Tijekom svojega života, ljudi ne znaju s kakvim će se preprekama suočavati, niti kakvom će oplemenjivanju biti izloženi. Za nekoga će to biti posao, za nekoga planovi za budućnost, za nekoga porodica u kojoj su rođeni, a za nekoga brak. Ali razlika između njih i nas je u tome što danas mi, ova grupa ljudi, patimo usred Božje riječi. To jest, kao ljudi koji služe Bogu, mi smo se suočili s preprekama na putu vjere u Njega, a to je put kojim svi vjernici idu i put koji svi mi gazimo. Od ove točke nadalje zvanično počinjemo svoj put vjerovanja u Boga, zvanično podižemo zavjesu ljudskog života i kročimo pravim životnim putem. Drugim riječima, to znači da smo kročili na pravi put Boga koji živi s ljudima, a to je put kojim normalni ljudi idu. Kao netko tko stoji pred Bogom i služi Mu – netko tko nosi odore svećenika u hramu i posjeduje dostojanstvo, autoritet i veličanstvo Boga – dajem sljedeću izjavu svim ljudima, točno ovako: slavno lice Boga Moja je slava, Njegov plan upravljanja Moja je bit. Ne tražim stostruku dobit u svijetu koji će doći, već samo izvršiti Božju volju u ovom svijetu, da bi On mogao uživati u jednom djeliću Svoje slave na zemlji zahvaljujući ograničenim naporima koje sam uložio u tjelesnom obličju. To je jedina Moja želja. Po Mojemu mišljenju, ovo je Moja jedina duhovna hrana. Vjerujem da bi to trebale biti „posljednje riječi” nekoga tko živi u tijelu i tko je pun osjećaja. Ovo je put kojim danas gazim. Vjerujem da ovo Moje gledište predstavlja Moje posljednje riječi u tijelu, i nadam se da ljudi nemaju predodžbi ili misle nešto drugo o Meni. Iako sam dao sve od Sebe, ipak nisam bio u stanju zadovoljiti Božju volju na nebu. Neizmjerno sam tužan. Zašto je to bit tijela? Dakle, tek kao ishod svega što sam činio u prošlosti i djela osvajanja koje je Bog izvršio u Meni, stekao sam dublje razumijevanje biti ljudskog roda. Tek nakon toga sam Sebi postavio najosnovnije mjerilo: samo težiti vršenju Božje volje, dati sve od Sebe i da mi savjest bude čista. Ne obraćam pažnju na ono što drugi koji služe Bogu zahtijevaju za sebe. Ukratko, posvetio sam Svoje srce vršenju Njegove volje. Ovo je Moja ispovijest kao jedne od Njegovih kreacija koja služi pred Njim – netko koga je Bog spasao i koga ljubi i tko je istrpio Njegove udarce. Ovo je ispovijest nekoga tko je bio čuvan, zaštićen, voljen i koga je Bog u velikoj mjeri koristio. Od sada pa nadalje, nastavit ću ovim putem dok ne dovršim važan zadatak koji mi je Bog povjerio. Ali po Mojemu mišljenju, kraj puta je neizbježan, jer Njegovo je djelo završeno i ljudi su do danas učinili sve što su bili u stanju učiniti.

Ulazak kontinentalne Kine u ovaj tijek oporavka postepeno je doveo do uspona lokalnih crkava okupljenih oko djela Duha Svetoga. Bog je neprestano djelovo u ovim lokalnim crkvama, jer su crkve koje su rođene u ovom vremenu postale jezgro Boga u posrnuloj carskoj porodici. Bog je, razumije se, bio presretan što je osnovao lokalne crkve u takvoj porodici – bila je to sreća koju je gotovo nemoguće opisati. Nakon uspostavljanja lokalnih crkava u kontinentalnoj Kini i širenja ove dobre vijesti braći i sestrama u drugim lokalnim crkvama diljem svijeta, Bog je bio veoma uzbuđen – to je bio prvi korak koji je namjeravao učiniti u kontinentalnoj Kini. Moglo bi se reći da je to bio prvi čin. Zar Njegova sposobnost da napravi prvi korak Svojega rada u utvrdi demona poput ove – utvrdi koju nijedan čovjek niti stvar ne mogu osvojiti – nije znak velike Božje sile? Jasno je da je radi obnove ovog djela bezbroj braće i sestara izloženo mukama i da su ginuli od đavlovog mesarskog noža. Boli Me i ljuti što to sada spominjem, ali dani patnje su uglavnom prošli. To što sam danas u stanju djelovati za Boga i što sam uspio stići ovdje gdje sam danas, mogu samo zahvaliti moćnoj Božjoj sili. Osjećam veliko divljenje prema onima koje je Bog izabrao postati mučenicima; oni su bili u stanju vršiti Božju volju i žrtvovati se za Boga. Iskreno rečeno, da nije bilo Božje milosti i milosti, odavno bih završio u mulju. Hvala Bogu! Želim predati svu slavu Bogu da bi On mogao mirno počinuti. Neki ljudi me pitaju: „Zbog tvojega položaja, Ti ne bi trebao umrijeti. Zašto si sretan kad Bog spominje smrt?” Umjesto da izravno odgovorim, samo se malo nasmiješim i kažem: „Ovo je put koji moram slijediti, koji apsolutno moram slijediti.” Ljude ovaj Moj odgovor zbunjuje. Sve što mogu učiniti je zapanjeno Me pogledati, pomalo sumnjičavi prema Meni. Međutim, imajući u