Naša braća i sestre možda imaju neku ideju o slijedu, koracima i metodama Božjeg djela u kontinentalnoj Kini, ali ipak mislim da je vrijedno osvrnuti se na to ili vam dati kratak sažetak. Iskoristit ću ovu priliku kazati što mi leži na srcu, i neću govoriti o stvarima koje su izvan ovog djela. Nadam se da će braća i sestre razumjeti Moje raspoloženje, a također ponizno molim sve one koji čitaju Moje riječi razumjeti i oprostiti Moj mali rast, Moje nedovoljno životno iskustvo i Moju nesposobnost držanja glave uspravno pred Bogom. Ipak, imam osjećaj da su to sve objektivni razlozi. Ukratko, bez obzira na sve, nijedna osoba, događaj ili stvar ne može nas spriječiti biti u zajedništvu pred Bogom, i nadam se da će naša braća i sestre moći pridružiti Mi se u vrednijem radu pred Bogom. Želio bih izgovoriti sljedeću molitvu: „O, Bože! Molim te smiluj se na nas, da se Ja i Moja braća i sestre zajedno borimo vođeni našim zajedničkim idealima, da Ti budemo vjerni do smrti i nikada ne požalimo!” Ove riječi su Moja odluka pred Bogom, ali se također može reći da su one Moj vlastiti moto kao ličnosti od krvi i mesa koju Bog koristi. Mnogo puta sam podijelio ove riječi u zajedništvu, okružen braćom i sestrama, i predao sam ih kao poruku onima koji su bili uz Mene. Ne znam što ljudi misle o njima, ali bez obzira na sve, Ja vjerujem da ove riječi imaju ne samo aspekt subjektivnog truda, već, štoviše, sadrže i aspekt objektivne teorije. Zbog toga je moguće da neki ljudi imaju određena mišljenja, i bilo bi ti dobro uzeti ove riječi kao svoj moto i vidjeti koliki će postati tvoj poriv za ljubavlju prema Bogu. Neki ljudi će steći određenu predodžbu kada pročitaju ove riječi, i pomislit će: „Kako jedna takva svakodnevna, obična stvar može u ljudima izazvati veliki poriv ljubiti Boga do smrti? A da pritom to nema nikakve veze sa ‚Putem’, temom o kojoj raspravljamo”. Priznajem da ove riječi možda nisu naročito privlačne, ali uvijek sam mislio da mogu usmjeriti ljude na pravi put i omogućiti im proći kroz razne vrste kušnji na putu vjere u Boga a na njemu ne izgubiti volju niti odustati. Zato ih uvijek smatram za Svoj moto. Nadam se da će i ljudi pažljivo razmisliti o tome. Međutim, nije Mi namjera svakoga natjerati na prihvaćanje Mojih stavova – to je samo prijedlog. Bez obzira na to što drugi ljudi misle o Meni, smatram da Bog razumije unutrašnju dinamiku svakog od nas. Bog neprestano djeluje u svakome od nas, a Njegovo djelo je neumorno. On tako radi u nama zato što smo svi rođeni u zemlji velikoga crvenoga zmaja. Oni koji su rođeni u zemlji velikoga crvenoga zmaja imaju tu sreću dobiti ovo djelo Duha Svetoga. Kao jedan od njih, imam čvrst osjećaj da je Bog divan, drag i dostojan poštovanja. To je Bog koji se brine za nas. To što je tako zaostala, konzervativna, feudalistička, sujevjerna i izopačena imperija proletarijata mogla dobiti takav zadatak od Boga pokazuje koliko smo mi, ova grupa ljudi u posljednjem dobu, blagoslovljeni. Vjerujem da će kao ishod toga svoj braći i sestrama čije su duhovne oči otvorene kako bi vidjeli ovo djelo, poteći suze radosnice. Zar se u tom trenutku nećeš obratiti Bogu plešući od radosti? Zar nećeš pjesmu svojega srca ponuditi Bogu? Zar u tom trenutku nećeš pokazati svoju odlučnost prema Bogu i napraviti drugi plan pred Njim? Mislim da je sve to ono što normalni ljudi koji vjeruju u Boga trebaju učiniti. Kao ljudska bića, vjerujem da svatko od nas treba imati neku vrstu izraza pred Bogom. To je ono što osoba koja ima osjećanja treba učiniti. Jedan pogled na kov svih nas i na mjesto gdje smo rođeni pokazuje koliko je samo poniženja Bog pretrpio da bi stigao među nas. Možda imamo neko znanje o Bogu u nama, ali ono što znamo – da je Bog tako veliki, tako uzvišen i tako častan – dovoljno je istaći koliko je Njegova patnja među ljudima bila velika. Ipak, ove Moje riječi još su nejasne i ljudi ih mogu primiti samo kao slova i doktrinu, jer su ljudi u našoj sredini suviše glupi i tupi. Moj jedini izbor je, dakle, uložiti više napora te objasniti ovo pitanje svoj braći i sestrama koji bi ih prihvatili, tako da naš duh može biti dirnut Duhom Božjim. Neka Bog otvori naše duhovne oči, tako da možemo vidjeti cijenu koju je Bog platio, trud koji je uložio i energiju koju je utrošio za nas.

