Budite pronicljivi prema stvarima duha, pažljivi prema Mojoj riječi i zaista sposobni promatrati Moj Duh i Moje biće te Moju riječ i Moje biće, kao nerazdvojivu cjelinu, tako da Mi svi ljudi mogu udovoljiti u Mojoj prisutnosti. Kročio sam na sve što postoji, gledao preko ogromnog prostranstva svemira i hodao među svim ljudima, kušajući slatkoću i gorčinu među ljudima – ipak, čovjek Me nikad nije zaista spoznao, nikad na Mene nije obraćao pažnju tijekom Mojih putovanja. Budući da sam bio tih i nikad nisam izvodio natprirodna djela, nitko Me nikad nije doista vidio. Današnji dan drugačiji je od prošlosti: činit ću stvari koje nikad nisu viđene još od vremena postanka, govorit ću riječi koje se vjekovima nisu čule jer tražim da Me svi ljudi spoznaju u tijelu. Ovo su koraci Mojega upravljanja, ali čovjek to ni najmanje ne može naslutiti. Iako sam govorio jasno, ljudi su i dalje zbunjeni; do njih je teško doprijeti. Nije li to čovjekova niskost? Nije li to upravo ono što želim ispraviti? Godinama u čovjeku nisam ništa radio. Unatoč izravnom kontaktu s Mojim utjelovljenim tijelom, godinama nitko nikad nije čuo glas koji je dolazio izravno iz Mojega božanstva. Zato ljudima neizbježno nedostaje znanja o Meni, premda to nije utjecalo na njihovu ljubav prema Meni tijekom vremena. Međutim, danas sam u vama obavio čudesno djelo, djelo koje je nedokučivo i nemjerljivo, i izgovorio sam mnoge riječi. Pa ipak, u takvim okolnostima još uvijek ima mnogo onih koji Mi se izravno opiru u Mojoj prisutnosti. Dopusti Mi navesti nekoliko primjera.

Svakodnevno se moliš nejasnom Bogu, pokušavajući dokučiti Moju volju i razumjeti smisao života. Ipak, kada si suočen s Mojim riječima, na njih gledaš drugačije; promatraš Moje riječi i Duh kao cjelinu, ali Moje biće ipak odbacuješ, vjerujući da je osoba kao što sam Ja suštinski nesposobna izgovoriti takve riječi, da njih usmjerava Moj Duh. Što je s tvojim znanjem u takvim okolnostima? U određenoj mjeri vjeruješ u Moje riječi, a ipak imaš predodžbe različite težine prema tijelu kojim Se zaodijevam. Provodiš svaki dan proučavajući ga i govoriš: „Zašto On tako radi stvari? Dolaze li doista od Boga? Nemoguće! On se ne razlikuje mnogo od mene – i On je normalna, obična osoba.” Kako se takve okolnosti mogu objasniti?

Tko od vas ne posjeduje prethodno navedeno? Tko nije zaokupljen takvim stvarima? Čini se da su to stvari kojih se držiš kao da su predmeti osobne imovine koje nikad ne želiš pustiti. Još manje težiš raditi na sebi; umjesto toga čekaš da Ja to Sâm učinim. Istini za volju, nijedna osoba koja ne traga ne spoznaje Me s lakoćom. To nisu isprazne riječi kojima vas učim. Jer za tvoje potrebe mogu ti navesti još jedan primjer iz druge perspektive.

