Božji plan upravljanja od šest tisuća godina bliži se kraju i vrata kraljevstva već su otvorena svima koji traže Njegovu pojavu. Draga braćo i sestre, što čekate? Za čime tragate? Čekate li da se Bog pojavi? Tragate li za Njegovim stopama? Kako treba čeznuti za Božjom pojavom! I kako je teško pronaći Božje stope! U ovo doba, u ovakvom svijetu, što moramo učiniti da bismo svjedočili danu kad će se Bog pojaviti? Što moramo učiniti da bismo išli ukorak s Božjim stopama? S takvim se pitanjima suočavaju svi koji čekaju da se Bog pojavi. Svi ste ih već razmatrali u više navrata – ali s kakvim ishodom? Gdje se Bog pojavljuje? Gdje su Božje stope? Imate li odgovor? Mnogi ljudi bi ovako odgovorili: „Bog se pojavljuje među svima onima koji Ga slijede i Njegove su stope među nama; tako je jednostavno!” Svatko može dati šablonski odgovor, ali razumijete li što se podrazumijeva pod pojavom Boga ili Njegovim stopama? Pojava Boga odnosi se na Njegov dolazak na zemlju da osobno provede Svoje djelo. Sa Svojim identitetom i vlastitom naravi te na Sebi svojstven način, On se spušta među ljude da provede djelo otpočinjanja i okončanja jednog doba. Ovakva pojava nije oblik ceremonije. Ona nije znak, slika, čudo ni kakva veličanstvena vizija, a još manje je nekakav religiozni proces. Ona je realna i stvarna činjenica koju svatko može dodirnuti i vidjeti. Ovakva pojava ne događa se tek reda radi niti zbog nekog kratkoročnog poduhvata, već zarad jedne etape djelovanja u Njegovu planu upravljanja. Božja pojava uvijek ima smisla i uvijek je u nekom odnosu s Njegovim planom upravljanja. Ono što ovdje nazivamo pojavom potpuno je drugačije od „pojave” u kojoj Bog usmjerava, vodi i prosvjetljuje čovjeka. Bog izvodi etapu Svojeg velikog djela svaki put kad se otkrije. Ovo djelo se razlikuje od djela iz svakog drugog doba. Ono je čovjeku nezamislivo i on ga nikad nije iskusio. To je djelo kojim započinje novo i završava staro doba te predstavlja nov i poboljšan oblik djela za spasenje čovječanstva; štoviše, to je djelo koje čovječanstvo uvodi u novo doba. To je ono na što pojava Boga ukazuje.

Jednom kad razumijete što Božja pojava znači, kako trebate tražiti Božje tragove? Na to pitanje nije teško dati objašnjenje: gdje god se Bog pojavi, tamo ćete naći Njegove otiske. Takvo objašnjenje zvuči krajnje jednostavno, ali u praksi nije tako lako izvodljivo jer mnogi ljudi ne znaju gdje se Bog pojavljuje, a još manje gdje On želi ili gdje bi se trebao pojaviti. Neki naprečac vjeruju da, gdje god Duh Sveti djeluje, tamo se i Bog pojavljuje. Ili vjeruju da se Bog pojavljuje tamo gdje su duhovne osobe. Ili pak vjeruju da gdje god ima ljudi koji uživaju veliki ugled, tamo se pojavljuje Bog. Na trenutak ostavimo po strani pitanje jesu li takva uvjerenja ispravna ili pogrešna. Da bismo ovo razjasnili, najprije moramo imati jasan cilj: mi tragamo za Božjim stopama. Ne tragamo za duhovnim osobama, a još manje za poznatim ličnostima; u potrazi smo za Božjim tragovima. Zbog toga, pošto tražimo Božje stope, trebamo tražiti Božju volju, Božje riječi, Njegove izjave – jer gdje god su nove riječi koje Bog izgovara, tamo je Božji glas, a gdje god su Božje stope, tamo su Božja djela. Gdje god je Božji izraz, tamo se Bog pojavljuje, a gdje god se Bog pojavljuje, tamo su istina, put i život. Tražeći Božje tragove, zanemarili ste riječi „Bog je istina, put i život”. I tako, mnogi ljudi, čak i kad prime istinu, ne vjeruju da su pronašli Božje tragove, a još manje priznaju samu Božju pojavu. Kakva kobna greška! Božja pojava ne može se pomiriti s čovjekovim predodžbama, a još manje se Bog može pojaviti po čovjekovom nalogu. Bog donosi vlastite odluke i ima vlastite planove kad obavlja Svoje djelo; štoviše, On ima vlastite ciljeve i metode. Koje god djelo da obavlja, On nema potrebu o tome raspravljati s čovjekom niti tražiti njegov savjet, a još manje svakoga obavještavati o Svojem djelovanju. To je Božja narav, koju, štoviše, svatko treba priznati. Ako želite svjedočiti pojavi Boga, ići Božjim stopama, najprije morate napustiti vlastite predodžbe. Ne smiješ zahtijevati da Bog učini ovo ili ono, a još Ga manje trebaš smještati u vlastite okvire i ograničavati Ga vlastitim predodžbama. Umjesto toga, trebate se zapitati kako bi valjalo tražiti Božje stope, kako prihvatiti Božju pojavu i kako se podčiniti novom Božjem djelu: to je ono što čovjek treba učiniti. Pošto čovjek nije istina i pošto ne posjeduje istinu, on treba tražiti, prihvatiti i podčiniti se.

