U prošlosti nitko nije poznavao Duha Svetoga, a još manje su bili svjesni puta kojim je On išao. Zato su ljudi uvijek pravili budale od sebe pred Bogom. Pošteno je reći da skoro svatko tko vjeruje u Boga ne poznaje Duha, i da je vjera kod takvih osoba zamućena i zbrkana. Očigledno je da ljudi ne razumiju Boga; mada njihova usta mogu reći kako vjeruju u Njega, u biti, sudeći po njihovu ponašanju, oni vjeruju u sebe, a ne u Boga. U Svojim stvarnim iskustvima, vidio sam kako Bog svjedoči o utjelovljenom Bogu i izvana se čini da su ljudi bili primorani priznati Božje svjedočenje, samo što se jedva može reći da vjeruju da je Duh Božji potpuno nepogrešiv. Kažem, međutim, da ono u što ljudi vjeruju nije ta osoba, a kamoli Duh Božji, već njihova vlastita osjećanja. Zar oni čineći to ne vjeruju samo u sebe? Istina je ovo što govorim. Ne etiketiram ljude, ali postoji jedna stvar koju moram razjasniti: to što su ljudi stigli dovde gdje se danas nalaze, bilo da su im stvari jasne ili da su zbunjeni, sve se svodi na Duha Svetoga. To nije nešto što ljudi mogu kontrolirati. Ovo je primjer onoga što sam ranije spomenuo o Duhu Svetomu koji forsira vjeru ljudi; to je način na koji Duh Sveti funkcionira, i to je put kojim Duh Sveti ide. Bez obzira na to u koga ljudi u biti vjeruju, Duh Sveti silovito stvara određenu vrstu osjećanja u ljudima, čime ih navodi na vjeru u Boga u njihovim srcima. Zar nije i tvoja vjera takva? Zar ne osjećaš da je tvoje vjerovanje u Boga nešto čudno? Zar ne misliš da je čudno to što ne možeš pobjeći iz ovog tijeka? Zar se nisi potrudio iole razmisliti o tome? Nije li to najveći znak i najveće čudesno djelo? Čak i da si mnogo puta imao potrebu pobjeći, uvijek je bila tu moćna životna sila koja te je privlačila i u tebi slabila volju otići. A svaki put kada bi se našao u takvim okolnostima, uvijek bi se rasplakao i zajecao, ne znajući gdje ćeš dalje. Neki od vas pokušavaju otići, ali kada to pokušate, osjećate se kao da vam se nož zabada u srce, kao da vam je dušu oduzeo neki zemaljski duh i vaše srce postaje ustreptalo i uznemireno. Nakon toga, ne možeš a da se ne presabereš i vratiš Bogu. Zar nisi imao ovo iskustvo? Ne sumnjam da će mlađa braća i sestre, koji su u stanju otvoriti svoja srca i reći: „Da! Doživeo sam to toliko puta da me je sramota i pomisliti na to!” U mojemu svakodnevnom životu, uvijek mi je zadovoljstvo prema Svojoj mlađoj braći i sestrama odnositi se kao prema Svojim povjerenicima, jer ima toliko bezazlenosti u njima – oni su tako čisti i divni. Oni kao da su kao Moji lični suputnici. Zato uvijek tražim priliku okupiti sve Svoje povjerenike kako bismo razgovarali o našim idealima i planovima. Neka Božja volja bude izvršena u nama tako da svi budemo kao krv i meso, bez ikakvih prepreka ili udaljenosti između nas. Pomolimo se svi Bogu: „O, Bože! Ako je volja Tvoja, molimo Te dati nam odgovarajuće okruženje, kako bismo ispunili želje koje su u našim srcima. Smiluj se nama koji smo mladi i kojima nedostaje razuma, i dozvoli nam iskoristiti snagu u našim srcima!” Vjerujem da je to Božja volja, jer sam se davno molio Bogu i rekao: „Oče! Na zemlji Te prizivamo bez prestanka, želeći da se Tvoja volja uskoro ispuni na zemlji. Tražio bih Tvoju volju. Učini ono što želiš učiniti