Kao jedan od onih koji su prihvatili Duh Božji u kontinentalnoj Kini, imam snažan osjećaj koliko je naš kov nedovoljan. (Nadam se da se naša braća i sestre ne osjećaju loše zbog toga – to je stvarno stanje stvari.) U Mojemu praktičnom životu jasno sam vidio da je ono što imamo i što jesmo vrlo nazadno. U pogledu glavnih aspekata, to je način na koji se ponašamo u našim životima i u našem odnosu s Bogom, a u pogledu manjih aspekata, to je naša svaka zamisao i pomisao. Sve su to stvari koje objektivno postoje i teško ih je sakriti riječima ili lažiranjem. Stoga, kada ovo kažem, većina ljudi klima glavom, priznaje i uvjerena je u to, osim ako im ne nedostaje normalnog razmišljanja: takvi ljudi nisu u stanju prihvatiti ove Moje poglede. Možda sam previše nepristojan, drsko govorim o ovim ljudima kao o pravim zvjerima. To je zato što u zemlji velikoga crvenoga zmaja žive najniži od najnižih, oni su poput svinja ili pasa. Nikome kov ne nedostaje više no njima; nisu dostojni stati pred Boga. Možda su Moje riječi previše „bezobrazne”. Predstavljajući Duha Božjeg koji djeluje u Meni, proklinjem ovo prljavo stvorenje nalik zvjeri i nadam se da Moja braća i sestre nisu time oslabljeni. Moguće je da među nama nema takvih ljudi, ali bez obzira što je istina, vjerujem da je to način na koji treba postupati s takvim ljudima. Što ti misliš?

Kraljevstvo velikoga crvenoga zmaja trajalo je nekoliko tisuća godina, i bilo je izopačeno sve vrijeme – upravo zato što se opiralo Bogu sve to vrijeme, susrelo se s kletvama i gnjevom Božjim, nakon čega je stigla grdnja Božja. Prokleta od Boga, ova zemlja je uporno trpjela rasnu diskriminaciju i ostala je u stanju zaostalosti. Zemlja u kojoj smo rođeni vrvi od svih vrsta prljavih demona koji su neobuzdani u svojoj potjeri za dominacijom – što znači da blate one koji su rođeni ovdje. Navike, običaji, ideje i koncepti ljudi zaostali su i staromodni, tako da stječu svakakve predodžbe o Bogu kojih do sada nisu uspjeli otarasiti. Konkretno, oni se ponašaju na jedan način pred Bogom, a na drugi iza Njegovih leđa, misle da veličanjem Sotone služe Bogu, što pokazuje da su oni najzaostaliji od svih. Bog je obavio toliko posla u kontinentalnoj Kini i izgovorio toliko Svojih riječi, ali ljudi su još uvijek potpuno tupi i ravnodušni. Oni još uvijek čine ono što su ranije činili i nemaju apsolutno nikakvo razumijevanje Božjih riječi. Kada je Bog objavio da nema budućnosti i nade, crkva, koja je bila živa kao vreo ljetni dan, odmah je zapala u zimsku studen. Prava jastva ljudi izložena su svjetlosti dana i njihovo prethodno samopouzdanje, ljubav i snaga nestali su bez traga. Do danas nitko od njih nije povratio svoju vitalnost. Oni na riječima vole Boga i mada se ne usuđuju žaliti se u svojim srcima, bez obzira na sve, oni naprosto nemaju tu ljubav. O čemu se tu radi? Mislim da će naša braća i sestre priznati ovu činjenicu. Neka nas Bog prosvjeti, tako da svi možemo upoznati Njegovu divotu, ljubiti našeg Boga u dubini srca i izraziti ljubav koju svi imamo prema Bogu u našim različitim položajima; neka nam Bog podari nepokolebljiva srca iskrene ljubavi prema Njemu – to je ono čemu se