Bez obzira na to jesi li Amerikanac, Britanac ili pripadnik koje druge nacionalnosti, trebaš izići izvan okvira svoje nacije i, nadilazeći samoga sebe, sagledati Božje djelo sa stanovišta stvorenog bića. Tako nećeš postavljati ograničenja Božjim tragovima. To je zato što u današnje vrijeme mnogi ljudi smatraju da je nemoguće da će se Bog pojaviti u određenom narodu ili među određenim ljudima. Kako je velik značaj Božjeg djela i kako je važna Božja pojava! Kako se oni uopće mogu izmjeriti čovjekovim predodžbama i razmišljanjem? I zato kažem, treba nadići predodžbe zasnovane na nacionalnosti i etničkoj pripadnosti da bi tražio Božju pojavu. Samo tako nećeš biti sputan vlastitim predodžbama; samo tako ćeš biti dostojan dočekati pojavu Boga. U suprotnom, ostat ćeš u vječnoj tami i nikada nećeš zadobiti Božje odobravanje.

Bog je Bog cjelokupnog ljudskog roda. On Sebe ne smatra privatnim vlasništvom bilo koje nacije ili naroda, već obavlja Svoje djelo onako kako je planirao, ne ograničavajući se ni na kakvu formu, naciju ili narod. Možda nikad nisi zamišljao ovakvu formu, možda je tvoj stav prema ovakvoj formi negativan, ili naprosto smatraš da su nacija u kojoj se Bog otkriva i narod kojemu se On otkriva diskriminirani od svih i najzaostaliji na zemlji. No Bog ima Svoju mudrost. Svojom velikom silom i putem Svoje istine i Svoje naravi, On je doista zadobio grupu ljudi koji su s Njim jednog uma, grupu ljudi koju je On poželio upotpuniti – grupu koju je osvojio i koja Ga, izdržavši svakojake kušnje i nevolje i svakojaka progonstva, može pratiti do samoga kraja. Cilj Božje pojave, koja nije ograničena ni na kakvu formu niti naciju, jest omogućiti Mu da dovrši Svoje djelo onako kako ga je planirao. Ovo je isto kao kad se Bog utjelovio u Judeji: Njegov cilj je bio dovršiti djelo raspeća otkupljenjem čitavog ljudskog roda. No Židovi su vjerovali da je nemoguće da Bog to učini i mislili su da je nemoguće da se Bog utjelovi i poprimi obličje Gospodina Isusa. Njihovo „nemoguće” postalo je osnova po kojoj su osudili Boga i suprotstavili Mu se, što je na kraju dovelo do uništenja Izraela. Danas mnogi ljudi prave sličnu pogrešku. Oni svom snagom najavljuju skoru pojavu Boga, ali je istodobno i osuđuju; njihovo „nemoguće” ponovo ograničava Božju pojavu i smješta je unutar granica njihove mašte. Tako sam vidio mnoge koji se počnu divljački i razulareno smijati naišavši na riječi Božje. Ali, razlikuje li se ovaj smijeh od osude i huljenja od strane Židova? Niste pobožni u prisutnosti istine, a još manje imate stav čežnje. Sve što radite svodi se na proučavanje bez pronicljivosti, te na bezbrižno i ravnodušno čekanje. Što možete dobiti od takvog učenja i čekanja? Mislite li da će Bog svakog od vas pojedinačno usmjeravati? Ako ne možeš razaznati Božje izjave, na koji si način kvalificiran svjedočiti pojavi Boga? Gdje god se Bog pojavi, tamo se izražava istina i tamo će biti Božji glas. Samo oni koji mogu prihvatiti istinu bit će u stanju čuti Božji glas i samo su takvi ljudi dostojni svjedočiti Božjoj pojavi. Odbaci svoje predodžbe! Umiri se i utišaj te pažljivo pročitaj ove riječi. Ako čezneš za istinom, Bog će te prosvijetliti i razumjet ćeš Njegovu volju i Njegove riječi. Odbacite svoja uvjerenja o „nemogućem”! Što ljudi više vjeruju da je nešto nemoguće, to je vjerojatnije da će se to dogoditi, jer se Božja mudrost uzdiže iznad neba, Božje misli su uzvišenije od čovjekovih, a Božje djelo nadilazi ograničenja čovjekova mišljenja i njegovih predodžbi. Što je nešto više nemoguće, to ima više istine koju se može tražiti; što više nešto nadilazi čovjekove predodžbe i maštu, to više sadrži Božju volju. To je stoga što, bez obzira na to gdje se On otkriva, Bog je i dalje Bog i Njegova suština se nikad neće promijeniti zbog mjesta ili načina Njegove pojave. Božja narav ostaje ista bez obzira na to gdje su Njegove stope i, ma gdje da jesu, On je Bog cjelokupnog čovječanstva, baš kao što ni Gospodin Isus nije samo Bog Izraelaca, već je i Bog svih naroda Azije, Europe i Amerike; i još više od toga, On je jedini Bog u čitavom svemiru. I zato hajdemo tražiti Božju volju i otkrivati Njegovu pojavu u Njegovim izjavama, i držimo korak s Njegovim stopama! Bog je istina, put i život. Njegove riječi i Njegova pojava postoje istodobno, a Njegova narav i Njegove stope sve su vrijeme dostupne čovječanstvu. Draga braćo i sestre, nadam se da možete vidjeti Božju pojavu u ovim riječima; počnite pratiti Njegove stope dok koračate naprijed u novo doba i uđite u prelijepo novo nebo i zemlju koje je Bog pripremio onima koji iščekuju Njegovu pojavu!