Budite pronicljivi prema stvarima duha, pažljivi prema Mojoj riječi i zaista sposobni promatrati Moj Duh i Moje tjelesno ja te Moju riječ i Moje tjelesno ja, kao nerazdvojivu cjelinu, tako da Mi svi ljudi mogu udovoljiti u Mojoj prisutnosti. Kročio sam na sve što postoji, gledao preko ogromnog prostranstva svemira i hodao među svim ljudima, kušajući slatkoću i gorčinu među ljudima – ipak, čovjek Me nikad nije zaista spoznao, nikad na Mene nije obraćao pažnju tijekom Mojih putovanja. Budući da sam bio tih i nikad nisam izvodio natprirodna djela, nitko Me nikad nije doista vidio. Današnji dan drugačiji je od prošlosti: činit ću stvari koje nikad nisu viđene još od vremena postanka, govorit ću riječi koje se vjekovima nisu čule jer tražim da Me svi ljudi spoznaju u tijelu. Ovo su koraci Mojega upravljanja, ali čovjek to ni najmanje ne može naslutiti. Iako sam govorio jasno, ljudi su i dalje zbunjeni; do njih je teško doprijeti. Nije li to čovjekova niskost? Nije li to upravo ono što želim ispraviti? Godinama u čovjeku nisam ništa radio. Unatoč izravnom kontaktu s Mojim utjelovljenim tijelom, godinama nitko nikad nije čuo izjave koje su dolazile izravno iz Mojega božanstva. Zato ljudima neizbježno nedostaje znanja o Meni, premda to nije utjecalo na njihovu ljubav prema Meni tijekom vremena. Međutim, danas sam u vama obavio nebrojeno mnogo djela, djela koja su nedokučiva i čudesna, i izgovorio sam mnoge riječi. Pa ipak, u takvim okolnostima još uvijek ima mnogo onih koji Mi se izravno opiru u Mojoj prisutnosti. Dopusti Mi navesti nekoliko primjera.

Svakodnevno se moliš neodređenom bogu, pokušavajući dokučiti Moje namjere i razumjeti smisao života. Ipak, kada si suočen s Mojim riječima, na njih gledaš drugačije; promatraš Moje riječi i Duh kao cjelinu, ali Moje tjelesno ja ipak odbacuješ, vjerujući da je osoba kao što sam Ja suštinski nesposobna izgovoriti takve riječi, da njih usmjerava Moj Duh. Kakvo je tvoje znanje o takvim okolnostima? U određenoj mjeri vjeruješ u Moje riječi, a ipak imaš predodžbe različite težine prema tijelu kojim Se zaodijevam. Provodiš svaki dan proučavajući Ga i govoriš: „Zašto On tako radi stvari? Dolaze li doista od Boga? Nemoguće! On se ne razlikuje mnogo od mene – i On je normalna, obična osoba.” Kako se takve okolnosti mogu objasniti?

Tko od vas ne posjeduje prethodno navedeno? Tko nema takve stvari? Čini se da su to stvari kojih se držiš kao da su predmeti osobne imovine koje nikad ne želiš pustiti. Još manje samoinicijativno ulažeš trud; umjesto toga čekaš da Ja to Sâm učinim. Istini za volju, nijedna osoba koja ne traga ne spoznaje Me s lakoćom. To nisu isprazne riječi kojima vas učim. Jer za tvoje potrebe mogu ti navesti još jedan primjer iz druge perspektive.

