5. poglavlje
Glas Mojega Duha izraz je Moje cjelokupne naravi. Razumijete li? Ako vam to nije jasno, to je isto kao da Mi se izravno opirete. Jeste li doista uvidjeli važnost svega ovoga? Znate li doista koliko truda i energije trošim na vas? Usuđujete li se doista preda Mnom otkrivati što ste uradili i kako ste se ponašali? A vi biste trebali biti Moj narod preda Mnom – nemate srama, a još manje razuma! Prije ili kasnije ljudi poput vas bit će isključeni iz Moje kuće! Nemoj se pokušavati razmetati svojim stažem i pretpostavljati da si postojano svjedočio za Mene! Je li to nešto što je čovječanstvo u stanju učiniti? Da od tvojih namjera i ciljeva ništa nije preostalo, već bi odavno krenuo drugim putem. Misliš li da ne znam koliko ljudsko srce može izdržati? Odsad pa nadalje u svemu moraš ući u stvarnost primjene; više ti neće pomoći samo pričanje praznih priča kao u prošlosti. U prošlosti je većina ljudi plandovala pod Mojim krovom; za to što su danas u stanju čvrsto stajati na nogama trebaju zahvaliti isključivo strogosti Mojih riječi. Misliš li da govorim nasumce i bez cilja? Nemoguće! Ja na sve stvari gledam s visine i nad svime vladam s visine. Na isti sam način Svoje spasenje proveo na zemlji. Ni za tren ne prestajem sa Svojeg tajnog mjesta motriti svaki čovjekov pokret, sve što ljudi govore i čine. Ljudi su za Mene poput otvorene knjige: sve ih vidim i svakog poznajem. To je tajno mjesto Moje prebivalište, a cijeli nebeski svod mjesto je na kojem ležim. Sile Sotonine ne mogu do Mene jer sam prepun veličanstva, pravednosti i suda. Neizrecivo se otajstvo krije u Mojim riječima. Kad izgovorim ove riječi, postajete poput peradi koja je tek bačena u vodu, potpuno obuzeti zbunjenošću, ili poput beba koje su se upravo prestrašile i čini se da ništa ne znate jer je vaš duh otupio. Zašto kažem da je tajno mjesto Moje prebivalište? Znaš li dublje značenje Mojih riječi? Tko je među ljudima sposoban spoznati Me? Tko Me je sposoban spoznati kao što poznaje vlastitog oca i majku? Počivajući u Svom prebivalištu, pozorno promatram: svi ljudi na zemlji užurbano se kreću, „putuju po svijetu” i jure amo-tamo, a sve radi svoje sudbine i svoje budućnosti. No nijedan od njih ne nudi svoju preostalu energiju za gradnju Mojeg kraljevstva, čak ni onoliko koliko je truda potrebno za jedan udah. Ja sam stvorio ljude i mnogo sam ih puta spasio od nevolje; no svi su ti ljudi nezahvalnici: nijedan od njih nije u stanju u potpunosti navesti Moju spasonosnu milost. Prošlo je toliko godina – toliko stoljeća – od stvaranja svijeta do današnjeg dana; dao sam toliko znakova i učinio toliko čuda i u tolikoj mjeri očitovao Svoju mudrost. No ljudi su svejedno tupavi i obamrli poput duševnih bolesnika, a ponekad čak i poput divljih zvijeri koje tumaraju po šumi bez i najmanje namjere da obrate pažnju na Moje poslove. Ljudima sam mnogo puta izrekao smrtnu kaznu i osudio ih na smrt, ali Moj plan upravljanja nitko ne može izmijeniti. Stoga ljudi u Mojim rukama i dalje otkrivaju ono staro čega se drže. Koracima Svoga djela još jednom sam spasio vas, bića rođena u velikoj degeneriranoj, izopačenoj, prljavoj i odvratnoj obitelji.
