ne samo da ne provode radne aranžmane, već pronalaze i razne izgovore da se odupru i ometaju njihovu provedbu. To nije suradnja s Božjim djelom, već ometanje i uznemiravanje rada Božje kuće. To oni koriste vlastite predodžbe i maštanja te moć i status koje im je dala Božja kuća kako bi ometali provedbu radnih aranžmana Božje kuće. Nije li to bit problema? (Da.) Lažni starješine ne obavljaju stvaran posao i ne mogu provesti različite zadatke koje je uredio Višnji, a ipak i dalje ističu svoj status kako bi propovijedali ljudima, osjećajući da su oni poglavari, vođe Božjeg izabranog naroda. To ih već čini antikristima – pravim pravcatim antikristima. Je li ova karakterizacija takvih ljudi točna? Izuzetno je točna, bez ikakve greške! To nije logičko zaključivanje, već karakterizacija temeljena na njihovoj biti. Oni koji ne mogu provesti radne aranžmane Božje kuće lažni su starješine, a oni koji ne provode radne aranžmane Božje kuće također su lažni starješine. Prije nego što se otkriju kao farizeji, mogu se okarakterizirati kao lažni starješine. Međutim, od trenutka kada postanu farizeji i žive na račun crkve, oslanjaju se na svoja „prošla postignuća” i zauzimaju položaje bez provođenja radnih aranžmana ili obavljanja konkretnih zadataka, postajući kamen spoticanja za rad Božje kuće, takve ljude treba okarakterizirati kao antikriste. Kako odrediti je li netko lažni starješina ili antikrist? Lažni starješina se karakterizira na temelju toga može li provoditi radne aranžmane i obavljati stvaran posao. Oni koji ne provode radne aranžmane i ne obavljaju stvaran posao su lažni starješine. Međutim, ako znaju da ne mogu obavljati stvaran posao i ne mogu provesti radne aranžmane Višnjeg, a ipak žele isticati svoj status kako bi propovijedali i izvikivali parole da osvoje srca ljudi te ignoriraju radne aranžmane Božje kuće i očekuju da ih Božja kuća – s obzirom na to da vjeruju u Boga dugi niz godina i da su patili za rad crkve dugi niz godina – zadrži kako bi mogli živjeti na račun crkve i iskorištavati Božju kuću kao starački dom, nastavljajući zaluđivati braću i sestre, čak tražeći moć da oblikuju raspravu i donose odluke, onda su takvi ljudi antikristi. Ovako se određuje je li netko lažni starješina ili antikrist. Je li ovo načelo i mjerilo za karakterizaciju jasno? (Da.)