i dovrši Svoj poziv u Meni što je brže moguće. Čak sam spreman i na to da otvoriš novi put među nama, ako to znači da će se Tvoja volja uskoro ostvariti! Molim Te samo uskoro dovrši Svoje djelo i vjerujem da ga nikakva pravila ne mogu zadržati!” Takvo je danas djelo Božje; zar ne vidiš stazu kojom ide Duh Sveti? Svaki put kad upoznam stariju braću i sestre, imam neopisiv osjećaj ugnjetenosti. Kada ih sretnem, vidim da zaudaraju na društvo; njihove vjerske predodžbe, njihovo iskustvo u bavljenju stvarima, njihov način govora, njihov rječnik i tako dalje – sve je to naporno. Oni su navodno puni „mudrosti”. Uvijek se držim što dalje od njih, jer Ja osobno ne raspolažem životnim mudrostima potrebnim za život u svijetu. Svaki put kada sretnem ove ljude, oni Me iscrpe, probije me znoj; ponekad osjećam da me toliko pritišću da jedva mogu doći do daha. Dakle, u ovom opasnom trenutku, Bog Mi daje odličan izlaz. Možda je to samo Moja zabluda. Ja samo brinem o onome što koristi Bogu; vršenje Božje volje je najvažnije. Držim se podalje od ovih ljudi, ali ako Bogu treba da ih sretnem, Ja ga ipak poslušam. Ne radi se o tome da su oni nepodnošljivi, već da su njihova „mudrost”, predodžbe i životna filozofija veoma odvratni. Ja sam tu dovršiti Božji poziv, a ne naučiti kako oni obavljaju stvari. Sjećam se kako mi je Bog jednom rekao: „Na zemlji traži samo izvršiti volju Svojega Oca i ispuniti Njegov poziv. Ništa Te se drugo ne tiče.” Ta pomisao me donekle smiruje. To je zato što su Mi ljudski poslovi uvijek tako komplicirani; ne mogu ih shvatiti i nikada ne znam što činiti. Dakle, bezbroj puta sam bio uznemiren time i mrzio sam ljudski rod; zašto ljudi moraju biti tako komplicirani? Zašto ne mogu biti jednostavni? Čemu sav taj trud biti pametan? Kada upoznam ljude, to se uglavnom zasniva na Božjem pozivu prema Meni. Možda nekoliko puta to nije bio slučaj, ali tko zna što se krije u dubini Mojega srca?

Mnogo puta sam savjetovao braću i sestre koji su bili sa Mnom da trebaju vjerovati u Boga svojim srcem, da ne trebaju brinuti za svoje interese, već voditi računa o Božjoj volji. Mnogo puta sam snuždeno plakao pred Bogom: Zašto ljudi nemaju obzira prema Božjoj volji? Božje djelo svakako ne može nestati bez traga i bez ikakvog razloga. A ne znam ni zašto – to gotovo da je postala zagonetka u Mojemu umu – zašto ljudi nikada ne priznaju put kojim ide Duh Sveti, namjesto da se drže nenormalnih odnosa koje imaju s drugima? Muka mi je kada se sretnem s takvim ljudima. Umjesto da gledaju put Duha Svetoga, oni se usredotočuju na ljudske postupke. Može li Bog time biti zadovoljan? Često me to rastužuje. Gotovo da je to postalo Moje breme – a to također uznemirava i Duha Svetoga. Zar ne osjećaš nikakvu krivicu u svojemu srcu? Neka Bog otvori oči našem duhu. Mnogo puta sam se Ja, koji usmjeravam ljude zakoračiti u Božje djelo, molio pred Bogom: „Oče! Želim da Tvoja volja bude jezgro, želim tragati za Tvojom voljom, želim biti vjeran Tvojemu pozivu, tako da možeš zadobiti ovu skupinu ljudi. Odvesti nas u zemlju slobode, tako da Te možemo dotaknuti svojim duhom i da uzmogneš probuditi duhovne osjećaje u našim srcima!” Želim da Božja volja bude ispunjena i zato se molim bez prestanka da nas Njegov Duh prosvjeti, da možemo da