nadam. Rekavši ovo, osjećam malo suosjećanja prema Mojoj braći i sestrama koji su također rođeni u ovoj zemlji prljavštine i stoga se mržnja prema velikome crvenome zmaju povećala u Meni. Ona ometa našu ljubav prema Bogu i podstiče našu pohlepu za našim budućim izgledima. Iskušava nas da budemo negativni, te pružimo otpor Bogu. Veliki crveni zmaj onaj je koji nas je prevario, iskvario i opustošio sve do sada, do točke kada naša srca nisu u stanju uzvratiti Božju ljubav. Mi imamo poriv u našim srcima, ali nemoćni smo unatoč tome. Svi smo mi njene žrtve. Iz tog razloga, mrzim je svim srcem, i jedva čekam uništiti je. Međutim, kada ponovo razmislim, od toga ne bi bilo nikakve koristi i samo bi donijelo nevolje Bogu, te se vraćam ovim riječima – usmjerio sam Svoje srce ka vršenju Njegove volje – ljubeći Boga. To je put kojim idem – to je put kojim Ja, jedna od Njegovih kreacija, trebam ići. Tako trebam provesti Svoj život. Ovo su riječi iz Mojega srca i nadam se da će Moja braća i sestre dobiti malo ohrabrenja nakon čitanja ovih riječi, kako bi Moje srce dobilo malo mira. Jer Moj je cilj vršiti Božju volju i tako proživljavati svijetli i sjajni život ispunjen smislom. Tako ću moći umrijeti bez kajanja, sa srcem punim zadovoljstva i utjehe. Bi li i ti to volio? Imaš li tu odlučnost?

To što je Bog u stanju djelovati u takozvanom „bolesnom čovjeku Istočne Azije” dokaz je Njegove velike moći. To je Njegova skrušenost i skrivenost. Bez obzira na Njegove oštre riječi ili grdnju prema nama, trebamo Ga slaviti iz sveg srca zbog Njegove skrušenosti, i ljubiti Ga do samog kraja zbog toga. Ljudi koji su bili podvrgnuti Sotoni nekoliko tisuća godina nastavili su živjeti pod njegovim utjecajem i nisu ga odbacili. Nastavili su s mukom bauljati i zlopatiti se. U prošlosti su palili tamjan, klanjali se i slavili Sotonu i bili su čvrsto vezani za obiteljske i sekularne veze, kao i za društveni život. Nisu ih se mogli otarasiti. Kako u ovakvom društvu u kojem svatko svakome jamu kopa bilo tko može naći smislen život? Ljudi svjedoče o paćeničkom životu i sreća je da je Bog spasio ove nevine ljude, stavljajući naše živote pod Svoju brigu i zaštitu, tako da su naši životi radosni i više nisu puni briga. Nastavili smo živjeti do sada u Njegovoj milosti. Zar to nije Božji blagoslov? Kako netko može imati obraza i uvijek postavljati ekstravagantne zahtjeve Bogu? Je li nam tako malo dao? Zar još uvijek niste zadovoljni? Mislim da nam je došlo vrijeme uzvratiti Božju ljubav. Možda trpimo nemalu količinu ismijavanja, klevete i progona jer slijedimo put vjere u Boga, ali vjerujem da je to značajno. To je stvar slave, a ne srama, i bez obzira na sve, mnogi su blagoslovi koje uživamo. U bezbroj slučajeva razočaranja, Božje riječi donijele su utjehu i prije no što smo se stigli osvrnuti, tuga se pretvorila u radost. U bezbroj slučajeva oskudice, Bog je donio blagoslove i mi smo opskrbljeni kroz Njegove riječi. U bezbroj slučajeva bolesti, Božje riječi donijele su život – oslobodili smo se opasnosti i prešli smo iz opasnosti u sigurnost. Uživao si u mnogim sličnim stvarima, a da toga nisi bio svjestan. Zar se ničega ne sjećaš?