vidu da je to put koji sam izabrao, zajedno s odlučnošću koju sam postavio pred Boga, onda bez obzira na to koliko su velike poteškoće, Ja moram nastaviti naprijed. Mislim da je to obećanje koje bi trebali dati svi oni koji služe Bogu – i oni ne smiju ni za trunku povući svoju riječ. To je također pravilo, propis koji je davno iznesen, u Doba zakona, koji bi netko tko vjeruje u Boga trebao razumjeti. Prema Mojemu iskustvu, iako Moje poznavanje Boga nije veliko, a ono što sam zapravo iskusio je beznačajno, čak nije ni vrijedno spomena – tako da nemam važnih uvida o kojima bih mogao govoriti – Božje riječi moraju biti podržane i ne može im se prkositi. Iskreno, Moja praktična iskustva su beznačajna, ali pošto Mi je Bog svjedok a ljudi uvijek imaju slijepu vjeru u osobu koja Jesam, što drugo mogu činiti? Ipak, nadam se da će ljudi ispraviti svoje stavove o ljubavi prema Bogu. Osoba koja jesam ne vrijedi ništa; jer i Ja idem putem vjere u Boga, a put kojim hodam nije ništa drugo do put vjere u Boga. Osoba može biti dobra, ali ne treba biti predmetom obožavanja – ona može samo poslužiti kao primjer koji valja slijediti. Nije me briga što drugi čine, ali Ja govorim ljudima kako i Ja slavu dajem Bogu; slavu Duha ne dajem tijelu. Nadam se da će svi razumjeti Moje osjećaje u vezi s ovim. Ovim ne pokušavam izbjeći Svoju odgovornost, već samo iznosim cijelu priču. Ovo bi trebalo biti kristalno jasno, tako da se o tome više neće govoriti.

Danas sam bio prosvjećen pred Bogom. Božje djelo na zemlji je djelo spasenja. Nije uprljano ničim drugim. Neki ljudi možda misle drugačije, ali ja sam uvijek osjećao da Duh Sveti vrši samo jednu etapu djela – djelo spasenja – i ništa drugo. To treba biti jasno. Tek sada je djelo Duha Svetoga u kontinentalnoj Kini postalo jasno. I zašto bi Bog želio otvoriti sve puteve i djelati na jednom mjestu kao što je ovo, gdje demoni bijesne? Ovo pokazuje da, iznad svega, Bog obavlja djelo spasenja. Da budem precizniji, to je uglavnom djelo osvajanja. Isusovo ime je izgovarano od samog početka. (Možda neki to nisu iskusili, ali ja kažem da je to bio korak djela Duha Svetoga.) To je bilo da bi se odstupilo od Isusa iz Doba milosti, te je dio naroda izabran unaprijed, a kasnije je taj izbor sužen. Nakon toga, ime Svjedoka Lija izgovarano je u kontinentalnoj Kini, što je bio drugi segment djela oporavka koje je Duh Sveti obavljao u kontinentalnoj Kini. To je bio prvi korak djela u kojem je Duh Sveti počeo odabirati ljude, a to je prvo okupiti ljude i sačekati da se pastir pobrine za njih; ime „Svjedok Li” upotrijebljeno je za obavljanje te službe. Bog je lično obavio Svoje djelo kada je osvjedočeno ime „Moćni”, a prije toga je ono bilo u pripremnoj fazi. Stoga nije važno je li to ispravno ili pogrešno i to nije glavno pitanje u Božjem planu. Nakon što je svjedočio o imenu „Moćni”, Bog je zvanično počeo osobno obavljati Svoje djelo i nakon toga je počeo zvanično djelovati kao utjelovljeni Bog. Kroz ime „Moćni Gospodin”, On je preuzeo kontrolu nad svima onima koji su bili buntovni i neposlušni. Počeli su dobivati lik ljudskih bića, baš kao što ljudi počinju izgledati kao odrasli kada napune dvadeset tri ili dvadeset četiri godine; to jest, ljudi su tek počeli voditi život normalnog ljudskog bića. Kroz kušnju služitelja, Božje djelo je prirodno prešlo u fazu obavljanja božanskoga djela. Moglo bi se reći da već ovaj korak djela čini srž velikog segmenta Njegova djela i da je to primarni korak u Njegovu djelu. Ljudi poznaju sebe i mrze sebe. Dostigli su točku u kojoj su u stanju proklinjati sebe, sretni su što se odriču vlastitih života i imaju blagi osjećaj Božje divote, na osnovu čega upoznaju pravo značenje ljudskog postojanja – ostvarujući tako Božju volju. Božje djelo u kontinentalnoj Kini bliži se kraju. Bog već nekoliko godina provodi Svoje pripreme u ovoj zemlji prljavštine, ali nikada ranije ljudi nisu dostigli točku koju su sada dostigli, što znači da tek danas Bog zvanično počinje Svoje djelo. Nema potrebe dopunjivati ovo dodatnim detaljima ili još razjašnjavati. Potpuno je ispravno reći da se ovo djelo vrši neposredno kroz Božje božanstvo, ali provodi se kroz čovjeka. Nitko to ne može zanijekati. Svakako da je velika Božja sila na zemlji uzrok tome što je Njegovo djelo uspjelo dostići nivo na kojem se trenutno nalazi kod naroda ove zemlje razvrata. Plod ovog djela može se ponijeti bilo kud radi uvjeravanja ljudi. Nitko se ne bi usudio olako o tome suditi i nijekati ga.