Glas Mojega Duha izraz je Moje cjelokupne naravi. Razumijete li? Ako vam ovo nije jasno, to je isto kao da Mi se izravno opirete. Jeste li doista uvidjeli važnost svega ovoga? Znate li doista koliko truda i energije Ja trošim na vas? Usuđujete li se doista preda Mnom otkrivati što ste uradili i kako ste se ponašali? I još se usuđujete reći Mi u lice da sebe nazivate Mojim narodom – nemate ni trunke srama, a još manje razuma! Prije ili kasnije će ljudi poput vas biti izgnani iz Moje kuće! Nemojte Me obmanjivati pretpostavljajući da ste svjedočili za Mene! Je li to nešto što su ljudi u stanju učiniti? Da od tvojih namjera i ciljeva ništa nije preostalo, ti bi već odavno krenuo drugim putem. Misliš li da Ja ne znam koliko ljudsko srce može izdržati? Odsad pa nadalje u svemu moraš ući u stvarnost praktičnog djelovanja; više ti neće pomoći samo pričati prazne priče kao u prošlosti. U prošlosti je većina vas uspijevala plandovati pod Mojim krovom; za to što si danas u stanju čvrsto stajati na nogama trebaš isključivo zahvaliti strogosti Mojih riječi. Misliš li da Ja govorim nasumce i bez cilja? Nemoguće! Ja na sve stvari gledam s visine i nad svime vladam s visine. Na isti sam način Svoje spasenje uspostavio na zemlji. Ni za tren ne prestajem iz Svojeg tajnog skrovišta motriti svaki čovjekov pokret, sve što ljudi govore i čine. Ljudi su za mene poput otvorene knjige: sve ih vidim i svakog poznajem. Tajno mjesto je Moje prebivalište, a cijeli nebeski svod krevet je na kojem ležim. Sile Sotonine ne mogu do Mene dosegnuti jer Ja sam prepun veličanstva, pravednosti i suda. Neizreciva se otajstva kriju u Mojim riječima. Dok Ja govorim, vi postajete poput zbunjene pernate divljači tek oborene u vodu ili poput preplašenih beba, djelujući kao da baš ništa ne znate jer vam je duh zapao u stanje ošamućenosti. Zašto kažem da je tajno mjesto Moje prebivalište? Je li ti poznato dublje značenje Mojih riječi? Tko je od ljudi u stanju spoznati Me? Tko je u stanju upoznati Me kao što poznaje vlastitog oca i majku? Dok odmaram u Svojem prebivalištu, pažljivo promatram: svi ljudi na zemlji stalno nekud žure, „putuju po svijetu” i bezglavo jure, a sve zarad svoje sudbine i vlastite budućnosti. Nijedan od njih, međutim, nema energije napretek za izgradnju Mojeg kraljevstva, čak ni toliko koliko je potrebno za udahnuti. Ja sam ljude stvorio i mnogo ih puta izbavio iz nedaća; svi su ti ljudi, međutim, nezahvalnici: nijedan među njima nije u stanju nabrojati sva Moja spasenja. Prošlo je toliko godina – toliko vjekova – od stvaranja svijeta do danas; učinio sam tolika čuda i toliko sam puta pokazao Svoju mudrost. Ipak, ljudi su ishlapjeli i obamrli kao da su duševno oboljeli, a ponekad čak i kao da su divlje zvijeri koje šumom tumaraju, bez najmanje namjere da obrate pažnju na Moje postupke. Ljudima sam mnogo puta izrekao smrtnu kaznu i osudio ih na smrt, međutim, Moj plan upravljanja nitko ne može izmijeniti. Stoga ljudi u Mojim rukama i dalje otkrivaju ono staro čega se čvrsto drže. Zahvaljujući koracima Mojega djela još jednom sam spasio vas, bića rođena u velikoj obitelji koja je degenerirana, izopačena, prljava i odvratna.

Moje planirano djelo i dalje napreduje bez ikakvih prekida. Nakon prelaska u Doba kraljevstva i nakon što sam vas, kao Svoj narod, prenio u Svoje kraljevstvo, pred vas ću postaviti druge zahtjeve; naime, pred vama ću početi objavljivati ustav prema kojem ću upravljati ovom erom:

