Kroz vjekove, nijedan čovjek nije ušao u kraljevstvo, pa tako nitko nije uživao u blagodati Doba kraljevstva niti video Kralja kraljevstva. Unatoč činjenici da su pod prosvjetljenjem Mojeg Duha mnogi ljudi proricali ljepotu kraljevstva, oni poznaju jedino njegovu vanjštinu, ali ne i značenje u biti. Danas, kada kraljevstvo formalno nastaje na zemlji, veći dio ljudskog roda još uvijek ne zna što se točno treba postići niti u koje će kraljevstvo ljudi konačno biti dovedeni tokom Doba kraljevstva. Bojim se da su zbog toga svi zbunjeni. Pošto dan potpunog ostvarenja kraljevstva još uvijek nije sasvim došao, svi ljudi su zbunjeni i ne mogu to jasno shvatiti. Moje djelo u božanstvu formalno započinje s Dobom kraljevstva, i upravo sa ovim formalnim početkom Doba kraljevstva, Moja narav se počinje sve više pokazivati ljudskom rodu. Dakle, upravo se ovoga časa sveta truba zvanično oglašava, obznanjujući stvari svima. Kada zvanično preuzmem Svoju vlast i zavladam kao Kralj u kraljevstvu, sav Svoj narod vremenom ću upotpuniti. Nakon što nastanu nemiri u svim narodima svijeta, upravo tada će se uspostaviti i oblikovati Moje kraljevstvo, i tada ću preobraziti i preokrenuti čitav svemir. U tom trenutku svi će ljudi vidjeti Moje slavno lice i biti svjedoci Mojeg pravog lika. Još od stvaranja sveta, od Sotoninog kvarenja ljudi onoliko koliko su danas pokvareni, zbog njihove sam pokvarenosti, s njihove tačke gledišta, postao sve skriveniji i sve nedokučiviji. Ljudski rod nikada nije video Moje pravo lice i nikada nije neposredno dolazio u kontakt sa Mnom. U ljudskoj mašti, „Ja” postojim samo u glasinama i mitovima. Zbog toga se usklađujem sa ovom ljudskom maštom – to jest, s ljudskim predodžbama – da se pozabavim „Sobom” u ljudskim umovima, kako bih mogao promijeniti stanje „Sebe” koje su gajili toliko godina. Ovo je načelo Mojeg djela. Nijedna osoba nije uspela da ga u potpunosti spozna. Iako su ljudi klečali preda Mnom i došli preda Me kako bi Me obožavali, Ja ne uživam u takvim ljudskim djelima, jer u svojem srcu ljudi ne čuvaju Moju sliku, već sliku na kojoj nisam Ja. Zbog toga, budući da ne shvaćaju Moju narav, ljudi uopće ne prepoznaju Moje pravo lice. Shodno tome, kada povjeruju kako su mi se oduprijeli ili prekršili Moje upravne odluke, Ja se i dalje pravim kako to ne vidim – i zato sam, u njihovim sjećanjima, Bog koji prema ljudima iskazuje milost, umjesto da ih grdi, ili sam Sâm Bog koji ne misli ono što govori. Sve su to maštanja nastala u ljudskim mislima koja nisu u skladu sa činjenicama.

Iz dana u dan motrim nad svemirom i ponizno skrivam Sebe u Svojem boravištu, proživljavam ljudski život i izbliza proučavam svako djelo ljudskog roda. Nitko Mi se nikada nije istinski ponudio; nitko nikada nije tragao za istinom. Nitko nikada nije bio savjestan prema Meni niti je donosio odluke preda Mnom, a zatim se držao svoje dužnosti. Nitko Mi nikada nije dozvolio da boravim u njemu, niti Me je cijenio kao što ljudi cijene svoje živote. Nitko nikada nije video, u praktičnoj stvarnosti, sve što Moje božanstvo predstavlja; nitko nikada nije bio spreman da bude u kontaktu sa samim praktičnim Bogom. Kada vode sasvim progutaju ljude, Ja ih spašavam od tih ustajalih voda i pružam im priliku da iznova žive. Kada ljudi izgube vjeru u život, Ja ih vraćam sa ivice smrti, dajući im hrabrost nastaviti dalje kako bi Me mogli koristiti kao temelj svojeg postojanja. Kada mi ljudi otkažu poslušnost, Ja ih navodim da Me spoznaju iz vlastite neposlušnosti. U svjetlu stare prirode ljudskog roda i u svjetlu Moje milosti, umjesto da ljudima oduzimam živote, dozvoljavam im se pokajati i početi iznova. Kada pate od gladi, iako im je u tijelu ostao tek jedan dah, Ja ih otrgnem od smrti, sprečavajući da postanu plenom Sotoninog lukavstva. Toliko puta su ljudi vidjeli Moju ruku, toliko puta su bili svjedocima Mojem dragom liku i Mojem nasmijanom licu i toliko puta su vidjeli Moje veličanstvo i gnjev. Iako Me ljudi nikada nisu spoznali, Ja ne koristim njihove slabosti kao priliku da ih namjerno izazivam. Proživljavanje nevolja ljudskog roda omogućilo Mi je da suosjećam s ljudskom slabošću. Samo u odgovoru na ljudsku neposlušnost i nezahvalnost uzvraćam prijekorom različite jačine.