Deveta odgovornost starješina i djelatnika prvenstveno uključuje radne aranžmane. Provodi li starješina ili djelatnik radne aranžmane ili ne, kriterij je za provjeru jesu li u skladu s mjerilom. Procjenjivanje jesu li starješine i djelatnici pravi ili lažni na temelju toga provode li crkveni rad u skladu s radnim aranžmanima najtočnija je metoda. Korištenje njihovog stava prema radnim aranžmanima za razlučivanje i raščlanjivanje lažnih starješina te za određivanje jesu li oni lažni starješine ili antikristi, potpuno je pošteno. Procjenjivanje starješina i djelatnika na temelju toga kako provode radne aranžmane, mogu li provoditi radne aranžmane, te učinkovitosti i temeljitosti njihove provedbe, pošteno je i razumno za svakog starješinu ili djelatnika. Nije namjera nikome namjerno otežavati stvari. Možete li vi razlučiti da neki lažni starješine ne provode radne aranžmane i na kraju postaju antikristi? Stoji li ta tvrdnja? (Da.) Zašto stoji? (Zato što lažni starješine ne provode radne aranžmane i zauzimaju svoje položaje kako bi uspostavili vlastita neovisna kraljevstva. To znači da su već krenuli putem antikrista.) To je fenomen – što je bit problema? Ne provoditi radne aranžmane znači opirati se Bogu i protiviti Mu se. Što znači protiviti se Bogu? Oni koji slijede put antikrista protive se Bogu, stojeći u izravnoj suprotnosti s Njim. Ako je netko samo lažni starješina, on jednostavno ne zna kako obavljati posao ili provoditi radne aranžmane; on se ne opire namjerno Bogu. Međutim, osobine antikrista su po prirodi mnogo ozbiljnije od osobina lažnih starješina. Neki lažni starješine već dugo slijede put antikrista. Ti pojedinci počinju tako što ne obavljaju stvaran posao i ne provode radne aranžmane. Nakon što su dugo bili starješine i stekli sposobnost propovijedanja nekih riječi i doktrina, osjećaju da je njihov položaj siguran, da imaju oslonac i da su stekli ugled među ljudima. Tada se usuđuju početi raditi što god žele i protive se Bogu. Uvijek se precjenjuju, vjerujući da su stekli ugled među braćom i sestrama, da njihove riječi imaju težinu, i da bi stoga trebali imati apsolutnu prevlast u oblikovanju rasprave i autoritet u odlučivanju o svemu što rade. Misle da bi ih ljudi trebali slušati; da bi ih ljudi trebali poštedjeti sramote ako se osramote dok nešto rade ili kažu nešto pogrešno – kao i Božja kuća. Božja kuća trebala bi se savjetovati s njima o svim problemima koji se pojave i dati im udio u svemu što je dobro, a oni bi trebali primati bolje povlastice i veće pohvale od drugih. Misle da bi ih i Bog trebao gledati drugačije. S obzirom na te njihove percipirane prednosti i nadmoć, vjeruju da ih Božja kuća ne bi trebala lako orezivati ili izlagati njihovu iskvarenu narav pred drugima, a još manje ih smjenjivati bez ikakvog obzira prema njihovim osjećajima. Takvi su ljudi u opasnosti. Oslanjaju se na svoja „prošla postignuća”. Oni su farizeji i već su postali antikristi. Nije li to određeno njihovom priroda-biti? Da netko teži istini i posjeduje istina-stvarnost, bi li postavljao te nerazumne zahtjeve Božjoj kući i Bogu? (Ne) Postoji jedna vrsta ljudi koja, nakon što dugo obavlja posao, osjeća da je stekla status i oslonac, te zato razvija takve misli i taj osjećaj nadmoći. Kakva je to osoba? To je netko s biti antikrista. Budući da ne teže istini i slijede put antikrista, oni su oholi i samopravedni, postavljajući svakojake nerazumne zahtjeve Bogu i Božjoj kući. Oslanjaju se na svoja „prošla postignuća”, žive na račun crkve, drže se svog statusa i na kraju postaju antikrist. To je tipičan primjer antikrista. Ima li takvih ljudi u crkvi? Svatko tko se ponosi time što je duhovna osoba pripada toj vrsti. Oni su očito bezvrijedni i ne mogu obavljati nikakav konkretan posao, a ipak se smatraju duhovnima; smatraju se ljudima na koje Bog gleda s naklonošću i koji su predmeti Njegovog usavršavanja. Vjeruju da su Božji ljubljeni sinovi, pobjednici. Koji put takvi ljudi slijede? Jesu li oni ljudi koji teže istini? Jesu li oni ljudi koji se pokoravaju istini? Jesu li oni ljudi koji se pokoravaju Božjim orkestracijama i aranžmanima? Apsolutno ne, sto posto ne. Oni su ljudi koji teže statusu, ugledu i blagoslovima te hodaju putem antikrista. Kada takvi ljudi dugo drže položaj, dugo služeći kao lažni starješine, neizbježno će postati antikristi. Antikristi su kamen spoticanja za rad Božje kuće. Oni ne mogu obavljati posao prema radnim aranžmanima i ne mogu slijediti Božju volju ili činiti stvari prema Božjim zahtjevima; štoviše, ne mogu se odreći svog statusa, ugleda i interesa kako bi obavljali posao crkve jer su antikristi.

Razgovor u zajedništvu o devetoj odgovornosti starješina i djelatnika prvenstveno se odnosi na provedbu radnih aranžmana. Je li starješina ili djelatnik u skladu s mjerilom i ispunjava li svoje odgovornosti, prvenstveno se određuje time kako provodi radne aranžmane i rezultatima te provedbe. Naravno, ovo se mjerilo također koristi za razotkrivanje lažnih starješina i putova koje slijede, kao i posljedica koje njihovo djelovanje ima za rad crkve i ulazak Božjeg izabranog naroda u život. Sva ta određenja, prosudbe i konačne karakterizacije temelje se na tome kako lažni starješine provode radne aranžmane. Provođenje radnih aranžmana primarni je zadatak, stoga je određivanje je li starješina ili djelatnik u skladu smjerilom na temelju toga kako provodi radne aranžmane vrlo realistično i izuzetno temeljno. Nadalje, procjenjivati svakog starješinu i djelatnika prema ovom mjerilu potpuno je razumno i pošteno, bez ikakve nečistoće.

24. april 2021.