Budući da se zovete Mojim narodom, trebali biste moći slaviti Moje ime, odnosno, svjedočiti usred kušnje. Ako Me itko pokuša izigrati i od Mene sakriti istinu ili se iza Mojih leđa upustiti u sumnjive poslove, svi će takvi ljudi, bez izuzetka, biti protjerani i izbačeni iz Moje kuće i čekati da se Ja s njima obračunam. Oni koji Mi u prošlosti nisu bili odani i vjerni i koji danas ponovo ustaju da Me otvoreno osuđuju, također će biti protjerani iz Moje kuće. Oni koji pripadaju Mojem narodu moraju stalno pokazivati obzir prema Mojem bremenu i tragati za spoznajom Mojih riječi. Samo ću takve ljude prosvijetliti i oni će doista živjeti pod Mojim usmjeravanjem i prosvjetljenjem nikada se ne susrećući s grdnjom. One koji se, ne obazirući se na Moje breme, usredotočuju na planiranje vlastite budućnosti – to jest, one koji svojim postupcima ne nastoje udovoljiti Mojemu srcu već samo traže darove – ta stvorenja nalik prosjacima Ja apsolutno odbijam upotrijebiti jer takvi od trenutka svojega rođenja ništa ne znaju o tome što znači pokazati obzir prema Mojem bremenu. Takvim ljudima nedostaje normalan razum; oni pate od „neuhranjenosti” mozga i moraju otići kući po malo „okrepljenja”. Od takvih ljudi nemam nikakve koristi. Od svakog pripadnika Mojeg naroda zahtijevat ću da spoznavanje Mene smatra svojom dužnošću koju mora ispunjavati do kraja, nešto poput jela, oblačenja i spavanja, nešto što se ni na trenutak ne zaboravlja, tako da će spoznaja o Meni, naposljetku, postati rutinska stvar, isto kao uzimanje hrane – nešto što se radi bez napora, uvježbanim pokretom ruke. Kad su u pitanju riječi koje izgovaram, svaka mora biti primljena s najdubljom vjerom i potpuno usvojena; ne može biti površnih polovičnih mjera. Za svakog tko ne obraća pažnju na Moje riječi smatrat će se da Mi se otvoreno opire; za svakog tko ne jede Moje riječi niti ih želi spoznati, smatrat će se da ne obraća pažnju na Mene i bit će izbačen iz Moje kuće. Ovo je zato što Ja, kao što sam u prošlosti govorio, ne želim zadobiti mnogo ljudi, već želim izvrsnost. Ako je od stotinu ljudi samo jedan u stanju spoznati Me kroz Moje riječi, Ja ću dobrovoljno odbaciti sve ostale da bih se usredotočio na prosvjetljenje i osvjetljenje tog jednog čovjeka. Iz ovoga se može vidjeti da nije nužno točno da Me samo veliki broj ljudi može očitovati i proživjeti. Ono što želim jest pšenica (iako joj zrna možda nisu puna), a ne ljulj (čak i kad su zrna dovoljno puna da im se dive). Kad je riječ o onima koji ne haju za traganjem, već se ponašaju nemarno, oni bi trebali sami otići; ne želim ih očima vidjeti da ne bi i dalje nanosili sramotu Mojem imenu. Kad je riječ o onome što od Svojeg naroda zahtijevam, za sada ću se zadržati na ovim poukama i pričekat ću s uvođenjem daljnjih sankcija, ovisno o tome kako se okolnosti budu mijenjale.

U prošlosti je velika većina ljudi za Mene mislila da sam Sâm Bog mudrosti, upravo onaj Bog koji je prozreo duboko u ljudska srca; to je, međutim, bila samo površna priča. Da su Me ljudi uistinu spoznali, ne bi se usuđivali tako brzopleto donositi zaključke, već bi i dalje pokušavali spoznati Me kroz Moje riječi. Tek nakon što dostignu tu fazu u kojoj će zaista moći vidjeti Moja djela, bit će dostojni zvati Me Mudrim i Divnim. Vaše je znanje o Meni previše plitko. Toliki ljudi su Mi, kroz vjekove, godinama služili i, vidjevši Moja djela, uistinu su spoznali ponešto o Meni. Zato su oni prema Meni oduvijek bili pokorni srcem, ne usuđujući se pokazati ni najmanju namjeru usprotiviti Mi se jer je toliko teško tragati za Mojim stopama. Da među tim ljudima nije bilo Mojeg vodstva, oni se ne bi usudili postupati ishitreno. Stoga su nakon stjecanja dugogodišnjeg iskustva na kraju poopćili dio znanja o Meni, nazivajući Me Mudrim, Divnim i Savjetnikom, govoreći da su Moje riječi kao dvosjekli mač, Moja djela velika, zapanjujuća i čudesna, da sam odjeven veličanstvom, da Moja mudrost seže iznad nebeskog svoda i druge spoznaje. Danas se, međutim, vaše znanje o Meni zasniva samo na temeljima koje su oni postavili, tako da velika većina vas – poput papiga – samo ponavlja riječi koje su oni izgovarali. Tolikih sam vas grdnji poštedio samo zato što imam u vidu koliko je vaše znanje o Meni plitko i koliko je bijedno vaše „obrazovanje”. Unatoč tomu, velika većina vas još uvijek ne spoznaje sebe ili pak misli da je svojim djelima već dovoljno stremila k Mojoj volji, te da je stoga izbjegla Mojem sudu; ili mislite da sam Ja, nakon što sam se utjelovio, sasvim izgubio pojam o djelima čovjekovim te da ste zbog toga i vi utekli Mojoj grdnji; ili smatrate da Bog u kojega vjerujete ne postoji u širokim prostranstvima univerzuma, pa ste stoga spoznaju Boga spustili na razinu dokolice, umjesto da je u srcu nosite kao dužnost koja se mora ispuniti, pri čemu ste vjeru u Boga koristili kao jedan od načina da prekratite vrijeme koje biste inače protratili na dokoličarenje. Da se nisam sažalio na vaš nedostatak sposobnosti, razuma i uvida, svi biste stradali usred Moje grdnje i bili biste zbrisani s lica zemlje. Ja ću, ipak, prema ljudskom rodu i dalje biti popustljiv dok Moje djelo na zemlji ne bude dovršeno. To je nešto što svi morate znati i zato prestanite miješati dobro i loše.

25. veljače 1992.