Skrivam se kada su ljudi zauzeti, a otkrivam im se u njihovo slobodno vreme. Ljudi zamišljaju kako Ja znam sve; oni Me smatraju samim Bogom koji pristaje na sve molbe. Većina, dakle, dolazi pred Mene jedino da zatraži Božju pomoć, a ne radi želje da Me spozna. Kada su u pandžama bolesti, ljudi Me neodložno mole za pomoć. U trenucima nevolje, oni Mi svim svojim silama povjeravaju svoje nedaće kako bi se bolje oslobodili svoje patnje. Međutim, nijedno ljudsko biće nije bilo u stanju i voli Me kad se našlo u stanju udobnosti; nijedna osoba nije se obratila u trenucima spokojstva i sreće kako bih mogao učestvovati u njihovoj radosti. Kada su njihove male porodice sretne i zdrave, ljudi Me već odavno odbacuju i zatvaraju Mi vrata, sprečavajući Me da uđem ne bi li mogli da uživaju u blagoslovljenoj sreći svojih porodica. Ljudski um je suviše skučen; suviše je skučen da bi uopće prihvatio Boga toliko punog ljubavi, milostivog i pristupačnog kao što sam Ja. Toliko puta sam bio odbačen od ljudi u trenucima njihovog radosnog smijeha; toliko puta su se, dok su posrtali, ljudi na Mene oslanjali kao na štaku; toliko puta su Me ljudi koji su bili bolesni primoravali da budem ljekar. Kako su ljudi okrutni! Krajnje su nerazumni i nemoralni. U njima se ne mogu uočiti čak ni ona osjećanja koja ljudi navodno posjeduju; gotovo da su potpuno lišeni bilo kakvog traga ljudskosti. Razmislite o prošlosti i usporedite je sa sadašnjošću: Dešavaju li se ikakve promjene u vama? Jeste li raskrstili s nekim stvarima iz svoje prošlosti? Ili ta prošlost tek treba da bude zamijenjena?

Prešao sam planinske vijence i riječne doline, doživljavajući uspone i padove ljudskog svijeta. Živio sam i lutao među njima mnogo godina, međutim, čini se da se narav ljudskog roda nije puno promijenila. I kao da je stara ljudska priroda pustila korijenje i iznikla u njima. Oni nikad nisu u stanju promijeniti tu staru prirodu; samo donekle poboljšavaju njenu prvotnu osnovu. Kako ljudi kažu, bit se nije promijenila, ali forma znatno jest. Čini se da Me svi ljudi pokušavaju prevariti i zaslijepiti, kako bi Me mogli obmanuti i zadobiti Moje uvažavanje. Ne divim se ljudskim prijevarama, niti na njih obraćam pozornost. Umjesto da pobjesnim, zauzimam stav u kojem gledam, ali ne vidim. Namjeravam ljudskom rodu dam izvjestan stupanj slobode, a da se posle toga obračunam sa svim ljudima. Pošto su svi ljudi bezvredni jadnici koji sebe ne vole i koji sebe uopće ne cijene, zašto bih im onda Ja uopće bio potreban još jednom pokazati milost i ljubav? Bez izuzetka, ljudi ne poznaju sebe, niti znaju koliko vrijede. Trebalo bi da stanu na vagu i da se izmjere. Ljudi se ne obaziru na Mene, pa ih ni Ja ne shvaćam ozbiljno. Oni ne obraćaju pažnju na Mene, tako da se ni više ne moram truditi oko njih. Nije li ovo najbolje od oba svijeta? Zar vas ovo ne opisuje, ljudi Moji? Tko je od vas donio odluke preda Mnom, a da ih posle nije odbacio? Tko je preda Mnom donio dugoročne odluke umjesto da se često predomišlja? Ljudi preda Mnom uvijek donose odluke u trenucima spokoja, kako bi ih onda sve otpisali u trenucima nevolje; a kasnije se ponovo prisjete svoje odluke i iznesu je preda Mnom. Zar sam toliko nedostojan poštovanja pa da tako olako prihvatim ovo smeće koje je ljudski rod uzeo s hrpe đubreta? Malo se ljudi čvrsto drži svojih odluka, malo je čednih i malo njih, kao žrtvu Meni, prinosi ono što im je najdragocjenije. Niste li svi isti? Ako ne budete u stanju obavljati svoje dužnosti kao pripadnici Mojeg naroda u kraljevstvu, bit ćete prezreni i odbačeni od Mene!

12. ožujak 1992.