Kad se spomene Petar, ljudi ne prestaju o njemu govoriti dobre stvari. Odmah se prisjete kako se triput odrekao Boga, kako je Boga iskušavao služeći Sotoni i kako je na kraju bio razapet naglavačke za Boga i tako dalje. Sada ću se usredotočiti na to da vam opišem kako me Petar spoznao i kakav je bio njegov konačni kraj. Petar je bio dobrog kova, ali njegove okolnosti nisu bile kao Pavlove: njegovi roditelji su Me progonili, bili su demoni zaposjednuti Sotonom i, posljedično, Petra ništa nisu naučili o Bogu. Petar je bio pametan i nadaren, a roditelji su ga odmalena obožavali. Ipak, kao odrasla osoba postao im je neprijatelj jer nikad nije prestao tragati za znanjem o Meni, a kasnije im je okrenuo leđa. To se dogodilo jer je iznad svega vjerovao da su nebo i zemlja i sve stvoreno u rukama Svemogućega te da sve pozitivne stvari dolaze od Boga i da izravno iz Njega proizlaze, bez Sotonina uplitanja. Suprotstavljanje Petrovih roditelja pružilo mu je veće znanje o Mojoj dobroti i milosrđu, pojačavajući time njegovu želju da traga za Mnom. Nije se usredotočio samo na to da jede i pije Moje riječi, već, štoviše, na to da dokuči Moju volju, a u srcu je uvijek bio oprezan. Kao rezultat toga, uvijek je u svojem duhu bio osjetljiv i stoga je u svemu što je činio bio po Mojem srcu. Neprekidno je bio usredotočen na neuspjehe ljudi u prošlosti kako bi se bodrio, duboko se plašeći da ne bude uhvaćen u zamku neuspjeha. Usredotočio se i na usvajanje vjere i ljubavi svih onih koji su kroz vrijeme voljeli Boga. Na taj način – ne samo u negativnim aspektima, već, mnogo važnije, u pozitivnim aspektima – razvijao se mnogo brže, tako da je njegovo znanje postalo najveće od svih u Mojoj prisutnosti. Dakle, nije teško zamisliti kako je sve što je imao predao u Moje ruke, kako se čak odrekao donošenja odluka o hrani, odijevanju, spavanju i mjestu gdje je živio te zauzvrat uživao u Mojem bogatstvu vodeći se time da Mi u svemu udovolji. Podvrgao sam ga brojnim kušnjama – kušnjama, naravno, zbog kojih je bio polumrtav – ali usred stotina kušnji nikad nije izgubio vjeru u Mene niti se razočarao u Mene. Čak i kad sam rekao da sam ga napustio, ipak nije bio obeshrabren, već Me nastavio voljeti na praktičan način i u skladu s prethodnim načelima prakse. Rekao sam mu da ga neću hvaliti iako Me voli, da ću ga na kraju baciti u Sotonine ruke. Međutim, usred takvih kušnji, kušnji koje nisu udarale na njegovo tijelo, već su bile u riječima, on Mi se ipak molio i rekao: „O, Bože! Među nebom i zemljom i svim stvorenim, postoji li ijedno ljudsko biće, ijedno stvorenje ili ijedna stvar koja nije u rukama Tebe, Svemogućega? Kad si Ti milosrdan prema meni, moje se srce veoma raduje Tvojem milosrđu. Kad mi sudiš, ma koliko nedostojan bio, bolje shvaćam nedokučivost Tvojih djela jer Ti si ispunjen autoritetom i mudrošću. Iako moje tijelo trpi nedaće, moj je duh utješen. Kako da ne hvalim Tvoju mudrost i djela? Čak i kad bih umro nakon što Te spoznam, kako to ne bih učinio tako rado i sretno? Svemogući! Zar Mi zaista ne želiš dopustiti da Te vidim? Jesam li zaista nedostojan primiti Tvoj sud? Je li moguće da u meni postoji nešto što Ti ne želiš vidjeti?” Tijekom takvih kušnji, iako Petar nije mogao točno dokučiti Moju volju, bilo je očito da je bio ponosan i počašćen što ga upotrebljavam (iako je primio Moj sud kako bi ljudski rod mogao vidjeti Moje veličanstvo i gnjev) i da ga te kušnje nisu uznemiravale. Zbog svoje odanosti Meni i zbog Mojeg blagoslova bio je primjer i uzor čovjeku tisućama godina. Nije li to upravo ono što biste trebali oponašati? Dobro razmislite zašto sam tako nadugačko pričao o Petru; ovo bi trebala biti načela prema kojima postupate.

Iako Me malo ljudi spoznalo, ne iskaljujem Svoj gnjev na čovjeka jer ljudi su toliko manjkavi i teško im je dostići razinu koju od njih tražim. Stoga sam prema čovjeku bio tolerantan tisućama godina sve do danas, a ipak se nadam da zbog Moje tolerancije nećete biti previše blagi prema sebi. Preko Petra biste Me trebali spoznati i za Mnom tragati; svim njegovim podvizima trebali biste biti prosvijetljeni kao nikada prije i tako dostići svjetove koja čovjek nikad prije nije dostigao. Širom svemira i nebeskog svoda, među svim što je na nebesima i zemlji, sve stvoreno na zemlji i na nebesima daje sve od sebe za Moju posljednju fazu djela. Sigurno ne želite biti promatrači kojima naređuju sile Sotone? Sotona je uvijek prisutan u ljudskim srcima, u kojima proždire znanje o Meni, škrgućući zubima i stiskajući kandže u svojim posljednjim samrtnim mukama. Želite li u ovom trenutku postati žrtva njegovih lukavih smicalica? Ili u trenutku kad je Moje djelo konačno dovršeno uništiti svoj život? Čekate li da još jednom pokažem Svoju toleranciju? Traganje za spoznajom o Meni je ključno, ali je usredotočenost na praksu nužna. Moje riječi neposredno vam se otkrivaju i nadam se da možete slijediti Moje vodstvo i da više nemate planova i ambicija za sebe.

27. veljače 1992.