Moj plan i Moje djelo nastavljaju ići naprijed bez trenutka zastoja. Ušavši u Doba kraljevstva i uvevši vas u Svoje kraljevstvo kao Svoj narod, imat ću druge zahtjeve za vas; to jest, počet ću vam proglašavati Svoj ustav za ova vremena:
Budući da se zovete Mojim narodom, trebali biste biti u stanju veličati Moje ime; to jest, postojano svjedočiti usred kušnji. Ako Me itko pokuša prevariti i sakriti stvari od Mene ili se upustiti u nečasne poslove Meni iza leđa, takvi će ljudi, bez iznimke, biti izbačeni i uklonjeni iz Moje kuće da čekaju da se Ja obračunam s njima. I oni koji su Mi u prošlosti bili nevjerni i neodani, a koji sada ustaju da bi Mi otvoreno sudili bit će izbačeni iz Moje kuće. Oni koji pripadaju Mojem narodu moraju stalno biti obzirni prema Mojem bremenu i tražiti spoznavanje Mojih riječi. Samo ću takve ljude prosvijetliti i oni će doista živjeti pod Mojim usmjeravanjem i prosvjetljenjem te se nikada neće susresti s grdnjom. One koji se ne obaziru na Moje breme, već se usredotočuju na planiranje vlastitih budućnosti – to jest, one koji svojim postupcima ne nastoje udovoljiti Mome srcu, već traže darove – ta stvorenja nalik prosjacima apsolutno odbijam upotrijebiti jer takvi od trenutka svojega rođenja ne znaju ništa o tome što znači biti obziran prema Mojem bremenu i nedostaje im normalan razum. Takvi ljudi pate od „neuhranjenosti” mozga i moraju otići kući po malo „okrepljenja”. Od takvih ljudi nemam nikakve koristi. Od svakog pripadnika Svojeg naroda zahtijevat ću da spoznavanje Mene smatra svojom obaveznom dužnošću koju mora ispuniti do kraja, kao što su jelo, oblačenje i spavanje, nešto što se ni na trenutak ne zaboravlja, tako da će im spoznaja o Meni, naposljetku, postati rutinska stvar, isto kao uzimanje hrane – nešto što se radi bez napora, uvježbanim pokretom ruke. Kad su u pitanju riječi koje izgovaram, u svaku od njim mora se čvrsto vjerovati i svaka mora biti potpuno usvojena; ne može biti površnih polovičnih mjera. Za svakog tko ne obraća pažnju na Moje riječi smatrat će se da Mi se otvoreno opire; za svakog tko ne jede Moje riječi niti traži da ih spozna smatrat će se da ne obraća pažnju na Mene i bit će izravno uklonjen iz Moje kuće. To je zato što Ja, kao što sam u prošlosti govorio, ne želim zadobiti mnogo ljudi, već želim izvrsnost. Ako je od stotinu ljudi samo jedan u stanju spoznati Me kroz Moje riječi, radije ću isključiti sve ostale da bih se usredotočio na prosvjetljenje i osvjetljenje tog jednog. Iz ovoga se može vidjeti da nije nužno točno da Me samo veliki broj ljudi može obznaniti i proživjeti. Ja želim pšenicu (iako joj zrna možda nisu puna), a ne kukolj (čak i kad su zrna dovoljno puna da im se dive). Kad je riječ o onima koji ne haju za težnjom, već se ponašaju nemarno, oni bi sami trebali otići; ne želim ih više vidjeti da ne bi i dalje nanosili sramotu Mojem imenu. Kad je riječ o onome što zahtijevam od Svojeg naroda, zasad ću se zadržati na ovim poukama i pričekati s uvođenjem daljnjih sankcija, ovisno o tome kako se okolnosti budu mijenjale.
U prošlosti je velika većina ljudi za Mene mislila da sam Sâm Bog mudrosti, upravo onaj Bog koji je promatrao najdublje dijelove ljudskih srca; to je, međutim, bila samo površna priča. Da su Me ljudi uistinu spoznali, ne bi se usuđivali tako brzopleto donositi zaključke, već bi i dalje pokušavali spoznati Me kroz Moje riječi. Tek kada bi došli do faze u kojoj su uistinu vidjeli Moja djela, bili bi dostojni nazivati Me Mudrim ili Divnim. Vaše je znanje o Meni preplitko. Kroz vjekove Mi je toliko ljudi služilo mnogo godina i vidjelo Moja djela, istinski zadobivši prilično znanje o Meni. Iz tog su razloga uvijek imali pokorno srce prema Meni i nisu se usuđivali gajiti ni najmanju namjeru da Mi se opiru jer je tako teško tražiti Moje stope. Da nije među tim ljudima bilo Mojeg vodstva, ne bi se usudili postupati ishitreno. Stoga su nakon stjecanja dugogodišnjeg iskustva na kraju poopćili dio znanja o Meni, govoreći da sam Ja Mudar, Divan i Savjetnik, da su Moje riječi kao dvosjekli mač, Moja djela velika, zapanjujuća i čudesna, da sam odjeven veličanstvom, i da Moja mudrost seže iznad nebeskog svoda, između ostalih takvih spoznaja. Danas se, međutim, vaše znanje o Meni zasniva samo na temeljima koje su oni postavili, tako da velika većina vas samo poput papiga ponavlja riječi koje su oni izgovarali. Tolikih sam vas grdnji poštedio samo zato što imam u vidu koliko je vaše znanje o Meni plitko i koliko je bijedno vaše „obrazovanje”. Unatoč tomu, velika većina vas još ne spoznaje sebe ili pak misli da je svojim djelima već ispunila Moje namjere i da je stoga izbjegla Mojem sudu; ili da sam Ja, nakon što sam se utjelovio, sasvim izgubio pojam o postupcima čovječanstva te da ste zbog toga i vi utekli Mojoj grdnji; ili da „Bog” u kojeg vjerujete ne postoji u širokim prostranstvima svemira, pa ste spoznaju Boga smatrali zadatkom koji je potrebno obaviti u slobodno vrijeme, a ne nešto što trebate nositi u srcu kao dužnost koja se mora izvršiti, pri čemu ste vjeru u Boga koristili kao jedan od načina da prekratite vrijeme koje biste inače protratili na dokoličarenje. Kad ne bih uzeo u obzir vaš nedostatak kvalifikacija, razuma i uvida, svi biste izginuli usred Moje grdnje i bili izbrisani iz postojanja. No dok se Moje djelo na zemlji ne okonča, ipak ću ostati popustljiv prema čovječanstvu. To je nešto čega svi morate biti svjesni – nemojte i dalje propuštati cijeniti dobrotu koja vam je iskazana.
25. veljače 1992.