U Mojim riječima i izjavama skriven je određeni broj Mojih nakana, ali ljudi o njima ništa ne znaju ni razumiju; oni stalno shvaćaju Moje riječi izvana i slijede ih izvana te ne mogu razumjeti Moje srce niti iz Mojih riječi dokučiti Moje nakane. Iako jasno iznosim Svoje riječi, tko ih razumije? Sa Siona sam došao u svijet ljudi. Budući da sam Se zaodjenuo u normalnu ljudskost i u ljudsku kožu, ljudi samo izvana spoznaju Moj izgled – ali ne poznaju život koji leži u Meni niti prepoznaju Boga Duha, već poznaju samo čovjeka od krvi i mesa. Zar bi Sam praktični Bog mogao biti nedostojan toga da Ga nastojite spoznati? Zar bi Sam praktični Bog mogao biti nedostojan vašeg truda da Ga „raščlanite”? Mrzim iskvarenost cijele ljudske rase, ali pokazujem razumijevanje za njezinu slabost. Također orezujem staru prirodu cijele ljudske rase. Kao pripadnici Mojeg naroda u Kini, niste li i vi dio ljudske rase? Među cijelim Mojim narodom i među svim Mojim sinovima, odnosno među onima koje sam izabrao iz cijele ljudske rase, vi pripadate najnižoj skupini. Iz tog sam razloga na vas utrošio najviše energije i uložio najveći trud. Zar još uvijek ne cijenite blaženi život u kojem danas uživate? Otvrdnjujete li još uvijek svoja srca kako biste se bunili protiv Mene i radili stvari na svoj način? Da nije Mojeg neprestanog milosrđa i milosti, cijelo bi čovječanstvo odavno palo u Sotonino zarobljeništvo i pretvorilo se u „slasne zalogaje” u njegovim ustima. Danas su među svim ljudima oni koji se istinski daju za Mene i istinski Me ljube još uvijek dovoljno rijetki da se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Bi li današnji naziv „Moj narod” mogao biti vaše osobno vlasništvo? Je li tvoja savjest jednostavno postala hladna kao led? Jesi li ti doista dostojan postati pripadnikom naroda koji zahtijevam? Prisjetite se prošlosti i ponovno pogledajte današnjicu – tko je od vas udovoljio Mojem srcu? Tko je od vas pokazao istinsko razumijevanje prema Mojim nakanama? Da vas nisam potaknuo, još uvijek se ne biste probudili, već biste ostali kao zamrznuti i opet, kao u zimskom snu.

Usred uzburkanih valova ljudi vide Moj gnjev; u kovitlacu tamnih oblaka u panici su i prestravljeni te ne znaju kamo pobjeći, kao da strahuju da će ih grmljavina i kiša odnijeti. Zatim, nakon što kovitlajuća snježna oluja prođe, raspoloženje im postaje vedro i bezbrižno dok uživaju u prekrasnom prizoru prirode. Ali tko je od njih u takvim trenucima ikada iskusio bezgraničnu ljubav koju gajim prema čovječanstvu? U njihovim je srcima samo Moj lik, ali ne i bit Mojeg Duha: ne prkosi li Mi čovjek otvoreno? Kada oluja prođe, cijelo je čovječanstvo kao obnovljeno; kao da je nakon oplemenjivanja putem nevolja ponovno zadobilo svjetlost i život. Niste li i vi, nakon što ste pretrpjeli udarce koje sam zadao, imali sreću doći do današnjeg dana? Ali kada današnji dan prođe i dođe sutrašnji, hoćete li moći zadržati čistoću koja je uslijedila nakon pljuska? Hoćete li moći zadržati odanost koja je uslijedila nakon vašeg oplemenjivanja? Hoćete li moći zadržati današnju pokornost? Može li vaša odanost ostati nepromijenjena? Je li to zahtjev koji nadilazi čovjekovu sposobnost da ga ispuni? Svaki dan živim među čovječanstvom i djelujem zajedno s njim, u njegovoj sredini, a ipak to nitko nikada nije primijetio. Da nije vodstva Mojeg Duha, tko bi od cijele ljudske rase još uvijek postojao u sadašnjem dobu? Kada kažem da živim i djelujem zajedno s ljudima, pretjerujem li? U prošlosti sam rekao: „Stvorio sam čovječanstvo, vodio cijelo čovječanstvo i zapovijedao cijelom čovječanstvu”; nije li to doista bilo tako? Je li moguće da je vaše iskustvo tih stvari nedostatno? Samo bi vam za objašnjenje izraza „služitelj” trebao cijeli vaš život. Bez stvarnog iskustva ljudsko biće nikada Me neće spoznati – nikada Me neće moći spoznati putem Mojih riječi. Međutim, danas sam osobno došao među vas – neće li to još više koristiti vašem razumijevanju? Nije li Moje utjelovljenje također spasenje za vas? Da se nisam osobno spustio u čovjekov svijet, cijela bi ljudska rasa odavno bila prožeta predodžbama, što znači da bi postala Sotonino vlasništvo, jer ono u što vjeruješ samo je Sotonina slika i nema nikakve veze sa Samim Bogom. Nije li to Moje spasenje?