idemo putem kojim vodi Duh Sveti – jer put kojim Ja hodim je put Duha Svetoga. A tko bi drugi mogao ići ovim putem umjesto Mene? To je ono što čini moje breme još težim. Osjećam se kao da ću pasti, ali imam vjeru da Bog nikada neće odložiti svoje djelo. Možda ćemo se rastati tek kad njegov poziv bude upotpunjen. Možda sam se Ja zbog djelovanja Božjeg Duha uvijek osjećao drugačije. To je kao da postoji djelo koje Bog želi obaviti, ali Ja još uvijek ne mogu dokučiti što je to. Ipak, vjerujem da nitko na zemlji nije bolji od Mojih povjerenika, i vjerujem da će se moliti za Mene pred Bogom, na čemu Sam neizmjerno zahvalan. Želim da braća i sestre izgovore skupa sa mnom: „O, Bože! Neka se Tvoja volja u cijelosti očituje u nama, narodu posljednjeg doba, tako da možemo biti blagoslovljeni životom duha, te ugledati postupke Duha Božjeg i pogledati Njegovo pravo lice!” Kada dođemo do ovog koraka, doista ćemo živjeti pod vodstvom Duha, i tek tada ćemo moći pogledati pravo lice Boga. Što znači, ljudi će biti u stanju razumjeti pravo značenje svih istina, ne da ih razumiju ili shvate u skladu s ljudskim predodžbama, već u skladu s prosvjećenjem volje Duha Božjeg. To je u potpunosti djelo Samog Boga, u njemu nema ljudskih ideja; to je Njegov plan rada za radnje koje želi učiniti jasnim na zemlji i to je posljednji segment Njegova djela na zemlji. Želiš li se pridružiti ovom djelu? Želiš li biti njegov dio? Želiš li da te Duh Sveti usavrši i da učestvuješ u životu duha?

Ono što je danas ključno jeste da trebamo ići dublje od našeg prvotnog temelja. Moramo ići dublje u istinu, vizije i život – ali prvo moram podsjetiti braću i sestre da moraju odbaciti svoje prethodne predodžbe kako bi ušli u ovaj korak djela. To jest, moraš promijeniti način na koji živiš, napraviti nove planove, okrenuti novi list. Ako se i dalje držiš onoga što ti je bilo dragocjeno u prošlosti, Duh Sveti neće moći djelovati u tebi i jedva će te moći održati u životu. Oni koji ne traže, ili ne uđu, ili ne planiraju, bit će u potpunosti napušteni od strane Duha Svetoga – tako da se za njih kaže da ih je vrijeme pregazilo. Nadam se da će sva braća i sestre biti u stanju razumjeti Moje srce, i nadam se da će više „novih uzdanica” ustati i surađivati s Bogom, te upotpuniti ovaj posao zajedno. Vjerujem da će nas Bog blagoslivljati. Isto tako vjerujem da će mi Bog dati mnogo više povjerenika, tako da mogu hoditi do svakog kuta zemlje, i da bude više ljubavi među nama. Štoviše, vjerujem da će Bog proširiti Svoje kraljevstvo zbog našeg truda; volio bih da ovaj naš trud dostigne nivo bez presedana, omogućavajući Bogu zadobiti više mladih ljudi. Želim da provedemo više vremena moleći se za ovo, želim da se molimo bez prestanka, tako da provedemo cio život pred Bogom, i budemo bliski Bogu koliko god je to moguće. Neka nikada više ne bude ničega između nas, i neka se svi zakunemo pred Bogom, te zajedno vrijedno radimo! Budimo odani do samog kraja! Nemojmo se nikada rastati, i budimo uvijek zajedno! Nadam se da će braća i sestre dati ovo obećanje pred Bogom, tako da se naša srca nikada neće promijeniti, i da naša odlučnost nikada neće posustati! Zbog Božje volje, ponavljam: hajdemo vrijedno raditi! Borimo se svom snagom! Bog će nas sigurno blagoslivljati!