Kad se spomene Petar, ljudi ne prestaju o njemu govoriti dobre stvari. Odmah se prisjete kako se triput odrekao Boga, kako je Boga iskušavao služeći Sotoni, kako je na kraju bio razapet naglavačke za Boga i tako dalje. Sada ću se usredotočiti na to da vam opišem kako me Petar spoznao i kakav je bio njegov konačni ishod. Petar je bio dobrog kova, ali njegove okolnosti nisu bile kao Pavlove: njegovi roditelji su Me progonili, bili su zli demoni zaposjednuti Sotonom i, posljedično, Petra ništa nisu naučili o Bogu. Petar je bio pametan i nadaren, a roditelji su ga odmalena obožavali. Ipak, kao odrasla osoba postao im je neprijatelj jer nikad nije prestao tragati za znanjem o Meni, a kasnije im je okrenuo leđa. To se dogodilo jer je iznad svega vjerovao da su nebo i zemlja i sve stvoreno u rukama Svemogućega te da sve pozitivne stvari dolaze od Boga i da izravno iz Njega proizlaze, bez Sotonina uplitanja. Suprotstavljanje Petrovih roditelja pružilo mu je veće znanje o Mojoj dobroti i milosrđu, čime se u njemu još više probudila želja da Me traži. Nije se usredotočio samo na jedenje i pijenje Mojih riječi, već još više na to da dokuči Moje namjere te je održavao srce koje je uvijek bilo budno. Zbog toga je uvijek bio vrlo osjetljiv u svom duhu, i stoga je u svemu što je činio bio u skladu s Mojim namjerama. Obično je nastojao izvući pouke iz ljudi koji su u prošlosti doživjeli neuspjeh kako bi potaknuo sam sebe, duboko se bojeći da i sam ne padne u zamku neuspjeha. Isto tako, pridavao je važnost usvajanju vjere i ljubavi svih onih koji su kroz vjekove voljeli Boga. Na taj je način – ne samo u negativnim aspektima, nego, što je još važnije, u pozitivnim aspektima – brže rastao, tako da je postao osoba koja je posjedovala najviše znanja u Mojoj prisutnosti. Nije teško zamisliti, dakle, kako je sve što je imao stavio u Moje ruke, kako je čak Meni prepustio donošenje odluka o hrani, odjeći, spavanju i mjestu gdje je živio te je umjesto toga uživao u Mojem bogatstvu tako što mi je u svemu udovoljavao. Podvrgnuo sam ga bezbrojnim kušnjama – i, naravno, bio je mučen do ruba smrti – ali usred tih stotina kušnji nikada nije izgubio vjeru u Mene niti se razočarao u Mene. Čak i kad sam rekao da sam ga napustio, ipak nije bio obeshrabren ni razočaran, već Me nastavio voljeti na praktičan način i u skladu s prethodnim načelima prakse. Rekao sam mu da ga neću hvaliti iako Me voli, da ću ga na kraju baciti u Sotonine ruke. Međutim, usred takvih kušnji, kušnji koje nisu udarale na njegovo tijelo, već su bile u riječima, on Mi se ipak molio i rekao: „Bože! Među nebom i zemljom i svim stvorenim, postoji li ijedna osoba, ijedna stvar ili ijedan događaj koji nije u rukama Tebe, Svemogućega? Kad si Ti milosrdan prema meni, moje se srce veoma raduje Tvojem milosrđu. Kad mi sudiš, ma koliko nedostojan bio, bolje spoznajem dubinu Tvojih djela jer Ti si ispunjen autoritetom i mudrošću. Iako moje tijelo trpi nedaće, moj je duh utješen. Kako da ne hvalim Tvoju mudrost i djela? Čak i kad bih umro nakon što Te spoznam, kako to ne bih učinio tako rado i sretno? Svemogući! Zar Mi zaista ne želiš dopustiti da Te vidim? Jesam li zaista nedostojan primiti Tvoj sud? Je li moguće da u meni postoji nešto što Ti ne želiš vidjeti?” Tijekom takvih kušnji, iako Petar nije mogao točno dokučiti Moje namjere, bilo je očito da je bio ponosan i počašćen što ga upotrebljavam (iako je to značilo primiti Moj sud kako bi ljudi mogli vidjeti Moje veličanstvo i gnjev) i da ga te kušnje nisu uznemiravale. Zbog svoje odanosti Meni i zbog Mojeg blagoslova bio je primjer i uzor čovjeku tisućama godina. Nije li to upravo ono što biste trebali oponašati? Dobro razmislite zašto sam tako nadugačko pričao o Petru; ovo bi trebala biti načela prema kojima postupate.

Iako Me malo ljudi poznaje, Ja ne iskaljujem Svoju srdžbu na čovjeka, jer ljudima previše toga nedostaje i teško im je dostići razinu koju od njih tražim. Stoga sam čovjeku pokazivao popustljivost tisućama godina, sve do danas, ali se nadam da nećete biti blagi prema sebi zbog Moje popustljivosti – trebali biste Me spoznati i težiti za Mnom kroz Petra; iz svih Petrovih pothvata trebali biste primiti otkrivenja koja nadilaze sva prijašnja i tako dostići sfere koje čovjek nikada prije nije dosegao. Kroz cijeli kozmos i nebeski svod, među nebom i zemljom i svim stvorenim, sve stvoreno na zemlji i na nebesima prinose svu svoju snagu za Moju posljednju etapu djela. Sigurno niste voljni biti promatrači kojima zapovijedaju sile Sotone? Sotona je uvijek prisutan i proždire spoznaju o Meni u ljudskim srcima, pokazujući zube i izbacujući kandže u svojim posljednjim samrtnim hropcima. Jeste li voljni u ovom trenutku postati plijenom njegovih spletki? Jeste li voljni upropastiti cijeli svoj život u trenutku kada je Moje djelo konačno dovršeno? Čekate li da još jednom pokažem Svoju popustljivost? Ključno je težiti tomu da spoznate Mene, ali neophodno je i pridavati važnost provođenju u djelo. Moje su vam riječi izravno obznanjene, i nadam se da ćete moći slijediti Moje vodstvo te da više nećete ništa planirati niti se ičemu nadati za sebe.

27. veljače 1992.