1. Čovjek ne bi trebao veličati ni uzdizati sebe. Trebao bi štovati i uzdizati Boga.

2. Čini sve ono što je korisno za Božje djelo i ne čini ništa što je štetno za interese Božjeg djela. Brani Božje ime, Božje svjedočanstvo i Božje djelo.

3. Novac, materijalni predmeti i sva imovina u Božjoj kući jesu darovi koje čovjek treba davati. U tim darovima ne smije uživati nitko osim svećenika i Boga jer darovi ljudi jesu na uživanje Bogu. Bog te darove dijeli samo sa svećenikom; nitko drugi nije podoban niti ima pravo uživati u bilo kojem njihovu dijelu. Svi čovjekovi darovi (uključujući novac i materijalne stvari u kojima se može uživati) dani su Bogu, a ne čovjeku, stoga čovjek ne bi trebao uživati u tim stvarima; ako bi čovjek u njima uživao, on bi tada te darove krao. Svaki onaj koji to učini je Juda jer je Juda, osim što je bio izdajnik, također uzimao ono što je bilo stavljeno u vreću s novcem.

4. Čovjek ima iskvarenu narav i, štoviše, zaposjednut je osjećajima. Stoga se izričito zabranjuje da dvoje članova suprotnog spola bez pratnje rade zajedno kad služe Bogu. Svi koji u tome budu otkriveni bit će izbačeni bez izuzetka.

5. Ne osuđuj Boga i ne razgovaraj opušteno o stvarima koje se odnose na Boga. Čini ono što čovjek treba činiti, govori kao što čovjek treba govoriti, ne prelazi postavljene granice niti izlazi izvan postavljenih ograničenja. Jezik drži za zubima i vodi računa kuda koračaš kako ne bi učinio ništa što vrijeđa Božju narav.

6. Radi ono što čovjek treba učiniti, ispunjavaj svoje obveze, preuzmi odgovornost i drži se svoje dužnosti. Budući da vjeruješ u Boga, trebao bi dati svoj doprinos Božjem djelu; ako to ne učiniš, onda nisi dostojan jesti i piti riječi Božje niti si dostojan živjeti u Božjem domu.

7. U crkvenom poslu i crkvenim pitanjima, osim poslušnosti Bogu, u svemu slijedi upute čovjeka kojeg koristi Duh Sveti. Neprihvatljiv je i najmanji prekršaj. U potpunosti ispunjavaj svoje obveze i ne analiziraj što je ispravno, a što pogrešno; ono što je ispravno ili pogrešno nema nikakve veze s tobom. Tvoje je pobrinuti se jedino za potpunu poslušnost.

8. Ljudi koji vjeruju u Boga trebaju Bogu biti poslušni i štovati Ga. Ne uzdiži niti se ugledaj ni na jednu osobu; ne postavljaj Boga na prvo, ljude na koje se ugledaš na drugo, a sebe na treće mjesto. Nijedna osoba ne bi trebala zauzimati mjesto u tvojem srcu, a ljude – posebno ne one koje poštuješ – ne bi trebao smatrati ravnima Bogu ili Njemu jednakima. Bogu je to nepodnošljivo.

9. Usredotoči svoje misli na rad crkve. Ostavi po strani prohtjeve vlastitog tijela, budi odlučan u obiteljskim stvarima, svim srcem se posveti djelu Božjem i postavi Božje djelo na prvo mjesto, a vlastiti život na drugo. Ovo je pristojnost sveca.

10. Rođake koji nisu vjernici (tvoja djeca, muž ili žena, sestre, roditelji i tako dalje) ne bi trebalo primoravati na odlazak u crkvu. Božjem domu ne nedostaje članova i nema potrebe da se taj broj popunjava ljudima od kojih nema koristi. Svi oni koji svojevoljno ne vjeruju ne smiju se uvoditi u crkvu. Ova odluka upućena je svim ljudima. Jedni druge trebali biste provjeravati, nadgledati i podsjećati na ovu stvar; nitko je ne smije prekršiti. Čak i ako rođaci koji nisu vjernici nevoljko uđu u crkvu, ne smiju im se davati knjige niti im se smije nadjenuti novo ime; takvi ljudi nisu iz Božjeg doma, a njihov ulazak u crkvu mora biti zaustavljen na svaki mogući način. Ako se crkva dovede u nevolju zbog najezde demona, onda ćeš i sam biti izbačen ili će ti biti postavljena ograničenja. Ukratko, za ovo pitanje svi ste odgovorni, ali ne biste trebali biti bezobzirni niti ga koristiti za osobne obračune.