Kada Sotona dođe preda Me, ne uzmičem pred njegovom neobuzdanošću niti sam uplašen njegovom gnusnošću: jednostavno ga ignoriram. Kada Me Sotona iskušava, prozirem njegovu spletku, zbog čega se on posramljen i ponižen povuče. Kada se Sotona bori sa Mnom i pokušava oteti Moj izabrani narod, u Svojem tijelu vodim odlučujuću bitku protiv njega; i u Svojem tijelu održavam i napasam Svoj narod kako ne bi lako pao ili se izgubio te ga vodim na svakom koraku puta. A kada se Sotona poražen povuče, od Svojeg ću naroda zadobiti slavu, a Moj će narod za Mene dati prekrasno i snažno svjedočanstvo. Stoga ću uzeti kontraste u Svojem planu upravljanja i zauvijek ih baciti u bezdan. To je Moj plan; to je Moje djelo. U tvom životu može doći dan kada ćeš se susresti s takvom situacijom: hoćeš li dragovoljno dopustiti da padneš u Sotonino zarobljeništvo ili ćeš Meni dopustiti da te zadobijem? To je tvoja vlastita sudbina i moraš je pažljivo razmotriti.

Život u kraljevstvu život je naroda i Samog Boga. Cijelo je čovječanstvo pod Mojom skrbi i zaštitom i svi su uključeni u borbu na život i smrt s velikim crvenim zmajem. Kako bi pobijedili u ovoj konačnoj bitki, kako bi dokrajčili velikog crvenog zmaja, svi bi Mi ljudi u Mojem kraljevstvu trebali prinijeti cijelo svoje biće. „Kraljevstvo” o kojem se ovdje govori odnosi se na život koji se živi pod izravnom upravom božanstva, u kojem svatko izravno prima Moju pastirsku skrb i Moju obuku, tako da je njihov život, iako još uvijek na zemlji, kao da su na nebu – istinsko ostvarenje života u trećem nebu. Iako sam u Svom tijelu, ne podliježem ograničenjima tijela. Toliko sam puta došao među ljude kako bih slušao njihove molitve i toliko sam puta, hodajući među ljudima, uživao u njihovim hvalospjevima; iako ljudska bića nikada nisu bila svjesna Mog postojanja, Ja i dalje na ovaj način obavljam Svoje djelo. Moje je prebivalište tamo gdje sam skriven. Ipak, u Svojem prebivalištu porazio sam sve Svoje neprijatelje; u Svojem prebivalištu stekao sam stvarno iskustvo življenja na zemlji; u Svojem prebivalištu promatram svaku čovjekovu riječ i postupak te bdijem nad cijelom ljudskom rasom i usmjeravam je. Kada bi čovječanstvo moglo pokazati razumijevanje prema Mojim nakanama i time udovoljiti Mojem srcu i pružiti Mi užitak, tada bih zasigurno blagoslovio cijelo čovječanstvo. Nije li to Moja nakana za čovječanstvo?

Dok čovječanstvo leži u obamrlosti, samo ga tutnjava Mojeg groma budi iz njegova sna. A kada otvori oči, ti bljeskovi hladnog sjaja ozlijede oči mnogim ljudima iz čovječanstva, tako da gube osjećaj za smjer i ne znaju odakle su došli niti kamo idu. Većinu ljudi pokosi laserska zraka pa se oni sruše na gomilu pod olujom, a njihova tijela odnesu bujice koje šikljaju, ne ostavljajući za sobom nikakav trag. U svjetlosti preživjeli mogu konačno jasno vidjeti Moje lice i tek tada ponešto saznaju o Mojem vanjskom izgledu, tako da se više ne usude gledati Me izravno u lice, duboko uplašeni da ne bih ponovno svalio Svoju grdnju i kletve na njihovo tijelo. Toliko ljudi viče i gorko plače; toliko ih je potišteno; toliko ih svojom krvlju stvara rijeke; toliko ih postaje leševima, besciljno plutajući amo-tamo; toliko ljudi, pronašavši svoje vlastito mjesto u svjetlosti, osjeti iznenadnu bol u srcu i roni suze zbog svojih dugih godina jada. Toliko ljudi, primoranih svjetlošću, priznaje svoju nečistoću i odlučuje se popraviti. Toliko je ljudi, nakon što su oslijepjeli, već izgubilo radost življenja te zbog toga nemaju volje obazirati se na svjetlost, pa tako nastavljaju stagnirati, čekajući svoj kraj. I toliko ljudi podiže jedra života i, pod vodstvom svjetlosti, željno iščekuje svoje sutra.… Danas tko među čovječanstvom ne postoji u ovom stanju? Tko ne postoji u Mojoj svjetlosti? Čak i ako si jak ili iako si možda slab, kako možeš izbjeći dolazak Moje svjetlosti?

10. ožujka 1992.